Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-554/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu Vesni Gašparuš - Horvat, u pravnoj stvari tužitelja Vodovod grada Vukovara d.o.o. Vukovar, Jana Bate 4, Vukovar, OIB: 95863787953, zastupanoga po punomoćniku Marku Cvrkoviću, odvjetniku u Vukovaru, Dr. Franje Tuđmana 21, protiv tuženog JI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Povrv- 64/2025-6 od 12. veljače 2026., 9. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Povrv-64/2025-6 od

12. veljače 2026. i sudi:

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Vukovaru, Vojislava Ore, poslovni broj Ovrv-27/2023 od 16. ožujka 2023. kojim je tuženiku JI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naloženo da tužitelju Vodovod grada Vukovara d.o.o., OIB: 95863787953, Jana Bate 4, 32000 Vukovar, namiri tražbinu u iznosu od 117,95 EUR / 888,69 HRK sa zateznom kamatom i s prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 3,37 EUR / 25,39 HRK , obračunatom do 24. siječnja 2023. te se tužbeni zahtjev odbija.

II. Odbija se zahtjev tužitelja Vodovod grada Vukovara d.o.o. Vukovar za naknadom troškova postupka u iznosu od 100,77 EUR sa zateznom kamatom.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženog JI kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Povrv-64/2025-6 od 12. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vojislava Ore iz [adresa] poslovni broj: Ovrv-27/2023 od 16. ožujka 2023. te je naloženo tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 117,95 EUR / 888,69 HRK uvećanu za zatezne kamate od 25. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, s prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 3,37 EUR / 25,39 HRK obračunatom do 24. siječnja 2023., u roku 15 dana (točka I. izreke) i da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 100,77 EUR sa zateznom kamatom od 12. veljače 2026. do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku 15 dana (točka II. izreke).

1.1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog tužitelja za održavanjem ročišta.

2. Protiv navedene presude i rješenja tuženik je izjavio žalbu, navodeći da navedene odluke pobija iz svih zakonom dopuštenih žalbenih razloga. U žalbi u bitnome navodi da sud nije postupio po ukidnom rješenju višega suda, da je neosnovano odbijen njegov prijedlog za održavanjem ročišta u ovom predmetu jer su ročište i rasprava nužni da bi se materijalno pravo moglo pravilno primijeniti, da je u ovom slučaju, kao lex specijalis, trebalo primijeniti odredbe čl. 41. i 42. Zakona o socijalnoj skrbi, da je korisnik više socijalnih potpora, oslobođen od plaćanja troškova stanovanja i njihova plaćanja, da Centar za socijalnu skrb u [adresa] komunalnim tvrtkama plaća sve komunalne usluge u stanu koji koristi i za koji mu se ne dostavljaju bilo kakvi računi.

3. Žalba tuženika je neosnovana u odnosu na prvostupanjsko rješenje, a osnovana u odnosu na prvostupanjsku presudu.

4. S obzirom na vrijednost predmeta spora u iznosu manjem od 1.320,00 EUR, u konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti (čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine", broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP). Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP. Stoga pobijana presuda nije ispitana u odnosu na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 377. st. 2. ZPP, kao i u odnosu na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP, koju tuženik sadržajno ističe u žalbi, tvrdnjom da je neosnovano odbijen njegov prijedlog za održavanje ročišta. Naime, tuženiku je omogućeno raspravljanje kada je imao mogućnost ostvariti svoje pravo iz čl. 219. ZPP-a, iznoseći činjenice i dokaze za svoje tvrdnje pa kada je sud odlučio provesti pisani postupak jer je ocijenio da je za utvrđivanje činjeničnog stanja bilo dovoljno izvršiti uvid u dokumentaciju koja prileži spisu , nije time počinio navedenu bitnu povredu i nije onemogućio tužitelja u raspravljanju pred sudom.

5. P redmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 117,95 EUR na ime neplaćenih računa za vodne usluge i naknade, na adresi tuženika, dospjelih u razdoblju od prosinca 2021. do studenoga 2022.

6. Polazeći, u bitnome, od utvrđenja:

- da je tuženik korisnik stana u vlasništvu Republike Hrvatske,

- da je predmetni stan, kojem se usluga isporučuje, Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka Republike Hrvatske 17. siječnja 2007. dalo na korištenje tuženiku,

- da je tuženik korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu, prava na naknadu za ugroženog kupca energenata i prava na naknadu za troškove stanovanja,

- da tuženik nije platio predmetni dug,

prvostupanjski je sud održao na snazi predmetni platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi, uz obrazloženje da iz navedenih rješenja grada [adresa] i Centra za socijalnu skrb Vukovar ne proizlazi da je tuženik oslobođen plaćanja predmetnih računa za vodu i odvodnju te da je stoga, kao zakoniti korisnik stana u vlasništvu Republike Hrvatske, obveznik plaćanja pružene usluge za vodu i odvodnju.

6.1. Pobijanu odluku prvostupanjski je sud donio pozivom na odredbe čl. 41. st. 1., 2. i 3. i čl. 42. Zakona o socijalnoj skrbi (''Narodne novine'', broj 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/20 i 133/20 – dalje: ZSS), čl. 19. st. 1., čl. 20. st. 1. i čl. 22. st. 4. t. 5. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima (''Narodne novine'', broj 106/18 i 98/19 – dalje: ZSZ), Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga tužitelja iz lipnja 2017. te čl. 205. st. 2. Zakona o vodama (''Narodne novine'', broj 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14 i 46/18 – dalje: ZV/09), kojom je propisano da je obveznik plaćanja vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi (korisnik).

7. Odluka prvostupanjskoga suda nije pravilna te je osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Naime, pogrešno je o obvezi tuženika prvostupanjski sud odlučio primjenom odredbe čl. 205. st. 2. ZV/09 jer je navedeni zakon prestao važiti stupanjem na snagu Zakona o vodama (''Narodne novine'' broj 66/19), 18. srpnja 2019. Institucionalni okvir za pružanje vodnih usluga, cijena vodnih usluga i druga pitanja povezana s pružanjem vodnih usluga nakon toga, propisana su Zakonom o vodnim uslugama (''Narodne novine'' broj 66/19 – dalje: ZVU), koji je stupio na snagu 18. srpnja 2019.

8.1. Odredbom čl. 3. st. 1. t. 6. ZVU, propisano je da je korisnik vodnih usluga vlasnik nekretnine u koju se putem građevina za javnu vodoopskrbu isporučuje voda za ljudsku potrošnju, a ako vlasnika te nekretnine nije moguće utvrditi, korisnik vodnih usluga je posjednik te nekretnine odnosno individualnog sustava odvodnje.

8.2. U ovom slučaju vlasnik nekretnine kojoj se usluga isporučuje je Republika Hrvatska, dok se odredbe ZSS i ZSZ na pravni odnos stranaka ne primjenjuju.

9. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe 373. t. 3. ZPP, trebalo je preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

10. Odredbom čl. 461.a st. 3. ZPP propisano je da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak, a st. 4. toga članka, da će sud ročište održati ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Kako takav prijedlog tuženik nije podnio, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je pobijanim rješenjem, u skladu s čl. 461.a. st. 4. ZPP, neobrazloženi prijedlog tuženika za održavanjem ročišta, odbio.

11. Stoga je žalbu tuženika, izjavljenu protiv navedenog rješenja, na temelju čl. 380. t. 2. ZPP, trebalo odbiti kao neosnovanu i rješenje potvrditi te je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Velikoj Gorici 9. srpnja 2026.

Sudac

Vesna Gašparuš-Horvat