Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29 a
Poslovni broj: Gž-322/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Mihe Mratovića, kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i Arijane Bolanča, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KVA iz [adresa] (ranije [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Milici Đurđević, odvjetnici iz Zagreba, protiv I tuženika Hrvatski ured za osiguranje iz Zagreba, Martićeva ulica 71 (ranije iz Zagreba, Martićeva 73), OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćniku Damiru Vidrihu, odvjetniku iz Zagreba i II tuženice KV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5471/2022-80 od 26. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 9. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5471/2022-80 od 26. rujna 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:
" I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda Zagreb br. 18 Ovr-3942/10 od 21. travnja 2011.g.''
II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška ovog postupka.
III Nalaže se tužiteljici KVA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi I tuženiku Hrvatski ured za osiguranje iz Zagreba, Martićeva ulica 71, OIB: 38922958547 parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.500,00
EUR, u roku od 15 dana."
2. Tužiteljica pobija presudu zbog žalbenih razloga propisanih uredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 dalje u tekstu: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. U odgovoru na žalbu tužiteljice, 2. tužena je navela da se slaže u cijelosti sa svim navodima tužiteljice, te predlaže drugostupanjskom sudu da usvoji žalbu .
4. Žalba je neosnovana.
5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskom građanskog suda u Zagrebu 18 Ovr -3942/10 od 21. travnja 2011.
7. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski je sud utvrdio:
- da je ovdje 2. tuženica KV majka ovdje tužiteljice, dakle osoba s najbližim krvnim srodstvom, pa je notorno da je zainteresirana za uspjeh tužiteljice u ovom sporu slijedom čega sud priznanje tužbenog zahtjeva od strane 2. tuženice cijeni u tom svjetlu,
- da tužiteljica od 2013. , nema prijavljeno prebivalište na adresi predmetnog stana u [adresa], u kojem se nalaze pokretnine popisane u pobijanom ovršnom postupku, dok ovdje 2. tuženica 1985. ima neprekidno prebivalište na toj adresi,
-da je presudom pod poslovnim brojem P-9882/06 od 12. prosinca 2006., koja je djelomično potvrđena , a djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni bro Gž-2793/07 od 27. srpnja 2007., utvrđeno da je ovdje 2. tuženica KV suvlasnica u ½ dijela predmetnog stana, a što su nekretnine BV i OV kao tuženici u tom predmetu bili dužni priznati s tim da su BV i ovdje tužiteljica ostali suvlasnicima predmetna nekretnine svaki za ¼ dijela temeljem rješenjem o nasljeđivanju iza njihovog pokojnog oca FV,
- da je tužiteljica 24. rujna 2013. s AV sklopila Ugovor o kupoprodaj i suvlasničkog dijela nekretnine temeljem kojega je od BV kupila suvlasnički dio od ¼ dijela predmetne nekretnine za iznos od 32.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti , a da iz izjave BV od 24. rujna 2013. proizlazi da je tužiteljica istom isplatila kupoprodajnu cijenu, te da je isti izdao tabularnu izjavu kojom joj dopušta upis njenog prava vlasništva u zemljišnu knjigu,
- da je ovdje 2. tuženica kao darovateljica tužiteljici kao darmoprimateljici Darovnim ugovorom s ovjerenim potpisom kod javne bilježnice 27. travnja 2015. darovala svoj suvlasnički dio od ½ dijela nekretnine predmetnog stana, s tim da su stranke ovog darovnog ugovora ugovorile da 2. tuženica ima pravo doživotnog uzdržavanja na predmetnoj nekretnini,
- da iz spisa poslovni broj Z-38741/20 proizlazi da je rješenjem zemljišnoknjižnog odjela od 31. kolovoza 2020. za predmetnu nekretninu dopuštena uknjižba prava vlasništva za korist ZV ovdje tužiteljice svakog po ½ dijela , a na temelju rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-6590/86 od 27. siječnja 1988., a na prijedlog predlagatelja ZV,
- da su protiv tog rješenja ovdje tužiteljica i ovdje 2. tuženica uložile prigovor u kojem navode da je rješenje o nasljeđivanju stavljeno izvan snage i da je ostavinski postupam prekinut, te je 2. tuženica pokrenula parnični postupak radi utvrđenja svog prava vlasništva nad predmetnim stanom,
- da je tužiteljica 08. rujna 2020. predala zemljišnoknjižnom odjelu prijedlog za upis vlasništva nad predmetnim stanom, a da iz izvatka iz knjige položenih ugovora sa stanjem na dan 14. veljače 2021. i 6. prosinca 2021. proizlazi da su kao suvlasnici predmetnog stana bili upisani ZV i ovdje tužiteljica svaki za ½ dijela ,
- da iz preslika spisa poslovni broj P-5267/2020 proizlazi da je ovdje tužiteljica 28. listopada 2020. podnijela tužbu protiv ZV radi utvrđenja prava vlasništva nad predmetnim stanom,
- da uvidom u kaznenu prijavu proizlazi da je ZV u cilju pribavljanja imovinske koristi sudu 19. kolovoza 2020. podnio prijedlog za uknjižbu prava vlasništva nad ½ dijela nekretnine i da je predočio rješenje o nasljeđivanju iako je znao da je kasnije u pokrenutom parničnom postupku poslovni broj P – 1845/86 po pravomoćnom okončanju istog saznao da je postao suvlasnikom samo u ¼ dijela predmetne nekretnine , a koji je da je ugovorom o kupoprodaji 24. rujna 2013. u cijelosti prodao ovdje tužiteljici.
8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja smatra da tužiteljica nije dokazala da su pokretnine koje se nalaze u predmetnom stanu i koje su popisane u pobijanom ovršnom postupku njezino vlasništvo pa je odbio tužbeni zahtjev.
9. Ovakva činjenična utvrđenja i pravni zaključak suda prvog stupnja su pravilni, a tužiteljica žalbenim navodima nije dovela u sumnju.
10. Iz izvatka iz zemljišne knjige položenih ugovora od 14. veljače 2021. i 06. prosinca 2021. proizlazi da je tužiteljica suvlasnica predmetnog stana u ½ dijela.
11. Naime, vlasništvo nad nekretninama stječe se uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu (čl. 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - „Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZV) .
12. Na pozivanje tužiteljice da je predmjevanja vlasnica predmetne nekretnine za istaći je da je na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 22. veljače 2018. zauzeto pravno shvaćanje da predmnjevani vlasnik može uspješno štiti svoje pravo na predmetnu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo.
13. Hrvatski parnični postupka temelji se na dominantnoj primjeni raspravnog načela (članak 7. stavak 1. i članak 219. stavka 1. ZPP-a ). To znači da su stranke te koje moraju navesti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve odnosno prigovore, te predlagati dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Tužitelj mora, dakle, navesti sve one činjenice koje su pravno relevantne za nastupanje onih pravnih posljedica koje se u tužbenom zahtjevu ističu te predložiti dokaze za utvrđenje istinitosti svojih tvrdnji u postojanju pravno relevantnih činjenica.
14. Sud ne samo da nije dužan, nego i ne smije po službenoj dužnosti utvrđivati postoje li još koje činjenice koje bi bile značajne za utvrđivanje o istaknutom tužbenom zahtjevu, niti smije izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile osim u slučaju kada posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (članak 7. stavak 2. ZPP-a).
15. Kako u konkretnom slučaju tužiteljica nije dokazala da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten , odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo, to je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.
17. Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154., članka 155., članka 166. 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23) pravilno obračunao troškove koji su bili neophodni za vođenje postupka.
18. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
U Splitu, 9. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Miho Mratović
