Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Kž-262/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasmine Štrucelj, predsjednice vijeća, te Michala Danečeka i Ivana Klapšića, članova vijeća, uz sudjelovanje Anamarije Milovac kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika OJ, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona (NN 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 114/2023, 36/2024., 136/2025 – dalje u tekstu: KZ/11), u vezi s člankom 52. KZ/11, odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, broj K-300/2026-19 od 1. srpnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženika OJ kao neosnovana i potvrđuje pobijano rješenje.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Karlovcu od 1. srpnja 2026., broj K- 300/2026-19, nakon donesene nepravomoćne presude suda prvog stupnja protiv optuženog OJ, zbog počinjenja kaznenog djela iz člana 326. stavku 1. KZ/11, produljen je istražni zatvor koji je određen rješenjem suca istrage Županijskog suda u Karlovcu broj Kir-262/2026-3 od 21. travnja 2026., potvrđen rješenjem Županijskog suda u Karlovcu broj Kv II-118/2026-2 od 30. travnja 2026., produljen rješenjem Općinskog suda u Karlovcu, broj Kov-254/2026-7 od 12. svibnja 2026., potvrđen rješenjem Županijskog suda u Karlovcu broj Kž-184/2026-2 od 11. lipnja 2026. Na temelju članka 124. stavak 2. ZKP u istražni zatvor uračunava se vrijeme od uhićenja optuženika OJ od 20. travnja 2026. u 08,55, pa nadalje.
2. Protiv ovog rješenja žalbu je podnio optuženik po branitelju Damiru Karajiću, odvjetniku u Karlovcu, ne navodeći žalbene razloge, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje.
3. Žalba optuženika OJ nije osnovana.
4. Iz sadržaja žalbe proizlazi da optuženik ne osporava postojanje osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, kao opće pretpostavke za određivanje istražnog zatvora iz članka 123. stavak 1. ZKP, koja u konkretnom slučaju proizlazi iz nepravomoćne presude suda prvog stupnja kojom je optuženik proglašen krivim i osuđen zbog počinjenja konkretnog kaznenog djela na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci.
5. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je za svoja utvrđenja naveo valjane, potpune i neproturječne razloge koje prihvaća i ovaj sud. Tako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio osobite okolnosti na strani optuženika iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP, koje upućuju da bi on mogao pobjeći. Naime, činjenicu da je optuženik državljanin [adresa] valja povezati s time da je za počinjenje konkretnog kaznenog djela nepravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci, što sasvim sigurno djeluje motivirajuće na donošenje odluke o bijegu, da optuženik nije obiteljski niti poslovno vezan za teritorij Republike Hrvatske, već da iz podataka u spisu proizlazi da je u Republiku Hrvatsku došao isključivo radi počinjenja konkretnog kaznenog djela, a što sve u konačnici ukazuje na realnu opasnost da bi optuženi, ako bi bio na slobodi, mogao pobjeći i time postati nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, prije svega krijući se u matičnoj državi koja nije članica Europske unije i nema obvezu izručivati svoje građane Republici Hrvatskoj radi vođenja kaznenog postupka protiv njih zbog konkretnog kaznenog djela. Bijegu može doprinijeti i povezanost optuženika s organizatorima protuzakonitog prevođenja ljudi preko državnih granica, koja bi okolnost omogućila optuženiku napuštanje Republike Hrvatske i bez putnih isprava. Iz tih je razloga odluka o produljenju istražnog zatvora protiv optuženika po osnovi iz članka 123. stavak 1. točke 1. ZKP pravilna.
6. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio i postojanje posebne pretpostavke za produljenje istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP. Realna opasnost da bi optuženi ponovio kazneno djelo, odnosno počinio novo, teže kazneno djelo, proizlazi iz okolnosti počinjenja konkretnog kaznenog djela te iz činjenice da je optuženi pravomoćno osuđen za počinjenje istovrsnog kaznenog djela u [adresa], za koje je, prema vlastitoj izjavi, izdržao kaznu. Naime, bez obzira na raniju kaznenu osudu okrivljeni je u dva dana počinio dvije radnje kaznenog djela , odnosno dva prijevoza ilegalnih migranata, što ukazuje na njegovu upornost u činjenju ovog djela radi stjecanja imovinske koristi. Navedene okolnosti upućuju da bi optuženik, ako bi bio na slobodi, vrlo vjerojatno nastavio s činjenjem kaznenih djela, osobito istovrsnih, radi stjecanja sredstava za život, odnosno namirenje duga, na koju se okolnost sam poziva. Stoga je i odluka o produljenju istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP, pravilna.
7. Obzirom na utvrđene posebne okolnosti na strani optuženika, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da se opasnost od bijega optuženika i opasnost od ponavljanja djela ne mogu prevenirati isključivo mjerama opreza iz članka 98. stavak 2. ZKP, ali ni istražnim zatvorom u domu iz članka 119. ZKP. Okolnost da je optuženik priznao počinjenje djela, priznao da je ranije bio osuđen zbog istovrsnog kaznenog djela te da tvrdi da je konkretno kazneno djelo počinio pod prisilom ni na koji način ne utječe na otklanjanje opasnosti od bijega ili iteracijske opasnosti, s time da počinjenje konkretnog djela pod prisilom nije dokazano.
8. Pobijanom odlukom nije povrijeđeno načelo razmjernosti iz članka 122. stavak 2. ZKP/08, obzirom na težinu počinjenog kaznenog djela, potrebu produljenja istražnog zatvora i kaznu koja mu je izrečena nepravomoćnom presudom suda prvog stupnja, posebno cijeneći odredbu članka 133. ZKP/08, koja propisuje najdulje trajanje istražnog zatvora, kada se optuženik nalazi u istražnom zatvoru od 20. travnja 2026.
9. Slijedom iznijetog je utvrđeno da nisu osnovani navodi koje optuženik ističe u žalbi, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene ni povrede propisane odredbom članka 494. stavkom 4. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci.
U Karlovcu 9. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Jasmina Štrucelj