Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-1366/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović, u pravnoj stvari tužitelja HEP- TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15a, OIB: 15907062900, zastupanog po punomoćniku Zoranu Tomiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva TOMIĆ&PARTNERI d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženice RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću poslovni broj Povrv- 423/2025-4 od 6. listopada 2025., dana 9. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću poslovni broj Povrv-423/2025-4 od 6. listopada 2025.:

- potvrđuje u dijelu točke 2. izreke kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću poslovni broj Ovrv-11294/2025-10 od 15. svibnja 2025. u dijelu kojim je naloženo tuženici platiti tužitelju iznos od 55,12 EUR-a i iznos od 1,14 EUR-a sa zateznom kamatom od 20. svibnja 2024.,

- potvrđuje u točki 3. izreke (odluci o trošku),

– preinačuje u dijelu točke 2. izreke kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću poslovni broj Ovrv-11294/2025-10 od 15. svibnja 2025. radi naplate zatezne kamate na iznos od 26,09 EUR-a od 24. veljače 2024. do 30. rujna 2024. i na iznos od 4,11 EUR-a od 24. veljače 2024. do 1. srpnja 2025. i sudi:

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću poslovni broj Ovrv-11294/2025-10 od 15. svibnja 2025. u dijelu kojim je naloženo tuženici platiti zateznu kamatu na iznos od 26,09 EUR-a od 24. veljače 2024. do 30. rujna 2024. i na iznos od 4,11 EUR-a od 24. veljače 2024. do 1. srpnja 2025.

II. U nepobijanoj točki I. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom 1. izreke djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave istog suda poslovni broj Ovrv-11294/2025 od 15. svibnja 2025. u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 59,95 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 24. veljače 2024. do isplate, te u dijelu radi naplate zatezne kamate na iznos od 78,78 EUR-a od 26. siječnja 2024. do 21. lipnja 2024. i na iznos od 55,12 EUR-a od 26. ožujka 2024. do 4. lipnja 2024. Pod točkom 2. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave istog suda poslovni broj Ovrv-11294/2025 od 15. svibnja 2025. u dijelu kojim je naloženo tuženici platiti tužitelju iznos od 1,14 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 20. svibnja 2024., iznos od 55,12 EUR-a te zateznu kamatu na iznos od 26,09 EUR-a od 24. veljače 2024. do 30. rujna 2024. i na iznos od 4,11 EUR-a od 24. veljače 2024. do 1. srpnja 2025. Pod točkom 3. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 48,31 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 6. listopada 2025. do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tužitelj u točkama 2. i 3. izreke (odluci o trošku) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu u smislu žalbenih razloga, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Tuženica je u odgovoru na žalbu osporila žalbene navode tužitelja kao neosnovane.

4. Žalba je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

5. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda, valja istaknuti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025 - dalje: ZPP), jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR-a, pa se stoga, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. tog Zakona.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja radi naplate potraživanja s osnova dospjele a neplaćene usluge isporuke toplinske energije za stambeni prostor na adresi [adresa] za mjesec prosinac 2023., te siječanj i veljaču 2024.

7. U obrazloženju prvostupanjski sud navodi da je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave istog suda poslovni broj Ovrv-11294/2025 od 15. svibnja 2025. određena ovrha radi naplate novčane tražbine tužitelja u iznosu od 225,19 EUR-a na ime neplaćenih računa za isporučenu toplinsku energiju, te da je povodom prigovora tuženice kao ovršenice, a kojim je osporila visinu tužbenog zahtjeva ističući prigovor djelomičnog ispunjenja obveze, rješenjem istog suda poslovni broj Povrv-11294/2025- 12 od 4. srpnja 2025. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi istog suda u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute sve provedene radnje te riješeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

7.1. Prvostupanjski sud, polazeći od sljedećih činjeničnih utvrđenja:

- da je uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja i prijepise računa utvrđeno da se potraživanje tužitelja odnosi na neplaćene dospjele račune za prosinac 2023. u iznosu od 78,78 EUR-a s dospijećem 25. siječnja 2024., za siječanj 2024. u iznosu od 90,15 EUR-a glavnice i 1,14 EUR-a obračunate zatezne kamate s dospijećem 23. veljače 2024. i za veljaču 2024. u iznosu od 55,12 EUR-a s dospijećem 25. ožujka 2024.,

- da je uvidom u opomenu pred ovrhu od 26. travnja 2024. i dostavljene plaćene uplatnice po tuženici utvrđeno da je tuženica nakon utuženja dana 21. lipnja 2024. platila račun za mjesec prosinac 2023. u iznosu od 78,78 EUR-a te dana 4. lipnja 2024. račun za mjesec veljaču 2024. u iznosu od 55,12 EUR-a,

- da je prema tvrdnji tužitelja tuženica djelomično podmirila račun za mjesec siječanj 2024. uplatom dana 30. rujna 2024. u iznosu od 26,09 EUR-a i dana 1. srpnja 2025. u iznosu od 4,11 EUR-a, radi čega za mjesec siječanj 2024. potražuje od tuženice iznos od 59,95 EUR-a,

- da osnovano tužitelj potražuje plaćanje zatezne kamate na plaćeni iznos od 78,78 EUR-a (račun za prosinac 2023.) od dospijeća do dana plaćanja 21. lipnja 2024., jer je tuženica isti platila sa zakašnjenjem,

- da neosnovano tužitelj konačno postavljenim zahtjevom zahtijeva plaćanje računa za veljaču 2024. u iznosu od 55,12 EUR-a jer je isti tuženica platila 4. lipnja 2024.,

- da tuženica nije dokazala da je platila tužitelju iznos od 59,95 EUR-a na ime preostalog duga za siječanj 2024. za isporučenu toplinsku energiju, pa je u obvezi isti platiti tužitelju s pripadajućom zateznom kamatom od dospijeća tog računa 24. veljače 2024.,

- da tužitelj, a imajući u vidu da tražbina za mjesec siječanj 2024. nije u cijelosti podmirena, ne može za to potraživanje unaprijed obračunati zateznu kamatu u apsolutnom iznosu od 1,14 EUR-a, niti istu može obračunati na djelomično plaćeni dio računa u iznosu od 30,20 EUR-a, jer se zatezna kamata može samostalno utužiti i obračunati u apsolutnom iznosu samo kad glavni dug bude u cijelosti plaćen,

slijedom čega je primjenjujući čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025– dalje: ZPP) djelomično održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi istog suda u dijelu kojim je naloženo tuženici platiti tužitelju iznos od 59,95 EUR-a na ime preostalog duga po računa za siječanj 2024. s pripadajućim zateznim kamatama od 24. veljače 2024. te mu platiti zatezne kamate na iznos od 78,78 EUR-a (plaćeni račun za prosinac 2023.) i na iznos od 55,12 EUR-a (plaćeni račun za veljaču 2024.) od dana njihovih dospijeća do dana plaćanja opisanih u izreci, koja kamata je određena na temelju čl. 29. st. 1., 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023, dalje: ZOO), dok je djelomično ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi istog suda u dijelu radi naplate iznosa od 55,12 EUR-a (glavnica po računu za veljaču 2024.), iznosa od 1,14 EUR-a na ime obračunate zatezne kamate po računu za siječanj 2024., te radi naplate zatezne kamate na plaćeni iznos od 26,09 EUR-a za razdoblje od 24. veljače 2024. do 30. rujna 2024. i plaćeni iznos od 4,11 EUR-a za razdoblje od 24. veljače 2024. do 1. srpnja 2024., a kojim uplatama je tuženica djelomično platila dug po računu za siječanj 2024.

8. Tužitelj u žalbi ističe bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni, te da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o danim iskazima i samih tih isprava i zapisnika, te navodi da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo. Navodi da je podneskom od 1. rujna 2025. obavijestio sud o uplatama tuženice izvršenim nakon utuženja, a kojima je ista podmirila dug po računu za prosinac 2023. u iznosu od 78,78 EUR-a te djelomično za siječanj 2023. u iznosu od 26,09 EUR-a i 4,11 EUR-a, da je za te iznose plaćene glavnice povukao tužbu i postavio konačni tužbeni zahtjev kojim potražuje ostatak nepodmirene glavnice i zatezne kamate za podmireni dio glavnice, pa kako se tuženica nije očitovala na njegov podnesak od 1. rujna 2025. kojim je djelomično povukao tužbu, radi čega se smatra da je pristala na povlačenje, to je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odlučio o tužbenom zahtjevu koji nije niti bio predmet spora jer je za isti povukao tužbu, jer je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo donijeti rješenje o povlačenju tužbe u odnosu na podmireni dio glavnice, te potom presudom odlučiti o nepodmirenom dijelu glavnice kao i o zateznim kamatama i troškovima. Napominje da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o nemogućnosti samostalnog utuživanja zatezne kamate prije podmirenja glavnog duga u cijelosti jer pravo samostalnog potraživanja procesnih kamata proizlazi iz čl. 31. st. 2. ZOO-a.

9. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga tužitelja, ovaj sud utvrđuje da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju obrazlaže tužitelj u žalbi, jer suprotno tvrdnji tužitelja, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Protivno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je pobijanom presudom odlučio o tužbenom zahtjevu koji je tužitelj konačno postavio u podnesku od 1. rujna 2025., time da su žalbeni navodi tužitelja da je tim podneskom povukao tužbu za dio plaćene glavnice proturječni tom podnesku jer to ne proizlazi iz njegovog sadržaja , pa stoga prvostupanjski sud nije imao osnova za donošenje deklaratornog rješenja o povlačenju tužbe, već je pravilno o konačno postavljenom tužbenom zahtjevu odlučio presudom.

10. Uzimajući u obzir po prvostupanjskom sudu utvrđeno činjenično stanje iz kojeg proizlazi da je tuženica kod tužitelja evidentirani krajnji kupac za samostalnu uporabnu cjelinu na adresi [adresa], da je po tvrdnji samog tužitelja nakon utuženja podmirila tužitelju u cijelosti dug za prosinac 2023. i djelomično dug za siječanj 2024. u ukupnom iznosu od 30,20 EUR-a, da je tuženica tužitelju podmirila i dug po računu za veljaču 2024. kako to proizlazi iz priloženog plaćenog računa za veljaču 2024. (tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka nije osporavao uplatu tuženice u iznosu od 55,12 EUR-a po računu za veljaču 2024. izvršenu 4. lipnja 2024. po opomeni tužitelja pred ovrhu), te da tuženica nije podmirila tužitelju preostali dug po računu za siječanj 2024. u iznosu od 59,95 EUR-a, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je djelomično održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi istog suda u dijelu kojim je naloženo tuženici platiti tužitelju iznos od 59,95 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 24. veljače 2024. kao dana dospijeća računa za siječanj 2024. do isplate, kao i platiti tužitelju zatezne kamate na glavnicu u iznosu od 78,78 EUR-a u razdoblju od 26. siječnja 2024. do 21. lipnja 2024. i u iznosu od 55,12 EUR-a u razdoblju od 26. ožujka 2024. do 4. lipnja 2024. , te djelomično ukinuo citirani platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženici platiti tužitelju iznos od 55,12 EUR-a.

11. Tužitelj konačno postavljenim zahtjevom potražuje i iznos od 1,14 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 20. svibnja 2024. (ne obrazlaže zbog čega od tog datuma) navodeći da mu je tuženica podmirila dug za prosinac 2023. i djelomično siječanj 2024. nakon dospijeća i utuženja, pa kako je zakasnila s ispunjenjem svoje obveze duguje mu zakonske zatezne kamate za navedenu obvezu. Prvostupanjski sud je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi istog suda u dijelu kojim je tužitelj zahtijevao isplatu iznosa od 1,14 EUR-a, a koji se iznos prema računu za siječanj 2024. odnosi na obračunate zakonske zatezne kamate, zaključivši da račun za siječanj 2024. nije u cijelosti plaćen, pa tužitelj ne može unaprijed obračunavati zateznu kamatu u apsolutnom iznosu od 1,14 EUR-a niti obračunavati zateznu kamatu na tek plaćeni dio računa za siječanj 2024., jer se zatezna kamata može samostalno utužiti i obračunati u apsolutnom iznosu samo kad je glavni dug u cijelosti plaćen.

12. Iako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da tužitelj ne može u apsolutnom iznosu obračunati i zatražiti zateznu kamatu koja nastaje kao posljedica zakašnjenja u ispunjenju određene glavne novčane obveze, pravilno je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi istog suda za iznos od 1,14 EUR-a jer prema stanju spisa tužitelj nije dostavio obračun zateznih kamata iz kojeg bi bilo vidljivo na koji iznos, za koje razdoblje i u kojem iznosu su obračunate, a niti je to moguće utvrditi iz računa za siječanj 2024., u kojem je navedeno da se dug za siječanj 2024. sastoji od obračuna toplinske energije u iznosu od 90,15 EUR-a i obračuna zakonskih zateznih kamata u iznosu od 1,14 EUR-a.

13. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja kojima ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi istog suda radi naplate zateznih kamata na iznos od 26,09 EUR-a od 24. veljače 2024. do 30. rujna 2024. i na iznos od 4,11 EUR-a od 24. veljače 2024. do 1. srpnja 2025. Naime, prema stanju spisa nesporno tuženica nije podmirila tužitelju dug iz računa za siječanj 2024. po dospijeću, već ga je djelomično podmirila nakon utuženja, pa je stoga u smislu odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a dužna platiti tužitelju zatezne kamate na plaćene iznose glavnice od dospijeća 24. veljače 2024. do dana izvršene svake uplate na ime djelomičnog namirenja duga po računu za siječanj 2024.

14. Slijedom navedenog, valjalo je djelomično odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi točku 2. izreke u dijelu kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću poslovni broj Ovrv-11294/2025-10 od 15. svibnja 2025. u dijelu kojim je naloženo tuženici platiti tužitelju iznos od 55,12 EUR-a i iznos od 1,14 EUR-a sa zateznom kamatom od 20. svibnja 2024., dok je žalbu tužitelja djelomično valjalo prihvatiti kao osnovanu te primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP -a preinačiti točku 2. izreke u dijelu kojim je ukinut citirani platni nalog radi naplate zatezne kamate na iznos od 26,09 EUR-a od 24. veljače 2024. do 30. rujna 2024. i na iznos od 4,11 EUR-a od 24. veljače 2024. do 1. srpnja 2025. te u tom dijelu održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću poslovni broj Ovrv-11294/2025-10 od 15. svibnja 2025.

15. Kako je ovaj sud djelomično preinačio pobijanu presudu, valjalo je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti i o troškovima cjelokupnog postupka. Imajući u vidu da se zbog preinačenja prvostupanjske odluke nije promijenio omjer uspjeha stranaka u parnici utvrđen po prvostupanjskom sudu, jer je i prema ocjeni ovog suda tužitelj uspio u omjeru od 63% (u osnovu sa 100%, a u visini sa 26%), dok je tuženica uspjela u omjeru od 37% (nije uspjela u osnovu, ali je uspjela u visini sa 74%), to je tuženica dužna naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u visini 26%, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud. Kako su troškovi postupka po vrsti i visini pravilno određeni već u prvostupanjskoj presudi, to je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP- a valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi točku 3. izreke prvostupanjske presude.

16. Obzirom da je tužitelj u žalbenom postupku uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu i to u odnosu na sporedno potraživanje, to mu sukladno čl. 154. st. 5. ZPP-a nije dosuđen trošak žalbenog postupka.

17. U nepobijanoj točki 1. izreke prvostupanjska presuda nije bila predmetom ispitivanja u žalbenom postupku pa ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 9. srpnja 2026.

Sutkinja

Amalija Švegović