REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-9434/2021-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Sanji Grgurić Hojski, u pravnoj stvari tužitelja TL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Nikši Valjalo, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Dragičević i partneri d.o.o. u Zagrebu protiv tužene TLS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 25. svibnja 2026. u nazočnosti tužitelja i zamjenika punomoćnika tužitelja Nikše Valjala, odvjetnika i tužene, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje u tekstu: ZPP), 9. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj TLS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] isplatiti tužitelju TL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] iznos od 14.599,51 eura sa zateznim kamatama tekućim od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate i utvrđene po Hrvatskoj narodnoj banci za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj TLS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] naknaditi tužitelju TL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] trošak ovog postupka u iznosu od 2.674,72 eura sa zateznim kamatama tekućim od 9. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj TL (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi navodi da je 27. prosinca 2016. tuženoj pozajmio iznos od 110.000,00 kuna. Kao potvrdu primitka pozajmice u iznosu od 110.000,00 kuna tužena je 29. listopada 2018. potpisala Potvrdu kojom je potvrdila da je 27. prosinca 2016. primila od tužitelja navedeni iznos. Pored Potvrde od 29. listopada 2018. tužitelj i tužena su 29. listopada 2018. zaključili Sporazum o međusobnim pravima i obvezama, ovjeren istoga dana po javnom bilježniku Stanislavi Galović iz Zagreba, broj ovjere OV-8785/2018. I navedenim Sporazumom, u čl. 1. st. 1., tužitelj i tuženica su potvrdili da je 27. prosinca 2016. tužitelj pozajmio tuženoj iznos od 110.000,00 kuna. Navedenim Sporazumom, u čl. 2. st. 2., tužitelj i tužena ugovorili su rok za povrat pozajmljenog iznosa od 110.000,00 kuna najkasnije do 31. ožujka 2019. Kako tužena nije ispunila obvezu povrata pozajmljenog iznosa od 110.000,00 kuna, tužitelj i tužena su 14. prosinca 2019. sklopili Aneks ka sporazumu o međusobnim pravima i obvezama od 29. listopada 2018., ovjeren istoga dana po javnom bilježniku Maji Peris iz Zagreba, broj ovjere OV-12107/2019, kojim Aneksom je produljen rok povrata pozajmljenog iznosa. Navedenim Aneksom, u čl. 5., tužitelj i tužena ugovorili su rok za povrat pozajmljenog iznosa od 110.000,00 kuna najkasnije do 30. lipnja 2020. Tužena nije ispunila svoju dospjelu obvezu prema tužitelju, odnosno nije vratila pozajmljeni iznos do 30. lipnja 2020., iako ju je tužitelj u više navrata pozivao na ispunjenje, kako usmeno tako i pisanim putem pa stoga podnosi tužbu kojom predlaže da sud naloži tuženoj isplatiti mu iznos od 110.000,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama počevši od 1. srpnja 2020. pa do isplate. Traži i naknadu parničnog trošak sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

1.1. Na ročištu održanom 5. srpnja 2024. tužitelj usklađuje tužbeni zahtjev u euro valuti u iznosu od 14.599,51 euro.

2. Tužena SLS (dalje u tekstu: tuženik) u odgovoru na tužbu ističe da tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog postupka kao i da je parnica pokrenuta protivno načelu savjesnosti i poštenja, s ciljem nanošenja štete tuženoj, a što je je razvidno iz SMS poruke tužitelja dostavljene 25. kolovoza 2021.: "Vozi se u svojim Mercedesima a ja ću pješke. Znam da imaš puno novaca ...". Osporava sve navode tužbe kao netočne i neutemeljene na stvarnom činjeničnom stanju, te u cijelosti osporava postavljeni tužbeni zahtjev kao neosnovan. Osporava da joj je tužitelj 27. prosinca 2016. pozajmio iznos od 110.000,00 kn, već ističe da su tužitelj i ona bili u dugogodišnjem prijateljskom odnosu pa mu je prijateljski ponudila da zajedno uđu u poslovni pothvat kupoprodaje, u naravi u paketu 4 (četiri) kamene kuće sa bazenima u [adresa], na lokaciji [adresa]. Predložila je tužitelju da sav poslovni rizik oko kupoprodaje navedenih nekretnina (od potpisa sporazuma sa prodavateljem za realizaciju kupoprodaje i ispunjavanja uvjeta za potpis kupoprodajnog ugovora, ishođenja potvrde o izvedenom stanju radi upisa istih u zk., polog novaca za kupoprodaju nekretnina kod javnog bilježnika do ishođenja brisovnih očitovanja radi brisanja simultanih hipoteka i dr.), preuzima tužena sve do upisa u zemljišne knjige na ime i korist tužitelja i tužene bez ikakvih tereta. Tužitelj je iskazao pravni interes da bude suinvestitor navedenih nekretnina, odnosno isti je iskazao interes da stekne vlasništvo jedne kamene kuće na lokaciji [adresa] i to u ukupnom u iznosu od 230.000,00 eura sa svim plaćenim troškovima za ishođenje potvrde o izvedenom stanju, kao i pokriće komunalne i vodne naknade prilikom izdavanja navedenog rješenja. Dogovor između tužitelja i tužene je bio da tužitelj u prvoj fazi radi realizacije kupoprodaje nekretnine sudjeluje u iznosu od 100.000,00 eura, te unutar 6 mjeseci sa dodatnih 15.000,00 eura za ishođenje projektne dokumentacije i za pokriće odvjetničkih, administrativnih troškova i naknada. Budući da u toj fazi nije bilo moguć potpis ugovora o kupoprodaji vlasništva, tužena je dostavila prodavatelju obvezujuće pismo namjere za sklapanje kupoprodajnog ugovora za navedene nekretnine, u trenutku kada se ispune uvjeti, odnosno kada prodavatelj ishodi brisovno očitovanje radi brisanja upisanih simultanih hipoteke, te je kod odabranog odvjetnika ostavila osiguranje za realizaciju kupoprodaje nekretnine. S obzirom na to da navedeni dokument između prodavatelja, tužene i odvjetnika predstavlja poslovnu i odvjetničku tajnu, tužena je predložila tužitelju da između sebe potpišu ugovor o kratkoročnoj posudbi na iznos od 750.000,00 kn (koji odgovara iznosu od 100.000,00 eura), a koji iznos je tužitelj 25. svibnja 2016. predao tuženoj u svrhu suinvestiranja i realizacije kupoprodaje nekretnine. Slijedom navedenog, tužitelj i tužena su 25. svibnja 2016. potpisali ugovor o kratkoročnoj posudbi te isti ovjerovili kod javnog bilježnika I.Parlov, pod brojem OV-5342/2016. Iz navedenog je razvidno da tužitelj nije privatno posudio novce tuženoj nego je isti želio ući u poslovni pothvat i suinvestirati u kupoprodaju kamene kuće ispod realne tržišne cijene (ispod 1.000,00 eur/m2), i to bez ikakvog preuzetog rizika. Tužitelj se nadalje obvezao da će unutar 6 mjeseci osigurati dodatnih 15.000,00 eura (110.000,00 kn) za troškove ishođenja projektne dokumentacije, pokriće odvjetničkih, administrativnih troškova i naknada, i da će unutar 8 (osam) dana od dana ishođenja brisovnog očitovanja od strane prodavatelja osigurati iznos od 115.000,00 eura u svrhu plaćanja ukupne kupoprodajne cijene nekretnine. Stoga nije točno da je tužitelj pozajmio tuženoj 27. prosinca 2016. iznos od 110.000,00 kn, već je navedeni iznos dao tuženoj u svrhu poslovnog pothvata i suinvestiranja kupoprodaje nekretnine, a ne kao privatnu pozajmicu kako to netočno i neistinito u ovoj parnici tužitelj navodi. Zbog izmijenjenih okolnosti oko ishođenja brisovnih očitovanja upisanih simultanih hipoteka, mogućnost realizacije dogovorenog zajedničkog poslovnog pothvata nije se mogla se realizirati u predviđenog dogovorenom roku do kraja 4. mj/2017., o čemu je izvijestila tužitelja. Tužitelj je u međuvremenu ušao u pregovore oko nabave građevinskog zemljišta u [adresa], kroz kupoprodaju potraživanja od društva B2 KAPITAL d.o.o. te je izvijestio tuženu da više nije zainteresiran za kupoprodaju kamene kuće u [adresa], s obzirom na to da je tijekom 2017. realizirao kupoprodaju potraživanja i da je već bio u postupku kupoprodaje zemljište kroz likvidacijsku masu. S obzirom na navedene okolnosti tužitelj je donio odluku da traži povrat uloženih financijskih sredstava u zajednički poslovni pothvat. Tužena se obvezala tužitelju vratiti iznos od 860.000,00 kn, koji je tužitelj uložio u poslovni pothvat, a ne kako to tužitelj u ovoj parnici neistinito i netočno navodi da je tuženoj pozajmio iznos od 110.000,00 kn. Budući da tužena u tom trenutku, sukladno preuzetim obvezama prema prodavatelju nekretnina nije mogla raskinuti sporazum i nagodbu, a samim tim povući novce sa pologa, tužitelju je, sukladno načelu savjesnosti i poštenja, predložila da mu kao garanciju povrata uloženog iznosa, dopušta upis založnog prava na nekretnini u njezinom isključivom vlasništvu, i to upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], [broj poduloška], u naravi stan na III.katu na adresi [adresa], u ukupnoj površini 54,87 m[2] . Tužitelj i tužena su 29. listopada 2018. potpisali Ugovor o zasnivanju založnog prava i isti ovjerovili kod javnog bilježnika S.Galović, pod brojem OV-8782/2018 od 29. listopada 2018. Ujedno su tužitelj i tužena potpisali Sporazum o međusobnim pravima i obvezama 29. listopada2018., i to isključivo iz razloga da bi tužitelj imao zakonsko pokriće za upis založnog prava na navedenoj nekretnini u vlasništvu tužene. Tužitelju su žurno trebala i dodatna sredstva, pa je u dogovoru sa tužiteljem, pokrenula prodaju nekretnine u vlasništvu na kojoj je bilo upisano založno pravo na ime i u korist tužitelja. Navedenu je nekretninu oslobodila od osoba i stvari i dala u prodaju putem profesionalnih agencija za prodaju nekretnina, i to sa istaknutom kupoprodajnom cijenom od 139.000,00 EUR do 145.000,00 EUR. I sam tužitelj oglašavao je navedenu nekretninu te je tuženoj početkom 12. mjeseca 2019. uputio zamolbu da on kupi navedenu nekretninu za iznos od 860.000,00 kn, te da bi on probao istu unovčio za bilo koji iznos obzirom na novonastale financijske probleme i obveze prema izvođačima prilikom gradnje vila u [adresa]. S obzirom na raniji prijateljski odnos sa tužiteljem, istom je predložila da sklope ugovor o kupoprodaji nekretnina i da mu na taj način omogući slobodno raspolaganje navedenom nekretninom prilikom rješavanja tužiteljevih financijskih problema. Stoga su 14. prosinca 2019. potpisali Ugovor o kupoprodaji vlasništva, ugovarajući cijenu u iznosu od 750.000,00 kn isključivo radi omogućavanja što brže realizacije, odnosno prijeboja međusobnih potraživanja sa osnova Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 14. prosinca 2019. i Ugovora o zasnivanju založnog prva od 29. listopada 2018. Uzimajući u obzir navedene okolnosti i u tom trenutku tešku financijsku situaciju tužitelja, predložila je tužitelju da će mu dodatno dati iznos od 110.000,00 kn, svjesno nanoseći sebi štetu i gubitak, isključivo se vodeći načelom savjesnosti i poštenja prema tužitelju, te je predložila da potpišu Aneks ka sporazumu o međusobnim pravima i obvezama, tako da bi isti imao zakonski osnov za primitak navedenog iznosa od strane tužene. Aneks je ujedno potpisan i ovjerovljen isti dan kada i Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 14. prosinca 2019. i Ugovor o prijeboju međusobnih potraživanja od 14.prosinca 2019. Tijekom 8. mj/2021 tužitelj joj učestalo šalje SMS poruke, neistinito i netočno navodeći "da je tuženici posudio novce", svjesno i namjerno zanemarujući stvarno i istinito činjenično stanje, tražeći od nje "da prodaje svoje druge nekretnine da bi tužitelju vratila posudbu", svjesno zanemarujući dobru volju tužene da mu pomogne, koja je i bez obzira što je izgubila više od 30.000,00 eura prilikom kupoprodaje nekretnine u njenom vlasništvu (istu je temeljem ugovora o kupoprodaji od 14. prosinca 2019. prepustila tužitelju 30% ispod realne tržišne cijene) i da mu dodatno da iznos od 110.000,00 kn isključivo na svoju štetu i gubitak. Stoga smatra tužbu u cijelosti neosnovanom i utemeljenoj na nedopuštenom raspolaganju stranke, budući da tužitelj pokušava sudskim putem steći nepripadajuću materijalnu korist i protivno načelu poštenja i savjesnosti zloupotrijebiti povjerenje i dobru volju tužene. Ne priznaje postojanje duga, a samim tim i osnovu tužbenog zahtjeva, osporava navode tužbe kao netočne i neistinite, te u cijelosti osporava tužbene zahtjeve kao neosnovane. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te obvezati tužitelja da joj nadoknadi troškove ovog parničnog postupka.

3. Tužitelj je na ročištu održanom 22. veljače 2023. naveo da je predmetnu parnicu pokrenuo jer tužena nije ispunila dospjelu obvezu. Osporio je navode da je s tuženom ulazio u bilo kakav poslovni pothvat kupoprodaje nekretnina kao i da bi tuženoj predložio kupoprodaju stana u [adresa] na adresi [adresa] po cijeno od 860.000,00 kn budući da je ugovorena cijena od 750.000,00 kn.

4. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze uvidom u potvrdi od 29. listopada 2018. (list 5, 8 i 27 spisa), sporazum o međusobnim pravima i obvezama (list 6-7 spisa), aneks ka sporazumu o međusobnim pravima i obvezama od 29.10.2018. (list 9-10, 25-26 i 42-43 spisa), ispis poruka (list 20, 46-48 spisa), ugovor o kratkoročnoj posudbi (list 21-22 spisa), ugovor o zasnivanju založnog prava od 29. listopada 2018. (list 23-24, 72-73 spisa), rješenje ovoga suda poslovni broj Z-57806/18 od 31. listopada 2018. (list 28 i 74-75 spisa), ugovore o posredovanju (list 29-35 spisa), ugovor o kupoprodaji vlasništva nekretnina (list 36-38 spisa i 76-78 spisa), ugovor o prijeboju međusobnih potraživanja (list 39-40 i 79-80 spisa), rješenje ovoga suda poslovi broj Z-60323/2019 od 16. prosinca 2019. (list 41i 81-82 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine od 21. siječnja 2020. (list 83-86 spisa), fotografije (list 87- 91 spisa), saslušan je tužitelj (list 97-98 i 221-222 spisa), svjedok SL (list 102 spisa) te tužena (list 222-223 spisa).

4.1. Nisu uzeti u obzir ugovor o ustupu tražbine od 9. listopada 2017. (list 106-111 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 112-119 spisa), ispis elektroničkih poruka, prijedlog za kupoprodaju nekretnina, ugovor o ustupu tražbine od 9. listopada 2017., poslovni plan, izvadak iz sudskog registra (list 141-194 i 213-216 spisa) jer su navedeni dokazi dostavljeni nakon zaključenja prethodnog postupka, suprotno odredbi čl. 299. st. 2. ZPP-a. Iako tužena navodi da navedene dokaze nije mogla dostaviti do zaključenja prethodnog postupka, pravdajući isto iskazom tužitelja i svjedoka SL, takvi navodi tužene ne mogu se prihvatiti kao opravdani. Naime, tužitelj je još na ročištu 22. veljače 2023. osporio navode tužene iz odgovora na tužbu te osporio da je s tuženom bio u bilo kakvom poslovnom pothvatu. Stoga je tužena već tada bila upoznata sa stavom tužitelja o njezinim navodima i ista je mogla dostaviti svu dokumentaciju do zaključenja prethodnog postupka. Nadalje, ni iz jednog od naknadno dostavljenih dokaza nije vidljivo da je svjedok SL s tuženom na razgledavanju nekih nekretnina jer niti jedna naknadno dostavljena fotografija navedeno ne prikazuje.

4.2. Nije saslušana svjedokinja DL niti je provedeno građevinsko vještačenje jer se provođenjem ovih dokaza ne bi utvrdile činjenice bitne za donošenje odluke u ovom predmetu

5. Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP – a te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 14.599,51 euro sa zateznom kamatom od 1. srpnja 2020. do isplate, a koji iznos tužitelj potražuje od tužene na ime zajma od 27. prosinca 2016.

7. Tužena osporava postojanje pravnog interesa tužitelja za vođenje ovog postupka te spori osnovu i visinu zahtjeva navodeći da među strankama nije postojao ugovorni odnos na ime zajma, već su stranke bile u poslovnom odnosu vezanom uz kupoprodaju kuća zbog čega je tužitelj tuženoj najprije predao iznos od 100.000,00 eura, a zatim i iznos od 15.000,00 eura (110.000,00 kn) na ime troškova ishođenja projektne dokumentacije, pokrića odvjetničkih, administrativnih troškova i naknada. U biti, tužena ističe da su sklopljeni pravni poslovi među strankama-ugovor o kratkoročnoj posudbi, sporazum o međusobnim pravima i obvezama i potvrda od 29. listopada 2018. predstavljaju prividne ugovore, a kojim su stranke prikrivale ugovore kojim su stranke uredile svoje međusobne odnose proizišle iz poslovnog pothvata vezanog za kupnju kuća u [adresa].

8. Uvidom u potvrdu od 29. listopada 2018. utvrđeno je da istom tužena potvrđuje da je kao privatnu pozajmicu na ruke primila od tužitelja iznos od 860.000,00 kn koji odgovara kunskoj protuvrijednosti 115.000,00 eura i to 25. svibnja 2016. iznos od 750.000,00 kn koji odgovara iznosu od 100.000,00 eura temeljem ugovora o kratkoročnoj posudbi ovjera OV- 5342/16 od 25. svibnja 2016. i 27. prosinca 2016. iznos od 110.000,00 kn koji odgovara iznosu od 15.000,00 eura.

9. Uvidom u sporazum o međusobnim pravima i obvezama od 29. listopada 2018. utvrđeno je da su istog sklopili tužitelj i tužena te su u istom suglasno naveli da je predmet istog uređivanje međusobnih prava i obveza proizašlih iz ugovora o zasnivanju založnog prava od 29. listopada 2018. i potvrdi o primitku od 29. listopada 2018. Stranke su utvrdile da je tužitelj dao tuženoj na ruke iznos od 860.000,00 kn koji odgovara kunskoj protuvrijednosti 115.000,00 eura i to 25. svibnja 2016. iznos od 750.000,00 kn koji odgovara iznosu od 100.000,00 eura temeljem ugovora o kratkoročnoj posudbi ovjera OV-5342/16 od 25. svibnja 2016. i 27. prosinca 2016. iznos od 110.000,00 kn koji odgovara iznosu od 15.000,00 eura, kao i da je tužena temeljem ugovora o zasnivanju založnog prava dopustila upis založnog prava na nekretnini u njezinom vlasništvu upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za iznos od 750.000,00 kn koji odgovara iznosu od 100.000,00 eura. Suglasno su utvrdile i da je temeljem ugovora o zasnivanju založnog prava od 29. listopada 2018. ugovoren povrat pozajmice u iznosu od 750.000,00 kn koji odgovara iznosu od 100.000,00 eura najkasnije do 31. ožujka 2019., a povrat neosigurane pozajmice u iznosu od 110.000,00 kn koji odgovara iznosu od 15.000,00 eura stranke su sporazumno ugovorile najkasnije do 31. ožujka 2019. Također, tužena je potvrdila će da je suglasna da u slučaju neispunjavanja preuzetih obveza povrata (čl. 2. sporazuma) osloboditi založenu nekretninu od osoba i stvari te je prepustiti na raspolaganje tužitelju odnosno potpisat će ugovor o kupoprodaji nekretnina s njim odnosno s osobom po njegovom nalogu.

10. Uvidom u aneks ka sporazumu o međusobnim pravima i obvezama od 29.10.2018. utvrđeno je da su istog sklopile stranke 14. prosinca 2019. te su u istom suglasno utvrdile da su 14. prosinca 2019. potpisale ugovor o kupoprodaji založene nekretnine kao i ugovor o prijeboju međusobnih potraživanja te su ugovorile povrat neosigurane pozajmice od 27. prosinca 2016. u iznosu od 110.000,00 kn koji odgovara iznosu u protuvrijednosti od 15.000,00 eura najkasnije do 30. lipnja 2020.

11. Uvidom u ugovor o kratkoročnoj posudbi od 25. svibnja 2016. utvrđeno je da su istog sklopile stranke prema kojem tužitelj kao zajmodavatelj, a tužena kao zajmoprimatelj prima u zajam iznos od 750.000,00 kn koji iznos odgovara po srednjem tečaju HNB iznosu u protuvrijednosti 100.000,00 eura te se zajmodavatelj obvezuje isplatiti taj iznos zajmoprimatelju na ruke najkasnije do 25. svibnja 2016., a tužena kao zajmoprimatelj se obvezuje isti vratiti najkasnije do 15. kolovoza 2016. Stranke su ugovorile da je zajam beskamatni.

12. Uvidom u ugovor o zasnivanju založnog prava od 29. listopada 2018. utvrđeno je da su istog sklopile stranke u kojem su suglasno utvrdile da postoji novčana tražbina tužitelja kao vjerovnika prema tuženoj kao založnom dužniku u iznosu od 750.000,00 kn koji odgovara iznosu u protuvrijednosti 100.000,00 eura i koji je iznos tužena dužna platiti tužitelju najkasnije do 31. ožujka 2019. uvećano za pripadajuće zatezne kamate. Radi osiguranja naplate predmetne tražbine tužena je ovlastila tužitelja da u svoju korist uknjiži založno pravo na njezinoj nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], [broj poduloška].

13. Uvidom u ugovore o posredovanju od 14. kolovoza 2019., 12. rujna 2019., 13. rujna 2019., 19. rujna 2019. razvidno je da je ista sklopila tužena s raznim agencijama za posredovanje u prodaji za prodaju založene nekretnine te su kao početna cijena za prodaju iste navedeni iznosi od 139.000,00 eura (3x) i 145.000,00 eura).

14. Uvidom u ugovor o kupoprodaji vlasništva nekretnina od 14. prosinca 2019. utvrđeno je da su istog sklopile stranke te da je predmet kupoprodaje založena nekretnina, a kupoprodajna cijena je ugovorena u iznosu od 750.000,00 kuna te je tužena kao prodavateljica potpisom ugovora potvrdila da je kupac u cijelosti isplatio iznos ugovorene kupoprodajne cijene sukladno ugovoru o prijeboju međusobnih potraživanja od 14. prosinca 2019.

15. Uvidom u ugovor o prijeboju međusobnih potraživanja od 14. prosinca 2019. utvrđeno je da su istog sklopile stranke u kojem su suglasno utvrdile da tužena ima potraživanje prema tužitelju temeljem ugovora o kupoprodaji u iznosu od 750.000,00 kn, a tužitelj prema tuženoj temeljem ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 25. svibnja 2016. iznos od 750.000,00 kn pa ovim ugovorom prebijaju u cijelosti sva svoja potraživanja te izjavljuju da jedna prema drugoj nemaju više nikakvih potraživanja.

16. Uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnine od 21. siječnja 2020. utvrđeno je da je tužitelj kao prodavatelj prodao nekretninu koju je stekao kupoprodajom od tužene DL, kao kupcu za iznos od 100.000,00 eura plativo u kunskoj protuvrijednosti p osrednjem tečaju hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja.

17. Svjedok SL, brat tužitelja, u iskazu navodi da je tužena supruga njihovog prijatelja. Navodi da se on s njom nikada nije družio, a zna da joj je tužitelj posudio novac koji ona tužitelju nije vratila. Navodi da je njega tužitelj pitao da li da posudi 15.000,00 eura tuženoj i njezinom suprug, a na što mu je odgovorio da neka posudi. S tuženom nije sjedio u kafiću u Point centru u Zagrebu, a niti je s njom razgovarao o eventualnoj kupnji kuće u [adresa]. Živi u [adresa] i da je obišao cijelu [adresa], ali ističe da nikada nije bio s tuženom u [adresa] razgledavati navedene kuće koje tužena spominje.

18. Tužitelj u iskazu navodi da je bio kućni prijatelj s tuženom, da su se intenzivno družili, zajedno išli na more, skijanja, sajmove, odnosno da se dobro poznaju. Ističe da je on prodao svoj stan 2016. godine te ga je tužena potom molila da joj posudi novce u dva navrata. Tako joj je on prvi put posudio 750.000,00 kn 2016. godine (sredinom godine), a nakon toga ga je ona tražila još 110.000,00 kn, a što joj je on posudio krajem 2016. godine. Ističe da su za obje pozajmice sklopili ugovore, svaki posebno, i to kao kratkoročne pozajmice s rokom vraćanja tri mjeseca. Oba ugovora je sama tužena sastavila. Navodi da tužena ima puno nekretnina te je očekivao i da će mu ona zaista isto i vratiti. Navodi da mu je tužena vratila prvotno posuđenih 750.000,00 kn tek 2019. godine, dok ovih drugih 110.000,00 kn mu ista nije vratila do danas. Navodi da joj je on prijateljski posudio novce bez kamata, samo sa rokom vraćanja 3 mjeseca. Naveo je da nije s tuženom išao pogledati kamene kuće u [adresa] u [adresa] i to na način da s njom sudjeluje u projektu kupnje 4 kamene kuće, i to na način da on kupi jednu, a ona tri te je objasnio da je on otišao s njom u [adresa] kako bi u Ičićima poslikao dva stana u vlasništvu tužene, budući da je fotograf, a radi objave tih stanova u oglasu. Tom prilikom su posjetili i [adresa], odnosno te 4 kuće, kao i Sveti Vinčenat i Sveti Lovreč, a tužena je to htjela kupiti za sebe. Navodi da su oni bili prijatelji te da su pričali o svemu i svačemu, ali nikada nisu pričali o tome da bi on eventualno kupio jednu od kuća u [adresa], te ističe da je tužena to izmislila. Naveo je da nije istina da je pristao kupiti zajedno sa svojim bratom SL jednu od tih kuća u [adresa] za iznos od 230.000,00 eura i da uopće o tome nisu niti razgovarali. Ne sjeća je li oglašavao tuženičin stan u [adresa] za 102.000,00 eura. Na upit zašto bi tužena od njega trebala 110.000,00 kn ako, što i on sam navodi, ona ima toliko puno nekretnina, naveo je da je tuženoj bila potrebna hitno gotovina, a nije precizirala zašto točno te joj je iz tog razloga on to i posudio. Na upit je li točno da je dva dana prije potpisa ugovora kojim tužena prodaje tužitelju stan u [adresa], 14. prosinca 2019. se sastao sa tuženičinim suprugom u Zagrebu te ga molio da se stan u [adresa] prepusti tužitelju na način da tužitelj odustane od poslovnog poduhvata u [adresa] (kupovine te jedne kuće), jer je on u međuvremenu počeo graditi za sebe kuću u [adresa], pa da mu trebaju hitno novci, odgovorio je da je sa suprugom tužene bio gotovo svaki dan budući da su zajedno trenirali na Jarunu, a tužena je sama njemu ponudila stan u [adresa] kao način povrata prve pozajmice. Zbog toga je i sklopio ugovor s tuženom o kupoprodaji predmetnog stana 14. prosinca 2019., ali isključivo u odnosu na prvu pozajmicu od 750.000,00 kn, a koji iznos je i naveden u predmetnom ugovoru o kupoprodaji do 14. prosinca 2019. Predmetni stan odmah je prodao trećoj osobi za istu cijenu od 750.000,00 budući da mu je trebala gotovina. Nikada nije imao kuću u [adresa] niti igdje u [adresa]. Trgovačko društvo njegovog brata je gradilo kuće u [adresa] u [adresa], a ne on niti on ima veze s tim. Na upit je li zemljište u [adresa] kupljeno na njegovo osobno ime, naveo je da jest, a potom je prodao to zemljište trgovačkom društvu svoga brata te dalje tužitelj nije gradio tamo kuće, već tvrtka Motopuls, odnosno tvrtka njegovog brata.

18.1. Drugi put saslušavan pred ovim sudom tužitelj je naveo da u cijelosti ostaje kod ranijeg iskaza. Na upit je li točno da je s tuženom ušao u posao kupoprodaje kuća u [adresa], a ne da je tuženoj pozajmio iznos kako je utužen, naveo je da to nije točno. Na daljnji upit je li točno da mu je tužena dala založno pravo na stan u [adresa], za početak poslovnog odnosa oko kupoprodaja kuća, naveo je da to nije točno, već mu je tužena zalog na taj stan dala u odnosu na jednu drugu pozajmicu koju mu je već vratila. Nadalje, naveo je da mu za utuženu pozajmicu tužena nije dala založno pravo, a ona čitavo vrijeme priču širi na nešto drugo što nema veze s ovim. Nadalje, naveo je da ugovor o kupoprodaji nema nikakve veze sa utuženom pozajmicom. Ne sjeća se je li ugovor o kupoprodaji potpisan istoga dana kao i aneks sporazumu o međusobnim pravima i obvezama jer je prošlo 10 godina.

18.2. Nije dopušteno pitanje tužene upućeno tužitelju sjeća li se da joj je poslao e- mail 21. prosinca 2016. jer takav e-mail u spis nije dostavljen do zaključenja prethodnog postupka, a predmetni zajam, prema tvrdnji tužitelja sklopljen je kasnije te je tužena 29. listopada 2018. o tome potpisala potvrdu.

19. Tužena u iskazu navodi, nakon što joj je pročitan njezin navod s ročišta od 5. srpnja 2024. na stranici 3 zapisnika, da tužitelju ne trebam ništa platiti jer je dovedena u zabludu i prijevaru, a aneks je potpisala jer je tužitelj njezinom suprugu plačući govorio da ga ganjaju kamatari. Navela je da su tužitelj i ona trebali kupiti četiri kuće-ona je trebala kupiti tri, a tužitelj jednu i tužitelj joj je na ime te kupoprodaje predao najprije 100.000,00 EUR, a nakon toga 110.000,00 kn. Ti su novci koje joj je tužitelj predao zajedno sa njezinih 330.000,00 EUR za te njezine tri kuće bili na pologu u odvjetničkom uredu, a koji su zastupali prodavatelja tih kuća. Tužitelju je dala založno pravo da se ne nervira ako ovaj posao ne uspije. Do kupoprodaje ovih kuća nije uopće došlo, jer je bilo upisano založno pravo. Kako bi ona tužitelju vratila kompletni iznos koji je tužitelj njoj dao na ime te kupoprodaje, počela je prodavati stan u [adresa] i za kupnju tog stana je bila zainteresirana njezina susjeda koja ga je htjela kupiti za 120.000,00 EUR. Stan je nudila preko ovlaštenih agencija za iznos od 139.000,00 EUR. Istovremeno je stan oglašavao i tužitelj i njemu se također javila ista ta susjeda te je susjeda rekla da je tužitelj stan oglašavao za iznos od 102.000,00 EUR. Na kraju je 14. prosinca 2019. s tužiteljem potpisala ugovor o kupoprodaji za taj stan za iznos od 100.000,00 EUR, a već 16. prosinca 2019. tužitelj je taj stan prodao onoj isti susjedi. Kada je s tužiteljem potpisivala ugovor o kupoprodaji, oni su, u biti, prebili njegovo potraživanje na ime kupoprodaje onih kuća, a budući da je tužitelj njezinom suprugu došao plačući, tužena je potpisala i aneks sporazumu o međusobnim potraživanjima i to iz razloga što je osjećala samilost prema tužitelju iako mu nije bila dužna još tih 110.000,00 kuna jer ju je svjesno doveo u zabludu i natjerao da potpiše ugovor o kupoprodaji njezinog stana u [adresa], za iznos od 100.000,00 EUR. Na upit je li podnosila tužbu kojom bi pobijala taj ugovor o kupoprodaji, navela je da nije, već sada traži da sud utvrdi da je taj ugovor ništetan. Četiri dana nakon potpisivanja ovog ugovora o kupoprodaji i aneksa između tužene i tužitelja, nazvao ju je tužitelj i pitao je može li prodati garažu odnosno može li mu je dati jer njega "ganjaju". Rekla mu da mu može pomoći, no tata joj je bio na umoru i platila je operaciju, kasnije je otac i preminuo, a onda je 2020. nastupila korona kada se više nije moglo niti kontaktirati s kupcima. Na upit što to znači- ''ja ti mogu pomoći'', navela je da se to odnosi na to da je tužitelj plakao njezinom suprugu i tada je rekla suprugu da oni nećemo propasti za tih 15.000,00 EUR ako će to tužitelja izvući iz gabule. Na upit je li dužna ovih 110.000,00 kn tužitelju, navela je da nije na ime pozajmice jer joj on to nije dao na ime pozajmice, već je te novce dao za kupoprodaju tih kuća i kada to nije realizirano, dala mu je stan, a tužitelj ju je prevario i svjesno doveo u zabludu odredbama tog ugovora o kupoprodaji, što je ona shvatila nakon mjesec do dva-tri mjeseca nakon te kupoprodaje. Tužitelj je njoj nanosio štetu time što je okolo govorio da mu duguje, a tužitelj je nju prevario za taj stan jer je ona mogla dogovoriti kupoprodaji za 120.000,00 EUR stana u [adresa]. Ugovor kojim je ta susjeda kupila stan od tužitelja ne smatra nevaljanim jer je to treća osoba, već sve ovo što priča o zabludi i prijevari, misli na ugovor o kupoprodaji tog stana između nje i tužitelja. Navodi da je svoje nekretnine htjela prodati ne da tužitelju podmiri 110.000,00 kn, već da plati odvjetničke troškove s obzirom da je pokrenula šest postupaka protiv B2 Kapitala d.o.o. Na poseban upit odgovorila je da ne spori sporazum o međusobnim pravima i obvezama od 29. listopada 2018., ali spori aneks tom sporazumu od 14. prosinca 2019. Nakon što joj je predočena potvrda od 29. listopada 2018. (list 5 i 8 spisa), navela je da istu ne spori i na potvrdi se nalazi njezin potpis. Ovu potvrdu od 29. listopada 2018. i sporazum o međusobnim pravima i obvezama od 29. listopada 2018.. sačinjavao je njezin odvjetnik, a ugovor o kupoprodaji između nje i tužitelja od 14. prosinca 2019. te aneks sporazumu o međusobnim pravima i obvezama od 14. prosinca 2019. sastavila je ona jer je tužitelj stalno govorio da mu se žuri i da je to jutro došao plačući njezinom suprugu. Ona je arhitektica i imala je više ovakvih pravnih poslova s drugim osobama oko kupoprodaja kuća po [adresa] i [adresa] i ima iskustva u tim poslovima, no nikad nije doživjela da prijatelj svjesno ide prevariti.

20. Na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio:

- da su stranke 25. svibnja 2016. sklopile ugovor o zajmu kojim je tužitelj pozajmio tuženoj iznos od 750.000,00 kn koji odgovara po srednjem tečaju HNB-a iznosu od 100.000,00 eura te se tužena obvezala isti vratiti najkasnije do 15. kolovoza 2016. bez kamata,

- da su stranke 29. listopada 2018. sklopile sporazum o međusobnim pravima i obvezama iz kojeg proizlazi da je tužitelj tuženoj temeljem ugovora od 25. svibnja 2016., kojeg su stranke nazvale ugovor o kratkoročnoj posudbi) dao na ruke iznos od 750.000,00 kuna koji odgovara po srednjem tečaju HNB-a iznosu od 100.000,00 eura te je radi osiguranja povrata ovog iznosa tužena dopustila upis založnog prava u korist tužitelja na stanu u [adresa], a ujedno je i produljen rok povrata tog iznosa do 31. ožujka 2019., te su stranke navele da je tužitelj dao tuženoj na ruke i iznos od 110.000,00 kuna 27. prosinca 2016. koji odgovara iznosu od 15.000,00 eura i čiji povrat nije osiguran predmetnim zalogom, a tužena se obvezala vratiti taj iznos također do 31. ožujka 2019,

- da je tužena istog dana 29. listopada 2018. potpisala i potvrdu kojom je potvrdila dugovanje prema tužitelju u iznosu od 750.000,00 kn koji odgovara po srednjem tečaju HNB-a iznosu od 100.000,00 eura primljenom 25. svibnja 2016. te u iznosu od 110.000,00 kuna odgovara iznosu od 15.000,00 eura primljenom 27. prosinca 2016.,

- da su stranke istog dana -29. listopada 2018. sklopile i ugovor o zasnivanju založnog prava za iznos od 750.000,00 kn koji odgovara iznosu od 100.000,00 eura na stanu tužene u [adresa],

- da su stranke 14. prosinca 2019. sklopile ugovor o kupoprodaji stana tužene u [adresa] za iznos od 750.000,00 kn te je tužena potvrdila da je ta kupoprodajna cijena u cijelosti isplaćena temeljem ugovora o prijeboju međusobnih potraživanja od 14. prosinca 2019.,

- da su stranke sklopile ugovor o prijeboju međusobnih potraživanja 14. prosinca 2019. kojim su prebile međusobna potraživanja i to tužitelj iznosa od 750.000,00 kn temeljem ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 25. svibnja 2016., a tužena iznosa od 750.000,00 kn temeljem ugovora o kupoprodaji stana u [adresa],

- da su stranke 14. prosinca 2019. sklopile i aneks ka sporazumu o međusobnim pravima i obvezama od 29.10.2018. prema kojem su sporazumno produljile rok povrata iznosa od 110.000,00 kn koji odgovara iznosu u protuvrijednosti od 15.000,00 eura najkasnije do 30. lipnja 2020.

21. Iskaz svjedoka SL cijenjen je istinitim u dijelu u kojem je naveo da poznaje tuženu jer je supruga njegovog prijatelja kao i da zna da joj je tužitelj pozajmio novac koji mu nije vratila. Navedeno je podudarno iskazima stranaka kao i dokumentaciji navedenoj u točki 20. ovog obrazloženja. U preostalom dijelu njegov iskaz nije posebno cijenjen jer za odluku u ovom predmetu nije bilo relevantno je li svjedok bio s tuženom u kafiću ili ne kao niti je li isti s njom razgovarao o kupnji kuće u [adresa].

22. Iskaz tužitelja cijenjen je istinitim jer je isti jasno i uvjerljivo iskazivao o pravnom odnosu s tuženom navodeći da je tuženoj dvaput pozajmio iznose, s time da mu je iznos prve pozajmice od 750.000,00 kn vratila na način da je s tuženom sklopljen ugovor o kupoprodaji njezinog stana u [adresa] koji je prodao za istu cijenu, dok utuženi iznos pozajmice tužena mu nije vratila do danas. Ove okolnosti podudarne su dokumentaciji kako je ista pobliže navedena u točki 20. ovog obrazloženja.

23. Iskaz tužene cijenjen je usmjerenim na izbjegavanje isplate tužitelju utuženog iznosa, a koju obvezu povrata je potvrdila kako u sporazumu o međusobnim pravima i obvezama od 29. listopada 2018., potvrdi istog datuma, tako i aneksu ka sporazumu o međusobnim pravima i obvezama od 14. prosinca 2019.

23.1. Tvrdnje tužene da su stranke bile u poslovnom odnosu u kojem su trebale zajedno kupiti četiri kuće u [adresa] prema kojem je tužena predložila sav poslovni rizik oko kupoprodaje navedenih nekretnina (od potpisa sporazuma sa prodavateljem za realizaciju kupoprodaje i ispunjavanja uvjeta za potpis kupoprodajnog ugovora, ishođenja potvrde o izvedenom stanju radi upisa istih u zk., polog novaca za kupoprodaju nekretnina kod javnog bilježnika do ishođenja brisovnih očitovanja radi brisanja simultanih hipoteka i dr.) preuzeti sve do upisa u zemljišne knjige na ime i korist tužitelja i tužene bez ikakvih tereta, ničim nije dokazala. Naime, nije logično niti životno uvjerljivo da stranke o takvom poslovnom pothvatu, unatoč tome što su u prijateljskom odnosu, ne bi sklopile pisani sporazum u kojem bi isto bilo utanačeno. Radi se o velikoj investiciji i nije za očekivati da bi stranke takav poduhvat poduzimale samo ''na riječ''. U izostanku bilo kakve pisane dokumentacije o takvim dogovorima, te u situaciji kada tužitelj postojanje takvog poslovnog poduhvata u cijelosti poriče, sud nije prihvatio istinitim navode tužene o postojanju takvog dogovora.

23.2. Nadalje, čak i da je postojao određeni poslovni odnos između stranaka u kojem je tužitelj predao tuženoj utuženi iznos, tužena bi mu bila dužna taj iznos i vratiti jer je tako među strankama dogovoreno. Tužena i u odgovoru na tužbu (stranica 3- cit:''…budući da je tužitelj navedene iznose dao tuženici u svrhu poslovnog pothvata i suinvestiranje kupoprodaje nekretnine…'', i u iskazu ( list 222 spisa. cit. ''… najprije predao 100.000,00 eura, a nakon toga 110.000,00 kn..'', i u potvrdi od 29. listopada 2018., sporazumu o međusobnim pravima i obvezama od 29. listopada 2018. i aneksu ka tom sporazumu, potvrđuje da je primila od tužitelja utuženi iznos.

23.3. Naime, čak i kada bi se prihvatile tvrdnja tužene da su predmetnim sporazumom od 29. listopada 2018. i potvrdom od 29. listopada 2018. stranke u biti uredile svoje međusobne odnose proizašle iz poslovnog poduhvata, a ne sklopile ugovor o zajmu, predmetni sporazum i potvrda bi bili valjani u smislu odredbe čl. 285. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023, dalje u tekstu: ZOO) jer je udovoljeno pretpostavkama za njihovu pravnu valjanost i isti bi obvezivali tuženu također na povrat preuzete obveze prema tužitelju u utuženom iznosu.

23.4. Navodi tužene da je ista prevarena, dovedena u zabludu i prekomjerno oštećena kada je s tužiteljem potpisala ugovor o kupoprodaji stana od 14. prosinca 2019. i kada je potpisala aneks ka sporazumu o međusobnim potraživanjima nisu prihvaćeni jer da je tome tako tužena bi pobijala navedene ugovore i sporazume, a što ista nije učinila. U ovom postupku, tužena kao ugovorna strana ne može se osnovano pozivati na mane volje i prekomjerno oštećenje kada nije zahtijevala poništenje istih podnošenjem tužbe. Pobojni ugovori ne mogu se poništavati na temelju prigovora pobojnosti niti se isto može rješavati kao prethodno pitanje, već samo konstitutivnom tužbom jer pobojnost ne nastupa po samom zakonu, već na temelju konstitutivne presude kojom se ugovor poništava. Pazeći po službenoj dužnosti, sud ne nalazi da bi ugovor o kupoprodaji od 14. prosinca 2019. bio ništetan.

23.5. Zbog toga, iskaz tužene nije prihvaćen u dijelu u kojem je opravdavala razloge zbog čega je potpisala aneks ka sporazumu u kojem je navedena njezina obveza povrata utuženog iznosa (samilost prema tužitelju, prijateljski odnos, neće propasti, a tužitelju treba…) jer je neuvjerljivo i neživotno da bi osoba koja prema vlastitom iskazu ima iskustava u poslovima oko kupoprodaja, prihvatila potpisati obvezu povrata, a da ta obveza doista i ne postoji.

24. Tvrdnje tužene da tužitelj nema pravnog interesa za podnošenjem ove tužbe i da je parnica pokrenuta protivno načelu savjesnosti i poštenja nisu osnovane jer je razvidno da tužitelj ima potraživanje prema tuženoj koje mu ista ne želi dobrovoljno vratiti te stoga osnovano podnosi tužbu kako bi ishodio ovršnu ispravu.

25. Slijedom navedenog, prema stavu ovog suda tužena je obvezna vratiti tužitelju pozajmljeni iznos od 14.599,51 euro, sukladno čl. 499. st. 1. ZOO sa zateznim kamatama tekućim od 1. srpnja 2020., kao dana nakon krajnjeg roka povrata koji su stranke ugovorile u aneksu ka sporazumu od 14. prosinca 2019.

25.1. Odluka o kamati temelji se na čl. 3. Zakona o izmjena i dopunama Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 78/15, dalje u tekstu: ZIDZOO) do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate i utvrđene po Hrvatskoj narodnoj banci za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. na čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 156/2022). po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate na čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 155/2023.)po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

26. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP – a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (14.599,51 eur) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/2023, dalje u tekstu: OT).

27. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT - 250 bodova), zastupanje na ročištima 22.02.2023., 25.04.2024., 05.07.2024., 09.10.2024., 16.02.2026. i 25.05.2026. (Tbr 9. toč. 1. OT - 250 bodova svako), zastupanje na ročištima 08.03.2024. i 14.11.2024. (Tbr. 9. toč. 5. OT - 50 bodova svako), vrijednost boda 2,00 eura (Tbr. 54. OT), trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu od 462,50 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 96,22 eura i presudu u iznosu od 266,00 eura, ukupno 2.674,72 eura, sukladno čl. 155. ZPP - a.

28. Nije priznat trošak zastupanja na ročištu 06.12.2024. jer toga dana ročište nije održano.

29. Budući da je tužitelj tražio zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude, tj. od 9. srpnja 2026. do isplate.

30. Zatezna kamata na parnični trošak dosuđena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO.

31. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 9. srpnja 2026

Sutkinja:

Sanja Grgurić Hojski

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA PROTIV PRESUDE:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

- tužitelju po pun. uz rj. za s.p. na presudu

- tuženiku po pun.