REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Splitu
Gundulićeva 29 a, Split
Poslovni broj Gž-1688/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Ankice Matić, kao članice vijeća, pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d. Zagreb, OIB:26187994862, V. Jagića 33, Zagreb, protiv tuženika OP iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Dinu Hadžiomeroviću, odvjetniku u Dubrovniku, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog sud u Dubrovniku poslovni broj P- 385/2022 od 07. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog sud u Dubrovniku poslovni broj P-385/2022 od 07. travnja 2025. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:
"I. Nalaže se tuženiku OP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti tužitelju CROATIA osiguranje d.d., OIB:26187994862, Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, na ime regresnog duga iznos od 11.362,25 Kn, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na isti iznos teče po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena i to; - na iznos od 9.971,83 kune počev od 29.04. 2022. godine do isplate, - na iznos od 1.390,42 kune počev od 29.04. 2022. godine do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženiku OP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nadoknaditi tužitelju CROATIA osiguranje d.d., OIB:26187994862, Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, parnični trošak i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama u roku 15 dana."
2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica, te presudu pobija u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP), predlažući pobijanu presudu preinačiti, sukladno žalbenim navodima, podredno ukinuti te vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora čini zahtjev tužitelja za isplatu ukupnog iznosa od 11. 362,25 kuna na ime regresnog duga kojeg je tužitelj isplatio trećim osobama sa osnova imovinske i neimovinske štete, a zbog neopreznog i nepropisnog postupanja tuženika kao vozača motornog vozila pod utjecajem droga jer je tuženik 04. lipnja 2010. u Dubrovniku izazvao prometnu nezgodu.
6. Među strankama nije sporan štetan događaj, te način njegovog nastanka, a po stavu prvostupanjskog suda sporna je osnova i visina potraživanja te je li potraživanje tužitelja u zastari. Citirajući odredbu članka 24. stavka 1. točka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; dalje ZOOP), te članka 3. stavak 1. točka 2. Uvjeta za obavezno osiguranje od automobilske odgovornosti , a koje su sastavni dio Ugovora o osiguranju, te odredbe članka 234. stavak 3. i članka 240. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), prvostupanjski sud zaključuje da, iako u konkretnom slučaju proizlazi da je tuženik 13. lipnja 2019. tužitelju uplatio iznos od 2000,00 kuna, isto se ne može smatrati priznajem duga. Naime, da se zastarijevanje prekida radnjom koja mora biti jasna, određena i bezuvjetna odnosno da na nedvojbeni način očituje dužnikovu volju za priznanjem duga dok se ranije uplate do 13. lipnja 2019. ne mogu uzeti kao tuženikovo priznanje duga, obzirom da se plaćanje jednog dijela duga ne smatra priznanje drugog dijela duga, a koji tuženik u ovom postupku osporava.
6.1. Stoga, kako je tužba u ovom predmetnu podnesena 18. svibnja 2022., a tužitelj je kao osiguratelj isplatio oštećenicima naknadu 2010., da je u konkretnom slučaju protekao rok od tri (3) godine te da je tražbina tužitelja u zastari radi čega je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.
7. Odluku o troškovima postupak sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi sa člankom 155. ZPP-a.
8. Gore navedeni zaključak prvostupanjskog suda o zastari potraživanja tužitelja ne prihvaća za sada ovaj žalbeni sud.
9. Prije svega, osnovano žalitelj u žalbi ističe da presuda sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, da presuda nema razloga o svim odlučnim činjenicama te da je ista protivna sadržaju isprava ili zapisnika u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, čime je doista počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a.
10. Naime, prvostupanjski sud nije osnovano zaključio o nastupu zastare jer nije cijenio činjenice u ovom postupku koje proizlaze iz izvedenih dokaza, odnosno da je tuženik 13. lipnja 2011. isplatio zadnju uplatu u iznosu od 2000,00 kuna na račun tužitelja putem virmana, a tužitelj je u spis dostavio i relevantne podatke kojim se prate sve radnje , uplate i isplate na račun i s računa tužitelja. Također, tuženik tvrdi da je u dogovoru s tužiteljem plaćao svoj dug tužitelju mjesečno, iz čega se može zaključiti da je isti priznao svoju odgovornost za štetni događaj i regresni dug koji je proizašao iz tog štetnog događaja. Posljednja uplata na navedeni način je učinjena 13. lipnja 2019., a tužitelj je tužbom stao 18. svibnja 2022. što znači unutar zastarnog roka.
10.1. Prema odredbi članka 240. stavka 2. ZOO-a dug se može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način kao što su davanje otplate, plaćanje kamata i davanja osiguranja. Stoga se , po shvaćanju ovog žalbenog suda, ne bi moglo zaključiti da je tužitelj u zastari. Osim iznesenog, tužitelj je dostavio dokaze uz tužbu iz kojeg, po njegovom mišljenju proizlazi da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti, a koje je prvostupanjski sud odbio provesti čime je doista tužitelj onemogućeno raspravljanje pred sudom pa je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupak iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a.
11. Dakle, s obzirom na izneseno činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno, radi čega nije moguće ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava.
12. Radi svega iznesenog presudu prvostupanjskog suda valjalo je ukinuti sukladno odredbi članka 369. stavak 1. i članka 370. ZPP-a i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.
13. U nastavljenom postupku prvostupanjski će sud otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je ukazano ovim ukidanim rješenjem, upotpuniti će činjenično stanje izvođenjem dokaza koje su stranke predložile te će potom, pravilnom i sveukupnom analizom svih izvedenih dokaza (članka 8. ZPP-a) uz pravilnu primjenu materijalnog prava, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja.
14. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka (članka 166. stavak 3. ZPP-a).
U Splitu, 9. srpnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Dragica Samardžić
