Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26d

Poslovni broj: Gž Zk-79/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, izvjestitelja i člana vijeća te Amalije Švegović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Šime Lukačić, odvjetnik u Biogradu na Moru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko - upravni odjel, radi ispravka pogrešnog upisa, povodom žalbe tuženice podnesene protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, poslovni broj: P-777/2024-30 od 11. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, poslovni broj: P-777/2024-30 od 11. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I Ispravlja se zemljišnoknjižno stanje u odnosu na k. č. [katastarska čestica], [adresa], pašnjak površine 1387 m2 i k. č. [katastarska čestica], [adresa], maslinik površine 978 m2, obje položene u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda da tužitelja uknjiži kao vlasnika nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica], [adresa], pašnjak površine 1387 m2 i k. č. [katastarska čestica], [adresa], maslinik površine 978 m2, obje položene u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za cijelo, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužitelj na temelju ove presude uknjiži u zemljišnim knjigama kao vlasnik opisanih nekretnina, za cijelo, uz istovremeno brisanje toga prava s imena tuženika, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti tužitelju IH, OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak postupka u iznosu od 3.406,18 EUR (tritisućečetristošest eura i osamnaest centi) u roku od 15 dana.“

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženica pobija presudu u cijelosti i navodi da to čini iz svih žalbenih razloga. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači osporenu presudu te odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi navodima žalbe naglašavajući da sporne nekretnine nikada nisu bile šumsko zemljište. Predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu tuženice.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispravak upisa u zemljišnu knjigu za nekretnine - kčbr. [katastarska čestica], obje u k. o. [katastarska općina], kod čega nije bilo sporno da je tuženica upisana vlasnicom tih nekretnina u cijelosti preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] temeljem zapisnika poslovni broj: Z-3445/2011/4272, dok je bilo sporno s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenog knjižnog prava, je li sud u ispravnom postupku donio valjanu odluku o prigovoru ovdje tužitelja.

6. Nakon ocjene svih predloženih dokaza, prvostupanjski je sud odluku kojom je prihvatio tužbeni zahtjev utemeljio na ovom činjeničnom utvrđenju:

- da su tužitelj i njegovi prednici opravdano vjerovali da su vlasnici spornih nekretnina jer su posjed vršili samostalno, nekretninama su gospodarili dugi niz godina, a vlasničkopravna ovlaštenja im nitko nije osporavao, dok je upisani vlasnik svo vrijeme, niz godina, bio potpuno pasivan u iskazivanju bilo kojih vlasničkih ovlasti na nekretninama i svojatanju nekog prava na istima, pa su tužitelj i njegovi pravni prednici imali razloga osnovano vjerovati da posjed vrše kao vlasnici,

- da tuženica nije iznijela niti jednu tvrdnju o tome na koji je način posjedovala sporne nekretnine, dok je bilo očito da su nekretnine održavane i nisu neprohodne, pri čemu to nedvojbeno nije rezultat posjedovanja i održavanja od strane tuženice,

- da saslušani svjedoci i to ŽH (rođen 1959.), BH (rođena 1942.) i ĐH (rođen 1962.) imaju neposredna i potpuna saznanja o svim okolnostima vezanim za način stjecanja i korištenja spornih nekretnina koliko je to moguće s obzirom na njihovu starosnu dob,

- da su svi svjedoci suglasno iskazali da su sporne nekretnine ranije bile u posjedu tužiteljevog djeda IH i bake ĆH (rođ. BH), da su oduvijek ograđene suhozidom sa svih strana, a na njima su pok. baka i djed tužitelja ranije čuvali ovce, obrađivali masline te sjekli drva za ogrjev,

- da je nakon smrti IH i ĆH nekretnine nastavio koristiti tužiteljev otac pok. ČH na isti način kao i njegovi roditelji, a zatim tužitelj , dok su svi svjedoci suglasno iskazali da nikad nisu čuli za spor unutar obitelji u vezi tih nekretnina, odnosno da bi netko treći, pa tako niti nitko od djelatnika Šumarije, osporavao tužitelju i njegovim prednicima posjedovanje i korištenje spornih nekretnina,

- da sporne nekretnine najmanje od pedesetih godina prošlog stoljeća, po kulturi nisu šume odnosno šumsko zemljište,

- da su sporne nekretnine u cijelosti uživane po prednicima tužitelja, koju je koristio još djed tužitelja pok. IH, na način da ih je koristio za obradu maslina, ispašu blaga i sječu drva za ogrjev, a potom i tužiteljev otac pok . ČH (rođen 1930., a preminuo 2012.) koji je na spornim nekretninama nastavio obrađivati masline koje su zasađene prije najmanje 70 godina, a potom tužitelj koji je nekretnine koristio na isti način kao i njegov otac održavanjem stabala maslina koje se i danas nalaze kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da tužitelja i njegove pravne prednike nitko nikada nije ometao u posjedovanju odnosno korištenju spornih nekretnina koje su jasno omeđene od susjednih nekretnina i to suhozidom koji je izgrađen sigurno prije 1959., što je sve utvrđeno uviđajem na licu mjesta,

slijedom čega je stajalište prvostupanjskog suda da su sporne nekretnine još od najkasnije pedesetih godina prošlog stoljeća u samostalnom posjedu tužiteljevog prednika pa sve do tužitelja koje nitko nikada niti unutar obitelji niti netko treći nije ometao u posjedovanju odnosno korištenju i da je protekao četrdesetogodišnji rok dosjedanja i to prije 17. studenog 1999., tako da je tužitelj i po prednicima mogao dosjedati i u vremenu kad je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva.

6.1. U materijalnopravnom dijelu obrazloženja prvostupanjski sud se poziva na relevantne odredbe Zakona o zemljišnim knjigama, Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima.

6.2. Zaključno, prvostupanjski sud otklanja prigovor tuženice da bi tužitelj u tužbi za ispravak, prije svega, trebao dokazati da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na navedenim nekretninama pogrešan odnosno da je sud nepravilno upisao tuženicu kao vlasnicu spornih nekretnina i da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa, navodeći da predmet ove parnice nije tužba radi ispravka pogrešnog upisa u smislu odredbe čl. 135. st. 4. Zakona o zemljišnim knjigama (NN br. 63/19; 128/22 i 127/24; dalje: ZZK), već tužba za ispravak u smislu odredbe čl. 205. ZZK-a, koja se može podnijeti u postupku osnivanja i preoblikovanja zemljišnih knjiga, odnosno u pojedinačnom ispravnom postupku.

7. Prema odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH; 70/19; 80/22; 114/22; 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

8. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tuženica poziva u žalbi, ali niti bilo koja druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8.1. Suprotno žalbenim tvrdnjama da obrazloženje presude ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i da je proturječno, prvostupanjski je sud presudu kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja obrazložio jasnim, neproturječnim, relevantnim i valjanim razlozima koji svoju podlogu imaju u utvrđenim odlučnim činjenicama i stanju spisa.

9. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 8. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP-a.

9.1. Prema odredbi čl. 8. ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

9.2. Prema odredbi čl. 354. st. 1. ZPP-a bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu tog zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

9.3. Prije svega, žalbena tvrdnja da „u spisu predmeta ne postoji niti jedan materijalni dokaz u korist osnovanosti tužbenog zahtjeva“, protivna je sadržaju prvostupanjskog spisa u kojem se, uz ostale materijalne dokaze, nalaze:

- izvod iz popisnoga lista br. 1089 k. o. [katastarska općina] (list 14 i 15 spisa) iz kojeg je utvrđeno da je kao posjednik kčbr. [katastarska čestica] upisan IH,

- rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru po javnom bilježniku Dušanu Kvartuču iz [adresa], poslovni broj: O - 1243/2012, UPP/OS-42/13 od 14. ožujka 2013. (list 10-13 spisa) iz kojeg je utvrđeno da su pok. ČH pok. IH, rođenog **.**.1930., a umrlog **.**.2012., naslijedili supruga SH i sin IH, a da je ostaviteljev sin IH, između ostalog, nasljednik na imovini ostavitelja koja predstavlja izvanknjižno vlasništvo nekretnina upisanih u k. o. [katastarska općina] odnosno da je nasljednik u pogledu svih nekretnina ostavitelja izuzev kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja u naravi predstavlja kuću.

9.4. U tom kontekstu promašena je žalbena tvrdnja da je u postupku dokazivanja prava vlasništva temeljem instituta dosjelosti nužno priložiti povijest posjedovanja. Iako nema nikakve sumnje da isprava o povijesti posjedovanja može biti koristan (ali ne i nužan) dokaz iz kojeg se mogu utvrditi odlučne činjenice o posjedu određene nekretnine, u parničnom postupku dokazno sredstvo je sve ono što može pružiti informaciju o istinitosti tvrdnji o postojanju činjenica koje se u postupku dokazuju, a prema odredbama ZPP-u dokazna sredstva su uviđaj, isprave, svjedoci, vještaci i saslušanje stranaka.

9.5. Nadalje, neosnovano tuženica ističe kako prvostupanjski sud nekritički prihvaća iskaze svjedoka koji da predstavljaju jedine dokaze u prilog navoda tužitelja, pri čemu su isti u suprotnosti s ostalim izvedenim dokazima. U okviru takvih žalbenih tvrdnji tuženica ne uočava (jer je to očito protivno njenom pravnom interesu) da su u postupku provedena (i) vještačenja, i to:

- po stalnoj sudskoj vještakinju Mariji Jurić, dipl. ing. agr., iz čijeg je nalaza i mišljenja prvostupanjski sud utvrdio da kčbr. [katastarska čestica] u naravi predstavlja pašnjak obrastao pretežno vazdazelenim stablima i grmljem na kojem nisu uočena stabla maslina , a kčbr. [katastarska čestica] u naravi predstavlja maslinik koji je obrastao niskim raslinjem i na kojem se nalaze četiri stabla starih maslina, opsega debla od 113 do 150 cm i sve masline na toj nekretnini su starije od 70 godina i

- po stalnom sudskom vještaku Ante Vukoviću, ing. građ., iz čijeg je nalaza i mišljenja prvostupanjski sud utvrdio da su na spornim nekretninama na snimci iz 1959. vidljivi kameni suhozidi, kao i na dan održavanja očevida , a zatečeni suhozidi izgrađeni su prije 1959.,

kod čega prvostupanjski sud konstatira da stranke nisu imale primjedbe na nalaze i mišljenja stalnih sudskih vještaka (a tuženica niti u žalbi ne iznosi primjedbe na nalaze i mišljenja).

9.6. Stoga je ocjenom svih predloženih i provedenih dokaza (dakle, uviđaja, isprava, saslušanja svjedoka i stranaka te vještačenja) sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, prvostupanjski sud utvrdio odlučne činjenice u vezi posjeda spornih nekretnina i nije osnovana žalbena tvrdnja da je sud nekritički prihvatio iskaze svjedoka, koji nisu bili jedini dokazi u prilog navoda tužitelja. Posljedično, iako je točna žalbena tvrdnja da je teret dokazivanja u ovoj parnici bio na tužitelju, daljnja tvrdnja da se u ovoj pravnoj stvari nije moglo sa sigurnošću utvrditi odlučne činjenice nema svoju podlogu u provedenom dokaznom postupku i stanju spisa.

9.7. U vezi navedene bitne povrede, ovaj sud napominje da tijekom prvostupanjskog postupka nije doveden u sumnju značaj potvrde o uključenosti katastarske čestice u šumsko-gospodarski plan Hrvatskih šuma d.o.o., Uprave šuma Podružnica Split klasa: ST/24-01/1454, urbroj: 15-00-05/02-24-03 od 20. svibnja 2024. (koju tuženica u žalbi označava kao dopis Hrvatskih šuma d.o.o.) kao javne isprave, ali je prema odredbi čl. 230. st. 3. ZPP-a dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

10. Nisu ostvareni niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno pogrešne primjene materijalnog prava.

10.1. Žalbene tvrdnje tuženice u ovom dijelu svode se na osporavanje posjeda spornih nekretnina od strane tužitelja odnosno njegovih pravnih prednika i na tvrdnje da su sporne nekretnine šume odnosno šumsko zemljište te da su propisi koji se odnose na šume odnosno šumsko zemljište lex specialis te je potrebno primijeniti propise o šumama.

10.2. Međutim, činjenica da su tužitelj i njegovi pravni prednici u nesmetanom i neprekinutom posjedu spornih nekretnina najmanje od pedesetih godina prošlog stoljeća i da te nekretnine po svojoj kulturi nisu bile, niti su sada, šume odnosno šumsko zemljište, proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka ŽH (rođen 1959.), BH (rođene 1942.) i ĐH (rođen 1962.) koji su imali neposredna i potpuna saznanja o svim okolnostima vezanim za način stjecanja i korištenja spornih nekretnina koliko je to bilo moguće s obzirom na njihovu starosnu dob. Prvostupanjski sud je iskaze tih svjedoka zakonito ocijenio ne samo zasebno, nego i u vezi s utvrđenjima sa uviđaja na licu mjesta te je pravilno utvrdio da su sporne nekretnine (najmanje) od pedesetih godina prošlog stoljeća po svojoj kulturi pašnjak odnosno maslinik, a u cijelosti su od tada ograđene suhozidom.

10.3. U konkretnim okolnostima kada je utvrđeno da su sporne nekretnine bile u posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika, na tuženici je bio teret eventualnog dokaza da bi taj posjed bio nepošten (nesavjestan), a što proizlazi iz odredbe čl. 18. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96; 68/98; 137/99; 22/00; 73/00; 114/01; 79/06; 141/06; 146/08; 38/09; 153/09; 143/12; 152/14; 81/15- pročišćeni tekst; 94/17-ispravak i 14/25; dalje: ZV), što tuženica nije dokazala.

10.4. Stoga kako je prvostupanjski sud utvrdio da su sporne nekretnine u cijelosti uživane po prednicima tužitelja, koje je koristio još djed tužitelja pok. IH, na način da je iste koristio za obrađivanje maslina, ispašu blaga i sječu drva za ogrjev, a potom i tužiteljev otac pok. ČH (rođen 1930., a preminuo 2012.) koji je na tim nekretninama nastavio obrađivati masline koje su zasađene prije najmanje 70 godina, a potom tužitelj koji je nekretnine koristio na isti način kao i njegov otac održavanjem stabala maslina koje se i danas nalaze na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje nitko nikada nije ometao u posjedovanju odnosno korištenju tih nekretnina koje su jasno omeđene od susjednih nekretnina i to suhozidom koji je izgrađen sigurno prije 1959., to je pravilan zaključak da su sporne nekretnine najkasnije od pedesetih godina prošlog stoljeća u samostalnom posjedu tužiteljevog prednika pa sve do tužitelja kojeg nitko nikada niti unutar obitelji niti netko treći nije ometao u posjedovanju odnosno korištenju spornih nekretnina te je protekao četrdesetogodišnji rok dosjedanja u smislu odredbe čl. 159. st. 3. ZV-a i to prije 17. studenog 1999. (relevantnost tog datuma prvostupanjski sud obrazlaže u toč. 27. -29.), tako da je tužitelj i po prednicima mogao dosjedati i u vremenu kad je nekretnina bila u sustavu društvenog vlasništva.

10.5. Okolnost da se sporne nekretnine nalaze u šumskogospodarskoj osnovi sama po sebi ne može osporiti stečeno pravo tužitelja, jer se nekretnine nalaze u posjedu tužitelja i njegovih prednika najkasnije od 50-ih godina prošlog stoljeća, a na tim nekretninama nitko treći nikad nije polagao pravo vlasništva, iz čega slijedi da na dan 16. listopada 1990., kada je Republika Hrvatska temeljem odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama postala vlasnikom šuma i šumskog zemljišta, sporne nekretnine nisu predstavljale šume odnosno šumsko zemljište.

10.6. U tom kontekstu promašeno je pozivanje tuženice na odredbe Zakona o šumama SRH (NN br. 20/77), jer se u konkretnom slučaju ne radi o nekretninama koje predstavljaju šumu odnosno šumsko zemljište.

10.7. Zbog navedenog, po ocjeni ovoga suda, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj po svojim pravnim prednicima stekao pravo vlasništva sporn ih nekretnina, pa je valjano udovoljeno tužbenom zahtjevu, a žalba tuženice je neosnovana i ovom dijelu.

11. Pravilna je i valjano obrazložena odluka o troškovima postupka koju je prvostupanjski sud utemeljio na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP -a, a koju tuženica pobija samo na način da (općenito) tvrdi da je „sud neosnovano obvezao tuženicu na naknadu troška ovog parničnog postupka u iznosu od 3.406,18 eura“.

12. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženice, potvrđena prvostupanjska presuda i odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

13. Tuženica nije uspjela sa žalbom pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen njen zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka i odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude. Tužitelj trošak odgovora na žalbu nije niti tražio.

U Varaždinu 9. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun