REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika: JS, zbog prekršaja iz čl.45.st.1. i st.4. uz primjenu čl.293.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24), pokrenutim povodom podnesenog prigovora protiv Obaveznog prekršajnog naloga izdanog od ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/25-4/35894 URBROJ: 511-19-36-24-2, koji su ovom Sudu dostavljeni 09.07.2025.g., nakon provedenog žurnog postupka kod ovog Suda dana 09.07.2026.g., temeljem čl.94., čl.183. i čl.222.st.3. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

I/

Okrivljenik JS, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin J i U, rođen **.**.2003. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, prekršajno osuđivan,

k r i v j e

što je dana 05.11.2024.g. u 08:00 sati u mjestu Velika Mlaka, Ulica Nikole Kramarića kbr.16., kao vozač vozila M1, marke Citroen, registarske oznake [registarska oznaka], upravljao označenim osobnim automobilom dvorištem kbr.16. iste ulice, vožnjom unatrag u smjeru zapada, uključujući se u promet na kolnik ulice Nikole Kramarić, a tom prilikom nije propustio vozilo koje se kreće cestom na koju se uključuje, uslijed čega je stražnjim desnim dijelom vozila naletio na stražnju desnu bočnu stranu osobnog automobila [registarska oznaka] kojim je upravljao US, istočnom kolničkom trakom Ulice Nikole Kramarića u smjeru juga, a u trenutku naleta skrenuo je vozilom lijevo u zapadnu kolničku traku zbog izbjegavanja nalet i u prometnoj nesreći je nastala materijalna šteta,

čime je počinio prekršaj iz čl.45.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po čl.45.st.4. uz primjenu čl.293.st.1. istog Zakona,

pa mu se temeljem navedenog propisa

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 260,00 (dvjesto šezdeset) EURA.

II/

Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 1 (jedan) mjesec po primitku ove presude.

Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenika ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčana kazna ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.

III/

Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 (sto) EURA, u roku od 1 (jedan) mjesec po primitku ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.

Obrazloženje

I/

1.

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, temeljem čl.243.st.1. Prekršajnog zakona, pod navedenim brojem, dana 09.07.2025.g., kao ovlašteni tužitelj, dostavio je ovom Sudu prigovor imenovanog okrivljenika, protiv Obaveznog prekršajnog naloga koji mu je izdan zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2.

Ovlašteni tužitelj je 05.04.2025.g. izdao Obavezni prekršajni nalog broj: KLASA: 211-07/25-4/35894 URBROJ: 511-19-36-24-2, kojim je okrivljenika za navedeni prekršaj oglasio krivim i kaznio ga novčanom kaznom u iznosu od 260,00 eura te ga obvezao na plaćanje troška u iznosu od 13,27 eura, ali je imenovani pravodobno podnio prigovor zbog poricanja prekršaja, radi čega je označeni Obavezni prekršajni nalog stavljen izvan snage, nakon čega je Sud temeljem odredbe čl.244.st.1. Prekršajnog zakona proveo žurni postupak.

3.

Okrivljenik je u svojoj pisanoj obrani iskazao, između ostalog i u bitnom, da je dana 05.11.2024. ujutro izlazio automobilom iz dvorišta kuće u kojoj je tada bio podstanar. Dvorište je vrlo usko i ako je unutra parkirano više vozila, praktički se nemoguće okrenuti, pa je morao izlaziti unatrag na cestu. U tom trenutku iz prednjeg objekta je također izlazila njegova susjeda S.P., koja je krenula prije njega, ali je stala i čekala jer nisu imali mjesta da se mimoiđu. Kretao se polako, možda i presporo, i uz ograničenu vidljivost jer su mu stakla još bila lagano zamagljena. U jednom trenutku vidio je da od semafora prema njima velikom brzinom dolazi Audi. Međutim, vozač tog Audija je usporio i zatim se potpuno zaustavio. Dao mu je do znanja da ga propušta, pogotovo jer je već bio stražnjim kotačima na isprekidanoj liniji. Kako je nastavio lagano izlaziti, morao je paziti i na susjedu koja se nalazila tik uz njegov lijevi bok s biciklom. Na trenutak je pogledao gdje se ona nalazi da je ne bi zakačio prilikom motanja i u tom trenutku je čuo udarac. Vozač Audija, koji je sekundu prije toga potpuno stao, iznenada je odlučio krenuti u pretjecanje, bez ikakvog pokazivača smjera i bez ikakvog upozorenja. Do sudara je došlo jer je krenuo u pretjecanje njega dok je još bio u manevru izlaska iz dvorišta. Odmah je istrčao iz vozila i počeo vikati i vrijeđati ga. Govorio mu je pogrdne riječi i prijetio fizičkim napadom (”razbit ću ti glavu” i slično). Bio je u šoku jer nije očekivao takvu reakciju, pogotovo s obzirom na to da je čovjek doslovno sekundu prije toga stao i izgledalo je kao da ga propušta. Moja -susjeda S.P., koja je bila na oko desetak metara udaljenosti, sve je to vidjela i čula. Također, vlasnica lokala s druge strane ceste vidjela je tijek situacije. Nekoliko minuta kasnije, u njegov auto je došla žena koju do tada uopće nije bilo na mjestu događaja, a on je tvrdio da je bila s njim u vozilu i da je sve vidjela. Pritom se pozivao na ''veze” i tvrdio da ću ''vidjeti s kim imam posla”. Policija je stigla tek nakon nekoliko sati. Policijski službenik koji je izašao na teren nije želio saslušati njegovu stranu događaja. Na njegove pokušaje da objasni što se dogodilo, drugi sudionik je više puta prekidao i govorio ''tko tebe išta pita”. Policajac tome nije reagirao. Nije dobio nikakav dokument niti potvrdu, iako je to tražio. Nije vidio je li drugi sudionik uopće alkotestiran. On je.

U zapisniku je navedeno da je ”izletio" na cestu, što nije istina. Još manje je istina da ga je on ”brzo pretjecao” — jer nije imao što pretjecati dok se nalazio dijelom u dvorištu, a dijelom na isprekidanoj liniji. Kao svjedoke navodi S.P., koja je bila u dvorištu i vidjela cijeli tijek događaja te čula komunikaciju nakon udara, vlasnicu lokala preko puta (restoran Mirmi), koja je vidjela ponašanje i reakciju drugih sudionika. Zašto se ne smatra krivim: Kretao se polako i oprezno, u skladu s uvjetima. Drugi vozač je prvo stao i ostavio mu prostor da dovrši izlazak. Tek kad je već bio djelomično na cesti, on je iznenada odlučio zaobići ga, bez žmigavca i bez provjere. Time je on prekršio osnovna pravila sigurnosti: ne smije pretjecati vozilo koje je u manevru, mora držati sigurnu udaljenost, mora provjeriti može li sigurno obilaziti ili pretjecati, a naročito ne smije pretjecati vozilo koje izlazi iz dvorišta. Zbog svega navedenog moli sud da uvaži njegovu obranu, sasluša svjedoke i cijeni okolnosti koje iz policijskog zapisnika uopće nisu vidljive.

4.

U dokaznom postupku zamolbenim putem ispitana je svjedokinja DS, koja je u svom iskazu iznijela da je kritične zgode bila na biciklu u dvorištu u Ulici Nikole Kramarića u Velikoj Mlaki i čekala je da okrivljeni JS sa svojim osobnim automobilom izađe na kolnik ulice Nikole Kramarić. Okrivljeni JS je izlazio vožnjom unatrag vrlo polako i skoro je vozilom bio na kolniku a vozač osobnog automobila ZG registarskih oznaka je stao na kolniku ulice da propusti vozilo okrivljenika i onda je odjednom vozač vozila ZG registarskih oznaka odlučio obići vozilo okrivljenika, a koje vozilo okrivljenika je gotovo u cijelosti bilo na kolniku samo mu je prednji kotač bio na kolnom ulazu. Taj vozač osobnog automobila ZG registarskih oznaka je bio vrlo neugodan i počeo je galamiti na okrivljenog ĐS. Nakon toga vozač ZG registarskih oznaka je sjeo i otišao i ona nije vidjela nikakva oštećenja na njegovom vozilu.

5.

Sudac je ispitao svjedoka ES, policijskog službenika, koji je iskazao kako se sjeća da je dana 5. studenog 2024. obavio očevid prometne nesreće koja se dogodila istoga dana u Velikoj Mlaki, Kramarićeva 16. Tom prilikom utvrdio je da se okrivljenik kretao svojim osobnim automobilom i izlazio iz dvorišta, vožnjom unazad, a nije propustio vozilo koje se kreće cestom na koju se uključivao. Oštećenik je svojim vozilom pokušao izbjeći sudar tako što je skrenuo na suprotnu prometnu traku ali je ipak okrivljenik svojim vozilom udario u vozilo oštećenika.

Nakon što je upoznat s pisanom obranom okrivljenika ističe kako u cijelosti ostaje kod prijavljenog prekršaja. Zamijetio je da je okrivljenik u svojoj pisanoj obrani naveo da se vozilo oštećenika kretalo vrlo brzo pa bi to sugeriralo da je trebao zaustaviti svoj automobil, a ne nastaviti kretanje unazad. Na kolnik ceste kojim se taj automobil brzo kretao. U odnosu na dio u kojem govori da je oštećenik prvo zaustavio svoje vozilo, a onda ga počeo zaobilaziti i u tom slučaju okrivljenik je bio dužan vidjeti takvo kretanje drugog vozila i propustiti. Iz tragova na vozilima razvidno je da je okrivljenik stražnjim dijelom svog automobila udario u desnu bočnu stranu drugoga vozila što samo potvrđuje da je okrivljenik morao vidjeti vozilo oštećenika bijele boje ali on je više pazio na biciklisticu koja je stajala negoli na vozilo koje se kretalo po cesti na koju se uključivao. To je sve što ima za iskazati.

6.

U nastavku dokaznog postupka ispitan je i oštećeni svjedok US, koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je dana 5.11.2024. oko 08,00 sati upravljao osobnim automobilom [registarska oznaka] te se kretao prema mjestu gdje je zaposlen, kao i svakog dana. Kretao se je primjerenom brzinom uvjetima na kolniku, a koliko se sjeća bio je mokar kolnik. U Kramarićevoj ulici u Velikoj Mlaki zamijetio je jedan osobni automobil koji se kretao vožnjom unazad i iz dvorišta se uključivao u promet na kolnik ceste kojom se on kretao. Na tom vozilu nije bilo upaljenih pozicionih svjetala niti signalizacije za uključivanje u promet. On je zvučnim signalom upozorio vozača tog vozila na svoj nailazak, a kada se to vozilo nastavilo kretati na kolnik pokušao je izbjeći nalet skretanjem u lijevo, na suprotnu stranu kolnika, ali zbog vozila koje je nailazilo iz suprotnog smjera nije mogao u postupnosti prijeći na drugu stranu. U trenutku kada je sa svojim vozilom došao do drugog automobila to vozilo je stražnjom stranom udarilo u desnu, bočnu stranu njegovog automobila. Zaustavio je svoj automobil i izašao iz vozila, a primijetio je da je iz drugog vozila izašao vozač koji je u ruci držao mobitel. Također je zamijetio da su stakla na drugom vozilu bila zamagljena, a vozač mu je priopćio da ga je upravo zvao šef i kud mu se baš sada to trebalo dogoditi. Ističe kako je on svoje vozilo zaustavio svoje vozilo odmah nakon nezgode, nije bilo tragova kočenja jer je njegova brzina kretanja bila mala. Odmah nakon zaustavljanja je obavijestio policiju o događaju, a sjeća se da je iz dvorišne kuća izašla jedna mlađa osoba koja je rekla da ima veze u policiji. To je sve što ima za iskazati.

Nakon što je upoznat s pisanom obranom okrivljenika ističe kako obrana okrivljenika nije istinita jer nije kretao velikom brzinom već primjerenom brzinom, kako je već izjavio. Nije istina da bi on usporio i zaustavio vozilo pa onda krenuo niti je istina da bi drugo vozilo bilo stražnjim kotačima na isprekidanoj liniji. Istina je ono što je okrivljenik naveo u svojoj pisanoj obrani da su stakla na njegovom vozilu bila zamagljena pa je imao ograničenu vidljivost. U cijelosti ostaje kod svega što je već iznio u svom iskazu.

7.

Okrivljenik je naknadno dostavio u sudski spis dopunu pisane obrane (očitovanje na iskaze svjedoka) u kojoj je naveo, između ostalog i u bitnom, kako i dalje smatra da nije kriv za ono što mu se stavlja na teret.

Navodi da je tog jutra izlazio iz dvorišta u dvorišta u Kramarićevoj ulici svojim starim Citroënom Saxo, i to unatrag, jer je dvorište vrlo usko i iz njega se drugačije ne može izaći. To se lijepo vidi i na fotografijama koje prilažem (riječ je o narančastoj kući s prilazom na ulicu). Vozio se jako sporo i oprezno, tim više što je pored njegovog auta, s lijeve strane, pješice prolazila susjeda koja živi u istom dvorištu, pa je pazio da nju ne ugrozi. Drugi vozač, koji je nailazio Audijem, prije toga se potpuno zaustavio i time mu pokazao da ga propušta. Zato je mirno nastavio izlaziti. Kad je već bio stražnjim dijelom auta na isprekidanoj crti na sredini ceste, on je odjednom, bez žmigavca i bez ikakve najave, krenuo naprijed da ga zaobiđe i skrenuo ulijevo — i tada je došlo do dodira. Znači, do sudara je došlo dok je on još bio u manevru, u trenutku kad je on odustao od propuštanja i pokušao proći pored njega. Iskaz drugog vozača zapravo ide u prilog okrivljeniku. On je sam, pod prisegom, rekao da je kolnik bio mokar, da ga je već izdaleka vidio kako izlazi iz dvorišta, i da se — umjesto da stane — odlučio zaobići ga skretanjem ulijevo, ali da to nije mogao dovršiti jer je iz suprotnog smjera nailazilo drugo vozilo. Time je i sam priznao da je, kad ga je vidio, izabrao proći pokraj njega, umjesto da se zaustavi. A po zakonu (članak 51. Zakona o sigurnosti prometa na cestama) vozač mora prilagoditi brzinu tako da može stati pred svakom preprekom koju može predvidjeti. Vozilo koje izlazi iz dvorišta je takva prepreka, i on ju je, kako sam kaže, na vrijeme vidio. Mora istaknuti i jedno: drugi vozač tvrdi da je zvučnim signalom (trubom) upozorio na svoj nailazak. To nije točno — nije trubio. Isto mu je rekao i na licu mjesta, no do trubljenja nije došlo. Uostalom, da ga je stvarno propuštao stojeći na mjestu, kako i sam potvrđuje da je stao, ne bi ni imao razloga trubiti. Truba bi imala smisla jedino ako je htio proći, a to opet potvrđuje da nije mirno stajao nego je krenuo pored njega. Moli da se o tome pita i svjedokinja koja je bila neposredno uz njegovo vozilo i koja bi trubu sigurno čula da je nje bilo. Ističe kako policajac nije bio prisutan dok se sve događalo — on je došao naknadno. Ono što je rekao o tijeku nesreće nije nešto što je vidio, nego njegov zaključak na temelju zatečenog stanja i fotografija, a te iste fotografije može pogledati i sud. Ističe i da mjesto događaja nije bilo skicirano (to piše i u njegovoj službenoj bilješci), nema mjerenja ni tragova kočenja, a nije napravljeno ni prometno vještačenje. Zbog toga se točan redoslijed — tko se prvi kretao i tko je koga dodirnuo — zapravo tehnički nikad nije utvrdio. Na Audiju je oštećen stražnji desni dio — kotač i blatobran, a komadići njegove stražnje lampe zabili su se u njegov blatobran. Da je on naletio na auto koji stoji ili koji mu ravno dolazi, taj trag ne bi bio na stražnjem kraju njegovog auta, nego negdje sprijeda ili po sredini boka. Ovako, kad je oštećen baš stražnji desni kut, to znači da su prednji i srednji dio Audija već bili prošli pored njega — dakle da se on kretao naprijed i prolazio pokraj njega, a ne da bi okrivljenik „izletio” u njega. To se slaže s onim što govori i s onim što je i sam priznao (da je skretao ulijevo i pokušavao proći). Moli sud da posebno uzme u obzir iskaz svjedokinje DS, jer je ona jedina nepristrana osoba koja je izbliza vidjela sam manevar. Predlaže i da se sasluša vlasnica ugostiteljskog objekta „Mirmi” preko puta, koja je također bila vani i vidjela što se događalo. Ako sudu i dalje nešto ne bude jasno oko tijeka nesreće, predlaže da se odredi prometno vještačenje, upravo zato što mjesto nije bilo skicirano. U prekršajnom postupku svatko se smatra nedužnim dok mu se krivnja ne dokaže, a teret dokazivanja je na tužitelju, ne na njemu. Kod ovako proturječnih iskaza, bez skice i vještačenja, i s tragovima koji idu njemu u prilog, smatra da nije dokazano da je počinio prekršaj, pa bi sve dvojbe trebale ići u njegovu korist. Zbog svega navedenog moli sud da ga oslobodi optužbe, odnosno da obustavi postupak. Ako bi sud ipak utvrdio njegovu odgovornost, moli da uzme u obzir da je mlad, da je šteta mala, da nitko nije ozlijeđen, da je i drugi vozač doprinio nastanku štete te da da je uredno sudjelovao u postupku, pa da mu izrekne najblažu moguću kaznu.

8.

Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavezni prekršajni nalog Policijske postaje Velika Gorica, KLASA: 211-07/25-4/35894, URBROJ: 511-19-36-24-2 izdan 5. travnja 2025., prigovor podnesen 22. travnja 2025.,obavijest o počinjenom prekršaju Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica KLASA: 211-07/24-8/287295, URBROJ: 511-19-36-24-1 od 5. studenog 2024., službena bilješka Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica KLASA: 211-08/24-4/40339, URBROJ: 511-19-36-24-4 od 5. studenog 2024., fotografije (list 10-11 spisa) i potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za ĐS od 3. studenog 2025.

II/

1.

Nakon provedenog žurnog postupka, povodom cjelokupne pisane obrane okrivljenika, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode postupio suprotno odredbi navedenoj u čl.45.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ponašajući se na način opisan u izreci presude, pa je tako počinio prekršaj kažnjiv po čl.45.st.4. uz primjenu čl.293.st.1. istog Zakona.

2.

Sudac je cijenio ukupnu pisano iznesenu obranu okrivljenika, pa ju je prihvatio u dijelu gdje iznosi kako je predmetne zgode izlazio s automobilom iz dvorišta kuće, a morao je izlaziti unatrag na cestu te se kretao polako uz ograničenu vidljivost jer su mu stakla još bila lagano zamagljena, a morao je paziti i na susjedu koja se nalazila tik uz njegov lijevi bok s biciklom, pa je na trenutak pogledao gdje se ona nalazi da je ne bi zakačio prilikom motanja i u tom trenutku je čuo udarac.

Sudac je cijenio obranu okrivljenika i u ostalom dijelu gdje poriče počinjenje prekršaja koji mu je stavljen na teret i osporava svoju prekršajnu odgovornost, ali njegovu obranu u tom dijelu nije prihvatio jer smatra da su svi pokušaji obrane svrsishodno smišljeni i nevjerodostojni te da je okrivljenik svojom obranom neosnovano i pretenciozno nastojao uvjeriti Sud kako nije počinio prekršaj za kojeg se tereti, ističući okolnosti koje bi po njegovom mišljenju trebale dovesti do oslobađanja od prekršajne odgovornosti.

Sudac smatra da je okrivljenik o činjeničnom opisu radnje prekršaja iz Obaveznog prekršajnog naloga, svoju obranu oblikovao i iznio jasno, razumljivo i prividno životno, ali vrlo neuvjerljivo i osobito proračunato, te da je isplanirano pokušavao uporište za svoje obrambene navode naći u tendencioznom i manipulativnom isticanju da se predmetne zgode kretao polako i oprezno, a da je drugi vozač prvo stao i ostavio mu prostor da dovrši izlazak, a tek kad je već bio djelomično na cesti iznenada je odlučio zaobići ga bez žmigavca i bez provjere, pa da je do sudara došlo jer je drugi vozač krenuo u pretjecanje njega dok je još bio u manevru izlaska iz dvorišta, a sve to s jedinim ciljem kako bi stvorio dojam da svojim ponašanjem odnosno prijestupom, nije postupio suprotno Zakonskoj odredbi.

Sudac je zaključio da je okrivljenik svoju obranu u odnosu na terećeni prekršaj, a počinjenje kojeg on ustrajno ne priznaje, oblikovao na način da je prešućivao, prikrivao, minorizirao i relativizirao svoje protupravno postupanje i/ili nezakoniti propust, u cilju vlastite koristi, a s namjerom kako bi se zaštitio od prekršajne odgovornosti, oslobodio od krivnje i izbjegao kažnjavanje za počinjeni prekršaj.

Suprotno iznesenoj obrani okrivljenika sudac je stekao čvrsto uvjerenje kako je temeljem izvedenih dokaza nesporno utvrdio, a zatim i bez sumnje zaključio, da je okrivljenik počinio prekršaj za kojeg je optužen.

3.

Sudac je cijenio iskaz svjedokinje DS s oprezom i zadrškom, odnosno sumnjom, jer je zaključio da je njezin iskaz jasan, razumljiv i životan, ali istodobno i neuvjerljiv, te smatra kako je prirodno da je ova svjedokinja, susjeda okrivljenika, čije ispitivanje je predložio Sudu sam okrivljenik, zbog bliskog osobnog i susjedskog odnosa s istim te solidarnog i empatičnog stava prema njemu, sasvim izvjesno snažno zainteresirana za ishod ovog sudskog postupka, pa da stoga postoji stvarna mogućnost i razumna vjerojatnost da je njezin iskaz slabe validnosti i sumnjive vjerodostojnosti, odnosno da je svoj iskaz iznijela neobjektivno i pristrano u korist okrivljenika, svojeg susjeda.

Sudac je zaključio kako postoji zbiljska izvjesnost da je ispitana imenovana svjedokinja prešutjela stvarne okolnosti predmetnog događaja, odnosno da je svoj iskaz iznosila tako što je isticala okolnosti koje idu u korist okrivljenika, a vrlo vjerojatno prikrivala one koje istom idu na štetu, a sve u namjeri da svojeg optuženog susjeda zaštite od optužbe i prekršajne odgovornosti te ga pokuša osloboditi od krivnje i kažnjavanja za počinjeni terećeni prekršaj.

4.

Sudac je cijenio iskaz svjedoka ES, policijskog službenika, pa mu je u cijelosti poklonio vjeru, budući je imenovani svjedok činjenice vezane za počinjenje prijavljenog prekršaja od strane okrivljenika predmetne zgode utvrdio neposrednim opažanjem na mjestu događaja prilikom obavljanja očevida, u okviru svojih službenih ovlaštenja, te su utvrđene činjenice navedene u sastavljenoj Službenoj bilješki, kao i u ostaloj dokaznoj dokumentaciji dostavljenoj Sudu uz podneseni prigovor protiv Obaveznog prekršajnog naloga.

Sudac smatra da je ispitani svjedok svoj iskaz iznosio jasno, detaljno, razumljivo, životno i neposredno uvjerljivo, da nije pristrano zainteresiran za ishod ovog postupka, te je zaključio da je svjedok predmetne činjenice i svoja opažanja iznosio na temelju osobnih saznanja, objektivno, vrlo razložno, stručno, okolnosno i vjerodostojno, da su činjenice koje je iznio u svom iskazu u cijelosti sukladne s činjenicama utvrđenim temeljem drugih izvedenih dokaza, a sudac u njegovom iskazu nije našao nikakvih kontradiktornosti ili nelogičnosti, zbog čega nije bilo razloga da sudac posumnja u istinitost njegovog iskaza.

Sudac je osobito cijenio iskaz imenovanog svjedoka u dijelu gdje iznosi kako okrivljenik u svojoj pisanoj obrani navodi da se vozilo oštećenika kretalo vrlo brzo, pa bi to sugeriralo da je trebao zaustaviti svoj automobil, a ne nastaviti kretanje unazad na kolnik ceste kojim se taj automobil brzo kretao. Cijenio je iskaz svjedoka također u dijelu gdje iznosi da je okrivljenik, i u slučaju da je oštećenik prvo zaustavio svoje vozilo, a onda ga počeo zaobilaziti, bio dužan vidjeti takvo kretanja drugog vozila i propustiti ga, ali je on više pazio na biciklisticu koja je stajala negoli na vozilo koje se kretalo po cesti na koju se uključivao.

Nakon što je imenovani svjedok komentirao obranu okrivljenika, sudac je, s jedne strane, osnažio svoje uvjerenje o objektivnosti, nepristranosti i uvjerljivosti iskazivanja istog svjedoka, a s druge strane, se učvrstio u sigurnosti kako je okrivljenikova obrana neuvjerljiva i proračunato svrsishodna.

Sudac je mišljenja kako iskaz ispitanog svjedoka, policijskog službenika, u potpunosti obesnažuje uvjerljivost obrane okrivljenika te da u cijelosti dovodi u sumnju istinitost njegovih obrambenih navoda, a osnažuje uvjerenje suca o krivnji okrivljenika za terećeni prekršaj.

5.

Sudac je cijenio cjelokupni iskaz ispitanog svjedoka US, koji u ovom postupku ima procesni status oštećenika, pa ga je u cijelosti prihvatio jer je zaključio da je on svoj iskaz iznosio jasno, detaljno, neposredno uvjerljivo, razumljivo i životno, te da je o predmetnom događaju, unatoč činjenice da je kao sudionik u predmetnoj prometnoj nesreći u stanovitoj osobnoj i razumljivoj mjeri zainteresiran za ishod ovog postupka, činjenice i svoja opažanja predmetnog događaja iznosio vrlo objektivno, nepristrano i vjerodostojno.

Sudac je osobito prihvatio iskaz imenovanog svjedoka u dijelu gdje iznosi kako je istina da su stakla na vozilu okrivljenika bila zamagljena pa je imao ograničenu vidljivost.

Sudac je prihvatio iskaz oštećenog svjedoka jer je on iskazivao na temelju osobnog saznanja te neposrednog opažanja i doživljaja, vrlo razložno i okolnosno, a sudac u njegovom iskazu nije našao kontradiktornosti ili nelogičnosti.

Nakon što je svjedok komentirao iznesenu obranu okrivljenika, sudac je učvrstio svoje uvjerenje o uvjerljivosti, objektivnosti i nepristranosti iskazivanja oštećenog svjedoka.

Osim toga, iskaz oštećenog svjedoka bio je u odnosu na odlučne okolnosti namjere okrivljenika izlaska automobilom iz dvorišta na kolnik ceste, kretanja vožnjom unatrag, ne propuštanja vozila koje se kretalo cestom na koju se uključivao te nastanka materijalne štete, sukladan sa iskazom policijskog službenika, ispitanog svjedoka ES.

6.

Sudac je čvrsto uvjeren kako upravo temeljem iskaza ispitanih svjedoka ES i US, policijskog službenika i oštećenika, u vezi sa ostalim izvedenim osobnim i materijalnim dokazima, može nesporno utvrditi da je okrivljenik predmetne zgode stvarno počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret, te da sa sigurnošću može donijeti odluku o njegovoj krivnji i kažnjavanju.

7.

Uvidom u Obavezni prekršajni nalog sudac je utvrdio da je u obrazloženju istog navedeno kako je policijski službenik PP Velika Gorica protiv okrivljenika podnio Izvješće o počinjenom prekršaju broj 1055016058, zbog prekršajnog djela opisanog u izreci tog prekršajnog naloga, da je neposrednim zapažanjem ili obavljenim nadzorom utvrđeno da je okrivljenik počinio opisani prekršaj te da je prekršaj utvrđen sukladno čl.233. Prekršajnog zakona.

8.

Sudac je uvidom u sve ostale izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, a koji su dostavljeni u privitku Obaveznog prekršajnog naloga, kao i usporedbom tih dokaza, utvrdio da su u označenoj dokaznoj dokumentaciji navedene činjenice i okolnosti na kojima ovlašteni tužitelj temelji činjenični opis radnje prekršaja naveden u tom nalogu, a povodom kojih je ovlašteni tužitelj i pokrenuo prekršajni postupak protiv okrivljenika zbog počinjenog prekršaja i koje su u svim bitnim elementima sukladno potvrdili i ispitani svjedoci ES i US.

9.

Sudac je uvidom u Potvrdu izdanu dana 03.11.2025.g., od strane Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, za osobu: JS, utvrdio da je okrivljenik do tada već bio pravomoćno prekršajno osuđivan.

10.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

11.

Sudac nije izveo dokaz suočavanjem okrivljenika i ispitanih svjedoka, niti dokaz prometnog vještačenja, a nije izvodio niti druge eventualno postojeće i moguće dokaze, jer je, uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju činjenica utvrđenih temeljem drugih već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv okrivljenika, osim o njegovoj krivnji i kažnjavanju za počinjeni prekršaj.

Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze osobito radi sprječavanja odugovlačenja žurnog prekršajnog postupka, izbjegavanja nepotrebnih radnji i smanjivanja troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno, sudac nije izveo nove dokaze jer uvjereno smatra kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dopunskog izvođenja drugih dokaza.

III/

1.

Nakon provedenog žurnog postupka, sudac je cijeneći sve izvedene osobne i materijalne dokaze s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode postupio suprotno u izreci ove presude navedenoj materijalnoj odredbi iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa je time ostvario biće prekršaja opisanog u označenom propisu, a za koji se tereti Obaveznim prekršajnim nalogom kao optužnim aktom.

2.

Zakon o sigurnosti prometa na cestama u čl.45. propisuje, uz ostalo, da je vozač koji se vozilom uključuje u promet na cesti (izlazak vozila iz dvorišta) dužan propustiti sva vozila koja se kreću cestom, a da će se novčanom kaznom u iznosu od 130,00 eura kaznit za prekršaj vozač koji pri uključivanju u promet postupi suprotno odredbama tog članka.

Označeni Zakon u čl.293. propisuje, uz ostalo, da će se za prekršaje iz toga Zakona kojima je izazvana prometna nesreća samo s materijalnom štetom, kaznit počinitelj prekršaja novčanom kaznom propisanom za taj prekršaj uvećanom za iznos od 130,00 eura.

3.

Sudac je zaključio da je okrivljenik predmetne zgode postupio suprotno navedenim zakonskim propisima i tako počinio terećeni prekršaj, te je mišljenja kako okrivljenik ne može otkloniti svoju odgovornosti, niti se može osloboditi od krivnje za prekršaj koji mu je stavljen na teret, ustrajnim, jednostavnim, proračunatim i neosnovanim isticanjem da nije počinio prekršaj za kojeg je optužen.

4.

Sudac je zaključio kako je okrivljenik svojom obranom i poricanjem počinjenja prekršaja, pokušao zapravo opravdati svoj postupak i/ili propust, odnosno jednostavnu činjenicu da predmetne zgode prilikom uključivanja u promet na kolnik ulice, vožnjom unatrag, nije propustio vozio koje se kreće cestom na koju se uključuje, uslijed čega je izazvao prometnu nesreću te nastanak materijalne štete, pa je tako uistinu počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret.

5.

Okrivljenik je postupao suprotno zakonskoj odredbi, a po uvjerenju suca u svojoj obrani poricao je počinjenje prekršaja s ciljem da se zaštiti od prekršajne odgovornosti, oslobodi od krivnje i izbjegne kažnjavanje za počinjeni prekršaj koji mu se stavlja na teret.

6.

Stoga je sudac nakon provedenog žurnog postupka, cjelokupne pisano iznesene obrane okrivljenika i provedenog dokaznog postupka, donio odluku o počinjenom prekršaju kao u izreci presude i okrivljenika proglasio krivim za terećeni prekršaja, pa ga kaznio novčanom kaznom u visini koja je Zakonom propisana u točno određenom iznosu za počinjeni prekršaj, a za koju smatra da je primjerena i opravdana, te da odgovara stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja okrivljenika.

7.

Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.

Kao otegotnu okolnost na strani okrivljenika sudac je našao činjenicu da je već bio pravomoćno osuđivan zbog počinjenih prometnih prekršaja.

Sudac je kao olakotnu okolnost na strani okrivljenika našao činjenicu da prekršajem kojeg je predmetne zgode počinio nije izazvao teže štetne posljedice.

8.

Vrednujući razmjere i objektivnu težinu počinjenog prekršajnog djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja, a uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenja prekršaja u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, sudac nalazi da je u predmetnom slučaju kazna izrečena u zakonski propisanom iznosu primjerena svim okolnostima počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika, odnosno da nije preniska ni previsoka, već da je dostatna svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te smatra da će se upravo ovako izrečenom visinom novčane kazne ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.

9.

Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenika ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene ukupne novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

10.

Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima označenim u izreci presude, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu i odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka.

Velika Gorica, 9. srpnja 2026.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti, v.r.

Damir Tepeš, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude temeljem odredbe čl.244.st.1. Prekršajnog zakona nije dopuštena žalba.