Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-501/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu Vesni Gašparuš - Horvat, u pravnoj stvari tužitelja Upravitelj gradnja d.o.o. Zagreb, Oreškovićeva ulica 25, OIB: 13582015490, zastupanoga po punomoćnici Nataši Gonzi, odvjetnici u [adresa], protiv tuženog GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanoga po punomoćnici Jasn i Matičević odvjetnici u Zagrebu, Horvaćanska cesta 168, radi isplate, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru Stalna služba u Donjoj Stubici poslovni broj Povrv-124/2025-10 od 17. veljače 2026. i rješenja poslovni broj Povrv-124/2025-18 od 15. travnja 2026., 9. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženog GŽ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru Stalna služba u Donjoj Stubici poslovni broj Povrv- 124/2025-10 od 17. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženog GŽ kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zlataru Stalna služba u Donjoj Stubici poslovni broj Povrv- 124/2025-10 od 17. veljače 2026.

II. Uvažava se žalba tuženog GŽ i ukida rješenje Općinskog suda u Zlataru Stalna služba u Donjoj Stubici poslovni broj Povrv-124/2025-18 od 15. travnja 2026.

III. Odbija se zahtjev tuženog GŽ za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 412,50 EUR (četiri stotine dvanaest eura pedeset centi).

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Đurđice Pozaić iz Zlatara, poslovni broj Ovrv-5617/2025, UPP/OS-Ovrv-601/2025 od 1. srpnja 2025., u dijelu kojim je naloženo tuženiku da, u roku od 8 dana, tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 344,88 EUR, sa zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos, pobliže naveden u izreci presude, od njegova dospijeća do isplate, na račun sredstava zajedničke pričuve stambene zgrade [adresa], broj IBAN:

[broj bankovnog računa] (točka I. izreke), navedeni pla tni nalog djelomično je ukinut, u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 150,00 EUR (točka II. izreke), tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 413,27 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od 17. veljače 2026., do isplate, u roku od 15 dana (točka III. izreke) te je određeno da žalba protiv te presude odgađa ovrhu (točka IV. izreke).

1.1. Prvostupanjskim rješenjem poslovni broj Povrv-124/2025-10 od 17. veljače 2026. odbijen je prijedlog stranaka za održavanjem ročišta u tom predmetu.

1.2. Prvostupanjskim rješenjem poslovni broj Povrv-124/2025-18 od 15. travnja 2026. odbijen je prigovor tuženika podnesen protiv rješenja o pristojbi poslovni broj Povrv - 124/2025-14 od 25. ožujka 2026.

2. Protiv navedene presude i rješenja poslovni broj Povrv-124/2025-18 od 15. travnja 2026. tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 412,50 EUR.

3. Protiv rješenja poslovni broj Povrv-124/2025-18 od 15. travnja 2026. tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

4. Žalbe tuženika su neosnovane.

5. S obzirom na vrijednost predmeta spora u iznosu manjem od 1.320,00 EUR, u konkretnom je slučaju riječ o sporu male vrijednosti (čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine", broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP). Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP. Stoga pobijana presuda nije ispitana u odnosu na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 8., čl. 106. st. 5., čl. 108. st. 3., čl. 292. st. 4., čl. 219., čl. 221.a i čl. 264. ZPP, kao i u odnosu na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja , kojega tuženik sadržajno također ističe u žalbi.

5.1. Nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP, koju tuženik sadržajno ističe, tvrdnjom da je neosnovano odbijen njegov prijedlog za održavanjem ročišta, da mu je ''oduzeta i sama mogućnost da postupi po Zakonu'' te da sud nije bio ovlašten ne izvesti ''podesne'' dokaze. Naime, tuženiku je omogućeno raspravljanje kada je imao mogućnost ostvariti svoje pravo iz čl. 219. ZPP-a, iznoseći činjenice i dokaze za svoje tvrdnje pa time što je sud odlučio provesti pisani postupak jer je ocijenio da je za utvrđivanje činjeničnog stanja bilo dovoljno izvršiti uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, nije počinjena navedena bitna povreda, niti je tuženik onemogućen u raspravljanju pred sudom.

5.2. Neosnovano tuženik ističe i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer izreka presude nije proturječna sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni stanju spisa i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 344,88 EUR sa zateznom kamatom, na ime dospjele nepodmirene obveze plaćanja doprinosa za pričuvu u razdoblju od siječnja 2024. do prosinca 2024., za stan u [adresa] , na adresi [adresa].

7. Polazeći od utvrđenja:

- da su čl. 6. Međuvlasničkog ugovora broj 1/2018 od 22.10.2018. i Ugovorom o upravljanju stambenom zgradom u [adresa], suvlasnici te stambene zgrade poslove upravljanja zgradom povjerili tužitelju,

- da je tužitelj suvlasnik stambene zgrade u [adresa], sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i vlasnik u ½ dijela posebnog etažnog dijela (E-29), stana na 4. katu, u površini od 70,09 m2,

- da je Odlukom suvlasnika koji zajedno imaju većinu suvlasničkih dijelova u predmetnoj stambenoj zgradi (popisna lista) iz 2022. godine, visina mjesečne pričuve utvrđena u iznosu od 3,06 kn/m2, što sada iznosi 0,41 EUR, da je u Međuvlasničkom ugovoru ugovoreno da koeficijent za stambeni prostor iznosi 1,00 te da je tuženik kao suvlasnik stambenog prostora u utuženom razdoblju bio dužan plaćati pričuvu u mjesečnom iznosu od 28,74 EUR (70,09 m2, površina stana x pričuva 0,41 EUR/m2 x koeficijent 1,00).

8. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja, koja sud drugoga stupnja u ovom stadiju postupka nije ovlašten ispitivati, prvostupanjski je sud zaključio da je tužitelj, kao upravitelj zgrade, aktivno legitimiran za pokretanje ovog postupka radi naplate dugovanja po osnovi doprinosa za zajedničku pričuvu (na račun sredstava zajedničke pričuve) od suvlasnika zgrade kojom upravlja, da je tuženik, kao suvlasnik zgrade i posebnog dijela (stana) u navedenoj zgradi, pasivno legitimiran u ovoj parnici te da je dužan plaćati novčane doprinose za zajedničku pričuvu, u visini utvrđenoj međuvlasničkim ugovorom i odlukama suvlasnika predmetne nekretnine, a kako tuženik ničim nije dokazao da je makar i djelomično podmirio utuženo potraživanje, na temelju čl. 451. st. 3. ZPP, održao je navedeno rješenje o ovrsi na snazi u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da na račun sredstava zajedničke pričuve stambene zgrade [adresa], plati iznos od 344,88 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog mjesečnog iznosa pričuve od 28,74 EUR do isplate.

8.1. Navedenu odluku prvostupanjski je sud donio pozivom na odredbe čl. 2. Međuvlasničkog ugovora te čl. 90. st. 3. i čl. 93. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'', broj 81/15-pročišćeni tekst i 94/17-ispravak pročišćenog teksta i 52/25 – dalje: ZVDSP) te čl. 43., čl. 226. i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO).

9. Odluka prvostupanjskoga suda je pravilna te je prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja. Žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilna primjena materijalnog prava sadržana u pobijanoj odluci.

10. Ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskoga suda da obveznopravni odnos stranaka nije utemeljen na jednostranim ispravama tužitelja, već da je osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva tužitelj dokazao Međuvlasničkim ugovorom, ugovorom o upravljanju stambenom zgradom, zemljišnoknjižnim izvatkom i Odlukom suvlasnika o visini pričuve, koje isprave nisu jednostrane isprave. Stoga neosnovano tuženik u žalbi ustraje u tvrdnji da ne postoji dužničko vjerovnički odnos ni tražbina tužitelja , kao i u prigovoru nedostatka aktivne i promašene pasivne legitimacije.

10.1. U odnosu na tvrdnju tuženika da je u konkretnom slučaju riječ o djeljivoj obvezi te da nije solidarno odgovoran s drugim suvlasnikom posebnog dijela predmetne nekretnine, treba reći da je odredbom čl. 70. st. 1. ZVDSP, koju je prvostupanjski sud pravilno primijenio, propisano da suvlasnici ili zajednički vlasnici, prava i dužnosti u vezi s vlasništvom posebnoga dijela nekretnine mogu izvršavati samo solidarno i da će se u odnosu prema trećima i prema ostalim suvlasnicima iste nekretnine uzimati da su jedna osoba, kako glede upravljanja cijelom nekretninom, tako i svih ostalih prava i obveza iz te glave zakona.

10.2. Ostalim žalbenim navodima tuženik iznosi vlastita pravna shvaćanja, koja nemaju uporišta u stanju spisa ni u mjerodavnim zakonskim odredbama, koje je sud prvoga stupnja pravilno primijenio. Stoga ti navodi nisu od odlučnog značenja te ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1. ZPP).

10.3. Budući da odluku o trošku tuženik ne pobija određenim žalbenim navodima, a sud drugoga stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti, pobijanu presudu trebalo je potvrditi i u navedenom dijelu (čl. 365. st. 2. ZPP).

11. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

11.1. U nepobijanom dijelu (točka II. i IV. izreke) prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

12. Odredbom čl. 461.a st. 3. ZPP propisano je da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak, a st. 4. toga članka, da će sud ročište održati ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Kako tuženik takav prijedlog nije podnio, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je rješenjem poslovni broj Povrv-124/2025-10 od 17. veljače 2026., u skladu s čl. 461.a. st. 4. ZPP, prijedlog tuženika za održavanjem ročišta odbio, pravilno smatrajući da su među strankama sporna samo pravna pitanja i visina tužbenog zahtjeva, o kojima sud odlučuje na temelju dostavljene dokumentacije, a ne saslušanjem stranaka i svjedoka te da se stoga pravično vođenje postupka u ovom slučaju može osigurati i bez održavanja ročišta. Stoga navedeno rješenje sadrži potrebne i valjane razloge odbijanja navedenog prijedloga, koje prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja.

12.1. Budući da donošenjem navedenog rješenja nisu počinjene ni ostale bitne povrede na koje sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2., u vezi s čl. 381. ZPP), na temelju čl. 380. t. 2. ZPP, trebalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi rješenje poslovni broj Povrv-124/2025-10 od 17. veljače 2026. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ovoga drugostupanjskog rješenja.

13. Donošenjem rješenja poslovni broj Povrv-124/2025-18 od 15. travnja 2026. nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, koju tuženik ističe u žalbi jer izreka tog rješenja nije proturječna sama sebi ni razlozima obrazloženja, rješenje sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni stanju spisa te nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.

13.1. Odredbom čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'', broj 118/18 i 51/23 – dalje: ZSP) propisano je da se za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom, a st. 4. toga članka, da se, ako se sudska pristojba sukladno toj odredbi ne plati u utvrđenim rokovima, sudska pristojba plaća u iznosima utvrđenim Tarifom.

13.2. S obzirom na navedenu odredbu, pravilan je zaključak prvostupanjskoga suda da je tuženik sudsku pristojbu na žalbu, u visini polovice propisanog iznosa pristojbe, bio dužan platiti u trenutku njezina podnošenja (19. ožujka 2026.) pa kako ju je platio tek 20. ožujka 2026., da je dužan platiti puni iznos sudske pristojbe propisan Tbr. 3. t. 1. Tarife sudskih pristojbi. Naime, u slučaju kada stranka preda podnesak u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava i ne plati odmah pristojbu, u takvom slučaju mora platiti pristojbu u punom iznosu, a ne polovicu iznosa pristojbe, a takav zaključak donesen je i na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. ožujka 2022. u Zagrebu broj Su IV – 87/2022.

13.3. Međutim, osnovano tuženik u žalbi ukazuje da je pogrešno sud prvoga stupnja primijenio materijalno pravo kada je sudsku pristojbu odredio u iznosu od 26,54 EUR. Ovo stoga što prema odredbi tbr. 3. t. 1., u vezi s tbr. 1. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (''Narodne novine'' broj 37/23), za vrijednost predmeta spora od 344,88 EUR (do iznosa od 398,17 EUR), visina sudske pristojbe iznosi 13,27 EUR.

13.4. Budući da je tuženik 20. ožujka 2026. platio puni iznos pristojbe od 13,27 EUR (list 253 spisa), nije bilo osnove pozivati ga na plaćanje (razlike) od 13,27 EUR pa je, na temelju čl. 380. t. 3. ZPP, trebalo žalbu tuženika uvažiti i navedeno rješenje ukinuti, bez vraćanja predmeta na ponovni postupak (točka II. izreke ovoga rješenja)

14. Tuženik nije uspio sa žalbom protiv prvostupanjske presude i rješenja poslovni broj Povrv-124/2025-10 od 17. veljače 2026., dok trošak žalbe protiv rješenja poslovni broj Povrv-124/2025-18 od 15. travnja 2026. nije tražio (čl. 164. st. 1. do 3. ZPP) pa je, na temelju čl. 166. st. 1., u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP, trebalo odlučiti kao u točki III. izreke ovoga rješenja.

U Velikoj Gorici 9. srpnja 2026.

Sudac

Vesna Gašparuš-Horvat