Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 a

Gž-838/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Dragice Samardžić, predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ankice Matić, članice vijeća, temeljem nacrta odluke koji je izradila viša sudska savjetnica – specijalistica Katarina Bižaca, u građanskopravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB:84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Dinko Simonelli, odvjetnik u Grgić & Partneri odvjetničkom društvu d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Pn-314/2021-9 od 20. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 9. srpnja 2026.,

r i j e š i o j e :

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-314/2021-9 od 20. siječnja 2023. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 781,57 eura / 5.888,77 kn sa zateznim kamatama koje teku od 8. srpnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao djelomično neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 70.777,86 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 8. srpnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 481,53 eura / 3.628,12 kn sa zateznim kamatama koje teku od 20. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije

refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao djelomično neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.059,38 kn sa zateznim kamatama koje teku od 20. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu su podnijeli tužitelj i tuženik. Tužitelj žalbom pobija presudu u odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke te pod točkom III. izreke kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka zbog svih žalbenih razloga predviđenog odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijani dio presude preinači i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik pobija dosuđujući dio pod točkom I. izreke presude zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te točku III. izreke u dijelu kojim tuženiku nije dosuđen daljnji parnični trošak, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev i donese novu odluku o troškovima postupka.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalbe parničnih stranaka su osnovane.

5. Predmet ovog spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od ukupno 76.666,63 kn (10.175,41 eura) koji iznos je tužitelj isplatio svom osiguraniku HE na ime invalidske mirovine u razdoblju od 1. srpnja 2018. do 31. ožujka 2021. (70.777,86 kn – 9.393,83 eura) i na ime naknade za tjelesno oštećenje u razdoblju od 8. kolovoza 2018. do 31. ožujka 2021. (5.888,77 kn – 781,57 eura). S time da je regresni zahtjev usmjeren prema tuženiku s obzirom na to da je 13. studenoga 2012. osiguranik tužitelja stradao u prometnoj nesreći kao u putnik u vozilu koje je kod prednika tuženika bilo osigurano policom osiguranja od automobilske odgovornosti.

6. Tužitelj u tužbi navodi da isplatama invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje trpi štetu te stoga od tuženika ovom tužbom potražuje isplatu iznosa koje je do sada isplatio svom osiguraniku u ukupnom iznosu od 76.666,63 kn (10.175,41 eura) sa zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe do isplate.

7. Nije sporno da je osiguranik tuženika HE 13. studenoga 2012. stradao u prometnoj nesreći kao u putnik u teretnom vozilu registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao EE. Također, nije sporno da je EE pravomoćno proglašen krivim zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu.

8. Međutim, među strankama je sporna primjena materijalnog prava te osnova i visina nastale štete.

9. Prvostupanjski sud je u provedenom dokaznom postupku utvrdio:

- osiguraniku tužitelja je rješenjem HZMO-a, Područne službe Split od 5. veljače 2018. priznato pravo na invalidsku mirovinu u iznosu od 1.240,02 kn počevši od 16. studenoga 2017. upravo zbog toga što je nalazom i mišljenjem vještaka utvrđeno da je ozljeđivanjem u prometnoj nesreći, koje je kvalificirano kao ozljeda na radu, HE nastao djelomični gubitak radne sposobnosti,

- da iz rješenja HZMO-a, Područne službe Split od 17. rujna 2018. proizlazi da je tom upravnom odlukom osiguraniku tužitelja priznato pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja u svoti od 156,80 kn počevši od 8. kolovoza 2018. upravo zbog toga što je nalazom i mišljenjem vještaka utvrđeno da je ozljeđivanjem u prometnoj nesreći kod HE nastalo tjelesno oštećenje od 30%,

- da uvidom u podatke o isplaćenim iznosima (list 31-32 spisa) te u izvatke iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (list 59-74 spisa) proizlazi da je tužitelj svom osiguraniku na ime invalidske mirovine u razdoblju od 1. srpnja 2018. do 31. ožujka 2021. na ime invalidske mirovine isplatio iznos od 70.776,86 kn i u razdoblju od 8. kolovoza 2018. do 31. ožujka 2021. na ime naknade za tjelesno oštećenje isplatio iznos od 5.888,77 kn.

10. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je za odlučivanje u sporu kojeg pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, u daljnjem tekstu: ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada je izvršena isplata mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja

- prometne nesreće. Pri tome, u konkretnom slučaju da se ne primjenjuje odredba članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' broj 157/13, 151/14, 33/15, 120/16, 18/18., 62/18, 115/18, 102/19, u daljnjem tekstu: ZOMO).

11. Prema odredbi članka 27. ZOOP određeno je:

1. Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

2. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

3. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

4. Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

5. Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.

12. Sukladno odredbi čl. 27. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).

13. Međutim, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno st. 2. i 3. čl. 27. ZOOP-a, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.

14. Obveze tuženika, kao društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane su odredbama ZOOP-a pa su u postupcima u kojima spor pokreće tužitelj protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine relevantne odredbe ZOMO-a. Naime, ZOMO predstavlja opći propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja.

15. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u brojnim odlukama, primjerice, odlukama broj Rev-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-909/2021 od 8. rujna 2021., Rev 5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-1067/2012 od 12. srpnja 2017., Rev-768/2022 od 11. srpnja 2023., u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nesreće.

16. Vrhovni sud Republike Hrvatske je stava, kako treba imati na umu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, među ostalim, i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a u skladu s odredbama ZOOP- a. U konkretnom slučaju riječ je o obveznom osiguranju u prometu, a koja je materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti uređena ZOOP-om, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP.

17. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi se u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP-om na temelju kojeg Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane ZOOP- om.

18. Osiguravajuća društva nisu štetnici, nego na temelju zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari-motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su

ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe-štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji je Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti uređen posebnim zakonom i to ZOOP-om.

19. Odredbom članka 8. stavak 1. ZOOP-a reguliran je „Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak“, a ta odredba glasi:“Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje.“

20. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju u skladu s odredbama ZOOP-a, a kojim odredbama je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a na temelju čega se, u skladu s načelom razmjernosti, i naplaćuje/obračunava premija osiguranja (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev-163/2023 od 28. ožujka 2023.).

21. U odnosu na dosuđujući dio pod točkom I. izreke presude koji se odnosi na naknadu za tjelesno oštećenje, potrebno je ukazati da je odredbom članka 27. stavak 2. ZOOP-a propisano da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Međutim, ovom odredbom nije navedeno da se stvarnom štetom smatraju i troškovi na ime naknade za tjelesno oštećenje.

22. Prema presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1055/2021-2 od 5. ožujka 2024. u slučajevima subrogacijskih zahtjeva nositelja mirovinskog i socijalnog osiguranja, HZMO, kada društvo za osiguranje prigovori da je tužiteljev osiguranik ostvario pravo na starosnu mirovinu i da zbog toga šteta HZMO kao nositelju mirovinskog osiguranja predstavlja razliku između starosne i invalidske mirovine, teret dokaza da je visina starosne mirovine koju bi HZMO prema redovnom tijeku stvari bio dužan isplaćivati da nije bilo štetnog događaja jednaka ili manja od visine tužbenog zahtjeva je na tuženiku jer je tuženik stranka o čijem uspjehu u parnici ovisi dokazivanje te činjenice i jer on snosi štetne posljedice neuspjeha da se njegova činjenična pretpostavka ne utvrdi kao činjenica u postupku u potrebnom stupnju izvjesnosti.

23. Dakle, u pogledu tereta dokazivanja visine naknade koja tužitelju pripada i primjene članka 221.a ZPP-a, stav prvostupanjskog suda u suprotnosti je s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u odluci poslovni broj Rev-1055/2021-2 od 5. ožujka 2024. u postupku koji se vodio između istih parničnih stranaka, kojom odlukom je reafirmirano pravno shvaćanje istog suda sadržano u odluci poslovni broj Rev-4176/2019-2 od 10. listopada 2023., a koje shvaćanje kod primjene članka 27. stavka 3. ZOOP-a prihvaća i ovaj sud.

24. Imajući na umu da tužitelj visinu naknade koju zahtijeva istaknutim regresnim zahtjevom dokazuje obračunom izvršenih isplata s osnova invalidske mirovine u spornom razdoblju, koji je dostavljen uz tužbu i predstavlja internu dokumentaciju ovjerenu od strane tužitelja, i da je tuženik prigovorio visini zahtijevane naknade i predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem na okolnost utvrđenja postojanja eventualne razlike u smislu članka 27. stavak 3. ZOOP, koji dokazni prijedlog sud prvog stupnja nepravilno odbija kao nepotreban, a kako je slijedom navedenih shvaćanja ovog suda i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u smislu članka 219. stavka 1. ZPP-a, na tuženiku teret dokazivanja da zatražena naknada ne odgovara stvarnoj šteti i novčanim iznosima navedenim u zahtjevu i obračunu tužitelja, potrebno je u ponovljenom postupku izvesti dokaz predloženim financijskim vještačenjem.

25. Zbog izloženih razloga, kako je zbog pogrešnog pravnog stava i pristupa prvostupanjskog suda činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, prema odredbi članka 370. ZPP valjalo je ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

26. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud vodeći računa o pravnim shvaćanjima iznijetim u ovoj drugostupanjskoj odluci, provesti novu glavnu raspravu i pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu i parničnom trošku.

Split, 9. srpnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Dragica Samardžić