REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU
Kž-180/2026-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Jurišića kao predsjednika vijeća, Dijane Jakoliš i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Anite Belak kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog HC, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi branitelja okrivljenog Tomislava Matića, odvjetnika u Vodicama podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku od 17. lipnja 2026. br. Kov- 130/2026, u sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog HC kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Šibeniku Kov-130/2026 od 17. lipnja 2026., protiv okrivljenog HC, na temelju članka 127. stavak 4. u svezi članka 123. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne Novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26, dalje u tekstu: ZKP), produljen je istražni zatvor.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni HC po branitelju Tomislavu Matiću, odvjetniku iz Vodica, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se uvaži žalba i protiv okrivljenika ukine istražni zatvor određen po istaknutom osnovu.
3. Spis je, sukladno člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP, prije dostave izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.
4. Žalba okrivljenika nije osnovana.
5. Prema ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, kako postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela kao posebne pretpostavke za produljenje istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP. Jednako tako, prvostupanjski sud je iznio valjane i dostatne razloge za isključenje mogućnosti zamjene istražnog zatvora mjerama opreza.
6. Iako žalitelj pobija prvostupanjsko rješenje zbog „pogrešne primjene materijalnog prava″, u samoj žalbi ne obrazlaže u čemu bi se navedene povrede sastojale, dok iz sadržaja same žalbe proizlazi da zapravo osporava postojanje osnovane sumnje i posebnih okolnosti relevantnih za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP, čime ustvari pobija rješenje prvostupanjskog suda zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga je ovo vijeće ispitalo pobijano rješenje u smislu članka 494. stavka 4. ZKP te nije utvrdilo da je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon, a niti da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.
6.1. Žalitelj u podnesenoj žalbi, u pravcu osporavanja osnovane sumnje, navodi kako iz obrane okrivljenika kao i okolnosti koje proizlaze iz spisa, nedvojbeno proizlazi da je cjelokupna komunikacija između okrivljenika i oštećene proizišla iz njegove dugotrajno neriješene životne situacije, odnosno činjenice da je beskućnik koji se obraća svojoj skrbnici prvenstven radi osiguranja osnovnih egzistencijalnih uvjeta.
6.2. Međutim, protivno navodima žalbe, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje kako osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se predmetnom optužnicom stavlja na teret proizlazi iz dokaza dostavljenih uz predmetnu optužnicu, posebno iz iskaza same oštećene LC, preslike e-maila od 21. svibnja 2026. upućenog od strane okrivljenika na adresu oštećene, rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad - Područnog ureda u Šibeniku od 28. kolovoza 2025., nalaza Odjela psihijatrije za okrivljenika od 28. travnja 2026. i od 23. svibnja 2026. . Stoga, osnovana sumnja na učin kaznenog djela za koje se okrivljenik tereti postoji i bez obzira na navode žalitelja. Osim toga, prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru dovoljan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo, koji je u konkretnom slučaju ostvaren, te ovo vijeće nije ovlašteno upuštati se u preispitivanje činjeničnih utvrđenja i kaznene odgovornosti okrivljenika, jer je to ovlast raspravnog suda za slučaj da predmetna optužnica bude potvrđena.
7. Nadalje, žalitelj problematizira i zaključak prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na strani okrivljenika navodeći kako se taj zaključak suda temelji na općenitim navodima koji nisu dostatni za ograničenje ustavnog prava okrivljenika na slobodu. Nadalje navodi da je prvostupanjski sud propustio cijeniti životne okolnosti okrivljenika koje su prethodile predmetnom događaju, odnosno da je okrivljenik u specifičnim životnim okolnostima vezano za njegov smještaj i odnos sa skrbnicom, pri čemu da nije riječ o ponašanju koje bi upućivalo na trajnu ili izraženu kriminalnu volju, već o izoliranom događaju nastalom uslijed dugotrajno narušenih osobnih i socijalnih problema. Ujedno, žalitelj ističe kako se pravomoćna presuda i kazneni postupci koji su u tijeku odnose na događaje koji sežu više godina unatrag, pa da nije opravdano opasnost od ponavljanja kaznenog djela temeljiti niti na takvim okolnostima.
7.1. Međutim, izloženim žalbenim navodima žalitelj nije s uspjehom doveo u pitanje pravilnost i osnovanost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju posebne zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP. U tom smislu pravilno je kod okrivljenika, u prvom redu, cijenjena njegova osuđivanost i to presudom Županijskog suda u Šibeniku broj K-10/2024 od 23. rujna 2024., pravomoćnom 18. veljače 2025. zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 230. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Osim toga, protiv okrivljenika su u tijeku kazneni postupci pred Općinskim sudom u Šibeniku, i to kazneni postupak K-434/2024 zbog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. KZ/11, te kazneni postupak broj K-217/2025 zbog kaznenog djela iz čl. 215. st. 1. KZ/11. Nadalje, u ovom kaznenom postupku je provedeno i psihijatrijsko vještačenje okrivljenika pri čemu je utvrđeno da je okrivljeniku dijagnosticiran poremećaj ličnosti disocijalnih značajki, poremećaj uzimanja opijata u srednjem stupnju na supstitucijskoj terapiji i psihoorganski poremećaj, kao i da je prisutan visoki stupanj opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.
7.2. Dovodeći u vezu sve prethodno navedeno, s okolnostima počinjenja kaznenog djela u odnosu na koje je okrivljenik osnovano sumnjiv, stajalište je i ovog drugostupanjskog suda da produljenje istražnog zatvora po osnovu iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP, predstavlja nužnu i jedinu prikladnu mjeru u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela utvrđene kod okrivljenika ili počinjenja težeg. Stoga, mjere opreza iz članka 98. ZKP izricanje kojih žalitelj predlaže u žalbi, za sada, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, ne predstavljaju prihvatljivu garanciju za otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud. Ujedno, u odnosu na žalbene navode da je okrivljenik osoba narušenog zdravlja, potrebno je istaknuti kako osumnjičenik, za slučaj potrebe, adekvatnu zdravstvenu skrb može ostvariti i u okviru zatvorskog sustava.
8. Budući da žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, a niti je ovaj sud našao da su počinjene povrede iz članka 494. stavka 4. ZKP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
U Šibeniku, 9. srpnja 2026.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Ivan Jurišić
