REPUBLIKA HRVATSKA
P-1703/2025
Trgovački sud u Zagrebu
Trg J.F. Kennedyja 11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja ALLIANZ HRVATSKA d.d., OIB 23759810849, Zagreb, Heinzelova 70, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Rukavina, odvjetnik iz Zagreba, Masarykova ulica 7, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., OIB 00432869176, Zagreb, Capraška ulica 6 , kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica iz Zagreba, Marulićev trg 2 , radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 1. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 9. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 541,33 eura sa zateznim kamatama koje teku od 1. kolovoza 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtijeva da mu tuženik plati iznos od 597,68 eura sa zateznim kamatama od 1. kolovoza 2024. do isplate, kao neosnovan.
III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 16. srpnja 2025. podnio tužbu radi isplate iznosa od 1.139,01 eura. U tužbi je naveo da se 18. prosinca 2023. dogodila prometna nesreća u Zagrebu koju je skrivio osiguranik tuženika. Navodi da je na vozilu osiguranika tužitelja nastala šteta, koju je tužitelj nadoknadio na temelju ugovora o kasko osiguranju u iznosu od 3.739,01 eura, a tuženik mu je platio 2.600,00 eura. Tužbenim zahtjevom traži isplatu iznosa od 1.139,01 eura sa zateznim kamatama.
2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i činjenicu da je osiguranik tuženika isključivo kriv za nastanak prometne nesreće. Navodi da je platio tužitelju iznos od 2.600,00 eura, čime je u cijelosti nadoknadio štetu. Osporava visinu potraživanja. Navodi da je na vozilu nastala totalna šteta. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije navodeći da osiguranik tužitelja nije platio premiju. Osporava tijek zateznih kamata.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao potvrdu Policijske uprave Zagrebačke (list 5-6 spisa), vozačku dozvolu (list 7-8 spisa), prometnu dozvolu (list 9- 10 spisa), e-mail korespondenciju (list 11 spisa), policu osiguranja (list 12-13 spisa), uvjete osiguranja motornih vozila i vodič kroz usluge (list 14-49 spisa), izvid štete (list 50-56 spisa), nalog za isplatu (list 57 spisa), promet izvadaka po zadanim uvjetima (list 58 spisa), dopise (list 59-62 spisa), izvedeno je vještačenje po vještaku prometne struke SD (list 106-118
4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 1.139,01 eura.
6. U postupku nije sporno da se 18. prosinca 2023. dogodila prometna nesreća u Zagrebu u kojoj su sudjelovali osiguranik tužitelja koji je upravljao vozilom registracijske oznake [registarska oznaka] i osiguranik tuženika koji je upravljao vozilom registracijske oznake [registarska oznaka].
7. Nije sporno da je tužitelj sa svojim osiguranikom sklopio ugovor o kasko osiguranju vozila koji je bio na snazi u vrijeme prometne nesreće.
8. Nije sporno da je tuženik sa svojim osiguranikom sklopio ugovor o obveznom osiguranju i nije sporno da je tuženikov osiguranik odgovoran za nastanak prometne nesreće.
9. Neosnovano tuženik osporava aktivnu legitimaciju navodeći da tužiteljev osiguranik nije platio premiju osiguranja. Činjenica neplaćanja premije osiguranja ne znači da ugovor o kasko osiguranju nije na snazi. Iz police osiguranja ne proizlazi da je ugovoreno kako se premija plaća prilikom sklapanja ugovora jer je u polici naveden datum dospijeća premije, pa dakle, polica je izdana i prije plaćanja premije. U slučaju neplaćanja premije osiguratelj ima mogućnost, ali ne i dužnost, poslati obavijest o dospjelosti premije, u kojem slučaju će ugovor o osiguranju prestati u roku od 30 dana od primitka te obavijesti sukladno odredbi čl. 937. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje: ZOO). Tuženik niti ne tvrdi da je tužitelj poslao ugovaratelju osiguranja takvu obavijest pa da bi ugovor prestao u smislu navedene odredbe. Prema odredbi čl. 937. st. 5. ZOO -a u svakom slučaju ugovor o osiguranju prestaje po samom zakonu ako premija ne bude plaćena u roku od godine dana od dospjelosti. Štetni događaj nastao je 18. prosinca 2023., a polica osiguranja izdana je 6. studenog 2023. Stoga, čak i da premija nije plaćena u roku od godine dana od dospjelosti, ugovor bi i dalje bio na snazi u trenutku nastanka štetnog događaja.
10. Iz prometa izvadaka po zadanim uvjetima proizlazi da je tužitelj svom osiguraniku na temelju ugovora o kasko osiguranju platio iznos od 4.673,76 eura, što bez PDV-a iznosi 3.739,01 eura, 1. kolovoza 2024.
11. Nije sporno da je tuženik platio tužitelju iznos od 2.600,00 eura.
12. Iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke SD proizlazi da je na vozilu osiguranika tužitelja nastala šteta u iznosu od 3.141,33 eura bez PDV-a (3.926,66 eura s PDV-om). Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je izrađen stručno i argumentirano, a vještak je odgovorio na sva pitanja stranaka i otklonio sve primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka. Vještak je jasno obrazložio da popravak vozila nije bio isplativ jer trošak popravka prelazi 75% vrijednosti neoštećenog vozila pa se radi o totalnoj šteti. Tržišna vrijednost neoštećenog vozila je 6.544,44 eura, dok je vrijednost ostatka vozila 2.617,78 eura, pa totalna šteta iznosi 3.926,66 eura s PDV - om, odnosno 3.141,33 eura bez PDV-a. Vještak je na ročištu jasno obrazložio da je tužitelj dostavio oglase za četiri različito opremljena vozila, s različitim prijeđenim kilometrima, od čega dva vozila imaju pogonski motor s 90 ks, a dva sa 75 ks. Vozila Renault Clio s 90 ks i dizel motorom su znatno rjeđa na tržištu pa je zato njihova cijena 10 – 15% veća. Vještak je jasno obrazložio i da vrijednost ostatka vozila iznosi 2.617,78 eura koju je utvrdio na temelju opsega štete i uvažavajući, a ponuda koja je postojala za 3.000,00 eura ne predstavlja tržišnu vrijednost, već se u tom trenutku još nije znala ukupna šteta u opsegu i visini. Vještak je obrazložio i da pojedine radionice daju ponude koje premašuju vrijednost ostatka vozila jer imaju pripremljene dijelove upravo za oštećeni dio konkretnog vozila zbog čega im je trošak popravka prihvatljiv pa imaju interes ponuditi veću cijenu za oštećeno vozilo.
13. Visina štete na vozilu iznosi 3.926,66 eura s PDV-om i 3.141,33 eura bez PDV-a. Tužitelj u ovom postupku potražuje isplatu štete bez PDV-a s obzirom na to da je isplatio štetu svom osiguraniku u iznosu od 4.673,76 eura s PDV-om, a tužbenim zahtjevom potražuje razliku od iznosa kojeg je tuženik platio (2.600,00 eura) do iznosa od 3.739,01 eura kao iznosa štete bez PDV-a. Dakle, Tužitelj ne zahtijeva isplatu PDV- a, već iznosa štete bez PDV-a pa je o tome odlučeno u granicama postavljenog zahtjeva. Stoga, štetu za tužitelja predstavlja iznos bez PDV-a dakle, 3.141,33 eura. Tuženik je platio 2.600,00 eura pa preostaje i daljnji iznos od 541,33 eura kojeg je dužan platiti tužitelju sukladno odredbi čl. 963. st. 1. ZOO-a prema kojoj isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.
14. Obveza naknade štete dospijeva trenutkom nastanka štete sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a. Tužitelj je svom osiguraniku isplatio štetu 1. kolovoza 2024. pa od tog dana teku zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.
15. U ovom postupku nije bila sporna osnova potraživanja, već samo visina. Tuženik je prije pokretanja parnice isplatio tužitelju iznos od 2.600,00 eura te je u ovom postupku osporavao visinu potraživanja, dok činjenica odgovornosti tuženika za štetu nije bila sporna. Kako je bila sporna samo visina potraživanja, tužitelj je uspio u parnici u omjeru od 47,53%, a tuženik u omjeru od 52,47%, uzimajući u obzir da je tužbeni zahtjev prihvaćen za iznos od 541,33 eura, a odbijen za 597,68 eura.
16. Odredbom čl. 154. st. 4. ZPP-a određeno je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom čl. 156. st. 1. ovoga Zakona.
17. U ovom slučaju radi se o približno jednakom uspjehu stranaka u parnici (47,53% i 52,47%) pa je sud odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Zagreb, 9. srpnja 2026.
Sudac
Goran Iskra
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.
DNA:
tužitelju po punomoćniku
tuženiku po punomoćniku
