Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Split, Put Supavla 1
Poslovni broj: Us I-463/2026-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću i zapisničarki Tamari Taraš, u upravnom sporu tužitelja ŠO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Petar Macura, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Ministarstva demografije i useljeništva, Zagreb, Ulica grada Vukovara 23, OIB: 43609566625, radi privremenog boravka pripadnika hrvatskog naroda, 9. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva demografije i useljeništva, klasa: UP/I-034-03/26-01/1, ur.broj: 519-05-02-02/3-26-2 od 21. siječnja 2026.
II. Odbija se tužiteljev zahtjev za nadoknadu troškova ovog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, klasa: UP/I-034-03/26-01/1, ur.broj: 519-05-02- 02/3-26-2 od 21. siječnja 2026. odbija se, kao neosnovan, tužiteljev zahtjev za izdavanje potvrde radi reguliranja privremenog boravka u svrhu humanitarnih razloga kao pripadniku hrvatskog naroda sa stranim državljanstvom.
2. Tužitelj ističe da je uz svoj zahtjev od 2. prosinca 2025. priložio svu zakonom propisanu i dostatnu dokumentaciju iz koje nedvojbeno proizlazi njegova pripadnost hrvatskom narodu te iz koje također nedvojbeno proizlazi predanost njegovanju hrvatskog identiteta i promicanju hrvatskog kulturnog zajedništva, a radi čega je tuženik bio dužan izdati tužitelju traženu potvrdu. Navodi kako je iz izvoda iz matične knjige rođenih od **.**.2025. iz [adresa], razvidno da se tužitelj (kao i njegovi preci) izjašnjavao pripadnikom hrvatskog naroda. Smatra da je nezakonito stajalište tuženika, kojim se nastoji umanjiti valjanost navedene javne isprave kada navodi da u upravnom spisu nije priložen niti jedan drugi „stariji“ dokaz o izjašnjavanju hrvatskom narodu .
3. Nadalje, tužitelj ukazuje na odredbu članka 6. stavka 2. Pravilnika o izdavanju potvrde u svrhu podnošenja zahtjeva za reguliranje boravka pripadniku hrvatskog naroda sa stranim državljanstvom ili bez državljanstva (Narodne novine, broj 122/22.) prema kojoj se dokazom pripadnosti hrvatskom narodu smatra izvod iz matične knjige rođenih i/ili vjenčanih i/ili umrlih za roditelje, izvod iz matične knjige rođenih i/ili vjenčanih i/ili umrlih za djedove, bake i druge pretke kojim se može dokazati pripadnost hrvatskom narodu. Odredbom članka 6. stavka 3. navedenog Pravilnika propisano je da se, iznimno, kao dokaz pripadnosti hrvatskom narodu mogu uzeti u obzir potvrde podnositelja zahtjeva da je kao hrvatski iseljenik i potomak hrvatskih iseljenika aktivno sudjelovao u promicanju hrvatskog nacionalnog identiteta u inozemstvu kroz rad registriranih hrvatskih udruga, hrvatskih katoličkih misija, hrvatskih udruga i institucija u području kulture, sporta, znanosti i obrazovanja koje baštine hrvatski nacionalni identitet u inozemstvu. Stavkom 4. pritom je propisano da se mogu uzeti u obzir i preporuke hrvatskih institucija iz Republike Hrvatske i inozemstva, kojim se potvrđuje osobni angažman podnositelja zahtjeva u očuvanju i razvijanju kulturnoga i nacionalnoga identiteta Š izvan Republike Hrvatske.
4. S tim u vezi, tužitelj navodi kako je iz izvoda iz matične knjige rođenih SFRJ od 17. lipnja 1968., za njegova strica, razvidno da su se djed i baka tužitelja izjašnjavali kao pripadnici hrvatskog naroda. Nadalje, tužitelj je uz svoj zahtjev predao i pismo preporuke gđe ZO, predsjednice Društva bivših studenata i prijatelja hrvatskih sveučilišta – Toronto, Kanada, kao i pismo preporuke gosp. ČO, člana uprave KW Hrvat Kitchener i člana uprave Hrvatske nogometne federacije u Kanadi i SAD -u iz kojih jasno proizlazi osobni angažman tužitelja u očuvanju i razvijanju kulturnoga i nacionalnoga identiteta Š izvan Republike Hrvatske kao i aktivno sudjelovanje tužitelja u promicanju hrvatskog nacionalnog identiteta u inozemstvu kroz rad registriranih hrvatskih udruga i institucija, a što također samo po sebi predstavlja dokaz pripadnosti hrvatskom narodu kako je to propisano Zakonom i Pravilnikom.
5. Tuženik stoga predlaže da Sud poništi osporavano rješenje i naloži tuženiku izdavanje odgovarajuće potvrde te da obveže tuženika na nadoknadu troškova upravnog spora.
6. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod svog rješenja te upućuje na razloge navedene u njegovu obrazloženju. Navodi da se izdavanje potvrde u svrhu reguliranja privremenog boravka u svrhu useljavanja i povratka hrvatskog iseljeništva kod nadležne policijske uprave/postaje isključivo odnosi na hrvatske iseljenike i potomke hrvatskih iseljenika te se pripadnikom hrvatskog naroda kao hrvatskog iseljenika i potomka hrvatskog iseljenika smatra osoba definirana posebnim propisom kojim se regulira stjecanje hrvatskog državljanstva. Tako se hrvatskim iseljenikom smatra osoba koja je iselila s područja Republike Hrvatske prije 8. listopada 1991. u namjeri da u inozemstvu stalno živi. Navodi kako je cilj mjerodavnih propisa u predmetnom slučaju, Zakona o strancima i Zakona o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske, omogućiti useljenicima i povratnicima pripadnicima hrvatskog iseljeništva bez hrvatskog državljanstva reguliranje boravka u Republici Hrvatskoj pod povoljnijim uvjetima. U konkretnom je slučaju osporavano rješenje doneseno na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Naime, tužitelj se tek u dokumentu iz 2025. godine izjasnio kao Z, dok se ni u jednom od propisanih dokumenata koji se prilažu zahtjevu nitko od tužiteljevih predaka tako ne izjašnjava. Tuženik stoga predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.
7. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., 39/26. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
8. U sporu je održana rasprava 18. lipnja 2026. uz nazočnost zamjenika opunomoćenika tužitelja Duje Domazeta, odvjetnika u Splitu, te ovlaštenih službenih osoba tuženika, ŽO i ŠOU.
9. Sud je izveo dokaze uvidom u osporavano rješenje te u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa predmeta i u sve isprave priložene spisu.
10. Sud nije smatrao potrebnim izvesti predloženi dokaz saslušanjem tužitelja ocijenivši da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno na temelju dokaza izvedenih tijekom upravnog postupka i ovog spora.
11. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
12. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva od 2. prosinca 2025. za izdavanje potvrde u svrhu reguliranja privremenog boravka zbog humanitarnih razloga za tužitelja kao pripadnika hrvatskog naroda sa stranim državljanstvom.
13. Naime, odredbom članka 79. stavka 1. točke 3. Zakona o strancima (Narodne novine, broj 133/20., 114/22., 151/22.) bilo je propisano da će se privremeni boravak zbog humanitarnih razloga odobriti državljaninu treće zemlje ako je pripadnik hrvatskog naroda sa stranim državljanstvom ili bez državljanstva i ima potvrdu tijela državne uprave nadležnog za odnose s Hrvatima izvan Republike Hrvatske. Navedena zakonska odredba prestala je važiti stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama zakona o strancima (Narodne novine, broj 40/25.) te od 15. ožujka 2025. više nije na snazi. Dakle, proizlazi da u povodu tužiteljeva zahtjeva u konkretnom slučaju, a s obzirom na datum njegova podnošenja, nije moguće izdati traženu potvrdu budući da takva mogućnost za pripadnike hrvatskog naroda sa stranim državljanstvom ili bez državljanstva, u svrhu odobravanja privremenog boravka zbog humanitarnih razloga, zakonom više nije propisana.
14. Međutim, člankom 79.a Zakona o strancima (Narodne novine, broj 133/20., 114/22., 151/22., 40/25., 55/26.) propisani su uvjeti na temelju kojih se privremeni boravak može odobriti u svrhu useljavanja i povratka hrvatskog iseljeništva. Stoga je tuženik u nastavku postupka razmotrio ispunjava li tužitelj uvjete za odobravanje privremenog boravka sukladno odredbama članka 79.a Zakona o strancima te Sud nalazi kako je tuženik pravilno utvrdio, na temelju provedenog postupka, da tužitelj nije dokazao da ispunjava propisane uvjete.
15. Naime, tužitelj je rođen **.**.1985. u [adresa], Bosna i Hercegovina, odakle je iselio tijekom 90-ih godina u Ontario, Kanadu, te ima državljanstvo Kanade, gdje je osnovao obitelj. U Republici Hrvatskoj je imao od 16. ožujka 2024. do 1. svibnja 2025. reguliran privremeni boravak u druge svrhe, sukladno odredbama Zakona o strancima, zajedno sa suprugom Č i dvoje malodobne djece Ž i U te je 30. travnja 2025. podnio zahtjev za reguliranjem privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji.
16. Iz preslika izvadaka iz Matičnih knjiga rođenih i vjenčanih za roditelje, oca UO i majku BO, rođenu ĐO, utvrđeno je da tužiteljevi roditelji potječu iz Republike Bosne i Hercegovine, njeni su državljani, te da u navedenim ispravama nema navoda o njihovoj narodnoj pripadnosti.
17. Iz izvatka Matične knjige rođenih u [adresa] od 5. veljače 2025. proizlazi da se tužitelj izjasnio kao pripadnik hrvatskog naroda.
18. Međutim, u vezi s navedenim izvatkom iz Matične knjige rođenih za tužitelja, tuženik ispravno primjećuje kako se radi o jedinom dokumentu u kojem se tužitelj osobno izjasnio kao pripadnik hrvatskog naroda, pri čemu se radi o ispravi novijeg datuma, dok u spisu predmeta nema nikakvog drugog dokument o ranijem izjašnjavanju tužitelja kao pripadniku hrvatske narodnosti u pravnom prometu ili javnim ispravama.
19. Nadalje, iz priložene dokumentacije za tužiteljeve roditelje proizlazi da su rođeni u Republici Bosni i Hercegovini, čije imaju i državljanstvo, a u spisu predmeta nema dokaza o tome da bi se radilo o pripadnicima hrvatskog naroda.
20. Tuženik pravilno pritom ukazuje i kako priložena domovnica za ĐO, koji je tužiteljev ujak, dokazuje samo činjenicu njegova državljanstva, ali ne dokazuje i nacionalnu pripadnost hrvatskom narodu. Osim toga, majčin brat ne pripada ravnoj lozi tužitelja te se stoga ne smatra pretkom u svrhu izdavanja potvrde za reguliranje privremenog boravka u svrhu useljavanja i povratka hrvatskog iseljeništva.
21. Naime, člankom 79.a stavkom 1. Zakona o strancima propisano je da se privremeni boravak u svrhu useljavanja i povratka hrvatskog iseljeništva može odobriti državljaninu treće zemlje koji je hrvatski iseljenik, član obitelji hrvatskog iseljenika, potomak hrvatskog iseljenika ili član obitelji potomka hrvatskog iseljenika, što dokazuje potvrdom ministarstva nadležnog za demografiju i useljeništvo. Pravilno je stoga tuženik utvrdio da tužitelj nije dokazao da je hrvatski iseljenik ili potomak hrvatskog iseljenika.
22. U pogledu odredbi Pravilnika na koje se tužitelj poziva u tužbi, napominje se da je člankom 6. stavkom 2. izričito propisano što se smatra dokaz o pripadnosti hrvatskom narodu, dok je stavkom 3. propisano koji se dokaz iznimno može uzeti u obzir, kao što se, sukladno stavku 4., u obzir mogu uzeti i preporuke hrvatskih institucija iz Republike Hrvatske i inozemstva. S tim u vezi, Sud nalazi da je tuženik ispravno utvrdio kako iz preporuke spomenutih institucija ne proizlazi da se tužitelj kroz svoje aktivnosti i angažman izjašnjavao kao pripadnik hrvatskog naroda.
23. Prema navedenom, a kako tužitelj navodima koje iznosi u tužbi nije doveo u sumnju odlučne činjenice utvrđene u provedenom postupku , kao ni pravilnu primjenu zakona, Sud nalazi da osporavanim rješenjima u konkretnom slučaju nije povrijeđen zakon na njegovu štetu, dok prigovori iznijeti u tužbi nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovom upravnom sporu. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u I. točki izreke.
24. Budući da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužitelj nije niti djelomično uspio u ovom sporu, nisu ispunjeni uvjeti u smislu odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a da se tuženika obveže na to da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora. Stoga je riješeno kao u II. točki izreke.
U Splitu 9. srpnja 2026.
Sudac
Jakša Marušić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude u I. točki izreke, kao i protiv rješenja o troškovima upravnog spora u II. točki izreke, dopuštena je žalba koja se podnosi ovom Sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ove odluke, a po žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA: - tužitelju, po opunomoćeniku
- tuženiku
- u spis.
