REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-3339/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja FO, državljanina Bangladeša, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, 9. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216- 03/23-06/13979, URBROJ: 511-01-212-23-9 od 3. srpnja 2024.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude i povrata spisa donese novo rješenje o zahtjevu tužitelja, pri čemu je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju presude.

III. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

IV. Nalaže se Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.875,00 EUR, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-03/23-06/13979, URBROJ: 511-01-212-23-9 od 3. srpnja 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te je odlučeno da je u roku od 15 dana od dana izvršnosti rješenja dužan napustiti Europski gospodarski prostor (EGP), jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako tuženik ne nudi nikakvo vjerodostojno obrazloženje radi čega njegov iskaz u dijelu u kojem opisuje što se to njemu subjektivno događalo, smatra nevjerodostojnim. Ističe kako je u svom iskazu višekratno navodio da je fizički maltretiran, a što je povezao s materijalnom dokumentacijom – medicinskom dokumentacijom iz bolnice i hitnog prijema, a koju dokumentaciju tuženik u osporenom rješenju nije uopće analizirao. Tvrdi kako je iskazivao uvjerljivo, bez kontradiktornosti i razlika te je uložio istinski napor da dođe do materijalnih dokaza, a materijalnu dokumentaciju je tuženiku prezentirao na vrijeme u upravnom postupku. Ističe da je postupao kao razuman čovjek, kako bi prosječna osoba postupila, a objektivna situacija u državi podrijetla je takva da je antagonizam između pripadnika dviju najvećih političkih stranaka jako nategnut te se sada u Bangladešu održavaju velike demonstraciju u kojima je puno ljudi izgubilo život. Zaključuje da ucjene ukoliko tužitelj ne preda novac, tada će se uništiti njegov izvor prihoda, a njega fizički ozlijediti te da institucije ne rade ništa po tome u zaštiti, već upravo suprotno, podržavaju te napade i „pokrivaju” napadače, a koji su pak unutar institucija najveće političke stranke u državi, predstavlja upravo situaciju koju pokrivaju članci 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Predlaže poništiti osporeno rješenje i odobriti mu međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, kao i besplatnu pravnu pomoć.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu odbija kao netočne navode tužitelja kako ne nudi nikakvo vjerodostojno obrazloženje radi čega tužiteljev iskaz u dijelu u kojem opisuje što se to njemu subjektivno događalo smatra nevjerodostojnim. Tuženik smatra da su navedeni razlozi detaljno i valjano obrazloženi i vrednovani pri donošenju pobijanog rješenja te da nema potrebe na njih se ponovo očitovati. Tuženik odbacuje navode tužitelja da su razlozi koje je naveo u zahtjevu osnova za ostvarenje prava na azil i supsidijarnu zaštitu, jer je uvidom u spis predmeta utvrđeno da tužitelj ne ispunjava zakonom propisane uvjete za stjecanje supsidijarne zaštite. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je saslušao tužitelja.

6. Na raspravi 6. studenoga 2025. tužitelj je iskazao da je napustio Bangladeš u prosincu 2022. nakon što su ga fizički napali lokalni čelnici Avami lige. Tužitelj je imao trgovinu i dolazili su svaki drugi tjedan po novce 10.000,00 do 15.000,00 taka. Kada nije imao novaca da plati prijetili su mu, jednom prilikom i razbili trgovinu. Nakon napada je otišao u policiju, ali kako oni nisu ništa poduzeli, napustio je svoju kuću i otišao u kuću oca svoje supruge, a potom je i napustio Bangladeš. Nije mogao podnijeti prijavu policiji kako treba, jer su kod policijske postaje bili pripadnici Avami lige i prijetili su. Oni utječu na policiju, pa tužitelj mogao prijaviti što se dogodilo. Na upit suda da li je pokušao drugi put prijaviti napad policiji, odgovara da nije, jer su u policiji zaposleni pripadnici Avami lige. Avami liga je bila na vlasti 2022. godine u Bangladešu, a sada više nije. Sve je počelo 2018. godine kada je Avami liga došla na vlast. Odjednom su tražili milijun taka, tužitelj im je dao pola milijuna i onda su svaki mjesec tražili novce. Čekao je da izgube vlast i nadao se da će biti bolje. Na pitanje zašto je odlučio otići baš u prosincu 2022., odgovara da mu je život bio ugrožen, čak su prijetili da će ga ubiti. Na pitanje odgovara da je kuća supruginog oca udaljena oko 350 km od njegove kuće, ali ni tamo nije bio siguran, jer su pripadnici Avami lige svugdje odnosno na vlasti su bili u svakoj općini i u svakom selu. Na pitanje suda gdje su mu supruga i djeca, odgovara da su u Bangladešu, bili su kod njenih roditelja, a u veljači ove godine su došli u kuću tužitelja i supruge, supruga se nešto žalila da joj je muž otišao i onda su aktivisti Avami lige zapalili tužiteljevu kuću. Supruga i djeca su spašeni i sada žive kao podstanari. Supruga je to prijavila policiji i navela imena i prezimena napadača kako su je tražili, ali policija nije ništa poduzela jer je policija nemoćna, još ima aktivista Avami lige na lokalnoj razini. Dok je živjela kod svog oca, supruga nije imala nikakvih problema.

6.1. Na pitanje svoga opunomoćenika tužitelj odgovara da su mu prijetili vodeći ljudi Avami lige, koji se zovu OO i DO. Na pitanje da li su ga fizički napali odgovara da su ga u njegovoj trgovini istukli aktivisti Avami lige. Oni ucjenjuju vlasnike trgovina, jer misle da imaju novaca. Nakon tog fizičkog napada u trgovini je išao u policijsku postaju to prijaviti. OO i dalje živi u istom mjestu. Tužitelj navodi da je jučerašnjim podneskom dostavio u spis fotografije (stranica 21-27 spisa) koje prikazuju njegovu kuću i obitelj (supruga, djeca, brat, majka). Tužitelj navodi kako ima video njegove zapaljene kuće, koji video predlaže pogledati. Na kratkom videu vidi se kuća u plamenu, dok se na drugom videu vidi ženska osoba za koju tužitelj navodi da mu je supruga s rukom zamotanom zavojem. Tužitelj je uz jučerašnji podnesak dostavio i medicinsku dokumentaciju, koja se daje tumaču radi prijevoda te tumač navodi da je navedeno ime bolnice, datum 25.5.2025., imena tužiteljeve supruge, sina i kćeri te su navedeni lijekovi koji su im ordinirani. Također su uz podnesak priložene slike za koje tužitelj navodi da prikazuju njegovu djecu u bolnici, gdje su se liječili od opeklina nakon požara. Na pitanje suda da li zna zašto mu je zapaljena kuća, tužitelj odgovara zato što se supruga žalila na cijelu situaciju. Tužitelj navodi da se njegova supruga žalila predsjedniku lokalne zajednice koji se zove JO, on nije član Avami lige. Video koji je pokazao sudu je snimila njegova susjeda i poslala ga tužiteljevom bratu, a brat ga je poslao tužitelju. Na pitanje opunomoćenika tužitelj navodi da se nedavno u Bangladešu promijenila vlast na nacionalnoj razini, ali na lokalnoj razini i dalje postoje problemi s aktivistima Avami lige. Na pitanje opunomoćenika da li se može preseliti u neki drugi dio Bangladeša, tužitelj odgovara da oni imaju popis imena i sliku, pa ga mogu svugdje naći. Tužitelj navodi da su mu kuću zapalili isti oni ljudi koji su ga ucjenjivali. Nema dokaz da je supruga prijavila palež policiji i ne može ga pribaviti. Pojašnjava da je policija zapisala što je njegova supruga rekla, ali supruga nema primjerak zapisnika o podnesenoj prijavi niti ga može nabaviti.

6.2. Na pitanje opunomoćenice tuženika tužitelj potvrđuje da je fizički napadnut u prosincu 2022., kojom prilikom je zadobio teške ozljede i to je pokušao prijaviti policiji. Na pitanje da li je zbog ozljeda bio u bolnici, tužitelj odgovara potvrdno. Na pitanje kada je bio u bolnici, tužitelj odgovara da je nakon napada prvo otišao u bolnicu , a potom u policiju. Na pitanje koliko dugo je bio u bolnici, odgovara oko tri dana. Na pitanje da li to znači da je u policiju otišao četvrti dan nakon napada , tužitelj odgovara potvrdno. Na pitanje da li ima dokaz da je bio u bolnici, tužitelj odgovara da nema sad kod sebe, ali može donijeti. Na pitanje do kad je njegova obitelj živjela kod supruginog oca, tužitelj odgovara da su nakon tog događaja bili tamo kontinuirano do veljače 2025. kada su se vratili u svoju kuću. Na pitanje zašto su se vratili u svoju kuću ako su kod kuće dobivali prijetnje a kod supruginog oca su bili sigurni, tužitelj odgovara jer su kod njihove kuće troškovi života manji. Na pitanje kada mu je zapaljena kuća tužitelj odgovara 24.5.2025. Na pitanje zar nije ranije tijekom današnjeg iskaza rekao da je kuća zapaljena u veljači 2025., tužitelj odgovara da nije, nego je rekao da mu se supruga vratila u njihovu kuću u veljači 2025. Na pitanje zašto tužitelj nije ostao sa suprugom i djecom u kući suprugina oca, tužitelj odgovara da ni kod punca nije bio siguran, jer su aktivisti prijetili preko punca da tužitelj mora otići.

6.3. Sud pokazuje tužitelju isprave na bengalskom jeziku, koje prileže spisu tuženika te tužitelj odgovara da je to on napisao o fizičkom napadu te da se radi o nalazima iz bolnice gdje je boravio nakon napada.

6.4. Opunomoćenica tuženika navodi kako se iz službene zabilješke o obavljenoj usluzi prijevoda od 30.10.2023. te izvješća o obavljenoj usluzi prijevoda od 27.10.2023. može zaključiti da su isprave poslane na pisani prijevod te joj nije jasno zašto prijevod ne prileži spisu.

6.5. Stoga je sud raspravnim rješenjem naložio tuženiku da u roku od 30 dana dostavi prijevod navedenih isprava (prijava napada za policiju, otpusno pismo iz bolnice), koje je tužitelj priložio još u upravnom postupku.

7. Kako tuženik nije dostavio prijevod, sud ga je rješenjem od 4. svibnja 2026. pozvao da postupi po raspravnom rješenju od 6. studenoga 2025.

7.1. Tuženik u podnesku od 12. svibnja 2026. navodi da je tužitelj 16. travnja 2026. napustio Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu te se u isto više nije vratio niti je prijavio novo boravište u roku, o čemu dostavlja službenu bilješku. Temeljem naprijed navedenog, tuženik smatra da prijevod dokumenata ne bi bio svrsishodan te predlaže da sud obustavi upravni spor.

8. Tuženik u osporenom rješenju navodi kako je tužitelj na saslušanju priložio preslike prijave napada koju je nosio predati na policiju, potvrde načelnika općine da je pošteno živio i radio, licence trgovine za prodaju i servis tricikala koju je vodio, obrazac za izdavanje računa u navedenoj trgovini, bankovnog izvoda, bankovnog čeka za podizanje novaca sa računa, posjetnice za trgovinu koju je vodio, obrasca za autorikšu u tužiteljevu vlasništvu (3x), otpusnog pisma iz bolnice, recepta za lijekove, potvrde prijema na hitnu medicinsku pomoć, rodnog lista i vozačke dozvole.

8.1. Tuženik nadalje navodi da tužitelj svoje navode o financijskoj ucjeni te maltretiranju od strane lokalnog čelnika Awami League nije potkrijepio uvjerljivim dokumentima niti drugim dokazima, a izvješća o zemlji podrijetla ne potvrđuju njegove navode o zlostavljanju od strane Awami League, zbog čega tuženik ovu materijalnu činjenicu ne prihvaća.

8.2. Tuženik je očito donio takav zaključak bez da je pribavio prijevod isprava koje je tužitelj priložio kao dokaz svojih navoda i bez analize sadržaja priloženih dokaza. Slijedom navedenoga, sud ne može ocijeniti pravilnim i zakonitim zaključak tuženika da tužitelj svoje navode nije potkrijepio dokumentima, kraj činjenice da je tuženik propustio prevesti i analizirati sadržaj isprava koje je tužitelj priložio.

9. Stoga je sud na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, 39/26, dalje ZUS) poništio osporeno rješenje i predmet vratio tuženiku na ponovni postupak.

10. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći, koji prileži spisu, proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, točkom II. izreke odobrena je besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15).

10.1. Budući da je pravnu pomoć pružio odvjetnik Zoran Bauer, točkom III. izreke naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.875,00 eur, u skladu s čl. 6. i 9. Pravilnika te tbr. 27., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Odvjetniku je priznat trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištima 06.11.2025. i 09.06.2026. po 250 bodova, dakle 750 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eura iznosi 1.500,00 eura te uvećano za PDV od 375,00 eura iznosi ukupno 1.875,00 eura.

U Zagrebu 9. srpnja 2026.

Sutkinja

Lidija Prica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točaka I. i II. izreke ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a).

Protiv točaka III. i IV. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnik Zoran Bauer, Kozarčaninova 2, [adresa] Zagreb

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Ilica 335, [adresa] Zagreb, sa spisom

3. U spis