REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU
Kž-184/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Jurišića kao predsjednika vijeća, Branka Ivića i Dubravke Škalabrin, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Šimac kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog CČ, zbog kaznenog djela iz čl. 179.a Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku Kov-137/2026 od 19. lipnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2026.,
r i j e š i o je
Odbija se žalba okrivljenog CČ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog suda u Šibeniku pod brojem Kov-137/2026 od 19. lipnja 2026., donesenim nakon podignute optužnice, temeljem članka 127. stavka 4. u vezi članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. , 72/25. i 13/26. - dalje u tekstu: ZKP/08.) prema okrivljenom FČ produljen je istražni zatvor
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni CČ po braniteljici Nadi Mikulandri, odvjetnici iz Šibenika, bez navođenja žalbene osnove s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se okrivljeniku ukine istražni zatvor i istog odmah pusti na slobodu, podredno da se istražni zatvor zamjeni mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08 i to zabrane približavanja oštećenici EČ te zabrane uspostavljanja ili održavanja kontakta s oštećenicom EČ.
3. Spis je, sukladno s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, prije dostave izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.
4. Žalba nije osnovana.
5. Okrivljenik u žalbi tvrdi da nema razloga o odlučnim činjenicama jer da u pobijanom rješenju nedostaje obrazloženje u pogledu nemogućnosti zamjene istražnog zatvora mjerama opreza, kao blažoj mjeri, čime zapravo upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Suprotno navedenoj tvrdnji, prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju dao jasne i dostatne razloge za svoju odluku u svim njezinim elementima. Stoga je ovaj drugostupanjski sud pobijano rješenje ispitao slijedom zakonske obveze koja proizlazi iz članka 494. stavka 4. ZKP/08 i pritom nije utvrdio da bi bila počinjena ni druga povreda na koju ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.
6. Okrivljenik u žalbi osporava postojanje osnovane sumnje ističući da je oštećenica EČ na zapisnik o zaprimanju kaznene prijave od 24. svibnja 2026. izjavila da je okrivljenik unatrag mjesec i po u tri navrata dolazio u [adresa] i vrijeđao oštećenicu EČ, a da je 12. lipnja 2026. oštećenica EČ izjavila „da je tijekom veljače i ožujka okr. bio na toj adresi kada ŽČ ne bi bio kući“ pa da te „okolnosti u iskazu oštećene ozbiljno dovode u pitanje njegovu vjerodostojnost“. Pored toga okrivljenik u žalbi ističe da se osnovana sumnja temelji isključivo na iskazu oštečenice EČ te da nisu ispitani svjedoci koje je predložila oštećenica EČ.
6.1. Za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio inkriminirana kaznena djela, što je ovdje i ostvareno, a proizlazi iz svih dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica, a posebice iz iskaza oštećene EČ i oštećenog NČ. Prilikom odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora prvostupanjski sud nije ovlašten ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage predloženih dokaza, a osnovanost sumnje se utvrđuje na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu istih, dok će odluku o tome je li okrivljenik počinio predmetna kaznena djela donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza, u slučaju da optužnica bude potvrđena. Prema tome, nije osnovan žalbeni navod okrivljenika u kojem osporava postojanje osnovane sumnje u odnosu na inkriminirana kaznena djela.
7. Okrivljenik u žalbi tvrdi da u konkretnom slučaju ne postoje okolnosti koje ukazuju na realnu i neposrednu opasnost da bi okrivljenik boravkom na slobodi ponovio kazneno djelo ili počinio teže kazneno djelo. Pored toga u odnosu na činjenicu da se protiv njega vodi kazneni postupak zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. KZ/11 okrivljenik u žalbi tvrdi da to kazneno djelo nije istovrsno kaznenim djelima prijetnje i nasilja u obitelji pa ne može ukazivati na postojanje iteracijske opasnosti na strani okrivljenika. Naposljetku okrivljenik ističe da je neosuđivan, da uzdržava maloljetno dijete te da je zaposlen pa da ukoliko ostane u istražnom zatvoru da će izgubiti posao i neće moći uzdržavati maloljetno dijete.
7.1. Naime, prvostupanjski sud je s pravom zaključio kako su osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela takvog intenziteta i značaja da opravdavaju primjenu mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08 protiv okrivljenika. Taj svoj zaključak prvostupanjski sud ispravno temelji na činjenicama da je je isti prekršajno osuđivan samo zbog prekršaja iz članka 1012. stavka 1. točke 2. Pomorskog zakonika. Uz to Općinsko državno odvjetništvu u Splitu je podiglo optužnicu broj KOz-DO-43/2022, zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 2. u svezi stavkom 1. KZ/11. Stoga, kada se uz kazneni postupak u tijeku, uzmu u obzir okolnosti konkretnog slučaja (osnovano sumnjiv da je kroz period od šest mjeseci, odnosno od prekida veze, kontaktirao oštećenu EČ i da ju je vrijeđao raznim pogrdnim riječima, govorio joj da će ubiti nju i njezinog novog partnera, da je u tri navrata došao do kuće u [adresa] u kojoj trenutno boravi gdje bi je također vrijeđao i lupao po vratima), te da je oštećena EČ pred državnim odvjetnikom navela da je u strahu od okrivljenika, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da to sve u svojoj ukupnosti predstavlja one osobite okolnosti koje upućuju na zaključak kako postoji razborita, konkretna i predvidiva opasnost da bi okrivljenik na slobodi nastavio činiti kaznena djela ili počiniti kazneno djelo kojim prijeti.
7.2. Slijedom navedenog, imajući na umu sve izložene okolnosti, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda kako je u konkretnom slučaju neophodna primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 kao nužna i jedina prikladna mjera u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, pa mjere opreza, obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, kako to okrivljenik predlaže u žalbi, za sada, ne predstavljaju prihvatljivu garanciju za otklanjanje prethodno navedenih opasnosti utvrđenih na strani okrivljenika.
7.3. U odnosu na žalbeni navod okrivljenika u kojem tvrdi da je neosuđivan treba kazati da je okrivljenikova prethodna kaznena neosuđivanost samo jedna od okolnosti koju prvostupanjski sud ocjenjuje prilikom određivanja istražnog zatvora. Jednako tako nemaju utjecaja na opstojnost pobijanog rješenja ni imovinske i obiteljske prilike okrivljenika. Naposljetku, u odnosu na žalbeni navod okrivljenika da se protiv njega vodi kazneni postupak zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. KZ/11, a da to kazneno djelo nije istovrsno kaznenim djelima prijetnje i nasilja u obitelji, za koje ga se tereti u ovom kaznenom postupku, pa ta činjenica ne može ukazivati na postojanje iteracijske opasnosti na strani okrivljenika valja istaknuti da okolnost da se protiv okrivljenika vodi drugi kazneni postupak, samo pojačava opravdanost prognoze o postojanju opasnosti od ponavljanja djela, a to nije isključivi i jedini razlog na kojem je zasnovano pobijano rješenje o određivanju istražnog zatvora protiv okrivljenika.
8. Prema tome, žalba okrivljenika nije osnovana, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08, nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje se pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 riješeno je kao u izreci ovoga rješenja.
U Šibeniku, 9. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Jurišić
