REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

ODJEL ZA MLADEŽ

Zagreb, Ilica - Selska, Ilica 207

Poslovni broj: Kzd-208/2021-140

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu za mladež Tei Majsan kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Marina Cvjetkovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika EF zbog kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19.; dalje: Kazneni zakona) te kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona sve u vezi sa člankom 51. Kaznenog zakona povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 18. kolovoza 2021. broj KOz-DO-186/2021, nakon nejavne rasprave 7. srpnja 2026. održane u prisutnosti savjetnice Općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu Marije Sviben, optuženika EF, zamjenika branitelja optuženika, odvjetnika Marka Vodanovića, 9. srpnja 2026. donio je, objavio je i

presudio je

I optuženik EF, nadimak E, OIB [osobni identifikacijski broj], sin Z i Ž, rođene P, rođen **.**.1994. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, pismen sa završenom srednjom školom za keramičara, tri godine, keramičar, nezaposlen, neprijavljeno boravište u stanu firme, rastavljen, otac četvero djece u dobi od 8, 7, 6, 5 godina, bez čina, bez odlikovanja, ranije osuđivan, protiv kojeg ne vodi se drugi kazneni postupak.

k r i v  j e

što je:

- u vremenu od početka mjeseca lipnja 2021. do 21. srpnja 2021., u [adresa], protivno članku 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, s ciljem da obezvrijedi dostojanstvo svoje supruge ZF i istu ponizi, te pristajući ugroziti pravilan psihofizički razvoj svoje kćeri ŽF, rođene **.**.2020., u nazočnosti djeteta suprugu ZF povremeno fizički napadao na način da bi je odgurivao, udarao rukom u rame i šamarao, vrijeđao je i omalovažavao govoreći joj da je kurva, retardirana i psihički nestabilna, što je kulminiralo 21. srpnja 2021. kada je ušao u stan usprkos protivljenju supruge ZF te joj iz ruke istrgnuo mobitel i razbio ga kako ne bi mogla zvati policiju, potom usprkos što je u šestom mjesecu trudnoće i činjenice da je u rukama držala dijete PF, svojom nogom udario je u potkoljenicu, udarao je rukama po leđima, ugrizao je za čelo iznad lijevog oka, naguravao je po stepenicama, udarao šakama po tjemenu glave, a kada je uspjela izaći na dvorište kako bi pobjegla od njega, s obje je ruke primio za ramena, odvukao je natrag pred stan te je odgurnuo na kauč zajedno sa djetetom ŽF, rukom joj stiskao bradu,a potom joj iz ruke iščupao i drugi mobitele u trenutku kada je pozvala policijski broj 112, te uspjela samo reći adresu stanovanja te ga bacio na pod i razbio, a također u gore navedenom vremenu iako znajući da je supruga ZF u visokom stupnju trudnoće, a mlt. kći ŽF izrazito niske kronološke dobi , zanemario njihove osnovne životne potrebe te ostavio ih bez novčanih sredstava zbog čega je ZF zatražila socijalnu pomoć u Centru za socijalnu skrb Krapina , pri čemu je njegovo cjelokupno ponašanje kod ZF izazvalo osjećaj straha, poniženja, obezvrijeđenosti dostojanstva, kao i izostanka osnovne životne sigurnosti za sebe, kćer i nerođeno djeteta, te ugrozilo pravilan rast i razvoj djeteta ŽF,

- dakle, teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji izazvao strah za njezinu sigurnost i sigurnost njoj bliske osobe i doveo je u ponižavajući položaj, kao roditelj grubo zanemario svoje dužnosti podizanje djeteta te zlostavio dijete,

- čime je počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece i to kazneno djelo – nasilje u obitelji, opisano i kažnjivo po članku 179a. Kaznenog zakona te kazneno djelo povreda djetetovih prava – opisano u članku 177. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona,a kažnjivo po članku 177. stavku 2. Kaznenog zakona , sve u vezi članka 51. Kaznenog zakona.

III Optuženiku EF

za kazneno djelo iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona počinjeno na štetu djeteta ŽF na temelju članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine

za kazneno djelo iz članka 179.a Kaznenog zakona počinjeno na štetu ZF na temelju članka 179.a Kaznenog zakona utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

IV Na temelju članka 51. Kaznenog zakona optuženik EF

o s u đ u j e  se

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD JEDNE (1) GODINE I ŠEST (6) MJESECI

V Na temelju članka 54. Kaznenog zakona određuje se da se optuženiku EF u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 4. kolovoza 2021. do 29. rujna 2021.

VI Na temelju članka 70.. Kaznenog zakona optuženiku EF izriče se sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja će trajati za vrijeme izvršenja kazne zatvora, a najdulje dvije godine.

VII Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj: 152/08., 76/09., 80/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25., 13/26; dalje: ZKP) optuženik EF u cijelosti se oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka.

Obrazloženje

1. OPTUŽBA

1.1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu stavlja se optuženiku EF na teret počinjenje kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a Kaznenog zakona na štetu ZF i kazneno djelo povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 1. i 2. Kaznenog zakona, kažnjivo po st. 2. Kaznenog zakona, na štetu maloljetne ŽF, u stjecaju sukladno čl. 51. Kaznenog zakona .

2. OČITOVANJE OPTUŽENIKA O OPTUŽBI

2.1. Optuženik EF izjavio je da se ne smatra krivim za terećena mu kaznena djela.

3. PROVEDENI DOKAZI

3.1 Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu od 4. kolovoza 2021., zapisnik o zaprimanju kaznene prijave od 23. srpnja 2021., medicinsku dokumentaciju za žrtvu ZF, i to povijest bolesti Opće bolnice Zabok i bolnice hrvatskih veterana od 21. srpnja 2021., ginekološki nalaz, povijest bolesti Kirurške ambulante od 23. srpnja 2021., povijest bolesti hitnog bolničkog prijema od 21. srpnja 2021. te nalaz medicinsko-biokemijskog laboratorija od istog dana. Nadalje, izvršen je uvid u fotografije ozljeda žrtve sačinjene od strane policijske službenice GF, izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji od 21. srpnja 2021., zapisnik Centra za socijalnu skrb Krapina od 22. srpnja 2021., izvješće Policijske uprave krapinsko-zagorske, Policijske postaje Krapina od 5. kolovoza 2021., zapisnik o ispitivanju optuženika kao osumnjičenika sastavljen temeljem članka 208.a Zakona o kaznenom postupku sa videosnimkom, zapisnik o prvom ispitivanju optuženika od 6. kolovoza 2021. sa videosnimkom, zapisnik o ispitivanju svjedoka-žrtve ZF od 16. kolovoza 2021. te izvješće Probacijskog ureda u Zagrebu o procjeni kriminogenog rizika i preporuci sigurnosne mjere, pročitani su izvatci iz kaznene i prekršajne evidencije.

3.2. Na raspravi je sud ispitao žrtvu ZF na raspravama održanim 29. rujna 2021., 7. rujna 2022. i **.**.2023., AF, BF, svjedoke DF i ČF, MF, LF, IF, ĆF, GF te HF.

3.3. Sud je također pročitao i reproducirao videosnimke ispitivanja optuženika kao osumnjičenika temeljem članka 208.a Zakona o kaznenom postupku te njegovog prvog ispitivanja od 6. kolovoza 2021., a optuženik na raspravi nije iznosio obranu.

4. ISKAZ OPTUŽENIKA

4.1. U prvom ispitivanju kao osumnjičenika po čl. 208.a ZKP-a i u prvom ispitivanju kao okrivljenika od 6. kolovoza 2021. naveo je u bitnome da je s ZF u braku oko dvije godine i ista je ponovo trudna; unazad dva mjeseca dolazilo je do nesuglasica, no poriče fizičke napade ili nasilje pred djetetom; supruga je bila ta koja je inicirala svađe, a oboje bi galamili; nešto manje od mjesec dana ranije odselio je od kuće; 21. srpnja 2021. je došao po stvari, ali otkrio da ih je supruga bacila te je između njih došlo do svađe, no poriče bilo kakvu primjenu fizičke sile; suočen s medicinskom dokumentacijom i fotografijama ozljeda supruge, naveo je da ne zna kako se ozlijedila i poriče da bi ih on prouzročio; žao mu je zbog djeteta.

5. NESPORNE ČINJENICE

5.1. Nije bilo sporno da su optuženik EF i žrtva ZF sklopili brak 16. studenoga 2019. godine te da je iz njihove bračne zajednice rođena kći PF **.**.2020., koja je u vrijeme inkriminiranog događaja bila stara između sedam i devet mjeseci. Nadalje, nije bilo sporno da su u inkriminiranom razdoblju živjeli zajedno na adresi u [adresa], kao ni da je ZF **.**.2021. bila u šestom mjesecu trudnoće.

5.2. Nadalje, nije bilo sporno da je optuženik početkom srpnja 2021. ostao bez zaposlenja nakon izvanrednog otkaza ugovora o radu te da se ZF i prije predmetnog događaja više puta obraćala Centru za socijalnu skrb Krapina radi pružanja novčane i savjetodavne pomoći zbog teške financijske situacije obitelji.

5.3. Također nije bilo sporno da je 21. srpnja 2021. u 18,37 sati policija intervenirala na adresi stanovanja stranaka, da se optuženik prije dolaska policijskih službenika udaljio s mjesta događaja te da je pronađen i uhićen 4. kolovoza 2021., nakon čega mu je rješenjem suca istrage Županijskog suda u Zagrebu određen istražni zatvor.

5.4. Nije bilo sporno ni da je ZF neposredno nakon događaja zatražila liječničku pomoć te da su njezine tjelesne ozljede dokumentirane medicinskom dokumentacijom Opće bolnice Zabok i bolnice hrvatskih veterana te fotografijama koje je uz njezinu privolu sačinila kriminalistička policijska službenica GF. Nadalje, utvrđeno je da je Centar za socijalnu skrb Krapina od srpnja 2021. nadalje provodio mjere stručnog praćenja obitelji, uključujući više terenskih obilazaka.

5.5. Nije bilo sporno niti da su se u vrijeme predmetnog događaja na adresi nalazili DF i ČF, kao ni da je kriminalistička policijska službenica GF nekoliko dana nakon događaja provela kriminalističko istraživanje, zaprimi la prijavu žrtve i dokumentirala njezine ozljede.

6. SPORNE ČINJENICE

6.1. U postupku je bilo sporno je li optuženik u inkriminiranom razdoblju tijekom lipnja i srpnja 2021. fizički i verbalno zlostavljao svoju suprugu ZF. Dok je optuženik tijekom cijelog postupka dosljedno poricao počinjenje bilo kakvog oblika fizičkog i psihičkog nasilja, žrtva je u svojim prvim iskazima pred policijom i Centrom za socijalnu skrb detaljno opisivala višekratno fizičko i psihičko nasilje, dok je na kasnijim raspravama izmijenila svoj iskaz te se koristila blagodatima iz članka 285. Zakona o kaznenom postupku.

6.2. Nadalje, bilo je sporno je li tijekom događaja od 21. srpnja 2021. maloljetna PF bila neposredno prisutna nasilju, odnosno nalazila li se u naručju majke ili je za vrijeme događaja boravila u drugoj prostoriji i spavala.

6.3.Sporno je bilo i je li optuženik svojim ponašanjem grubo zanemario roditeljske dužnosti prema maloljetnoj kćeri, osobito imajući na umu navode oštećenice iz ranijih iskaza o financijskom zanemarivanju obitelji i izlaganju djeteta nasilnom obiteljskom okruženju te njezine kasnije iskaze kojima je dio tih navoda ublažila ili relativizirala.

6.4. Između stranaka bilo je sporno i podrijetlo tjelesnih ozljeda evidentiranih u medicinskoj dokumentaciji i fotografijama, budući da je optuženik osporavao da ih je nanio oštećenici, dok je žrtva tijekom rasprave navodila da zbog svoje osjetljive kože lako zadobiva modrice.

6.5. U konačnici, sporna je bila vjerodostojnost različitih iskaza oštećenice danih tijekom postupka, odnosno pitanje treba li prihvatiti njezine prvotne iskaze dane neposredno nakon događaja ili iskaze dane na raspravi.

7. BITNI SADRŽAJ DOKAZA

7.1. Svjedokinja-žrtva ZF u iskazu danom tijekom prethodnog postupka detaljno je opisala da je optuženik od lipnja 2021. prema njoj učestalo primjenjivao fizičko i psihičko nasilje, vrijeđao je te ju 21. srpnja 2021. fizički napao, pri čemu joj je razbio dva mobilna telefona, zadao više udaraca po tijelu, ugrizao ju za čelo, naguravao po stepenicama te joj onemogućio pozivanje policije. Navela je da je tijekom događaja u naručju držala maloljetnu kćer PF te da su dva prijatelja optuženika spriječila njezin izlazak iz kuće. Opisala je i da ju je optuženik ostavio bez financijskih sredstava. Na glavnoj raspravi izmijenila je svoj raniji iskaz, koristeći se blagodatima iz članka 285. ZKP-a u odnosu na kazneno djelo iz članka 179.a Kaznenog zakona, navodeći da se nasilje nije odvijalo pred djetetom, da je dijete spavalo u drugoj prostoriji te da je dio ranijih navoda bio neistinit, objašnjavajući svoje ranije iskaze djelovanjem trudnoće i narušenim emocionalnim stanjem.

7.2. Iz medicinske dokumentacije Opće bolnice Zabok i bolnice hrvatskih veterana te priloženih fotografija proizlazi da je žrtva ZF neposredno nakon predmetnog događaja zadobila više tjelesnih ozljeda, koje su dokumentirane liječničkim pregledima i fotografirane nekoliko dana nakon događaja od strane kriminalističke policijske službenice GF.

7.3. Svjedokinja AF, socijalna radnica Centra za socijalnu skrb Krapina, iskazala je da joj je žrtva ZF neposredno nakon događaja opisala fizičko nasilje optuženika, razbijanje mobilnog telefona i činjenicu da je tijekom cijelog događaja u naručju držala maloljetnu kćer te da se bojala i za sebe i za dijete. Potvrdila je da je Centar oštećenici ponudio smještaj u sigurnoj kući.

7.4. Svjedokinja BF, socijalna radnica – psihologinja Centra za socijalnu skrb Krapina, potvrdila je sadržaj ranijih izjava žrtve ZF evidentiranih u dokumentaciji Centra te okolnosti zbog kojih je Centar smatrao potrebnim poduzimanje mjera stručne pomoći i potpore obitelji.

7.5. Svjedoci DF i ČF iskazali su da su se kritičnog dana nalazili ispred kuće, odnosno u automobilu, pri čemu su negirali da su ulazili u kuću ili da su vidjeli odnosno čuli nasilni događaj.

7.6. Policijski službenici ŠF i LF, koji su intervenirali neposredno nakon događaja, iskazali su da su zatekli žrtvu ZF vidno uznemirenu i uplakanu, dok je policijski službenik LF naveo da je žrtva ZF u rukama držala maloljetno dijete te da je na njezinu čelu uočio crvenilo i razbacane stvari u stanu.

7.7. Kriminalistički policijski službenici UF, ĆF i GF opisali su tijek kriminalističkog istraživanja. Posebno su potvrdili da su fotografije ozljeda žrtve ZF nastale neposredno nakon događaja te da su upravo utvrđene ozljede i prikupljeni podaci bili razlog kvalificiranja događaja kao kaznenog djela.

7.8. Svjedokinja HF, majka žrtve ZF i baka maloljetne ŽF, u odnosu na kazneno djelo nasilja u obitelji koristila se blagodatom nesvjedočenja, dok je u odnosu na kazneno djelo povrede djetetovih prava iskazala da nije bila nazočna događaju od 21. srpnja 2021. te o njemu nema neposrednih saznanja. Navela je da je ranije u dva navrata bila nazočna verbalnim svađama između optuženika i njezine kćeri, tijekom kojih je optuženik vrijeđao žrtvu ZF, zbog čega je i sama reagirala, dok je maloljetna ŽF tada uglavnom bila u njezinu naručju. Istaknula je da joj se kći povjeravala kako se s optuženikom često svađa, ali joj nikada nije govorila da ju je fizički napadao. U odnosu na događaj od 21. srpnja 2021. navela je da joj je kći o njemu pričala, ali o tome nije željela iskazivati, potvrdivši tek da je dijete tada bilo s roditeljima, pri čemu nije mogla reći gdje se točno nalazilo niti što se konkretno dogodilo jer tome nije bila nazočna.

7.9. Iz izvješća Probacijskog ureda u Zagrebu proizlazi da je kod optuženika procijenjen visok kriminogeni rizik te je preporučeno izricanje sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana u strukturiranim institucionalnim uvjetima.

8. RAŠČLAMBA I OCJENA VJERODOSTOJNOSTI DOKAZA

8.1. Ocjena iskaza žrtve ZF

Sud je iskaz žrtve ZF ocjenjivao imajući na umu da je tijekom postupka u bitnim dijelovima mijenjala svoje iskaze.

U iskazu danom neposredno nakon događaja pred Centrom za socijalnu skrb te prilikom ispitivanja u prethodnom postupku žrtva je detaljno, logično i kronološki opisala višekratno fizičko i verbalno nasilje optuženika tijekom lipnja i srpnja 2021., kao i događaj od 21. srpnja 2021., navodeći da ju je optuženik fizički napao, razbio joj dva mobilna telefona, zadavao udarce po tije lu, ugrizao za čelo, naguravao po stepenicama te joj onemogućio pozivanje policije. Također je navela da je tijekom cijelog događaja u naručju držala maloljetnu kćer PF.

Na glavnoj raspravi žrtva ZF je bitno izmijenila svoj raniji iskaz te je navela da se nasilje nije odvijalo pred djetetom, da je dijete spavalo u drugoj prostoriji te da je dio ranijih navoda bio neistinit.

Sud prihvaća kao vjerodostojne iskaze koje je žrtva ZF dala neposredno nakon događaja, dok njezine kasnije iskaze ne prihvaća u dijelu u kojem odstupaju od ranijih izjava. Takva promjena iskaza nije neuobičajena u predmetima nasilja u obitelji, osobito kada nakon događaja dođe do obnove emocionalnog odnosa između žrtve i počinitelja.

Prije svega, prvotni iskazi dani su neposredno nakon događaja, sadržajno su detaljni, međusobno su podudarni i logično opisuju tijek događaja. Nadalje, oni su potvrđeni objektivnim dokazima, odnosno medicinskom dokumentacijom, fotografijama ozljeda te iskazima policijskih službenika i djelatnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad.

Suprotno tome, kasniji iskazi žrtve ZF nisu potkrijepljeni drugim izvedenim dokazima. Objašnjenja koja je dala za promjenu iskaza, navodeći da su njezine ranije izjave bile posljedica trudnoće, ljutnje ili emocionalnog stanja, sud ne nalazi uvjerljivima, osobito imajući na umu da njima nije ponudila razumno objašnjenje nastanka ozljeda dokumentiranih medicinskom dokumentacijom neposredno nakon događaja.

Stoga sud zaključuje da su prvotni iskazi žrtve ZF vjerodostojni te ih prihvaća kao osnovu za utvrđenje činjeničnog stanja.

8.2. Prisutnost maloljetne ŽF

Sud prihvaća kao dokazanim da je tijekom događaja od 21. srpnja 2021. maloljetna ŽF bila prisutna te da ju je žrtva ZF držala u naručju.

Takav zaključak proizlazi iz prvotnog iskaza žrtve ZF, iskaza socijalne radnice AF kojoj je žrtva neposredno nakon događaja opisala iste okolnosti, kao i iskaza policijskog službenika LF koji je po dolasku na mjesto događaja zatekao oštećenicu s djetetom u naručju. Iskaz policijske službenice ŠF u tom je dijelu također podudaran, premda je svjedokinja iskazivala s određenom nesigurnošću.

Kasniji iskaz žrtve ZF da je dijete cijelo vrijeme spavalo u drugoj prostoriji sud ne prihvaća jer je proturječan njezinim ranijim iskazima te nije potvrđen niti jednim drugim dokazom.

8.3. Iskaz optuženika

Sud obranu optuženika nije prihvatio.

Optuženik je tijekom postupka poricao počinjenje kaznenih djela, međutim njegova obrana nije potvrđena nijednim drugim izvedenim dokazom. Istodobno nije dao uvjerljivo objašnjenje nastanka ozljeda oštećenice koje su dokumentirane medicinskom dokumentacijom i fotografijama neposredno nakon događaja.

Njegova obrana stoga je u suprotnosti s ostalim izvedenim dokazima koje sud prihvaća.

8.4. Iskazi DF i ČF

Sud prihvaća njihove iskaze u dijelu u kojem potvrđuju svoju prisutnost na mjestu događaja.

Međutim, njihove navode da nisu ništa čuli niti vidjeli sud ne smatra odlučnima za razrješenje ovog predmeta jer niti jedan od njih nije bio neposredni očevidac događaja u unutrašnjosti kuće.

8.5. Iskazi AF i BF

Sud u cijelosti prihvaća iskaze svjedokinja AF i BF.

Njihovi iskazi logični su, međusobno sukladni i podudarni s pisanom dokumentacijom Centra za socijalnu skrb te s prvotnim iskazima žrtve. Svjedokinje nisu imale nikakav osobni interes za ishod ovog postupka niti je tijekom njihova ispitivanja utvrđena bilo kakva okolnost koja bi dovela u pitanje njihovu nepristranost.

8.6. Iskaz HF

Sud je iskaz svjedokinje HF prihvatio djelomično, i to u dijelu u kojem je iskazivala o okolnostima koje je neposredno opažala, dok njezin iskaz nije mogao koristiti kao dokaz o samom događaju od 21. srpnja 2021., budući da je svjedokinja tom događaju nije bila nazočna.

Svjedokinja je u odnosu na kazneno djelo nasilja u obitelji iskoristila blagodat nesvjedočenja iz članka 285. Zakona o kaznenom postupku, dok je u odnosu na kazneno djelo povrede djetetovih prava iskazivala o okolnostima koje su joj bile osobno poznate. Njezin iskaz u tom dijelu sud smatra vjerodostojnim jer je bio spontan, odmjeren i bez nastojanja da pogoduje bilo kojoj od stranaka. Više je puta naglasila kako ne želi govoriti o činjenicama koje nije osobno opažala te je otvoreno navela da o događaju od 21. srpnja 2021. nema neposrednih saznanja.

Sud posebno prihvaća dio iskaza u kojem svjedokinja navodi da je u dva navrata bila nazočna verbalnim sukobima između optuženika i žrtve te da je tom prilikom optuženik vrijeđao njezinu kćer, zbog čega je i sama reagirala. Taj dio iskaza potvrđuje da su sukobi između supružnika postojali i prije inkriminiranog događaja te je u skladu s ostalim izvedenim dokazima.

S druge strane, sud nije pridavao dokazni značaj dijelu iskaza u kojem svjedokinja iznosi što joj je kći naknadno ispričala o događaju od 21. srpnja 2021., budući da se radi o posrednim saznanjima (iskazu po čuvenju), a svjedokinja je ujedno izričito navela da nije bila nazočna predmetnom događaju te nije mogla potvrditi njegov tijek niti okolnosti pod kojima se odvio.

Jednako tako, sud nije mogao prihvatiti njezine pretpostavke o tome gdje se maloljetna ŽF nalazila tijekom događaja, budući da je i sama navela kako o tome nema neposrednih saznanja, već iznosi vlastito mišljenje temeljeno na veličini stana u kojem su optuženik i oštećenica živjeli.

Stoga sud iskaz svjedokinje HF prihvaća u dijelu koji se odnosi na okolnosti koje je neposredno opažala, dok u preostalom dijelu njezin iskaz nije od odlučnog značaja za utvrđenje činjeničnog stanja.

8.7. Iskazi policijskih službenika

Sud prihvaća iskaze policijskih službenika LF, ŠF, GF te ostalih ispitanih policijskih službenika.

Njihovi iskazi međusobno su sukladni, odgovaraju sadržaju službene dokumentacije te su u bitnim dijelovima potvrđeni ostalim izvedenim dokazima. Posebno sud prihvaća iskaz kriminalističke policijske službenice GF o načinu dokumentiranja ozljeda oštećenice i zaprimanju kaznene prijave, budući da je njezin iskaz logičan, dosljedan i potvrđen materijalnim dokazima u spisu.

9. ZAKLJUČAK O ČINJENIČNIM UTVRĐENJIMA

9.1. Na temelju cjelokupnog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je utvrdio da je optuženik EF tijekom razdoblja od početka lipnja 2021. do 21. srpnja 2021., u obiteljskoj kući u [adresa], prema svojoj supruzi ZF učestalo primjenjivao fizičko, psihičko i ekonomsko nasilje. Utvrđeno je da ju je u više navrata fizički napadao odgurivanjem, udaranjem, šamaranjem i drugim oblicima fizičke sile, a kritičnog dana 21. srpnja 2021. zadao joj više udaraca po tijelu, ugrizao ju za čelo, naguravao po stepenicama, stiskao za bradu te joj razbio dva mobilna telefona kako bi je spriječio da zatraži pomoć. Također je utvrđeno da ju je vrijeđao i omalovažavao pogrdnim izrazima te da joj je uskraćivanjem financijskih sredstava otežavao podmirivanje osnovnih životnih potreba obitelji. Takvim ponašanjem kod oštećenice je izazvao osjećaj straha, nesigurnosti i poniženja, čime su ostvarena sva obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a Kaznenog zakona.

9.2. Sud je nadalje utvrdio da je optuženik kao otac grubo zanemario svoje roditeljske dužnosti prema maloljetnoj kćeri ŽF. Osim što nije doprinosio uzdržavanju obitelji, zbog čega je žrtva bila prisiljena zatražiti pomoć Centra za socijalnu skrb, dijete je bilo izloženo nasilnom ponašanju optuženika. Iz provedenih dokaza sud je utvrdio da je tijekom događaja od 21. srpnja 2021. maloljetna ŽF bila u naručju svoje majke i neposredno nazočna nasilju kojem je bila izložena žrtva. Takvim postupanjem optuženik je grubo povrijedio svoje roditeljske dužnosti te ugrozio pravilan psihofizički razvoj djeteta, čime su ostvarena sva bitna obilježja kaznenog djela povrede djetetovih prava.

10. PRAVNA UTVRĐENJA

10.1. U odnosu na kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a Kaznenog zakona

Na temelju gore utvrđenog činjeničnog stanja sud nalazi da je optuženik EF svojim postupanjem ostvario sva bitna objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a Kaznenog zakona.

Naime, tijekom razdoblja od početka lipnja 2021. do 21. srpnja 2021. optuženik je prema svojoj supruzi ZF učestalo primjenjivao fizičko, psihičko i ekonomsko nasilje. Fizičko nasilje očitovalo se u odgurivanju, udaranju, šamaranju te drugim oblicima fizičke sile, a tijekom događaja od 21. srpnja 2021. i u zadavanju više udaraca po tijelu, ugrizu za čelo, naguravanju po stepenicama, stiskanju za bradu te razbijanju dva mobilna telefona kako bi oštećenicu spriječio da zatraži pomoć. Psihičko nasilje sastojalo se u kontinuiranom vrijeđanju i omalovažavanju oštećenice pogrdnim izrazima, dok se ekonomsko nasilje ogledalo u uskraćivanju sredstava potrebnih za uzdržavanje zajedničkog kućanstva i obitelji.

Opisanim ponašanjem optuženik je grubo i učestalo kršio odredbe članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te je kod oštećenice izazvao strah za njezinu sigurnost i sigurnost nerođenog djeteta, kao i osjećaj poniženosti i bespomoćnosti. Budući da opisanim radnjama nisu ostvarena obilježja nekog težeg kaznenog djela, sud nalazi da su ostvarena sva zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona.

10.2. U odnosu na kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona

Sud nalazi da je optuženik svojim ponašanjem ostvario i sva bitna obilježja kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavku 2. Kaznenog zakona.

Nesporno je da je optuženik otac maloljetne ŽF, koja je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bila dijete u dobi od sedam do devet mjeseci. Iz provedenih dokaza proizlazi da je optuženik grubo zanemarivao svoje roditeljske obveze, budući da nije pridonosio uzdržavanju obitelji, zbog čega je žrtva bila prisiljena zatražiti pomoć Hrvatskog zavoda za socijalni rad radi osiguranja osnovnih životnih potreba.

Osim toga, sud je utvrdio da je maloljetna ŽF tijekom događaja od 21. srpnja 2021. bila u naručju svoje majke te neposredno izložena nasilnom ponašanju optuženika. Takvim postupanjem optuženik je dijete izložio traumatičnom i nasilnom okruženju te grubo povrijedio njegova prava i ugrozio njegov pravilan psihofizički razvoj.

Iako opisano ponašanje ujedno sadrži obilježja grubog zanemarivanja dužnosti podizanja i odgoja djeteta iz članka 177. stavka 1. Kaznenog zakona, u konkretnom slučaju ono predstavlja i grubu povredu djetetovih prava iz stavka 2. istoga članka. Budući da je riječ o prividnom stjecaju, primjenjuje se odredba članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona kao teži oblik kaznenog djela.

11. RAZLOZI O KRIVNJI

11.1. Sud je utvrdio da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio ubrojiv, budući da tijekom postupka nije dovedena u pitanje njegova ubrojivost niti su utvrđene okolnosti koje bi upućivale na postojanje razloga koji isključuju ili umanjuju njegovu kaznenu odgovornost. Također, tijekom postupka nisu utvrđene okolnosti koje bi isključivale protupravnost ili krivnju.

11.2. Sud nalazi da je optuženik oba kaznena djela počinio s najmanje s neizravnom namjerom.

11.3. U odnosu na kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a Kaznenog zakona, iz načina počinjenja djela proizlazi da je optuženik bio svjestan svojega postupanja i njegovih posljedica te je htio ostvarenje svih obilježja kaznenog djela. To proizlazi iz učestalog fizičkog i psihičkog nasilja prema oštećenici, vrijeđanja, razbijanja njezinih mobilnih telefona kako bi je spriječio da zatraži pomoć policije te kontinuiranog ekonomskog uskraćivanja sredstava za život. Takvo ponašanje predstavlja svjesno i voljno postupanje usmjereno na uspostavljanje kontrole nad oštećenicom, njezino zastrašivanje i ponižavanje.

11.4. Jednako tako, sud nalazi da je optuženik s izravnom namjerom počinio i kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona. Bio je svjestan da se tijekom nasilnog događaja maloljetna ŽF nalazi u neposrednoj blizini, odnosno u naručju svoje majke, kao i da svojim nasilnim ponašanjem dijete izlaže traumatičnom i za njegov razvoj štetnom okruženju, unatoč čemu je nastavio s nasilnim postupanjem. Osim toga, svjesno je zanemarivao svoje roditeljske obveze uskraćujući sredstva potrebna za uzdržavanje obitelji, pri čemu je bio svjestan posljedica takvog postupanja za maloljetno dijete.

11.5. Slijedom navedenoga, sud nalazi da su u odnosu na oba kaznena djela ispunjene sve pretpostavke kaznene odgovornosti iz članka 23. Kaznenog zakona, zbog čega je optuženika proglasio krivim.

12. ZAKLJUČAK O OSTVARENJU KAZNENIH DJELA

12.1. Slijedom svega navedenoga, sud nalazi da je dokazano kako je optuženik EF radnjama opisanim u točki I. izreke ostvario sva bitna objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a Kaznenog zakona te povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona. Budući da su oba kaznena djela počinjena prije nego što je za neko od njih donesena pravomoćna osuđujuća presuda, sud ih je ocijenio kao kaznena djela počinjena u stjecaju u smislu članka 51. Kaznenog zakona te je optuženika proglasio krivim za oba kaznena djela.

13. KAZNENE SANKCIJE

13.1. Pri odmjeravanju kazne sud je, sukladno članku 47. Kaznenog zakona, cijenio stupanj krivnje optuženika, svrhu kažnjavanja te sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža.

13.2. Sud je otegotnim cijenio raniju osuđivanost optuženika, dugotrajnost nasilja, činjenicu da je nasilje počinjeno prema trudnoj supruzi u nazočnosti maloljetnog djeteta, ekonomsko nasilje te njegov potpuno nekritičan odnos prema počinjenim djelima.

13.3. U odnosu na kazneno djelo povrede djetetovih prava sud je dodatno otegotnim cijenio izrazito nisku životnu dob maloljetne ŽF, činjenicu da je bila neposredno izložena nasilju kojem je svjedočila u naručju svoje majke te da je optuženik grubo zanemario svoje roditeljske dužnosti, kako financijski tako i odgojno.

13.4. Olakotnih okolnosti sud nije našao.

13.5. Imajući na umu sve navedene okolnosti, sud je za kazneno djelo iz članka 179.a Kaznenog zakona utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a za kazneno djelo iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona također kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, ocjenjujući da će se i kaznama na donjoj granici propisanog raspona ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. Kaznenog zakona.

13.6. Primjenom članka 51. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona sud je optuženiku izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

13.7. Prilikom odmjeravanja jedinstvene kazne sud je imao n UMU da su oba kaznena djela počinjena u istom vremenskom razdoblju i u okviru jedinstvenog obrasca nasilnog ponašanja prema članovima obitelji, kao i izraženu društvenu opasnost takvog postupanja. Istodobno je cijenio raniju osuđivanost optuženika, njegovu ličnost te potrebu zaštite obitelji i djece od ponavljanja nasilnog ponašanja.

13.8.Sud nalazi da će upravo ovako odmjerena jedinstvena kazna ostvariti svrhu kažnjavanja iz članka 41. Kaznenog zakona, kako u smislu specijalne tako i generalne prevencije.

13.9. Nadalje, sud je optuženiku, na temelju članka 70. stavka 1. Kaznenog zakona, izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana jer jer je za smanjenje opasnosti od ponavljanja nasilnog ponašanja potrebno stručno psihosocijalno tretiranje optuženika.

13.10. Sud nalazi da postoji opasnost od ponavljanja nasilnog ponašanja, što proizlazi iz njegove ranije osuđivanosti, načina počinjenja predmetnih kaznenih djela, potpune nekritičnosti prema vlastitom postupanju te izvješća Probacijskog ureda kojim je procijenjen visok kriminogeni rizik i preporučena primjena navedene sigurnosne mjere.

13.11. Sukladno članku 70. stavcima 2. i 3. Kaznenog zakona, sigurnosna mjera izvršavat će se za vrijeme izvršavanja kazne zatvora, a može trajati najdulje dvije godine.

14. OSTALE ODLUKE IZ IZREKE

14.1. Prema odredbi članka 54. Kaznenog zakona vrijeme provedeno u pritvoru, istražnom zatvoru i svako oduzimanje slobode u vezi s kaznenim djelom, uračunava se u izrečenu kaznu zatvora.

14.2. Kako je optuženik u ovom kaznenom postupku bio uhićen i nalazio se u istražnom zatvoru, na temelju članka 54. Kaznenog zakona određeno je da će se optuženiku EF u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od od 4. kolovoza 2021. do 29. rujna 2021.

. 14.3. Nadalje, odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na odredbi članka 148. stavka 6. ZKP-a, prema kojoj u odluci kojom rješava o troškovima postupka sud može okrivljenika osloboditi obveze da naknadi u cijelosti ili djelomično troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 1. - 6. ZKP-a te nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja zbog lošeg imovinskog stanja te ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika ili osoba koje je on dužan uzdržavati.

14.4. Kako optuženik nema prihoda, nema imovine, a ima obvezu uzdržavanja četvero djece, tako je sud na temelju članka 148. stavka 6. ZKP-a optuženika u cijelosti oslobodio obveze naknade troškova kaznenog postupka.

U Zagrebu, 9. srpnja 2026.

Sudac za mladež

Tea Majsan

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u 4 (četiri) istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu na broj: Koz-DO-186/2021

2. Optuženik EF Zatvor u Zagrebu

3. branitelj optuženika odvjetnik Bojan Šupuković

4. sucu izvršenja Županijskog suda u Velikoj Gorici – nakon pravomoćnosti 7. Hrvatskom zavodu za socijalni rad PU Krapina – nakon pravomoćnosti