REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Pr-488/2019-104

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak & Partneri d.o.o. Split, protiv tuženika STRABAG d.o.o. Zagreb, Petra Hektorovića 2, OIB: 74971361430, zastupanog po pun. Slavici Čupić, odvjetnici u Splitu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 3. lipnja 2026. godine u nazočnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, dana 9. srpnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe s naslova naknade neimovinske štete isplatiti iznos od 28.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe – 15.srpnja 2019.godine do 31.prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena; te od 1.siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; dok se za više zatraženi iznos naknade štete s ovog osnova od 11.816,84 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe s naslova naknade imovinske štete isplatiti tužitelju iznos od 5.627,44 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 663,61 EUR teku od podnošenja tužbe – 15.srpnja 2019.godine do 31.prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena; te od 1.siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; na iznos od 4.963,83 EUR teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; dok se tužbeni zahtjev odbija za više zatražene zakonske zatezne kamate koje na iznos od 4.963,83 EUR teku od podnošenja tužbe do presuđenja.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 9.185,34 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 15. srpnja 2019. godine pred ovim sudom zaprimljena je presuda u kojoj se navodi da je tužitelj dana 28. kolovoza 2018. godine, kao radnik tuženika, na gradilištu u Zračnoj luci u Čilipima zadobio teške tjelesne povrede. Istom da je povrijeđeno pravo osobnosti, na ime naknade neimovinske štete potražuje iznos od 220.000,00 kn, a na ime tuđe njege i pomoći iznos od 20.000,00 kn, na ime troškova liječenja iznos od 5.000,00 kn, postavlja tužbeni zahtjev, na ime naknade cjelokupne štete iz predmetnog štetnog događaja potražuje iznos od 245.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 28. kolovoza 2018. godine do isplate. Iznos glavnice od 245.000,00 kn je po fiksnom tečaju konverzije iznos od 32.517,09 EUR. Tužitelj ujedno potražuje naknadu parničnog troška od tuženika.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi tužbenom zahtjevu, predlaže da isti bude odbijen kao neosnovan te navodi kako su navodi iz tužbe većim dijelom netočni. Kako je tužba podnesena protiv tuženika Poduzeće za ceste Split d.o.o., taj tuženik da je pripajanjem društvu STRABAG d.o.o. (sada tuženik) prestalo postojati odnosno brisano iz registra Trgovačkog suda u Splitu, a sva prava i obveze tog društva da je preuzelo društvo STRABAG d.o.o., odnosno tuženika. Tuženik navodi da je kao poslodavac sklopio sa tužiteljem kao radnikom Ugovor o radu na određeno vrijeme za razdoblje od 1. veljače 2018. godine do 31. siječnja 2019. godine, za poslove građevinskog radnika, prije sklapanja Ugovora o radu da je osposobljen za rad na siguran način sa danom 1. veljače 2018. godine, o čemu je potvrdu izdao ovlašteni stručnjak zaštite na radu Alfa Atest d.o.o. Split, a koju potvrdu da je tužitelj predao tuženiku na dan zasnivanja radnog odnosa. Tužitelj da je prije sklapanja ugovora o radu tuženiku predočio uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti izdano od strane Ordinacije za medicinu rada. Tuženik navodi da je tužitelj u kritično vrijeme obavljao poslove građevinskog radnika na gradilištu Zračna luka Dubrovnik – stajanka zapad, u Čilipima, poslovođa opisanog gradilišta da je bio IE, osposobljen za obavljanje poslova ovlaštenika za zaštitu na radu, odgovoran za organiziranje i provedbu zaštite na radu te da je bio osposobljen za obavljanje poslova poslovođe gradilišta. Tuženik da je u skladu sa odredbama Zakona o zaštiti na radu, po društvu Alfa Atest d.o.o. Split, sačinio Procjenu rizika poslova: poslovođe na gradilištu, vozača i građevinskog radnika te da je ista bila dostupna svim radnicima, na računalu, u kontejneru poslovođe gradilišta i na gradilištu. Tuženik da je također sačinio Plan izvođenja radova za etapu 13, stajanka zapad, od lipnja 2018. godine, koji je također bio dostupan radnicima na gradilištu. Tuženik navodi da je radna oprema sa kojom su ZE i tužitelj u kritično vrijeme radili (hidraulična zglobno-teleskopska dizalica na teretnom vozilu – registriranom kamionu) odgovarala težini tereta koji se prenosio, da je vozilo bilo uredno registrirano i tehnički pregledano i da je radna oprema zadovoljavala sve propisane sigurnosno – zdravstvene uvjete. Nadalje, da su ZE i tužitelj na sebi imali radna odijela, radne cipele sa čeličnim ojačanjem, zaštitni šljem, rukavice… svu opremu propisanu Zakonom o zaštiti na radu i Procjenom rizika. Tuženik navodi da je na gradilištu u kritično vrijeme bio prisutan HE, zaposlenik tuženika, osposobljen za obavljanje poslova povjerenika zaštite na radu, da je u kritično vrijeme na obavljanju poslova vozača motornih vozila i rukovatelja građevinskim strojevima radio ZE. Tuženik navodi da je tužitelj dana 28. kolovoza 2018. godine u 7,30 sati, na gradilištu Zračna luka Dubrovnik, kao građevinski radnik obavljao poslove na građevinskim radovima iskopa i po nalogu poslovođe gradilišta IE pomogao radniku ZE da ukloni sa tla betonske blokove (tzv. new jersey), tako što će ZE kao vozač i upravitelj auto dizalicom, blokove ukrcati sa tla na kamion. Nadalje, tužitelj i ZE da su opisani posao obavili tako što je tužitelj stojeći na tlu, u dva ankera koji su ugrađeni u betonski blok, u svaki anker ubacio po dvije kuke sa lancima i tako vezao betonski blok koji je ZE nakon toga podigao dizalicom sa tla i ukrcao u kamion za odvoz. Tužitelj i ZE na opisani način da su ukrcali veći broj betonskih blokova bez ikakvih teškoća, do pauze, da su nastavili sa tim i nakon pauze, da su oko 14,00 sati, u kamion trebali ukrcati jedan betonski blok koji nije stajao u ravni sa ostalima, već malo poprečno u odnosu na druge. Navodi da tužitelj i ZE nisu uspjeli ukrcati taj iskošeni betonski blok na isti način kao prethodne, da su isti odlučili podići, izravnati i nakon toga ga dići na kamion, da bi izravnali betonski blok tužitelj i ZE da su odlučili otkačiti lance sa jednog ankera i malo podići betonski blok od tla samo na jednom ankeru, da su isti podigli betonski blok od tla, ali da je betonski blok u tom trenutku uzdužno pukao, dio betonskog bloka koji je ostao vezan lancima da se zanjihao, u njihanju dodirnuo tužiteljevu lijevu potkoljenicu, a tužitelj od udara zadobio prijelom lijeve potkoljenice. Navodi da je tužitelj u trenutku ozljeđivanja bio naslonjen na druge betonske blokove koji su tu stajali i na udaljenosti od 50 cm – 100 cm od betonskih blokova koji su se podizali. Tuženik navodi da visina naknade štete koja se zahtjevom potražuje nije primjerena nastaloj ozljedi i kriterijima za naknadu neimovinske štete u slučaju prijeloma potkoljenice, navodi da je tužitelj doprinio nastanku ozljede jer se nije pridržavao pravila o zaštiti na radu za koje je bio obučen, niti plana izvođenja radova koji mu je bio dostupan i koji je kao radnik na gradilištu, radi svoje sigurnosti i sigurnosti drugih radnika trebao proučiti ili makar pročitati. Nadalje, tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi što je određeno navedenim planom, na koji način se teret podiže na auto dizalicu i u kamion, opsežno to obrazlaže, navodi da su ZE i tužitelj postupili protivno svim opisanim pravilima koje propisuje Plan izvođenja radova i Procjena rizika, mada su obojica obučeni za rad na siguran način. Tuženik se protivi visini zatražene naknade neimovinske štete, kao neosnovanoj, smatra da je zatražena novčana naknada daleko iznad realne naknade neimovinske štete za opisanu ozljedu otvorenog prijeloma lijeve potkoljenice. Kako tuženik drži da je tužitelj isključivo odgovoran za nastalu nezgodu odnosno da je značajno doprinio nastanku iste, predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

3. Svojim podneskom od dana 11.travnja 2024.godine tužitelj uređuje tužbeni zahtjev, nakon provedenog dokaza medicinskim vještačenjem, navodi da su posljedice njegovog ozljeđivanja teže od procjene vještaka, ali da neće prigovarati nalazu vještaka medicinske struke. Dakle, tužitelj na ime naknade neimovinske štete potražuje iznos od 39.816,84, na ime imovinske štete s naslova tuđe njege i pomoći iznos od 4.963,83 EUR i na ime imovinske štete na ime troškova liječenja iznos od 663,61 EUR; ukupno na ime naknade imovinske i neimovinske štete potražuje iznos od 45.444,29 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate. Tuženik navodi da se protivi preinaci tužbe povećanjem zahtjeva. Za navesti je da se tuženik ne može sa uspjehom, prema stavu ovog suda, a takav stav je već prije zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske, protiviti preinaci tužbe povećanjem zahtjeva nakon provedenog dokaza medicinskim vještačenjem. Naime, u ovom slučaju je radi utvrđenja visine naknade štete koja pripada tužitelju valjalo provesti dokaz medicinskim vještačenjem, nakon vještačenja je tužitelj ovlašten raspolagati zahtjevom, isti urediti u skladu sa tim izvedenim dokazom, te zahtjev povećati ili smanjiti. U slučaju povećanja zahtjeva nakon vještačenja, preinake tužbe povećanjem zahtjeva, tužitelj je na to zaista ovlašten te se tuženik tome ne može sa uspjehom protiviti, sud odlučuje po posljednjem zahtjevu ovog tužitelja. U slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg zahtjeva iz iste činjenične osnove, što je ovdje slučaj, moguća i dopuštena, zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem ranijeg tužbenog zahtjeva. To znači da se smatra da je zahtjev kakav je postavljen nakon vještačenja, postavljen već i tužbi, i vezano za eventualni prigovor zastare potraživanja tog povećanog dijela zahtjeva.

4. Dakle, predmet ovog postupka predstavlja zahtjev tužitelja radi naknade štete koju je pretrpio i trpi vezano za nezgodu na radu koja se dogodila dana 28.kolovoza 2018.godine i u kojoj je kao radnik tuženika na gradilištu u Zračnoj luci Dubrovnik, zadobio tjelesne povrede. Među strankama nije sporna aktivna legitimacija tužitelja kao radnika, tuženika kao poslodavca, nastanak štetnog događaja. Sporan je osnov i visina zahtjeva, u cijelosti.

5. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom predmeta Općinskog suda u Dubrovniku 40 K-126/19; prijave o ozljedi na radu vezano za predmetni štetni događaj od 28. kolovoza 2018. godine; priloga spisa Ministarstva rada i mirovinskoga sustava, Inspektorat rada, Područni ured Split, Ispostava Dubrovnik Klasa: UP/I-116-02/18- 41/7; medicinske dokumentacije za tužitelja; izvatka iz registra Trgovačkog suda u Splitu Tt-18/11006 od 7. siječnja 2019. godine i Tt-19/33170 od 30. rujna 2019. godine Trgovačkog suda u Zagrebu, kao i podataka za upis u glavnu knjigu sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu Tt 19/6965 od 29. listopada 2019. godine. Plana izvođenja radova društva ALFA ATEST d.o.o. Split (list 49 spisa); računa liječilišta REUMAL FOJNICA od 20. kolovoza 2019. godine; potvrde Doma za starije i nemoćne osobe Lovret Split od 22. siječnja 2003. godine i 15. studenog 2021. godine; računa bolnice za medicinsku rehabilitaciju Biokovka Makarska od 12. studenog 2019. godine; saslušanjem svjedoka IE, ZE; saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke; vještačenjem po sudskim vještacima medicinske struke spec. ortopedu dr. Danči Tripalo i spec. psihijatru dr. Nikoli Sikirica; saslušanjem svjedoka HE i VE; vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za zaštitu na radu dipl. ing. LE te pregledom pisanog očitovanja sudskog vještaka LE.

6. Stranke su popisale parnični trošak.

7. Zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

8. Iz spisu priložene prijave o ozljedi na radu, razvidno je da je poslodavac tužitelja PODUZEĆE ZA CESTE SPLIT d.d., a koje je pripojeno tuženiku, da se nezgoda dogodila u ZL Dubrovnik, između 14:00 i 14:59 sati, da je tužitelj kao radnik trebao taj dan raditi od 7.00 do 17.00 sati, a da je prije nezgode radio 7 sati. Kao uzrok nezgode navedena je viša sila, da je radnik koristio zaštitna sredstva, da je osposobljen na siguran način, da su primijenjena osnovna pravila zaštite na radu, da su primijenjena posebna pravila zaštite na radu, da je pružena prva pomoć, da je obavljen očevid od strane policije i nadzor od strane inspektora rada za zaštitu na radu. Kao neposredni rukovoditelj naveden je ŠE, kao očevidac ZE. U stavci poremećaj u radnom procesu navedeno je: „betonski blok tkz.new jersey je pri podizanju pukao“.

9. Iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorat rada, Područni ured Split, Ispostava Dubrovnik Klasa: UP/I-116-02/18- 41/7, Urbroj: 524-10-04-03/3-18-05 od 5.rujna 2018.godine, proizlazi da je predmet nadzora provedba odredaba Zakona o zaštiti na radu povodom teže ozljede radnika AE, zaposlenika PODUZEĆA ZA CESTE d.d., koja se dogodila 28.kolovoza 2018.goidne na gradilištu ZL Dubrovnik-stajanka zapad, u Čilipima. Osobe nazočne sastavljanju zapisnika su NE, IE (poslovođa na gradilištu), a nije prisutan HE, povjerenik radnika. U ovom zapisniku navedene su sve potrebne sastavnice nadzora, vezano za osposobljavanje za rad na siguran način i poslovi sa posebnim uvjetima rada navedena su utvrđenja za tužitelja i ZE, priložena uvjerenja i dokazi koji ne prileže. Opisan je nastanak predmetne nezgode, te je navedeno da su dana 28.kolovoza 2018.godine oko 14.00 sati na gradilištu ZL Dubrovnik, radnici PODUZEĆA ZA CESTE d.d. vršili ukrcaj new jerseya sa tla, jednog kraja, na kamion pomoću hidraulične teleskopske dizalice na kamionu. Prilikom dizanja new jerseya na visini od cca 20-30 cm od poda, isti da je puknuo te da se zakačeni dio new jerseya koji je visio na lancima zanjihao i udario tužitelja po lijevoj potkoljenici. Tužitelj da je zadobio teške tjelesne ozljede, prijelom lijeve potkoljenice, te da je odmah po ozljeđivanju hospitaliziran u Općoj bolnici Dubrovnik, gdje je isti dan izvršen i operativni zahvat. Naprijed navedenu radnju prijenosa, odnosno ukrcaja betonskih blokova-new jerseya pomoću hidraulične teleskopske dizalice na kamionu, radnici da su obavljali protivno pravilima zaštite na radu, radnici da su teret dizali na način da su samo jedan kraj new jerseya zakačili sajlom, kukom, a drugi kraj otkačili, te na taj način da nisu radnju izveli na propisani način, odnosno nisu zakačili sajlu sa kukama na oba kraja new jerseya i ravnomjerno podizali teret. Nadalje, da je utvrđeno da tužitelj kao radnik nema stručnu sposobnost za signalistu-vezač tereta i da isto tako nije osposobljen za rad na siguran način za takve poslove, a također da nema ni obavljen liječnički pregled za takve poslove. ZE da nije osposobljen za rad na siguran način za poslove rukovanja hidrauličnom teleskopskom dizalicom na kamionu. Priložene su fotografije tereta kao i hidraulične teleskopske dizalice na kamionu. Navedeni su utvđeni propusti u primjeni mjera zaštite na radu.

10. Spisu prileži zapisnik o davanju izjave tužitelja od dana 29.kolovoza 2018.godine, inspektorici rada u navedenom predmetu. Iz izjave tužitelja proizlazi da je zajedno sa ZE obavljao poslove prijenosa betonskih blokova – new jerseya sa tla u kamion, da su iste obavljali od 7.30 sati pa nadalje, na način da su pomoću hidraulične dizalice koja se nalazila na kamionu, kojom je upravljao ZE, podizali teret, tužitelj da je vezivao teret – new jerseye. Poslovođa na gradilištu IE da je kazao tužitelju da ide pomoći ZE oko ukrcaja tih new jerseya, da su to radili do pauze i nastavili raditi nakon pauze. Oko 13.00 sati da su ukrcali jedan new jersey na kamion, da su trebali ukrcati drugi koji je stajao malo poprečno u odnosu na druge, da je on provukao ankere kroz otvore na new jerseyu i zakačio ga kukama lanaca, četiri komada. Pri pokušaju da se isti podigne, a da je on bio naslonjen na new jerseye u nizu, udaljen cca 50 cm od predmetnog, da to nije išlo, da mu je ZE rekao da otkači lance sa drugog ankera kako bi istog pokušao podignuti i zaokrenuti na način da ga izravna kako bi ga mogao lakše ukrcati na karoseriju kamiona. U trenutku podizanja new jerseya sasvim malo od poda, isti da je pukao uzdužno, da se taj zakačeni dio zanjihao i udario ga po nozi. Na sebi da je imao radne cipele, kombinezon sa pamučnom majicom kratkih rukava, kožne rukavice i šljem.

11. Za navesti je da iz fotografija koje su sastavni dio citiranog zapisnika o inspekcijom nadzoru proizlazi stanje predmetnog new jerseya nakon što se nezgoda dogodila, vidljivo je da je isti prelomljen, da je teret bio vezan samo na jednu stranu i razvidan je položaj oba dijela istog, nakon pucanja.

12. Tužitelj u svom podnesku od dana 11.veljače 2020.godine navodi da za ovu ozljedu na radu tuženik kao poslodavac odgovara po načelu objektivne odgovornosti, da ne bi trebalo biti sporno da se tuženik bavi opasnom djelatnošću, pa da i po tom osnovu odgovara po načelu objektivne odgovornosti, a da odgovara i za radnje svog radnika ZE, čijom je krivnjom do nezgode i došlo. Prilaže se presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj 40 K-126/2019 od 22.svibnja, pregledom iste sud utvrđuje da je izdan kazneni nalog ZE, isti je proglašen krivim što je dana 28.kolovoza 2018.godine, postupio suprotno odredbi čl.61., čl.64. i čl.65. Pravilnika o zaštiti na radu pri utovaru i istovaru tereta (NN 49/86), iz nehaja pri izvođenju radova, postupajući protivno propisima, izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, a kaznenim djelom da je prouzročena teška tjelesna ozljeda tužitelja, isti je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, izrečena mu je uvjetna osuda u trajanju od dvije godine. Sud je pribavio predmet Općinskog suda u Dubrovniku broj 40 K-126/2019, isti je u originalu priložen ovom spisu, spis je pregledan, citirana presuda je pravomoćna, a tom spisu prileži kopija spisa Državnog inspektorata Klasa: UP/I-116-02/18-41/7.

13. U ovom postupku radi naknade štete, tužitelj je saslušan u svojstvu stranke, isti je rođen 1996.godine, po zanimanju automehaničar. Tužitelj navodi da je prije predmetnog događaja radio kod tuženika oko 6 mjeseci kao pomoćni radnik, da je prošao obuku o zaštiti na radu za rad sa pilama, ali ne za signalistu i kačioca. Prije ovoga dana da nikada nije radio kod tuženika ovakav posao premještanja betonskog elementa. Ujutro da je dobio nalog od poslovođe IE da toga dana ne ide raditi na gabione (košarama koje se pune kamenjem), već da ide pomoći ZE u kačenju betonskih elemenata. poslovođa da mu je rekao da to ide raditi jer je mlađi, da mu je rekao da se stave dvije šipke, krune te lanci s obje strane betonskog elementa, da mu nije objasnio kada se zakači koji lanac. Toga dana da su desetak betonskih elemenata uspješno prebacili, a da su radili na isti način kao i sa ovim jedanaestim elementom koji je pukao. Naime, prvo da je zakačio lance s jedne strane elemenata pa da bi ih ZE ispravio nakon čega da bi tužitelj zakačio lance s druge strane elemenata. Između ta dva kačenja da bi se odmaknuo od kamiona na otprilike 3 metra. Odmah iza marende, oko 13:00 sati da su krenuli sa premještanjem ovog betona koji je puknuo. ZE da ga je trebao ispraviti jer im je smetala stranica kamiona te da ga nije mogao pomaknuti na kamion. Zbog toga da je tužitelj zakačio lancima s jedne strane, a u trenutku kada ga je ZE podigao 20-tak centimetara „na nož“, da je došlo do puknuća elementa te da ga je jedan dio zahvatio po nozi. Navodi da nije vidio nikakva oštećenja na betonu, da nije mogao ni iz čega zaključiti da bi se to moglo dogoditi. U trenutku kada je pukao beton, da je bio od istog udaljen 3 metra. Navodi da nije vidio da na kamionu piše upozorenje, a vjerojatno da je bilo, ali kako je ranije radio kao pomoćni radnik poslove izgradnje rubnjaka, odvodnja kanala i sl., to da nije čuo niti prošao obuku u kojoj bi se spominjala udaljenost od radnog stroja. Inače, tjedan dana od njegove nesreće svi zaposlenici tuženika da su prošli obuku za signalistu i kačioca. Zbog ozljede da je bio u bolnici, da je imao četiri operacije, da je prošao fizikalnu terapiju. Po dolasku kući članovi obitelji da su mu pomagali pri obavljanju higijene, jer je morao ležati i držati nogu u povišenom položaju. Inače patronažna sestra da je dolazila kod njega kući previjati mu rane svako drugi dan, što da je trajalo oko 3 mjeseca. Što se tiče troškova liječenja, da je iste imao i to u vidu kupnje lijeka Aquacela, u vrijednosti 1.000,00 kuna te da je išao privatno u toplice za što da je potrošio oko 5.000,00 kuna. Naime, da je morao pristupiti fizikalnoj terapiji jer je upućen od doktora na terapiju na koju su ga zapisali tek nakon godinu i pol dana nakon ozljede. Zbog toga da je išao ranije na fizikalnu terapiju i Fojnicu, BiH. Nekoliko puta da je išao u Njemačku kod sestre koja tamo živi pa da je i tamo odlazio u terme. Na upit punom. tuženika je li ikada ranije sudjelovao pri dizanju gabiona, tužitelj navodi da se ti gabioni ne podižu sa tla. Na upit punom. tuženika da li je od otkaza do saslušanja radio, tužitelj navodi da nije radio, radni odnos da mu je bio do 20. srpnja 2020. godine. Bolovanje da je prestalo za prije otprilike mjesec dana. Navodi da nije vidio plan zaštite na radu na gradilištu, a da su svih 10 blokova podigli na isti način, prvo na jedan anker, a potom na drugi.

14. Sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka ZE, vozača, rođenog 1959.godine, nesrodnog sa tužiteljem, isti navodi da je kritične prigode bio zaposlenik tuženika te da je zajedno sa tužiteljem upućen prebaciti betonske elemente na drugo mjesto. Navodi da je on ovaj posao i prije radio, ali da prije nije radio sa tužiteljem pa da ne zna je li on taj posao radio ranije, da je on prošao obuku za zaštitu na radu. Toga dana da su dobili nalog da prebace betonske elemente, ali da nisu dobili nalog na koji način to obaviti. Naime, svjedok da je to od ranije znao, da je on upravljao autodizalicom, a u trenutku kada je podizao betonski element, koji je tužitelj ranije zakačio lancima, da je došlo do puknuća betonskog elementa pa da je jedan dio toga elementa udario tužitelja. Navodi da misli da je ovaj betonski element bio oštećen jer se radilo o starom elementu, isti da se nalazio na gradilištu gdje se miniralo i radilo, ali na samom elementu da nije vidio konkretna oštećenja. Betonski element prije podizanja na kamion da je bio propisno zakačen sa dva lanca na jednom kraju. Naime, betonski element da se prvo zakači na jednu stranu, potom da ga on autodizalicom izravna, a zatim da ga radnik zakači sa druge strane te ga svjedok podigne na kamion. Do puknuća betonskog elementa da je došlo prilikom izravnavanja betonskog elementa, a prije kačenja drugog lanca. Na upit pun. tužitelja, navodi da se nakon akon puknuća ovaj betonski element nije odvojio u potpunosti jer je unutar njega bilo armature pa da je ostao visjeti. Prilikom puknuća taj betonski element da se zanjihao. Poslovođa IE da ih je ujutro uputio na taj posao i da je znao što obavljaju. Navodi da je on bio osposobljen za rad sa hidrauličkom dizalicom i da je imao o tome uvjerenje. Na upit pun. tuženika na kojoj visini je pukao element, navodi da je dio elementa stajao 20- tak cm dalje od tla, a jednim dijelom da je element stajao na tlu. Tužitelj da se u tom trenutku nalazio na udaljenosti 2-3 metra od betonskog elementa. Da element nije pukao, svjedok da bi ga spustio na drugu stranu te da bi radnik pristupio elementu te zakačio drugu stranu. U pravilu da se element mora zakačiti sa oba lanca prije dizanja, a kako je u konkretnom slučaju bilo potrebno premjestiti element, da su to obavljali na ovaj način. U praksi uglavnom da ovako obavljaju taj posao. Dakle, ponekad da ga zakače samo s jedne strane, namjeste, pa potom kače drugu stranu. Kad je element pukao, da se zanjihao 2-3 metra te zakačio tužitelja. Inače, kada se radi ovaj posao radnici da se odmaknu od kamiona onoliko koliko smatraju da je potrebno, u konkretnom slučaju da smatra kako bilo dovoljno da se radnik pomakne 3 metra. Na daljnji upit pun. tuženika, svjedok navodi da ne zna gdje se nalazio plan zaštite na radu na gradilištu. Na kamionu da postoji naljepnica ili upozorenje da se radnici trebaju skloniti izvan dosega rada kamiona.

15. Svjedok IE, rođen 1962.godine, građevinski tehničar, nesrodan sa tužiteljem, u svom iskazu navodi da je djelatnik tuženika, u vrijeme predmetnog događaja da je bio poslovođa tužitelju te da je bio i ovlaštenik za zaštitu na radu. Toga dana da je dao usmeni nalog tužitelju da se prebace betonski elementi sa tla na kamion pa na drugo mjesto, da je poslao tužitelja da odradi taj posao jer je mlađi i spretniji od drugih radnika. Vozač kamiona da je bio ZE. Navodi da ne zna je li tužitelj prije ovoga događaja radio te radove, ali da mu je poznato da su tih dana premještali te blokove 4-5 puta. Navodi da nije vidio kako je došlo do nesreće već da je po dojavi došao na lice mjesta. Inače, betonski elementi da su dugi oko 180 cm, te težine oko 1 tonu i 700-800 kg. Isti da se kače na dva kraja sa lancima te podižu na kamion nakon čaga se lanci otkače. Blokovi da se nazivaju New Yersey. Na svakom kamionu da je zalijepljena naljepnica da se treba odmaknuti izvan djelokruga rada auto dizalice. Dakle, kada radnik zakači betonske elemente da se mora skloniti izvan djelokruga rada kamiona. Ove naljepnice da su vidljive na kamionu. Svi radnici da su prošli obuku za rad na siguran način između ostaloga i za dizanje tereta, pa da misli da je tu obuku prošao i tužitelj. Na upit pun. tužitelja je li svjedok toga dana objasnio tužitelju na koji način treba kačiti i podizati te betonske elemente, svjedok navodi da je rekao radnicima da ne kače na postojeće žice jer se ne radi o novim elementima. Naime, ovi elementi da su bili posuđeni od zračne luke pa da im je rekao da žice mogu puknuti, da je bolje da se u postojeće rupe stavi komad čelika te zakači lancima. Po njegovom mišljenju radnici da su uredno zakačili i uredno podigli betonski element, ali da je došlo do puknuća samog betona. Pretpostavlja da se to dogodilo jer se radilo o starim elementima. Dakle po mišljenju svjedoka, da nije do nesreće došao zbog krivog kačenja elementa veće zbog puknuća samog elementa, da se nije moglo niti iz čega zaključiti da bi se to moglo dogoditi niti da su na betonu bila vidljiva kakva puknuća. Na upit pun. tuženika da može reći da je potpisao zapisnik nakon što je inspekcija rada došla na lice mjesta te da nije prigovorio sadržaju zapisnika. je li element bio zakačen na dva lanca, navodi da jest, ovo da je vidio nakon dolaska na mjesto nesreće. Dakle beton da je puknuo na dva dijela i da je ostao visiti na lancu. Na daljnji upit da može reći da se radilo o gradilištu zračne luke, da su svi zaposlenici prošli obuku o zaštiti na radu, da su na svim kontejnerima bili zalijepljeni planovi zaštite od požara, pružanja prve pomoći i sl..

16. Svjedok HE, rođen 1978.godine, zaposlenik tuženika, nesrodan sa tužiteljem, u svom iskazu navodi da je u radnom odnosu kod tuženika, kao i u vrijeme kada se tužitelj ozlijedio te da je tada bio povjerenik zaštite na radu. Kada se tužitelj ozlijedio, svjedok da je u to vrijeme bio i poslovođa pa da se sjeća da su ga obavijestili o njegovoj ozljedi i da je odmah došao na lice mjesta, međutim dok je došao, tužitelja da su već odvezli. Navodi da se sjeća da je očevid o nezgodi i sastavio zapisnik. Ono što on može potvrditi, da je to da su svi radnici bili osigurani za rad na siguran način i da su svi imali osobna sredstva zaštite na radu. Navodi da se sjeća da je tužitelj radio kao pomoćni građevinski radnik, daje točno da netko ima šest, a netko tri osposobljavanja za rad na siguran način s posebnim uvjetima rada pada se navedeno može provjeriti vezano uz tužitelja, ali da ono što sa sigurnošću može potvrditi, je to da nitko ne bi mogao raditi, a da nema potrebno osposobljavanje za rad na siguran način. Za ZE također navodi da je bio osposobljen za rad na siguran način te da se sjeća da je on obavljao poslove vozača. Što se tiče vezača tereta, da mu je poznato da oni prolaze obuku za rad na siguran način za signalistu, međutim to da se odnosi na konkretni slučaj, jer da je ovdje kamion koji na sebi ima hidrauličnu dizalicu koja se upravlja na daljinski pogon pa da vozač stoji uz kamion, pored tereta i ima na sebi prsluk i u rukama joystick pa upravlja tom dizalicom, u tom slučaju da je on obučen za rad na siguran način za vozača C kategorije i upravljanje hidrauličnom dizalicom. Na poseban upit pun. tuženika, koliko je prema pravilima zaštite na radu potrebno da taj koji joystickom upravlja stoji odmaknut od tereta ili dizalice, svjedok navodi da se teret u startu mora prikačiti i tada radnik bude uz taj teret, zatim kada krene podizanje radnik da se treba odmaknuti od tereta na sigurnu udaljenost, a da nema pravila kolika bi bila ta sigurna udaljenost, to da ovisi o visini dizanja i o veličini tereta, a nakon toga kada se teret digne radnik da se ponovno treba popeti i otkačiti taj teret. Ponovno naglašava da on nije očevidac ovog slučaja i da ovo govori iz pozicije povjerenika, kako bi to trebalo biti. Na daljnji upit pun. tuženika, jesu li postojala kakva upozorenja na kamionu, svjedok navodi da kamion ne smije biti upaljen i da je to uvijek tako kod tuženika, ako kamion nije opskrbljen svim potrebnim upozorenjima. Navodi da se sjeća da je na kamionu u ovom slučaju sa lijeve i desne strane bilo upozorenje "zabranjeno zadržavanje u radnom djelokrugu stroja dok stoj radi". Na daljnji upit, je li postojao plan izvođenja radova na gradilištu Zračna luka Dubrovnik, svjedok navodi da je bio detaljan i jasan plan izvođenja radova s kojim su radnici detaljno bili upoznati. Primjerice, na ulazu u kantinu da su imali oglasnu ploču na kojoj su se nalazili planovi izvođenja radova po fazama i sve detaljno napisano. U zračnoj luci u to vrijeme da se odvijao promet, upravo iz tog razloga da su radili pješačke barijere zbog sigurnog prolaska putnika, a te barijere da su postavljene uz pomoć betonskih blokova tzv. new jersey i da su to upravo ti blokovi koji su bili podizani kada se tužitelj ozlijedio. Na poseban upit pun. tužitelja je li tužitelj bio prisutan kada se sačinjavao zapisnik od inspektorata rada na gradilištu, svjedok navodi da je on napravio svoj zapisnik i NE da je napravio svoj zapisnik, (po funkciji stručnjak zaštite na radu), a inspektorat da sastavlja svoj zapisnik i da žele biti neutralni u odnosu na njih, da sa njima ne pričaju već da samo rade svoj posao. Navodi da se ne sjeća detalja zapisnika od 5. rujna 2018.godine Državnog inspektorata, Pehar da je ispred firme bio ovlašten potpisati zapisnik. Navodi da je po rangu NE iznad svjedoka, jer je on inspektor i pokriva cijelu službu zaštite na radu na nivou RH za tuženika.

17. Svjedok VE, rođen 1983.godine, ing. građevinarstva, nesrodan sa tužiteljem, u svom iskazu navodi da je bio glavni inženjer gradilišta u vrijeme kada se tužitelj ozlijedio., da nije bio očevidac tog događaj. Kao odgovorna osoba da je dobio informacije o ozljedi međutim, taj dan da nije bio na gradilištu, da je točno da je tuženik imao plan izvedbe radova po etapama i da su svi radnici s tim bili upoznati odnosno da su etape izvedbe radova bile izložene. U tom planu da su bile opisane aktivnosti koje se na tome gradilištu odvijaju i za svaku od njih da je bio jasno opisan način izvedbe radova. Plan izvođenja radova da opisuje aktivnosti koje se događaju na privremenom gradilištu i pravila zaštite na radu kojih se potrebno pridržavati. Sam plan odnosno elaborat da je bio u gradilišnim uredima, a zasebna izdvojena obavijest da je izdvojena na dosta mjesta po gradilištu o nužnom poštivanju pravila zaštite na radu pa tako ovisno o aktivnosti koja se na određenom mjestu izvodi, ako se radi o aktivnostima iskopa da postoji točno navedeno na koji način da se ta aktivnost izvodi. Što se tiče konkretne aktivnosti podizanja i spuštanja tereta i u tom slučaju da je opisana aktivnosti kako je treba provoditi na siguran način te da je to navedeno u elaboratu plana izvođenja radova. Dakle, u elaboratu da je detaljno opisano kako se treba u tom slučaju postupiti, dok je u obavijesti po gradilištu navedeno kako su radnici dužni postupiti sukladno pravilima zaštite na radu. Prema internim procedurama tvrtke svi radnici da su trebali biti osposobljeni za rad na siguran način u roku od 60 dana o dana zaposlenja. Svaki radni stroj unutar poduzeća da je označen sukladno zakonu potrebnim upozorenjima pa tako i ovaj iz konkretnog slučaja (kamion s kranom ili dizalicom). Na takvome kamionu da postoji upozorenje da se radnik ne smije zadržavati u djelokrugu stroja. Što se tiče same dinamike nastanka nesreće, svjedok navodi da je o tome čuo od poslovođe UE, da mu je rečeno da su toga dana po radnom zadatku već dio new jersey betonskih elemenata utovarili u kamion, međutim u jednom trenutku tužitelju i ZE da nije išlo pa da su improvizirali i jedan betonski element ispravili kako bi ga uspjeli podići i ukrcati na kamion, međutim, uslijed toga došlo da je do pucanja elementa i na žalost ozljeđivanja tužitelja.

18. Sud je izveo dokaz vještačenjem po vještaku LE, stalnom sudskom vještaku za zaštitu od požara i zaštitu na radu. Sudski vještak izradio je pisani nalaz i mišljenje u kojem navodi:

„1. KORIŠTENA DOKUMENTACIJA

(Zakonsko-tehnički propisi)

U vrijeme nastalog događaja na snazi su bili slijedeći propisi:

-Zakon o zaštiti na radu ( NN. Br. 71/14,118/14)

-Zakon o zaštiti na radu na privremenim ili pokretnim gradilištima ( NN. Br. 51/08)

-Pravilnik o poslovima s posebnim uvjetima rada (NN. Br. 5/84)

- Pravilnik o zaštiti na radu pri utovaru i istovaru tereta ( NN. Br. 49/86)

2. „PRESJEK“ SUDSKOG SPISA

Dana 28. kolovoza 2018.g u vremenu oko ( od 14,00 do 14,59) došlo je do radne nesreće na privremenom gradilištu Zračne luke Dubrovnik, Stajanka zapad u Ćilipima, kojom prilikom je teške tjelesne povrede zadobio radnik Poduzeća za ceste [adresa] d.o.o. [adresa], ĆE iz [adresa].

Nakon samog događaja ozlijeđeni radnik je prebačen na liječenje u Dubrovačku bolnicu.

Sam događaj poprimio je službene radnje, te na mjesto događaja izlazi inspekcija zaštite na radu zajedno sa krim policijom.

Krim policija i inspekcija obavljaju očevid i svatko za sebe sačinjava Zapisnik o nastalom događaju.

Službeni zapisnici ukazuju na tijek događaja i bilo bi pre smjelo to prepisivati. Međutim, ono što je najbitnije to ću izdvojiti kako bi se stekao dojam boljeg razumijevanja ovog vještva. Naime, ĆE posjeduje SSS — automehaničara. Prema Ugovoru o radu na određeno vrijeme obavlja poslove građevinskog radnika. u kontekstu toga posjeduje Uvjerenje o osposobljenosti radnika za siguran način rada za poslove asfalter / građevinski radnik. Također, radnik ĆE posjeduje Uvjerenje zdravstvene sposobnosti za poslove građevinskog radnika — asfaltera. Međutim, kako je ĆE u trenutku nastanka radne nesreće obavljao poslove signalist vezač tereta, za takvu prirodu posla isti radnik nije imao uvjerenje o osposobljenosti za siguran način rada, kao ni uvjerenje zdravstvene sposobnosti, niti je bio stručno osposobljen za vezača tereta i signalistu. Istog dana u vremenu oko 07 30 sati nastavljeni su radovi širokog iskopa na navedenom gradilištu.

Poslovođa IE je odredio i rekao radniku O da zajedno s ZE — vozačem i upraviteljem auto dizalicom, uklone betonske elemente pod nazivom New Jeversie, na način da će ĆE pomoći pri ukrcaju betonskih elemenata na kamion, a ZE će rukovati hidrauličnom — teleskopskom dizalicom na kamionu. Ovi betonski elementi su u vlasništvu Zračne luke Dubrovnik i svaki je težak oko 1,5 tona sa dimenzijom — dužine cca 3 m, a visine oko 1 m. Elementi su bili poredani u nizu od 10-ak komada jedan pored drugoga, a jedan od njih je bio malo zakošen.

Radovi su se odvijali na način da je ĆE kačio četiri kuke lanaca dizalice kroz dva ankera ugrađena na betonskim elementima i na taj način vezivao teret. Istog dana oko 13 45 sati nakon što su ukrcali jedan blok, trebali su ukrcati slijedeći. Slijedeći blok nije se nalazio u nizu složen jedan uz drugoga, već je bio zakošen. Radnik ĆE je vezao taj teret kukom sa četiri lanca i pri pokušaju da vozač — dizaličar ZE podigne teret nije uspio. Slijedeći pokušaj sveo se na način da otkače dvije kuku sa dva lanca sa jednog ankera kako bi teret mogli pomaknuti, izravnati i lakše utovariti u kamion.

U tom trenutku ĆE ne nalazio između dva bloka tereta, praktično u zoni dizanja tereta. Što se tiče ispravnosti auto dizalice ista je pregledana od strane stručne institucije, utvrđeno je da ista ispunjava sve propisane sigurnosne uvjete. Svi radnici koji su bili angažirani oko ukrcaja tereta imali su propisanu zaštitnu opremu ( radna odijela, radne cipele čeličnom kapicom, zaštitni šljem i rukavice, što je i bilo propisano kod izrade Procjene rizika.

U posebnom poglavlju Zapisnika inspektora navodi se da su radnici obavljali posao protiv pravila zaštite na radu.

Naime, radnici su teret dizali na način, da su samo jedan kraj tereta — bloka zakačili sajlom – kukom, a drugi kraj otkačili. Na taj način nisu radnju izvršili na propisani način, odnosno nisu zakačili cijeli teret s kukom na oba kraja i na taj način postigli ravnomjerno dizanje tereta.

Uz sve ovo inspektor se bazira na povrijeđenog radnika BE za kojeg posebno navodi da isti nema stručnu osposobljenost za signalistu — vezača tereta, a isto tako nije ni osposobljen za siguran način rada za takvu vrstu poslova.

Vozač auto dizalice ZE, inspektor navodi da isti također nije osposobljen za siguran način rada rukovanjem hidrauličnom — teleskopskom dizalicom na kamionu. Proces odvijanja ukrcaja betonskog bloka — tereta odvijao se na način da podizanje istog na visinu od oko 30 cm od poda, isti je pukao, te zakačeni dio tereta u kuku sajle se zanjihao, zarotirao i udario BE po lijevoj potkoljenici i tako je došlo do teške radne nesreće.

Na kraju Zapisnika inspektora slijede utvrđeni propusti u primjeni mjera zaštite na radu, koje ću pokušati komentirati u Zaključku ovog vještva.

Prvi službeni dokument za ovaj događaj je Prijava o ozljedi na radu.

Ništa posebno već se u rubrikama Prijave navode činjenice nastalog događaja. Naime, mjesto događaja, Zračna luka Dubrovnik te priprema betonskih blokova za podizanje na kamion.

Isto tako navodi se da je radnik kačio kuku od lanca auto dizalice na betonski blok i pri podizanju, betonski blok je pukao, zarotirao se i zanjihao.

Također, očevid na mjestu događaja je obavila Policijska Uprava Dubrovačko — neretvanska i sačinila Zapisnik o očevidu. Nema naznaka da su policijski službenici u Zapisnik naveli nešto o uzroku nesreće, već dimenzije — veličine i mjesto pojedinog subjekta na mjestu radne nesreće.

Na kraju ovog dijela da naglasim da je napravljen Zapisnik internog značaja u kojem se opisuje nastanak radne nesreće.

Naime, navodi se:

Radnik ZE je upravljao sa hidrauličnom dizalicom na kamionu i spustio kuku koja je bila na lancima do betonskog bloka. Predmetni betonski blok bio je koso postavljen, te se trebao zakačiti samo jedan njegov kraj da bi se izravnao i da bi se mogao zakačiti i njegov drugi kraj.

ĆE je zakačio najprije jedan kraj u očekivanju da se izravna betonski blok i da bi se mogao onda zakačiti i druga strana.

U trenutku podizanja jednog kraja betonskog bloka, Od istog se odlomio, a ostali dio koji je visio na lancima se zanjihao i udario radnika OE u nogu.

3. OPIS ZANIMANJA (Ukratko)

( auto dizaličar, signalist i vezač tereta)

AUTODIZALIČAR

Radnik auto dizaličar stječe znanje nakon što je prethodno osposobljen za vozača motornog vozila, a potom se provodi usavršavanje znanja teoretskog i praktičnog dijela upravljanjem vozilom i dizalicom. Da bo mogao obavljati taj posao pored stručnog znanja mora biti osposobljen za siguran način rada i obvezno imati Uvjerenje zdravstvene sposobnosti.

RADNIK - SIGNALIST 1 VEZAČ TERETA

Za ovu vrstu posla radnik se osposobljuje na poseban način kako teoretski tako i praktično.

Naime, mora navršiti najmanje 18 godina života. Obrazovanje traje 60 sati od toga 18 sati teoretskog dijela, a ostalo praktično. Pored stručnog dijela radnik mora biti osposobljen za siguran način rada i obvezno zdravstveno sposoban što potvrđuje dokazom, Uvjerenjem o zdravstvenoj sposobnosti.

4. OSVRT NA IZNIJETO

Za uvodni dio ovog poglavlja moram naglasiti da poslovi na gradilištu su vrlo „šarolikog” značaja. Naime, često se puta desi da neki posao kratkog „ vijeka” radnici „uskaču” pomoći jedan drugom bez obzira na kvalifikaciju koju ima.

Slično se to može pripisati i u ovom slučaju.

Međutim, svaki posao je kategoriziran koji ima svoje obilježje i ekonomskom, tehničkom i sigurnosnom smislu i sve to oblikovano zakonskim propisima. Ovaj sudski spis poprimio je toliku vlastitu težinu da u punih 7 godina istome se ne nazire kraj sudskom postupku. Od nastanka događaja, podneska tužbe, te žalbe, sudski procesi, toliko se usložio da bi ovom prilikom sud povjerio sudskom vještaku, stručnjaku za zaštitu na radu da pokuša rasvijetliti sam događaj i utvrditi pravu činjenicu uzročno — posljedične veze oko nastanka ove radne nesreće.

U poglavlju „ Presjek sudskog spisa” sve je navedeno široko i opsežno. E, sada će se sve to „skratiti” na jednostavnu razinu # jednadžbe s jednom nepoznanicom”

Tužitelj ĆE posjeduje SSS — auto mehaničara.

Po Ugovoru o radu zaposlenje kod poslodavca u svojstvu građevinskog radnika — asfaltera, a građevinski radnik za takvo radno mjesto radnik je osposobljen za siguran način rada. Isto tako radnik posjeduje Uvjerenje zdravstvene sposobnosti za to predviđeno radno mjesto.

Drugi dio normative odnosi se na istog radnika u vrijeme rada — nastanka radne nesreće.

Naime, za poslove vezača tereta i signalistu — vezača tereta nije predočeno Uvjerenje o osposobljenosti na siguran način, kao ni Uvjerenje zdravstvene sposobnosti za navedeno radno mjesto uz prethodni nedostatak stručne kvalifikacije.

ZE po Ugovoru o radu je primljen na određeno vrijeme u svojstvu KV vozača motornih vozila. U vezi s navedenim posjeduje Uvjerenje o osposobljenosti za siguran način rada a uz to i za poslove rukovoditelja građevinskim strojevima.

U vezi s događajem za istog ne postoji dokaz da je ZE osposobljen za rad na siguran način za rukovanje hidrauličnom teleskopskom dizalicom na kamionu.

5. PITANJE KVALITETE BETONSKOG BLOKA (NEW JEVERSE)

Ova vrsta betonskih blokova su proizvod neke građevinske firme.

U trenutku događaja — prenošenja došlo je do pucanja — odvajanja jednog dijela u odnosu na onaj koji je visio o kuki dizalice.

Zašto?!

Naime, takvi i slični blokovi izrađuju se na način da se u mješavinu betonskog morta instaliraju željezni profili ili mreža kako bi blok bio čvrsta zasebna cjelina i kako bi u određenom momentu mogli izdržati djelovanje neke vanjske sile.

U trenutku podizanja jednostavno se odlomio jedan dio bloka od ovoga što je bio ovješen na kuku lanca dizalice.

Malo čudno, ali istinito! !

Odvajanje dijela bloka ovješeni dio uz kuku se zanjihao i udario radnika u nogu. E, sada, ovdje je jako bitna činjenica za koju se više ni rekonstrukcijom ne može dokazati istina.

Naime, da li je zanošenje — njihanje, rotacija visećeg dijela betonskog bloka došlo uslijed pucanja — odvajanja ili je lančana linija s kukom bila pod kutom. Što znači pod kutom?!

Prilikom dizanja tereta isti mora biti ovješen okomito na kuku dizalice i njegovo podizanje slijedi otprilike na visini od 10 cm. Predmet mora biti potpuno u mirnom položaju. Tek tada slijedi njegovo prenošenje, a radnik mora biti izvan zone opasnosti sve dok se predmet ne odloži na zahtijevano mjesto.

Ovo pitanje njihanja, zanošenja je propust inspektora kao i kod analize strukture betonskog bloka. Tijekom očevida inspektor je trebao zatražiti od izvođača betonskog bloka projektnu dokumentaciju iz koje bi se utvrdila njegova struktura i mogući lomovi prilikom njegove manipulacije kao i uputstvo kod njegova korištenja.

Isto tako, inspektor je u svom završnom dijelu naveo propuste u primjeni mjera zaštite na radu i to skoro prijepisom sadržaja iz Zakona. Ništa konkretno.

6. ZAKLJUČAK

Temeljem analize priloženog sudskog spisa uz primjenu važećih zakonsko tehničkih propisa i pravila tehničke prakse, a vezano za nastalu radnu nesreću od 28. kolovoza 2018.g na privremenom gradilištu Zračne luke Dubrovnik, u kojoj je teške tjelesne povrede zadobio ĆE, radnik poduzeća za ceste iz Splita, uz sistem eliminacije mogućih uzroka radnih nesreća došao sam do zaključka da je uzrok ovoj radnoj nesreći:

U KRIMINALNOM SMISLU

NEHAT - NEHAJ -NEPAŽNJA

U TEHNIČKOM SMISLU

UDARAC PREDMETA U PRISUTNOG RADNIKA

TO JE DISPOZITIV - IZREKA

SLIJEDI

OBRAZLOŽENJE

U KRIMINALNOM SMISLU

Ne postoji bilo kakva spoznaja da je do nastale radne nesreće došlo zbog utjecaja jedne ili više osoba u vidu kriminalne radnje.

U TEHNIČKOM SMISLU

Do povrede dotičnog radnika je došlo tijekom vezivanja — prenošenja tereta betonskog bloka pomoću auto dizalice.

Naime, u trenutku podizanja tereta došlo je do njegovog pucanja i komad tereta pada na zemlju, odvaja se od dijela koji je visio o kuki dizalice. Dolazi do njihanja — rotacije tereta u kuki i dinamika njihanja dovodi do povrede radnika.

Ovdje treba naglasiti da postupak osposobljavanja za siguran način rada je praktično funkcija stručne spreme radnika.

U ovom slučaju povrijeđeni radnik nije bio stručno osposobljen za vezanje tereta ni signalistu u procesu dizanja tereta, a isto tako nije bio osposobljen za siguran način rada.

U ovom složenom procesu ni radnik auto dizaličar nije bio osposobljen za siguran način rada za radno mjesto auto dizaličara, a što se tiče njegove stručne spreme nema podataka da je stručno osposobljen za rukovanje auto dizalicom.

Prema tome:

Tuženik — poslodavac — Poduzeće za ceste iz Splita ni u kom slučaju nije smjelo dopustiti tužitelju ČE obavljanje poslova vezača tereta i signaliste u procesu rada auto dizalice, te istovremeno postupio suprotno odredbi članka 28. Zakona o zaštiti na radu, kao i suprotno odredbi članka 36. istog Zakona.

U procesu rada i nastanka ove radne nesreće sudjelovao je i auto dizaličar, koji također nije ispunjavao uvjete u pogledu zaštite i sigurnosti, a istovremeno propusti tuženika u svim segmentima odredbe naprijed navedenih propusta koji se odnose na tužitelja.“

19. Tužitelj nije imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka LE, tuženik je iznio svoje prigovore na nalaz i mišljenje vještaka te je predložio da sud od vještaka zatraži pisano očitovanje na primjedbe tuženika na njegovog vještvo. Sud je odlučio tako napraviti, pozvan je sudski vještak pisanim putem očitovati se na prigovore tuženika na njegovo vještvo, sudski vještak LE preuzeo je ponovno čitav spis predmeta, te je dostavio pisano očitovanje, sudski vještak je ostao u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja, te je očito stava da je vještvo cjelovito i da je odgovorio u potpunosti na zadatak vještačenja. Takvog je stava i ovaj sud, dakle, sud drži da je sudski vještak LE u cijelosti odgovorio na zadatak vještačenja, da je njegovo vještvo stručno, logično i uvjerljivo i da nije preostalo neriješenih pitanja, na koja vještak nije odgovorio u svom nalazu i mišljenju. U samom nalazu i mišljenju, vještvu koje je cjelovito i kod kojeg vještak u potpunosti stoji, sadržano je sve ono što je bitno za utvrđenje činjeničnog stanja i zbog čega je, u konačnici, sud i izveo ovaj dokaz. Dakle, prigovori tuženika nisu osnovani, vještak je već u vještvu dao sve bitne odgovore i nije trebalo pozivati vještaka na usmenu dopunu vještva, sud drži pisani nalaz i mišljenje i pisano očitovanje vještaka, cjelovitim vještvom, koje u potpunosti prihvaća kod presuđenja.

20. Treba navesti da stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, na posljednjem ročištu za glavnu raspravu predložili su zaključenje raspravljanja, tužitelj i tuženik suglasno, sud je zaključio glavnu raspravu i sud je stava da je činjenično stanje zaista u potpunosti utvrđeno za meritorno presuđenje.

21. Dakle, temeljem apsolutno svih izvedenih dokaza, kada se isti analiziraju pojedinačno i dovedu svezu, sud zaključuje da je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju cjelokupnu štetu koju je isti pretrpio i trpi u nezgodi na radu koja se dogodila tužitelju, kao radniku tuženika, dana 28.kolovoza 2018.godine na gradilištu Zračne luke Dubrovnik u Čilipima.

22. Tužitelj je kao radnik tuženika dana 28.kolovoza 2018.godine doživio ozljedu na radu. Odredbom čl.25. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18, dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

23. Teret dokaza o postojanju okolnosti koje isključuju ili ograničavaju odgovornost poslodavca je na tuženiku (poslodavcu) jer na strani tužitelja vrijedi oboriva pravna pretpostavka (presumptio iuris) o odgovornosti poslodavca za štetu na radu ili u vezi s radom. Iz ovoga proizlazi da, da bi se mogla utvrditi tužiteljeva odgovornost (doprinos) nastanku štetnog događaja, treba ocijeniti je li on postupao s namjerom ili iz krajnje nepažnje kod nastanka štetnog događaja.

24. U ovoj situaciji kada je tuženik (po poslovođi tuženika CE) rasporedio tužitelja da obavlja predmetne poslove vezača kod utovara new jersey prepreka (ogromne težine), iako tužitelj nikada prije nije obavljao ovaj posao kod tuženika (a to očito CE nije niti znao kada je istog na te poslove predmetnog dana rasporedio, što je propust tuženika), i kod okolnosti da tužitelj nije bio osposobljen za rad na siguran način za vezanje tereta niti signalistu u procesu dizanja tereta, a isto tako nije bio osposobljen za siguran način rada; tuženik prema stavu ovog suda ne može isticati prigovor tužiteljeve odgovornosti odnosno prigovora doprinosu nastanku štetnog događaja. U ovom slučaju šteta nije nastala zbog više sile, a tuženik je svakako mogao i trebao osposobiti tužitelja (ako ga već poslovođa raspoređuje na ove poslove predmetnog dana, po prvi put) prije raspoređivanja na ove poslove, što tuženik nije napravio, a to proizlazi iz svih izvedenih dokaza, iskaza tužitelja, svih svjedoka i nalaza i mišljenja sudskog vještaka LE, kao i iz citiranog zapisnika o inspekcijskom nadzoru nadležnog tijela od 5.rujna 2018.godine. Tužitelj nije bio osposobljen za rad na siguran način za poslove vezača tereta niti signaliste-vezača tereta, ZE nije bio osposobljen za rad na siguran način za poslove rukovanja hidrauličnom teleskopskom dizalicom na kamionu, a radi ovog štetnog događaja je u odnosu na njega i donesena citirana pravomoćna presuda Općinskog suda u Dubrovniku, kojom je isti proglašen krivim i kažnjen. Sam ZE je u svom iskazu naveo da je predmetnog dana dobio nalog da prebaci betonske blokove, ali da nije dobio nalog na koji način to obaviti, da je on osobno i ranije obavljao ove poslove. Dakle, upravo je ZE vezano za konkretni new jersey blok, očito tužitelju dao uputu da ovaj blok treba ispraviti jer je bio malo zakošen (što ranije nisu bili), očito tužitelj nije na svoju ruku donio odluku da ovaj blok zakači samo sa jedne strane, da bi ga se moglo ispraviti radi podizanja. Logično je da je ovim poslom upravljao ZE, koji je rukovao autodizalicom, a tužitelj je bio samo vezač tereta i on se trebao povinovati načinu vezanja u svrhu manevriranja teretom. Ova radnja nije obavljena na pravilan način, došlo je, zbog karakteristika bloka, do pucanja istog kod podizanja i do udaranja tužitelja, radi čega je isti zadobio tjelesne povrede. Dakle, u ovom poslu, vezano za realno obavljanje radnje premještanja prepreka, tužitelj, koji ovo radi po prvi put, ne na svoju ruku, nego po rasporedu poslovođe kod tuženika, se treba ravnati po uputama rukovaoca autodizalicom- ZE. Niti tužitelj, niti ZE nisu imali stručnu sposobnost, tužitelj za signalistu-vezača tereta, nije bio osposobljen za rad na siguran način za ovaj posao; a ZE nije osposobljen za rad na siguran način za poslove rukovanja hidrauličnom teleskopskom dizalicom na kamionu (iako je to i od prije radio). Dakle, sud drži da je po prvi put tužitelja (kao pomoćnog radnika na gradilištu) na ove poslove rasporedio poslovođa IE; nadređeni kod tuženika očito nisu provjerili stanje svih new jersey prepreka, položaj istih i moguće probleme kod njihovog premještanja, što je bilo potrebno napraviti prije izvođenja ovih zadataka, a predmetni blok je očito vezan samo sa jedne strane da bi ZE isti mogao premjestiti, jer je prije bio malo zakošen. Dakle, u ovom slučaju sud drži da nema nikakvog propusta na strani tužitelja, propust postoji upravo na strani tuženika, dati pravilne upute u pogledu konkretnog zadatka na taj dan i u propusti osposobiti tužitelja i ZE za ove poslove, prije raspoređivanja istih na te zadatke, a što je tuženik nakon nezgode tužitelju napravio sa ostalim radnicima. Upravo je tužitelj u zapisniku od 29.kolovoza 2018.godine, nadležnom tijelu inspekcije rada, izjavio da podizanje predmetnog new jerseya nije išlo zbog njegovog položaja u odnosu na druge, pa da mu je ZE rekao da otkači lance sa drugog ankera kako bi isti pokušao podignuti i zaokrenuti na način da ga izravna kako bi ga mogao lakše ukrcati na karoseriju kamiona. Dakle, tužitelj nije samostalno donio odluku zbog koje je u konačnici povrijeđen, nije rukovodio postupkom niti je za to uopće bio obučen, a na strani tuženika postoji odgovornost u tome što ni tužitelj ni ZE za ovo nisu bili obučeni, a ZE nije u konkretnom slučaju donio pravilnu odluku, što je za posljedicu imalo povrijeđivanje tužitelja. Propust tuženika očituje se u tome što nadređeni ZE nije dao detaljne upute, prije toga pregledao položaj i svojstva new jersey prepreka te naveo položaj kamiona i dizalice prije podizanja ovog iznimno teškog tereta, očito starih prepreka, u lošem stanju. IE je rasporedio predmetnog dana tužitelja na ovaj radni zadatak, tužitelj nije to nikada prije radio niti je bio za to obučen, raditi na siguran način ovaj posao, tužitelja je nakon upućivanja na obavljanje ovog zadatka valjalo od strane nadređenog obučiti vezano za obavljanje zadatka na siguran način, kad već to prije nije napravljeno, kako se vežu lanci, na koja mjesta, kako se postupa do u tančine u ovom procesu, vezano za rad na siguran način, pregledati lice mjesta i stanje new jersey prepreka i njihov položaj pa i u pogledu toga i specifičnosti vezano za to, dati tužitelju pravilnu i potpunu uputi. Tuženik ništa od toga nije napravio, što je utvrđeno tijekom postupka, iz svih izvedenih dokaza proizlazi da je upravo i jedino tuženik odgovoran za nastanak ovog štetnog događaja i u obvezi je nakaditi tužitelju štetu koju je isti pretrpio i trpi iz ove nezgode na radu. Plan izvođenja radova društva ALFA ATEST d.o.o. Split, zaista nema veze i nije ni od kakvog značenja u dokazne svrhe u ovom postupku, jer tužitelj biva raspoređen od strane nadređenog istog dana kada mu se nezgoda dogodila na radni zadatak na kojem nikada nije prije radio, ne zna to raditi samostalno i nije upućen to obaviti na pravilan način vezano za svoju sigurnosti i sigurnost drugih, tako da tužitelj sa ovim planom rada vezano za konkretan radni zadatak i predmetni raspored kada mu se nezgoda dogodila, nije niti mogao biti upoznat, niti je trebao biti upoznat, a u ovom slučaju mu to ne bi bilo ni od kakve pomoći, dakle, ovaj slučaj se zbio bez ikakve krivnje i propusta tužitielja, prema stavu ovog suda. Tužitelj je kao pomoćni radnik na gradilištu zaista postupao u dobroj vjeri, a tuženik je odgovoran naknaditi mu štetu koja mu je iz ovog štetnog događaja nastala.

25. Sud u cijelosti poklanja vjeru iskazu tužitelja, njegov iskaz je logičan i uvjerljiv, životan i u skladu sa svim ostalim izvedenim dokazima.

26. Prema stavu ovog suda tuženik ničim nije dokazao postojanje okolnosti koje isključuju ili ograničavaju odgovornost tuženika kao poslodavca u ovom štetnom događaju, tuženik ako poslodavac odgovoran je za nastanak štetnog događaja, ne radi se ni o višoj sili u ovom slučaju, nije nastala zbog krajnje nepažnje radnika ili treće osobe na koju poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, jer je upravo tuženik propustio poduzeti ono što je trebao da bi se ovaj štetni događaj izbjegao, tuženik je mogao i morao utjecati i izbjeći ovaj štetni događaj, a što je isti propustio napraviti, pa je odgovoran naknaditi tužitelju cjelokupnu nastalu štetu iz ove nezgode na radu.

27. Radi utvrđenja visine štete koju je u ovom štetnom događaju pretrpio i trpi tužitelj, sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima spec.ortopedu dr Danči Tripalo i spec.psihijatru dr Nikoli Sikirica.

28. Sudski vještak spec.ortoped dr Danči Tripalo u svom nalazu i mišljenju navodi da je pregledala sudski spis sa priloženom medicinskom dokumentacijom iz koje se vidi da je tužitelj dana 28.8.2018. doživio radnu nezgodu kada je na njega odnosno na lijevu potkoljenicu pao teški predmet, operiran je odmah pri prijemu, postavljeni su vanjski fiksateri i tužitelj je pušten iz bolnice 6.9.2018. sa preporukom da liječenje nastavi. Nakon toga da se uredno kontrolirao u Splitu zatim da je vršeno previjanje, 19.12.2018. da je ponovno u Općoj bolnici Dubrovnik izvršena operacija tj. vađenje fiksatera i dalje da je postavljena imobilizacija s gispom. Gips da je još nosio sve do 18.4.2019. kada je ponovno hospitaliziran i napravljena je operacija osteosinteze sa intermedularnim čavlom. U bolnici da je ležao od 15.4. do 23.4.2019.. Dopušteno mu je bilo hodati do 20 kg opterećenja operirane noge. Nakon toga da je bio i na fizikalnoj terapiji, priloženi su nalazi psihijatra, zatim su priložena i otpusna pisma iz toplica, međutim i dalje da je bilo stanje takvo da nije došlo do zaraštavanja pa da je primljen u KB Dubrava u Zagrebu zbog nove operacije koja je izvršena 6.3.2020. kada je izvađena stara fiksacija te postavljen novi intramedularni čavao. U bolnici da je bio od 5.3. do 10.3. 2020. te da je otpušten kući. U spisu da su priložena otpusna pisma sa fizikalne terapije koju je vršio u Biokovci nakon druge operacije i to od 28.10.2019. do 18.11.2019.. Druge medicinske dokumentacije u spisu da nema. Tužitelja da je pregledala u ortopedskoj ambulanti te da je ustanovila slijedeće: da je lijeva noga kraća jedan centimetar, zatim da su kretnje u lijevom nožnom zglobu ograničene, da je dorzalna fleksija do 90%, a plantarna fleksija 30%, da je umanjena mišićna masa lijeve natkoljenice, te da je deformirana lijeva potkoljenica i da je u varusu. U koljenu da su kretnje ograničene tako da zaostaje za 20% fleksija. Duž cijele lijeve potkoljenice da su vidljivi ožiljci sa prednje strane. Zbog svega navedenog da je mišljenja da je tužitelj u štetnom događaju zadobio težu tjelesnu ozljedu koja je dovela do umanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 18% što znači da će tužitelj ulagati pojačane napore kod svih težih tjelesnih napora, kod dužeg hodanja, hodanja po neravnom terenu te kod penjanja, otežano će mu biti obavljati poslove u čučećem položaju jer ne može skroz čučnuti. Bolove jakog intenziteta uključujući sve operacije da je imao 5 dana, srednjeg inteziteta jedan mjesec, te slabog intenziteta 6 mjeseci. Tuđa njega i pomoć uzimajući u obzir dugi period hodanja sa štakama te uzimajući u obzir i stanje nakon tri operativna zahvata te nošenja vanjskih fiksatera otprilike 4 mjeseca, nakon tog još nošenja gipsa 4 mjeseca, da je trajala 3 mjeseca 3 sata dnevno, 8 mjeseci 2 sata dnevno te jednu godinu jedan sat dnevno. To da je bila pomoć kod obavljanja osobne higijene. Naruženost da je vidljiva kada se tužitelj skine u kratke hlače i to najviše u ljetnom periodu kada se vide ožiljci i manja deformacija lijeve potkoljenice te da spada na granicu blagog i srednjeg stupnja. Na poseban upit zamj. pun. tuženika, vještak navodi da je ozljeda bila teška i da je nepredvidivo znati tijek liječenja i komplikacije koja ona donosi. Na daljnji upit kako sudska vještakinja tumači činjenicu da je dr. PE iz Opće bolnice Dubrovnik u lipnju 2019. konstatirao kako je liječenje tužitelja završeno te da isti ima punu pokretljivost noge, sudska vještakinja odgovara da je isti očito krivo procijenio jer nije došlo do zaraštavanja pa se tužitelj morao ponovno operirati. Na daljnji upit je li moguće da liječenje tužitelja nije bilo provedeno valjano i po svim pravilima struke, sudska vještakinja odgovara da nije nitko radio da bi se tužitelju produžilo liječenje te da je to česta pojava da se takvi prijelomi zakompliciraju prilikom liječenja, da ne postoji opisano u literaturi u postocima pojave takvih stvari. Na daljnji upit je li ta deformacija postojala i prije te ozljede ili je ona posljedica ozljede, sudska vještakinja odgovara da je posljedica ozljede. Na daljnji upit vještaku, a nakon pregleda medicinske dokumentacije, je li utvrdila da su postojale neke ranije ozljede kod tužitelja koje su mogle utjecati na tijek liječenja i stanje tužitelja, sudska vještakinja odgovara da je u spisu priložen jedan dio preslika osobnog zdravstvenog kartona tužitelja i to od 2008. i u tom dijelu kartona da nije pronašla da je imao nešto slično prije štetnog događaja te da je imao neku bolest koja bi utjecala na tijek liječenja tužitelja i kako je već rekla da se stvari u jednom postotku događaju i da nisu bile neuobičajene.

29. Sudski vještak spec.psihijatar dr Nikola Sikirica u svom nalazu i mišljenju navodi da je pregledao spis i medicinsku dokumentaciju na ime tužitelja iz čega da je vidljivo da je isti dan 28. kolovoza 2018. zadobio ozljedu na radu čija je narav i njihovo dijagnostičko terapijsko postupanje detaljno opisano u vještačenju spec. ortopeda. Tužitelj da je zbog razvijanja psihičkih simptoma kao posljedice traumatskog događaja u svojoj rehabilitaciji nakon ozljede u više navrata ambulantno psihijatrijski pregledan te da mu je postavljena dijagnoza civilnog posttraumatskog stresnog poremećaja i anksiozno depresivnog poremećaja. Tužitelju da je preporučeno uzimanje lijekova iz klase antidepresiva, anksiolitika i hipnotnika. Uzevši u obzir svu dokumentaciju koja se tiče njegovog psihijatrijskog liječenja te imajući u vidu mišljenje vještaka ortopeda, da daje slijedeći nalaz i mišljenje. Tužitelj da je u trenutku samog događaja doživio primarni strah u trajanju oko pola minute, da se nastavio sekundarni strah jakog intenziteta slijedećih 5-7 dana, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta slijedećih 5-6 tjedana te sekundarni strah blažeg intenziteta slijedećih 7-8 mjeseci, a povremeni periodi straha blažeg intenziteta da su uključeni u postotak povrede duševnog integriteta koji s obzirom na priloženu dokumentaciju procjenjuje u iznosu do 10% i to u periodu od dvije godine. Nakon toga tužitelj da će trpjeti duševne boli zbog umanjene životne aktivnosti koje se mogu očitovati kao periodi nelagodnih emocija, povremene razdražljivosti, osjećaja vlastite neadekvatnosti i blaže sniženog raspoloženja. Na poseban upit tuženika je li vještak pregledom medicinske dokumentacije utvrdio postojanje bilo kakvih poremećaja, anksio-depresivni položaj i sl. koji bi postojao i prije navedene ozljede, sudski vještak odgovara da iz dostupne dokumentacije to nije utvrdio. Na daljnji upit, jesu li opisani poremećaji i posljedice koje trpi tužitelj uobičajeni za ovakav tip ozljede, sudski vještak odgovara da je u psihijatriji svaka reakcija na stres individualnih karakteristika tako da je to teško uspoređivati.

30. Za navesti je da je sud zatraži od ordinacije obiteljske medicine dr KE originalni i cjeloviti zdravstveni karton za tužitelja, ista je dostavila isprintani tužiteljev karton, sud drži da je da su vještaci medicinske struke dali nalaze i mišljenja po medicinskoj dokumentaciji i podacima iz zdravstvenog kartona, da je to bilo zaista dostatno za provođenje dokaza vještačenjem i davanje nalaza i mišljenja te da je, sukladno prijedlogu stranaka, raspravljanje valjalo zaključiti. Dakle, tužitelj prije ovog štetnog događaja nije imao sličnih povreda i smetnji, a da bi to utjecalo na procjenu vještaka medicinske struke.

31. Sud prihvaća nalaze i mišljenja sudskih vještaka medicinske struke, vještva su stručna, logična i uvjerljiva i vještaci su u potpunosti odgovorili na zadatak vještačenja.

32. Dakle, imajući u vidu vrstu i težinu tužiteljevih tjelesnih ozljeda, duljinu trajanja i intenzitet fizičkih boli, subjektivna svojstva tužitelja, njegove godine i predvidivo vrijeme kroz koje će trpjeti posljedice smanjene životne aktivnosti, tijek liječenja, operativne i ostale zahvate radi saniranja povrede, nelagode u provođenju terapija i fizičkih boli, opseg smanjenja životnih aktivnosti i pojavne oblike kroz koje se smanjenje životnih aktivnosti svakodnevno očituje, stupanj zaostalog naruženja, ovaj sud drži da tužitelju valja dosuditi naknadu neimovinske štete u punom obimu, sve vezano za okolnosti slučaja i nalaze i mišljenja sudskih vještaka spec.ortopeda i spec.psihijatra.

33. Temeljem odredbe čl. 19. Zakona o obveznim odnosima (NN (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje: ZOO), svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim Zakonom, pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr..

34. Tužitelju je radi predmetnog događaja nastala šteta, temeljem odredbe čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

35. Odredba čl. 1100. ZOO-a propisuje da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

36. Neimovinska šteta sastoji se u povredi prava osobnosti, temelj prava na naknadu štete je upravo povreda prava osobnosti, u ovom događaju tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, temeljem nalaza i mišljenja sudskih vještaka medicinske struke, sud je stava da tužitelju na ime naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti (s naslova duševnih bolova radi smanjenja životnih aktivnosti, pretrpljenih fizičkih bolova, pretrpljenog straha i duševnih bolova radi naruženosti) pripada ukupan iznos od 28.000,00 EUR, za više zatraženi iznos s ovog osnova (iznos od 11.816,84 EUR sa zakonskim zateznim kamatama) zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan. Na dosuđeni iznos neimovinske štete tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate, temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon. Tužitelj zakonske zatezne kamate potražuje od dana podnošenja tužbe, pa mu kamate od tada i pripadaju. Dakle, na ime naknade ukupne neimovinske štete obvezan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 28.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate. Za više zatraženi iznos sa ovog osnova, iznos od 11.816,83 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, zahtjev tužitelja valjalo je odbiti.

37. Što se tiče zahtjeva tužitelja na ime naknade imovinske štete s naslova tuđe njege i pomoći, istu tužitelj potražuje za ukupno 935 sati, po cijeni sata od 40,00 kn, a procjena trajanja je u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka ortopeda. Sud drži da je tih 40,00 kn cijene sata tuđe njege i pomoći zaista iznos koji treba dosuditi tužitelju (po fiksnom tečaju konverzije 5,31 EUR), a sve sukladno cijeni sata iste Doma za starije i nemoćne osobe Lovret Split po cjeniku od 15.studenog 2021.godine, cijena sata ove ustanove se zaista i prihvaća na području ovog suda, vezano za pružanje tuđe njege i pomoći nemedicinskog karaktera, kod dosuđenja naknade imovinske štete na ime tuđe njege i pomoći. Dakle, tužitelju pripada po toj cijeni sata tuđe njege i pomoći za zatraženih 935 sati, iznos od 37.400,00 kn, što po fiksnom tečaju konverzije predstavlja iznos od zatraženih 4.963,83 EUR, koliko je s naslova ove naknade imovinske štete tuženik obvezan isplatiti tužitelju, ali sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, a ne od podnošenja tužbe do isplate, u dijelu zatraženih zakonskih zateznih kamata zahtjev tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovan. Visina ove naknade određuje se u vrijeme presuđenja, procjena je sačinjena od strane sudskog vještaka tijekom postupka, radi se o naknadi tzv.neimovinske novčane štete te kamate na tu vrstu imovinske štete teku od presuđenja, a ne od podnošenja tužbe.

38. Što se tiče zahtjeva tužitelja za naknadu štete na ime troškova liječenja u iznosu od 663,61 EUR (po fiksnom tečaju konverzije iznos od 5.000,00 kn), sud drži da ovaj iznos, temeljem svih izvedenih dokaza, iskaza tužitelja kojem sud poklanja vjeru, svih okolnosti slučaja, duljine trajanja liječenja tužitelja i troškovima liječenja kojima je bio izložen za nabavku lijekova koji ne idu na recept, putnih troškova za odlaske na rehabilitaciju, plaćanja rehabilitacije jer se na zakazane termine čeka jako dugo, što je općepoznato (pa je i trošak liječilišta u Fojnici i Makarskoj opravdan vezano za priložene račune), sud drži da je iznos od 663,61 EUR zasigurno najmanji izdatak koji je tužitelj opravdano imao na ime troškova liječenja i da mu tuženik ovaj iznos treba također naknaditi odnosno isplatiti. Kamate na ovaj iznos teku od podnošenja tužbe, jer je tužitelj zasigurno od povrijeđivanja do podnošenja tužbe ovaj iznos imao kao osobni izdatak, pa mu kamate na ovaj dosuđeni iznos od tada i pripadaju.

39. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

40. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), obistinjeni trošak razmjeran je uspjehu stranaka u sporu, s obzirom na v.p.s.. Tužitelj je u osnovu uspio za 100%, u visini za 74%, odnosno ukupno za 87%. Od ovog uspjeha valjalo je oduzeti uspjeh tuženika u sporu od ukupno 13%, tako da je konačno tužitelju od potrebnog troška za vođenje postupka valjalo dosuditi iznos od 74%. Obistinjeni trošak tužitelju (s obzirom na v.p.s. od 32.517,09 EUR / 245.000,00 kn), odnosi se na trošak sastava tužbe; sastava podneska od 11.veljače 2020.godine; zastupanja na ročištima održanim dana 21.rujna 2020.godine, 21.listopada 2020.godine, 26.svibnja 2021.godine, 19.listopada 2023.godine i 11.travnja 2024.godine (za svaku radnju po 250 bodova); trošak pristupa na odgođena ročišta od 23.ožujka 2021.godine, 8.rujna 2021.godine, 10.studenog 2021.godine i 6.srpnja 2021.godine (za svaku radnju 25% odnosno po 62,5 bodova). Nadalje, priznat je trošak (s obzirom na v.p.s. od 45.444,28 EUR) sastava podneska od 11.travnja 2021.godine, zastupanja na ročištima održanim dana 10.lipnja 2024.godine, 21.siječnja 2025.godine, 14.travnja 2026.godine i 3.lipnja 2026.godine (po 500 bodova); te trošak odgođenog ročišta od 1.listopada 2024.godine (25 % odnosno 125 bodova). Sve ukupno zbrojeno, uz vrijednost boda od 2,00 EUR daje iznos od 9.500,00 EUR, na ovaj iznos valjalo je dodati i 25% PDV-a u iznosu od 2.375,00 EUR, što zbrojeno daje iznos od 11.875,00 EUR, od ovog iznosa valjalo je s obzirom na uspjeh tužitelja u sporu od 74% tužitelju priznati iznos od konačnih 8.787,50 EUR, na ovaj iznos valjalo je dodati trošak vještačenja u ukupnom iznosu od 397,84 EUR, tako da je konačno obvezan tuženik na ime naknade troškova postupka isplatiti tužitelju iznos od 9.185,34 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Preostali trošak tužitelju nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka.

U Splitu, 9. srpnja 2026. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika