Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Valpovu

Valpovo, Kralja P. Krešimira IV br. 3.

Poslovni broj: P-1047/2021-77

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja CEJ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po pun. Branimiru Ivekoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika 1. Grad Valpovo, OIB 84382730327, M. Gupca 32, Valpovo i 2. Ustanova za kulturne djelatnosti Ane Evetović Miroljub, OIB 89807635022, Dvorac Normann Prandau 1, Valpovo, oboje zastupani po pun. Atili Čokoliću, odvjetniku iz Osijeka, radi utvrđenja, plateža i iseljenja, nakon zaključene glavne javne rasprave 12. lipnja 2026. na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), objavljene 9. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. O d b i j a s e tužbeni zahtjev tužitelja CEJ koji glasi: "1. Utvrđuje se da ne postoje potraživanja I. Tuženika prema Tužitelju s osnove čl. 49. st. 2. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine br. 92/1996, 92/1999, 39/1999, 42/1999, 43/2000, 131/2000, 27/2001, 34/2001, 65/2001, 118/2001, 80/2002, 81/2002, 98/2019; dalje: Zakon o naknadi) u odnosu na dvorac Prandau-Normann u Valpovu, označen kao k. č. br. [katastarska čestica], površine 21742m2, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

2. Utvrđuje se da ne postoje potraživanja II. Tuženika prema Tužitelju s osnove čl. 49. st. 2. Zakona o naknadi u odnosu na dvorac Prandau-Normann u Valpovu, označen kao k. č. br. [katastarska čestica], površine 21742m2, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; 3. Nalaže se I. Tuženiku i II. Tuženiku da solidarno plate Tužitelju iznos od EUR 1.587.806,00 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate obračunatim sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana;

4. Nalaže se I. Tuženiku i II. Tuženiku da kao zakupnici zajednički s Tužiteljem kao zakupodavcem sklope ugovor o zakupu nekretnine – dvorca Prandau-Normann u Valpovu, označenog kao k. č. br. [katastarska čestica], površine 21742m2, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od dana 18. prosinca 2025. godine (kao dana zaključenja glavne rasprave) na neodređeno vrijeme za iznos zakupnine od EUR 14.434,60 mjesečno, plativo do 5. u mjesecu za tekući mjesec, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove Presude, jer će u suprotnom isti zamijeniti ova Presuda;

5. Nalaže se I. Tuženiku i II. Tuženiku plaćanje troškova ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate obračunatim sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana, sukladno priloženom troškovniku."

II. N a l a ž e s e tužitelju da 1. i 2. tuženicima naknadi parnični trošak u iznosu od 158.962,91 € (stopedesetosamtisućadevetstošezdesetdvaeuraidevedeset- jedancent) u roku od 15 dana, dok se 1. i 2. tuženici s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 45.710,00 € o d b i j a j u .

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 13. listopada 2021. navodi da mu je djelomičnim rješenjem Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, Služba za imovinsko pravne poslove, Ispostava Valpovo, Klasa: UP/I 943-01/02-01/17, Urbroj: 2158-15-03/2-09-34 od 18. svibnja 2009. vraćena u vlasništvo nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi dvorac Prandau Normann u Valpovu. Rješenje je u odnosu na Dvorac postalo pravomoćno 24. prosinca 2013. te je upisan kao vlasnik Dvorca u zemljišne knjige. Dvorac se od dana pravomoćnosti rješenja nalazi u posjedu 1. i 2. tuženika. Navodi da je u više navrata pokušao s 1. i 2. tuženicima dogovoriti mirnu predaju posjeda te pokušao dogovoriti sklapanje ugovora o zakupu kako isti ne bi imali u posjedu Dvorac bez pravne osnove, no 1. i 2. tuženici su se oglušili. Opisanim korištenjem nekretnine bez odgovarajućeg ugovora o zakupu, 1. i 2. tuženici stječu gospodarsku i financijsku korist bez pravne osnove.

1.1. Ističe da 1. i 2. tuženici nisu protiv njega nikada podnijeli tužbe za naknadu eventualnih ulaganja u Dvorac kojima bi se njegova vrijednost uvećala s obzirom na vrijednost u trenutku oduzimanja tj. 1945., a sve sukladno čl. 49. st. 2. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (dalje: Zakon o naknadi). Iz toga proizlazi da takvih potraživanja nije bilo, a i da je bilo takvih ulaganja ta bi potraživanja zastarila jer je od dana pravomoćnosti navedenog rješenja prošlo više od 5 godina. S obzirom na navedeno, ima pravni interes za utvrđivanje nepostojanja potraživanja 1. i 2. tuženika sukladno čl. 49. st. 2. Zakona o naknadi. Stoga predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev.

1.2. Ukoliko sud smatra da nije osnovan zahtjev pod toč. 5. i 6. da 1. i 2. tuženici sklope s tužiteljem ugovor o zakupu predmetne nekretnine na neodređeno vrijeme, predlaže da sud usvoji alternativni tužbeni zahtjev sukladno čl. 188.st.1. ZPP-a odn. da 1. i 2. tuženici isele iz predmetne nekretnine te da mu istu slobodnu od osoba i svojih stvari predaju u posjed.

2. Podneskom od 8. prosinca 2021. tužitelj predlaže da sud, budući da 1. i 2 . tuženici nisu u ostavljenom roku dostavili odgovor na tužbu, odnosno nisu osporili tužbene zahtjeve te su ispunjene su pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe, donese djelomičnu presudu kojom se utvrđuje da ne postoje potraživanja 1. i 2. tuženika prema njemu s osnove čl. 49. st. 2. Zakona o naknadi u odnosu na dvorac Prandau Normann u Valpovu kao i da 1. i 2. tuženici isele iz predmetne nekretnine te da istu slobodnu od osoba i svojih stvari predaju mu u posjed te mu naknade troškove ovog postupka.

3. 1. tuženik Grad Valpovo u odgovoru na tužbu od 20. prosinca 2021. navodi da dopušta da je tužitelj stekao u povratu opisanu nekretninu – historijski dvorac u centru Valpova, nazvan dvorac Prandau – Normann i da se upisao vlasnikom u zemljišnim knjigama istoga.

3.1. Potvrđuje da je djelomično u posjedu predmetnog dvorca obzirom da pored Republike Hrvatske, isključivo održava zgrade dvorca, srednjovjekovnu utvrdu i okoliš dvorca, plus perivoj, jer da toga nije bilo kroz dugi niz godina, sam dvorac se ne bi vidio od divlje izraslog raslinja. Ističe kako nije točno da je tužitelj pokušao više puta ishoditi mirnu predaju posjeda dvorca jer se to „mirno“, uglavnom temeljilo na prijetnjama za naknadu i tužbama. Isto tako nije točno da mu je tužitelj ponudio sklapanje ugovora o zakupu.

3.2. Ističe da su tužitelju poznata njegova ulaganja kao i ulaganja države (RH) u predmetni dvorac, jer postoji upisano i pravo zaloga. Održano je više sastanaka na tu temu. Tužitelj u svoje vlasništvo koje je i spomenik kulture, nije uložio niti jednu jedinu kunu na ime održavanja samog kompleksa zgrada, kao niti neposrednog okoliša, a da se ne računa i perivoj, danas gradski park. Održavanje kontinuirano traje upravo od strane 1. tuženika, a posebno zadnjih godina. Stoga tužitelj ne može tražiti od suda da na osnovu ničega, jer nema dokaza u vidu isprava ili drugih dokaza, da utvrdi da nešto ne postoji. Također, ovaj sud nije ovlašten zadirati u privatno pravo na način da usvoji postavljeni tužbeni zahtjev kojim se nalaže sklapanje ugovora kako je to izraženo kroz točke 6. i 7. petita tužbe. Ističe da ima pravo zadržanja dok ne povrati svoja sredstva koja je ulagao zbog zaštite spomenika kulture nulte kategorije kako i nalaže Zakon. Predlaže da sud odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom kao neosnovanim.

4. 2. tuženik je u odgovoru na tužbu od 21. prosinca 2021. prihvatio navode tužitelja kojim tvrdi da je nekretninu Dvorac Prandau-Normann stekao u postupku povrata te da je upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik.

4.1. Potvrđuje da je u djelomičnom posjedu predmetne nekretnine te da istu koristi za kulturne djelatnosti zbog koje je osnovan, obavlja službu od općeg interesa i pažnjom dobrog gospodara vodi brigu o predmetnoj nekretnini te ima i troškova kroz tekuće i investicijsko održavanje.

4.2. Protivi se tužbenom zahtjevu tužitelja jer je tužitelju poznato da 1. i 2. tuženici imaju potraživanja prema tužitelju temeljem tekućeg i investicijskog ulaganja u održavanju predmetne nekretnine te sukladno čl. 49.st.2. i 3. Zakona o naknadi imaju pravo zahtijevati od tužitelja povrat uloženih sredstava u dvorac ili tražiti utvrđenje suvlasništva temeljem ulaganja u odgovarajućem dijelu, a sve do tada nisu dužni predati dvorac u posjed.

4.3. Protivi se kao posjednik tužiteljevu prijedlogu da se utvrdi nepostojanje potraživanje 1. i 2. tuženika prema tužitelju jer takav tužbeni zahtjev za utvrđenje tužitelj nije ničim potkrijepio i priložio dokaze. Isto tako tužbeni zahtjev kojim se predlaže da sud naloži sklapanje ugovora o zakupu dvorca ulazi u sferu privatnog prava te je tako postavljen tužbeni zahtjev neosnovan. Stoga predlaže da sud kao neosnovan odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

5. U dokaznom postupku sud je saslušao svjedoke CE, EE, ZE, ĆE, vještaka Ivicu Strugačevca te izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju priloženu spisu.

6. Svjedok CE iskazao je da je pročelnik za komunalne i stambene djelatnosti u gradu Valpovo unazad osam godina. Poslovi koji se obavljaju na nekretnini tužitelja i od strane drugih službi su: održavanje čistoće, javnih zelenih površina, košnja, održavanje drveća i raznih stabala, pješačkih staza i sitni popravci na građevini. Ti se poslovi oduvijek rade, a te troškove snosi grad Valpovo. Ne zna koliko ti troškovi iznose na mjesečnoj ni na godišnjoj razini. Gradsko komunalno poduzeće i dan danas obavlja sve te poslove oko održavanja nekretnina tužitelja. Nakon održavanja raznih manifestacija čisti se kompletan prostor i održava ga se po pravilima struke. Nema razlike oko održavanja nekretnina tužitelja u odnosu na druge javne površine u gradu. Dodao je da do sada komunalnu naknadu i naknadu za uređenje voda za nekretnine tužitelja nije plaćao nitko. Od 2025. za te troškove je zadužen tužitelj i zna da je platio i plaća troškove koje je spomenuo. Grad ne može plaćati komunalnu naknadu jer bi ispalo da bi plaćao sam sebi.

7. Svjedok EE iskazao je da obavlja poslove pročelnika Upravnog odjela za gospodarstvo i društvene djelatnosti u gradu Valpovo od 2018. Poznato mu je da su tužitelju vraćene njegove nekretnine. Njihova služba između ostalih poslova obavlja i poslove raspolaganja nekretninama u vlasništvu grada Valpova. Smatra da nalaz i mišljenje vještaka nije izrađen u skladu sa zakonom. Po njegovom mišljenju postoji određena procedura za takva vještačenja, a što nije ispunjeno. Grad je temeljem presude Upravnog suda u posjedu predmetne nekretnine tužitelja, ali je ne koristi. Predmetne nekretnine tužitelja u stvarnosti koristi Ustanova za kulturne djelatnosti, a do nedavno Udruga osoba s invaliditetom Mi iz Valpova kao i još neke udruge, ali grad ne koristi predmetne nekretnine. Predmetne nekretnine nikada nisu bile predmet javnih natječaja, a to znači da su na javni natječaj davane isključivo nekretnine u vlasništvu grada a ne tužiteljeve nekretnine.

7.1. Od kada je zaposlen poznato mu je da je na predmetnoj nekretnini tužitelja upisan teret od 1.900.000,00 kn u korist Ministarstva kulture i poznato mu je da su bila još ulaganja, ali nisu bila upisana u korist Ministarstva. Postojala su i nekakva ulaganja od strane Grada Valpova za obnovu nekretnina tužitelja. Zna da je bila i projektna dokumentacija za obnovu pročelja Dvorca koja je napravljena po projektantskom uredu Dies, ali nije realiziran projekat. Za prijavu tog projekta za aglomeraciju preko ITUM mehanizma za fondove EU bila je potrebna suglasnost tužitelja koju je načelno dao, a poslije je povukao i projekat je propao. U periodu 2019. - 2020. sačinjena je projektna dokumentacija preko Ustanove za kulturne djelatnosti za obnovu Kule i ta obnova je trebala biti sastavni dio tog projekta koji nije realiziran jer tužitelj nije dao suglasnost. Ne može reći kolika je sredstva Grad uložio u nekretnine tužitelja po bilo kojoj osnovi a ti podaci bi se mogli dobiti od Službe za proračun i financije grada Valpovo. Zna da tužitelj Gradu ništa nije isplatio vezano za postojeća ulaganja.

8. Sud je prihvatio iskaze saslušanih svjedoka jer su dani u skladu sa saznanjima vezano za predmetne nekretnine i odnos tužitelja s 1. i 2. tuženicima tako da u iskaze svjedoka sud nije imao osnove posumnjati.

9. Zakonski zastupnik 1. tuženika JE, ostajući u cijelosti kod navoda iz odgovora na tužbu, iskazao je da je gradonačelnik grada Valpova u trećem mandatu, a počev od lipnja 2017. Grad Valpovo nije u posjedu predmetne nekretnine tužitelja te ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije na strani Grada Valpova. Dvorac koristi Ustanova za kulturne djelatnosti A. E. Miroljuba dugi niz godina i u tim prostorijama se nalazi muzej Valpovštine, razne udruge s područja grada Valpova, a Turistička zajednica Grada Valpova organizira razne manifestacije koje su besplatne za javnost. Osim toga, Grad Valpovo, bez obzira što nije posjednik predmetnih nekretnina, uložio je znatna sredstva čak i kapitalna ulaganja, a još uvijek ulaže sredstva za održavanje samog Dvorca i perivoja. To čine iz razloga što se nalazi u njihovom gradu i da ne propadne. U navedeni Dvorac koji se gleda kao zaštićeno pojedinačno kulturno dobro, Ministarstvo kulture je uložio preko milijun eura kapitalnih ulaganja od kojih je određeni iznos upisan u zemljišne knjige kao založno pravo. Dodao je da sukladno odluci Upravnog suda kao i rješenju Ministarstva pravosuđa, a koje odluke priležu spisu, proizlazi da posjednik nekretnine koja je predmet ovog postupka nije dužan tu nekretninu predati vlasniku u posjed sve dok mu vlasnik ne isplati naknadu za učinjena ulaganja u visini utvrđenoj međusobnim ugovorom ili pravomoćnom sudskom odlukom ako se drugačije ne sporazume. Dodao je da je 2017. doznao da su između Grada Valpova i tužitelja bili narušeni međusobni odnosi i stupio je u kontakt s tužiteljem i u nekoliko navrata održali su sastanke u uredu pun. tužitelja u Zagrebu, a na kojem je bio prisutan i tužitelj kako bi riješili međusobna imovinsko pravna pitanja. Prvi predmet razgovora bila je zgrada u kojoj se nalazi gradska uprava Grada Valpova a koja je bila prije suvlasništvo tužitelja. Grad je isplatio tužitelju 1.200.000,00 kn na ime suvlasničkog dijela te zgrade pod uvjetom da tužitelj da gradu Valpovo suglasnost za prijavu na aktualne natječaje resornim ministarstvima za fondove EU za obnovu Dvorca Valpovo. Nakon toga, grad Valpovo je investirao više od 500.000,00 kn u izradu projektne dokumentacije za obnovu Dvorca i kule i osigurao financijska sredstava u iznosu od 11.500.000,00 kn u sklopu urbane aglomeracije Osijek. Nakon toga, pregovori oko imovine tužitelja išli su i dalje te je tužitelj predložio gradu Valpovu da se izvrši zamjena svih nekretnina u vlasništvu grada Valpova u zamjenu za prijavu na natječaj koji je spomenuo ranije. O tome nema nikakvog pisanog traga već je samo riječ o usmenom razgovoru na koji kao pun. 1. tuženika nije nikako mogao pristati i nakon toga svi pregovori su stali. U nekoliko navrata kasnije pokušali su stupiti u kontakt s tužiteljem kako bi postigli međusobni dogovor obzirom na značaj nekretnine koja je predmet postupka, ali do sada se dopisuju samo preko suda. Ustanove koje je spomenuo na početku su samo u jednom dijelu nekretnine tužitelja, a u drugom dijelu su liga protiv raka Valpovštine i udruge mladih s područja Grada Valpova. Ukoliko tužitelj na to pristane spremni su na razgovor vezano za mirno rješenje i svih budućih sporova, ali o tome ne želi govoriti na raspravi jer o takvim stvarima ne može odlučivati sam bez gradskog vijeća. Novac od 500.000,00 kn za pribavljanje projektne dokumentacije je propao jer je istekla građevinska dozvola. Trenutno na nekretninama tužitelja nema nekih većih investicijskih ulaganja, ali svakodnevno održavaju nekretninu i brinu o njoj. Ukoliko bi došlo do nekih oštećenja zbog kojih je dolazilo zbog vremenskih neprilika i starosti objekta, Grad o svome trošku otklanja nedostatke na nekretnini kako bi bila funkcionalna. Misli da tužitelj ništa nije uložio u održavanje svojih nekretnina od kada je gradonačelnik, a i ranije. Prilikom razgovora u Zagrebu s pun. tužitelja i tužiteljem nisu razgovarali o troškovima održavanja tužiteljevih nekretnina. Dvorac je otvoren za javnost unazad 40 godina. Grad je osnivač ustanove koja je u jednom dijelu dvorca posjednik i u tom djelu se nalazi muzej Valpovštine čiji sadržaj predstavlja ogroman značaj ne samo za grad Valpovo nego i za kulturnu baštinu RH kao i sam Dvorac i na taj način smatra moralnim da samim održavanjem trebaju zaštiti Dvorac od propadanja kao što je to učinilo i Ministarstvo kulture kroz svoja ulaganja.

9.1. Ne može odgovoriti na pitanje tko je dao udrugama ovlasti koje se koriste prostorijama Dvorac, a koliko je njemu poznato od Grada nemaju nikakvu pisanu suglasnost niti Grad ima bilo kakve sklopljene pisane ugovore s navedenim udrugama za korištenje tih prostora. Ne zna tko je njihovim predstavnicima predao ključeve za korištenje tih prostora, a dodao je da nitko od tih osoba ne plaća naknadu Gradu za korištenje tog prostora i održavanja svojih aktivnosti.

9.2. Naveo je da ne postoji nikakva sudska niti druga odluka po osnovi koje bi tužitelj bio dužan platiti gradu za eventualna nekakva ulaganja. Grad nije podnosio nikakvu tužbu do sada protiv tužitelja, ali će uslijediti tužba ukoliko ne dođe do mirnog rješenja ovog spora za koji predlaže da se riješi mirnim putem. Na ovu temu razgovarao je s ministricom kulture koja je bila u gradu Valpovo vezano za konkretnu temu i pokrenuli su postupak za uključivanje Ministarstva kulture u rješavanje ove konkretne problematike obzirom da se radi o pojedinačnom kulturnom dobru koje je od nacionalnog interesa.

9.3. U dvorišnom prostoru Dvorca se održavaju razne turističke manifestacije koje organizira Turistička zajednica grada Valpova i sva događanja su besplatna. Niti jedna ustanova kao ni Grad ne ostvaruju nikakve novčane ili bilo kakve druge naknade vezano za korištenje navedenih prostora već imaju samo troškove održavanja.

9.4. Dodao je da gradonačelnik i njegovo vijeće nemaju ovlasti sprječavati te manifestacije jer sve manifestacije se održavaju kroz dugi niz godina i prije nego je bio gradonačelnik. Grad nema nikakvih manifestacija niti događanja u prostoru na nekretninama tužitelja.

9.5. Naveo je da 2. tuženik plaća sve režijske troškove. Nakon što ga je pun. tužitelja upoznala da su Hrvatske vode obavijestile tužitelja da je obvezan plaćati dio komunalne naknade, a da Grad plaća komunalnu naknadu i naknadu za uređenje voda za prostor koji koristi grad Valpovo, odgovorio je da je moguće da se plaća taj izdatak. Naime, te vrste poslova za grad vodi Upravni odjel za komunalne i stambene djelatnosti tako da nije upoznat s tim detaljima.

10. Zakonski zastupnik 2. tuženika ĆE, ostajući u cijelosti kod navoda iz odgovora na tužbu, iskazao je da je tajnik Grada Valpovo dugi niz godina. Naveo je da gradonačelnik nije spomenuo da je od strane građevinske inspekcije zatvoren dvorac 1990. ili 1991. jer je prijetilo urušavanje južnog pročelnog dijela dvorca. Da je tužitelj vlasnik predmetnih nekretnina doznao je tek 2013. Zbog muzeja s tužiteljem su imali nekoliko upravnih sporova tako da je upoznat s navedenom problematikom. Ti sporovi su se vodili oko muzejskih eksponata. 1991. krenula je obnova Dvorca, a misli da je tužitelj to trebao znati, a troškove je podnijelo Ministarstvo kulture i bivša Općina Valpovo. Radilo se o obnovi kompletnog krovišta, 1. i 2. etaže jer je zgrada morala biti statički stabilizirana zbog razdvajanja zidova. Poslije Domovinskog rata u Dvorac se vratila Ustanova za kulturne djelatnosti A. E. Miroljub, čiji je zastupnik unazad 30 godina. U tom prostoru je postavljen muzej koji ustanova uredno održava o svom trošku, a radi se o troškovima grijanja, struje, vode, smeća. Sve što se organizira, organizira se putem programa kroz javne pozive za razvoj kulturnih djelatnosti i ništa se ne naplaćuje s obzirom da se radi o kulturnim djelatnostima. Trenutno u Dvorcu je i dalje Muzej i udruga tzv. liga protiv raka. 1. tuženik nije u posjedu nikakvih nekretnina u vlasništvu tužitelja. Sama njihova ustanova je preko Ministarstva kulture u dva navrata restaurirala orgulje od strane majstora radionice Heferera. Dakle, vode brigu o predmetnoj nekretnini tužitelja bez ikakve naknade. Osim toga, održavaju cijelo desno ili istočno krilo kroz manje zahvate i radove po potrebi. Dvorac je simbol grada Valpova i muzej Valpovštine od 1956. koristi taj prostor, čak i više prostora nego sada. Da se dobro brinu o nekretnini tužitelja potvrđeno je 2018. kada su dobili nagradu za Najbolji kulturni projekt u Osječko- baranjskoj županiji kojom prigodom je i osobno bio tužitelj u Valpovu i bio je zadovoljan s učinjenim. 2019. zbog održavanja prostora i eksponata dobili su godišnju nagradu Hrvatskog muzejskog društva, a te godine su predloženi za nagradu Živa – za najbolji slavenski muzej. Od kada je vraćeno vlasništvo tužitelju zaustavljeni su svi investicijski radovi, a do tada su dobivali značajnu sumu novca od Ministarstva kulture, a jednim dijelom i grada Valpova. Pripremali su projektnu dokumentaciju za sanaciju Kule i taj projekt je propao jer je istekla građevinska dozvola, a za projektnu dokumentaciju oko 400.000,00 kn novac je dalo Ministarstvo kulture, a oko 100.000,00 kn grad Valpovo. Dokumentaciju su novelirali, ali nije iskorištena jer nema suglasnosti od tužitelja, a koji je prethodno dao suglasnost.

10.1. Pridružuje se navodima z.z. 1. tuženika te je dodao da je upravo tužitelj predložio Gradu da mu se uredi stan po njegovim nacrtima u Dvorcu na spoju južnog i zapadnog krila, ali je poslije odustao od tog prijedloga. Nikada ih nitko nije pozivao na plaćanje bilo kakvih iznosa za korištenje prostorija Dvorca niti na plaćanje bilo kakvog duga. Ako je nešto nužno za maje popravke i održavanje nekretnina tužitelja angažiraju komunalno poduzeće u sklopu Grada Valpova, a te troškove plaća njihova ustanova. U dijelu koji koriste imaju centralno grijanje koje plaćaju. Unazad nekoliko godina nije bilo nikakvih zahvata. Poznato mu je da od kada je vraćeno vlasništvo tužitelju da je za obnovu tih nekretnina tužitelja Ministarstvo prestalo financirati obnovu nekretnina, a prije toga je financiralo. Tužitelj nije dao suglasnost da se povuku znatna sredstva EU fondova i zbog toga su mnoga sredstva propala, a bila bi uložena upravo u nekretnine tužitelja.

10.2. Jedan dio Dvorca i to južni je statički stabilan, a radi se o pročelju i taj dio se ne koristi. Najstariji dio Dvorca tzv. kula ne smije se koristiti zbog oštećenog stubišta. U prostoru nekretnina tužitelja održavaju se razni festivali – Ljeto Valpovačko, Vino i sir i dr. Pokrovitelj tih manifestacija je Ministarstvo, županija, grad, a za vrijeme manifestacija nikada nije bilo nikakvih oštećenja prostora u vlasništvu tužitelja. Ključeve od ulaza u Dvorac imaju njegovi djelatnici kao i turistička zajednica kojoj je dao ključeve jer imaju svoje aktivnosti u tom prostoru. Osnivač ustanove je Grad, a Grad osigurava plaće njihovim djelatnicima i sredstva za programsku djelatnost.

11. Iz nalaza i mišljenja vještaka Struga-gradnja j.d.o.o. Valpovo od 9. siječnja 2025. razvidno je da se predmetna nekretnina prema mjerenju i dostavljenoj dokumentaciji sastoji od podruma površine 186,49 m², prizemlja površine 2.037,82 m², I. kata površine 1.893,30 m² i II. kata površine 920,46 m², odn. sveukupno 5.038,07 m². Pregledom svih prostorija te mjerenjem zakupa prostora prema stvorenim uvjetima za zakup dijeli se na poslovni prostor (uređenost prostora - uvjeti za zakup koji obuhvaća sanitarni prostor, grijanje, elektroinstalacije, kanalizacija, centralno grijanje na plinski kombi bojler) ukupne površine 1.452,82 m² te skladišni prostor (uređenost prostora - uvjeti za zakup koji obuhvaća minimalne uvjete: elektroinstalacije) ukupne površine 3.585,25 m². Vještak je izračunao procjenu ukupne površine uređenog prostora za zakup tako da za poslovni prostor iznosi 7.264,10 €, a za skladišni prostor 7.170,50 €.

12. Tužitelj je podneskom od 12. veljače 2025. suglasio s nalazom i mišljenjem vještaka te zatražio da se vještak očituje kako se radi o mjesečnoj zakupnini.

13. Vještak se 13. ožujka 2025. očitovao na podnesak tužitelja navodeći da se u nalazu i mišljenju od 9. siječnja 2025. ukupan iznos od 14.434,60 € odnosi na mjesečnu zakupninu.

14. 1. tuženik u podnesku od 14. ožujka 2025. stavlja primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka jer je nalaz napravljen površno i bez potrebnih podataka i napravljen protivno Zakonu o procjeni vrijednosti nekretnina i Pravilniku o metodama procjene vrijednosti nekretnina.

15. Vještak se u podnesku od 28. ožujka 2025. očitovao na navode 1. tuženika navodeći da nema propisane metode o zakupu poslovnih i stambenih prostora. Vrijednost zakupa prostora izrađen je metodom propitkivanja najma poslovnih i stambenih nekretnina na području Grada Valpova. Izvadak iz zbirke za najam za predmetnu nekretninu ne postoji jer takve nekretnine nema u zakupu prostora na području Grada Valpova. Prostore je u nalazu i mišljenju podijelio na dvije skupine i to uređeni prostori-poslovni prostori i skladišni prostori te su zbog različitosti stupnja opremljenosti svrstani u dvije kategorije zbog iznosa zakupa. Predmet ovog nalaza nisu bila ulaganja u prostore niti procjena vrijednosti nekretnine. Vještak je predložio da sud od Porezne uprave- Ispostave Valpovo zatraži rješenja o visini zakupa poslovnih i stambenih prostora.

16. Na ročištu održanom 3. listopada 2025. vještak Ivica Strugačevac ostao je u cijelosti kod pismenog nalaza i mišljenja te dopuna nalazu i mišljenju. Naveo je da je nalaz izrađen nepristrano u odnosu na obje strane i to uvidom u postojeće dokumentacije i propitkivanjem cijene najma poslovnog prostora na tržištu Grada Valpovo. U njegovoj dugogodišnjoj praksi ovakvu vrstu vještačenja je obavljao prvi put.

16.1. Na pitanje pun. 1. i 2. tuženika da li je adekvatna osoba za obavljanje ovakvog vještačenja odgovorio je da je stalni sudski vještak po rješenju Županijskog suda i da obavlja vještačenja u ime pravne osobe Struga gradnja čiji je opunomoćenik i da može obavljati ovakva vještačenja.

16.2. U odnosu na primjedbe pun. 1. i 2. tuženika da nije koristio komparativnu metodu u odnosu na iste ili slične vrste vještačenja, vještak je naveo da budući na području Valpova nema drugog dvorca nije mogao koristiti poredbenu metodu već usporednu metodu ispitivanjem tržišta. U cijelosti ostaje kod utvrđene vrijednosti jer navedeni objekti imaju puno kvadrata odn. površine. Dodao je da ne postoji zakonska regulativa za iskaz vrijednosti najma poslovnih prostora.

17. Sud je u cijelosti prihvatio pismeni nalaz i mišljenje, dopunu nalaza i mišljenja te očitovanje vještaka Ivice Strugačevca jer je isto dano u skladu s pravilima struke te nakon obavljenog očevida na licu mjesta tako da sud nije imao osnove posumnjati u pismeni nalaz i mišljenje te iskaz vještaka. Osim toga, sud je po prijedlogu vještaka službenim putem zatražio visinu prosječne mjesečne cijene zakupa od Porezne uprave, Ispostave Valpovo vezano uz nekretnine tužitelja koje se u dopisu od 16. svibnja 2025. očitovalo da ne raspolaže evidencijom ni podacima o prosječnim mjesečnim cijenama zakupa nekretnina.

18. Tužitelj je, nakon obavljenog vještačenja, podneskom od 31. listopada 2025. konačno specificirao tužbeni zahtjev opisan kao u izreci presude predlažući da ga sud usvoji u cijelosti. U obrazloženju navodi da iako je zakoniti vlasnik dvorca Prandau- Normann u Valpovu, godinama ne može ući u njegov posjed jer ga 1. i 2. tuženik bespravno drže pozivajući se na navodna "ulaganja" o kojima nikada nisu dostavili nikakav dokaz, niti su ikada pokrenuli postupak kojim bi takva ulaganja bila utvrđena. Njihove izjave o "ulaganjima" dane na ročištu 3. listopada 2025., svode se na paušalne tvrdnje poput "brinemo o Dvorcu", "održavamo ga", "plaćamo grijanje i struju", i slično. Prije svega, takve aktivnosti ne predstavljaju ulaganja u smislu članka 49. st. 2. Zakona o naknadi, jer se radi o redovnim troškovima održavanja koja ne povećavaju vrijednost nekretnine. Osim toga, eventualna ulaganja se ne dokazuju iskazima svjedoka, već isključivo odgovarajućim vještačenjem, jer čl. 49. st. 2. Zakona o naknadi propisuje da se mora dokazati povećanje vrijednosti nekretnine u odnosu na stanje kakvo je bilo u trenutku konfiskacije. Konačno, navedena odredba čl. 49. st. 2. Zakona o naknadi jasno propisuje da sadašnji korisnik može tražiti naknadu samo ako dokaže da postoji razlika u vrijednosti nekretnine procijenjene u vrijeme donošenja prvostupanjskoga rješenja prema stanju nekretnine kakova bi ona bila u vrijeme oduzimanja, a u visini ulaganja koja se utvrdi ugovorom ili pravomoćnom sudskom odlukom. Ni jedno ni drugo u ovom slučaju ne postoji, a činjenice govore suprotno od onoga što 1. i 2. tuženik tvrde. I sam gradonačelnik Valpova, gospodin JE, je na ročištu održanom 3. listopada 2025. izjavio kako Grad Valpovo nikada nije poduzeo nikakve korake protiv njega radi utvrđenja ulaganja, niti da postoji bilo kakva sudska ili druga odluka kojom bi mu bila nametnuta obveza plaćanja. Stoga smatra da ima pravni interes da sud konačno utvrdi kako 1. i 2. tuženici nemaju nikakva potraživanja po osnovi članka 49. stavka 2. Zakona o naknadi, jer upravo se na tu odredbu 1. i 2. tuženici godinama pogrešno pozivaju kako bi opravdali nezakonito zadržavanje posjeda.

18.1. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka od 1. i 2. tuženika, kao solidarnih dužnika, potražuje iznos od 1.587.806,00 € kao iznos koji je mogao ostvariti davanjem u zakup svoje nekretnine. Navedeni iznos potražuje za razdoblje unazad pet godina od dana podnošenja tužbe (13. listopada 2021.) do dana održavanja zadnje zakazane rasprave pred sudom (17. prosinca 2025.) i koji predstavlja ukupan iznos naknade za stjecanje bez osnove, odnosno izmakle dobiti.

18.2. Unatoč tvrdnji gradonačelnika Valpova da Grad Valpovo "nije u posjedu Dvorca", činjenično stanje i iskazi svjedoka, posebice svjedoka EE, pročelnika Upravnog odjela za gospodarstvo i društvene djelatnosti Grada Valpova, dokazuju upravo suprotno. Takva tvrdnja gradonačelnika očito je neistinita, proturječna i u suprotnosti s dokazima u spisu, pa njegov iskaz u tom dijelu treba smatrati lažnim i nevjerodostojnim. U odgovoru na tužbu 1. tuženik Grad Valpovo je izričito priznao da je u posjedu nekretnine, da bi nakon 4 godine vođenja ove parnice, gradonačelnik Valpova, gospodin JE, izjavio kako 1. tuženik Grad Valpovo nije u posjedu nekretnine jer se navodno istom "ne koristi". Posjed, sukladno članku 10. Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV), ne mjeri se u satima provedenim u objektu niti načinom (ne)korištenja, već faktičnom vlašću i mogućnošću odlučivanja o stvari. Zato tvrdnja da 1. tuženik Grad Valpovo "nije u posjedu Dvorca" jer ga navodno "ne koristi" nije samo netočna, nego predstavlja i svjesno iskrivljavanje samog pojma posjeda. Sama činjenica da mu 1. tuženik Grad Valpovo može braniti da uopće uđe u nekretninu, nesporno podrazumijeva da isti ima posjed nad nekretninom. Osim što mu 1. tuženik onemogućava da uđe u nekretninu, isti je i po svom vlastitom priznanju održava, snosi troškove održavanja te poduzima sve druge radnje kojima nesporno dokazuje da zaista ima faktičnu vlast nad nekretninom. zelenilo, a po potrebi i popravke na Nekretnini, te da te troškove "snosi Grad Valpovo". Svjedok EE, pročelnik Upravnog odjela za gospodarstvo i društvene djelatnosti, koji za 1. tuženika provodi poslove upravljanja i raspolaganja nekretninama u vlasništvu 1. tuženika izjavio je da je Grad temeljem presude Upravnog suda u posjedu predmetne nekretnine, ali je ne koristi. Sve navedeno pokazuje da su 1. i 2. tuženici u posjedu nekretnine, u smislu članka 10. stavka 6. ZV-a, jer zajedno, svjesno i trajno izvršavaju faktičnu vlast nad njegovom nekretninom. Moguća činjenica da nekretninu eventualno ne koriste stalno ili u cijelosti, ne znači da isti nad njome nemaju posjed. Stoga od 1. i 2. tuženika solidarno potražuje gore navedeni iznos. Navodi kako iz Statuta 2. tuženika Ustanove za kulturne djelatnosti "Ante Evetović Miroljub", jasno proizlazi da je osnivač Ustanove Grad Valpovo te da za obveze 2. tuženika odgovara solidarno i neograničeno (članak 8. Statuta). Stoga 1. tuženik Grad Valpovo nije tek "osnivač", nego i solidarni jamac i suodgovorna strana za svaku radnju, obvezu ili štetu koju 2. tuženik prouzroči. Osim toga, 1. i 2. tuženik djeluju zajedno, sinkronizirano i s istim ciljem – korištenja njegove nekretnine bez pravne osnove. 1. tuženik osigurava sredstva i omogućuje korištenje, a 2. tuženik koristi i održava nekretninu što jasno upućuje na zajedničko izvršavanje faktične vlasti, odnosno suposjed u smislu članka 10. st. 6. ZV-a te za štetu odgovaraju solidarno sukladno čl. 1086. ZOO-a.

19. Sud nije posebno razmatrao materijalnu dokumentaciju priloženu spisu jer je ista kao takva među strankama neprijeporna i dokazima.

20. Analizirajući navode tužbe i tužbenog zahtjeva, odgovora na tužbu 1. i 2. tuženika, iskaze svjedoka CE i UE te zakonske zastupnike 1. i 2. tuženika, vještaka kao i u materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno kao rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

21. Sud među strankama smatra utvrđenim i neprijepornim i to:

- da je tužitelju djelomičnim rješenjem Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, Služba za imovinsko pravne poslove, Ispostava Valpovo, Klasa: UP/I 943- 01/02-01/17, Urbroj: 2158-15-03/2-09-34 od 18. svibnja 2009. vraćena u vlasništvo nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi dvorac Prandau- Normann u Valpovu;

- da je navedeno rješenje u odnosu na Dvorac postalo pravomoćno 24. prosinca 2013. i tužitelj je upisan kao vlasnik Dvorca u zemljišne knjige;

- da se tužitelj ne nalazi u posjedu predmetnih nekretnina;

- da 1. tuženik Grad Valpovo, kao i Republika Hrvatska, za učinjena ulaganja u Dvorac ima temeljem čl. 49.st.2. Zakona o naknadi pravo zahtijevati od tužitelja povrat uloženih sredstava u Dvorac ili tražiti utvrđenje suvlasništva u odgovarajućem dijelu, a do tada ne mora tužitelju predati Dvorac u posjed;

- da 1. i 2. tuženici do sada nisu podnosili tužbe za naknadu eventualnih ulaganja u Dvorac kojima bi se njegova vrijednost povećavala s obzirom na vrijednost u trenutku preuzimanja 1945. sukladno čl. 69. st. 2. Zakona o naknadi;

- da tužitelj smatra da ima pravni interes za utvrđivanje nepostojanja potraživanja 1. i 2. tuženika sukladno čl. 49. st. 2. Zakona o naknadi;

- da je po podacima Ministarstva kulture i medija od 28. lipnja 2026. (list spisa 701) i 11. lipnja 2026. (list spisa 704) 1. tuženik posljednji korisnik predmetnog prostora te subjekt koji koordinira i sudjeluje u organizaciji i provedbi povodom održavanja kulturnih manifestacija u Kompleksu dvorca Prandau-Normann u Valpovu;

- da 2. tuženik koristi dio prostora tužitelja;

- da 1. tuženik održava i brine o predmetnim nekretninama tužitelja kao i 2. tuženik u svom dijelu prostora u kojem obavlja svoju djelatnost;

- da tužitelj tijekom ovog postupka nije dostavio pisane dokaze da je prije podnošenja predmetne tužbe zahtijevao predaju u posjed predmetnih nekretnina od 1. i 2. tuženika;

- da su nekretnine tužitelja održavane od strane 1. tuženika te da 1. tuženik koji je u djelomičnom posjedu predmetnog Dvorca pored RH isključivo održava zgrade Dvorca, srednjovjekovnu utvrdu i okoliš Dvorca i perivoj te je stoga i pasivno legitimirana stranka u ovom postupku;

- da je na predmetnim nekretninama tužitelja upisana hipoteka u korist Republike Hrvatske za Ministarstvo kulture 8. studenoga 2013. pod brojem Z-2856/13, a temeljem prijedloga ODO u Osijeku od 07. studenoga 2013. pod br. Ip-DO69/2013, a u svezi Ugovora o korištenju sredstava Ministarstva br. 16-502-05 od 25. veljače 2005., br. 16-355-06 od 22. ožujka 2006., br. 16-574-07 od 08. veljače 2007., br. 16-454-08 od 21. svibnja 2008., br. 16-464-09 od 02. ožujka 2009., br. 16-328-11 od 07. veljače 2011. i anexa Ugovora o korištenju sredstava Ministarstva br. 16-328-11 od 19. srpnja 2011., radi osiguranja novčane tražbine u ukupnom iznosu od 1.900.000,00 kn;

- da se sve društvene manifestacije koje se odvijaju u Gradu obavljaju bez ikakve naknade u korist 1. i 2. tuženika;

- da su stranke pokušavale mirnim putem riješiti predmetni spor, ali do čega nije došlo.

22. Među strankama je prijeporno i to:

- da li je 1. tuženik Grad Valpovo pasivno legitimirana stranka u ovome postupku;

- da li je tužitelj ponudio 1. i 2. tuženiku sklapanje ugovora o zakupu;

- da li tužitelj s pravom zahtijeva pod toč. I. tužbenog zahtjeva da ne postoji potraživanje 1. i 2. tuženika prema njemu s osnove čl. 49. st. 2. Zakona o naknadi;

- da li su, kako to tvrdi tužitelj, 1. i 2. tuženici solidarno stekli bez osnove postavljeni iznos na ime mjesečnog najma predmetne nekretnine kroz navedeno razdoblje od 2016. do danas u iznosu od 1.587.806,00 €;

- da li su 1. i 2. tuženici iste pravne osobe bez obzira što je 1. tuženik osnivač 2. tuženika;

- da li su 1. i 2. tuženici sukladno tužbenom zahtjevu tužitelja pod toč. 4. dužni zaključiti s tužiteljem ugovor o zakupu predmetnih nekretnina na neodređeno vrijeme za iznos mjesečne zakupnine od 14.434,60 € jer će to u suprotnom zamijeniti presuda suda;

- da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja za isplatom zahtijevane zakupnine kao i visina mjesečnog najma.

23. U odnosu na prijeporna pitanja, sud u cijelosti prihvaća navode 1. i 2. tuženika.

24. U odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi da 1. i 2. tuženici nemaju nikakvih potraživanja prema njemu, s pravom se 1. i 2. tuženici protive takvom tužbenom zahtjevu jer se o tom dijelu tužbenog zahtjeva nije niti raspravljalo, a radi se o utvrđivanju negativne činjenice.

25. Naime, tijekom postupka iz iskaza saslušanog zakonskog zastupnika 1. tuženika razvidno je da je Grad ulagao određena sredstva za održavanje nekretnina tužitelja tako da u ovoj parnici nije utvrđena vrijednost stranih ulaganja u Dvorac tužitelja jer to nije ni predmet ovog postupka.

26. Iz iskaza zakonskog zastupnika 1. tuženika razvidno je da je 1. tuženik uložio znatna sredstva te da postoji i upisana hipoteka od strane Republike Hrvatske koja je uložila znatna novčana sredstva u predmetne nekretnine tužitelja. Osim toga, zakonski zastupnik 1. tuženika najavio je pokretanje parnice vezano uz učinjena ulaganja 1. tuženika u predmetne nekretnine tužitelja, a kako to do sada nije učinio jer s tužiteljem pokušava mirno riješiti spor, to ne znači da 1. tuženik nema potraživanja na ime ulaganja u nekretnine tužitelja.

27. Tužitelj zahtijeva od 1. i 2. tuženika na ime posjeda predmetnih nekretnina iznos od 1.587.806,00 € po osnovi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima po osnovi stjecanja bez osnove. Naime, s pravom 1. i 2. tuženici postavljaju pitanje da li je tužitelj imao za razdoblje od 2016. do danas pogodne osobe kojima bi mogao dati u zakup predmetne nekretnine u zahtijevanom iznosu, a u utvrđenom u visini mjesečnog najma po građevinskom vještaku.

28. Isto tako, sud prihvaća navode 1. i 2. tuženika da 2. tuženik bez obzira što ga je osnovao 1. tuženik nisu iste pravne osobe.

29. 2. tuženik je pravna osoba koju dijelom financira 1. tuženik te s obzirom na korištenje dijela prostora 2. tuženika glede nekretnina tužitelja, 1. i 2. tuženik se ne mogu pojavljivati kao solidarne osobe za namirenje navedenog potraživanja tužitelja.

30. Naime, s pravom 1. i 2. tuženici navode da 1. tuženik ne može odgovarati za 2. tuženika jer je 2. tuženik samostojna pravna osoba koja ima svoja tijela, žiro- račun i svoju unutarnju organizaciju s propisima koje reguliraju to područje. 2. tuženik kao kulturna ustanova koristi dio zgrada u kojima je smješten muzej već više od 60 godina.

31. U odnosu na 2. tuženika, 1. tuženik ne koristi i ne upravlja Dvorcem kako to smatra tužitelj.

32. Osim toga, tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno iz iskaza saslušanih svjedoka kao i zakonskih zastupnika 1. i 2. tuženika da postoji više građanskih udruga koje zaista koriste dvorac i koje nisu povezane s 1. tuženikom, a nisu obuhvaćene predmetnom tužbom tužitelja.

33. Isto tako 1. i 2. tuženici se protive tužbenom zahtjevu da sud presudom naloži sklapanje ugovora o zakupu predmetne nekretnine, a naročito visini zakupa na koju 1. i 2. tuženici imaju primjedbe. Osim toga 1. i 2. tuženici navode da sklapanje ugovora o zakupu poslovnog prostora njima nije potreban i da to ne žele učiniti. U svakom slučaju 1. i 2. tuženici se ne protive da tužitelj predmetne nekretnine dade u zakup onomu tko bi mu plaćao navedeni iznos od 14.434,60 € mjesečnog najma.

34. Neživotno je da bi 1. i 2 . tuženici održavali nekretnine tužitelja o svome trošku bez ikakve naknade tužitelja i da ih još k tome tužitelj može tužbenim zahtjevom prisiljavati na sklapanje ugovora o najmu, a svu svoju djelatnost oko manifestacija u odnosu na grad Valpovo održavaju o svom trošku bez ikakve naknade.

35. Postavlja se objektivno pitanje zašto bi 2. tuženik bio solidarno odgovoran s 1. tuženikom za plaćanjem navedenog mjesečnog najma kada koristi svega nekoliko prostorija tužitelja, a i zašto bi 1. tuženik plaćao najam za nekretninu tužitelja od koje ne ostvaruje nikakve prihode i ne obavlja u njima svoju službu već samo o njoj brine i predstavlja mu samo teret.

36. Osim toga, sud bi donio nezakonitu odluku ukoliko bi usvojio tužbeni zahtjev da su 1. i 2. tuženici dužni sklopiti s tužiteljem ugovor o najmu jer takva odluka bez pristanka 1. i 2. tuženika bi bila nezakonita i u praksi neprovediva jer sud ne može prisiliti 1. i 2. tuženike da sklope ugovor o najmu s tužiteljem.

37. U odnosu na predaju u posjed nekretnina tužitelju u spisu ne postoji niti jedan dokaz iz kojeg bi bilo razvidno da je tužitelj pozvao 1. tuženika na predaju predmetnih nekretnina u njegov posjed osim navoda da je obavljao razgovore s predstavnicima 1. tuženika. Slijedom toga, tužitelj se nikada nije obraćao ni 2. tuženiku, a 1. i 2. tuženik nisu iste pravne osobe bez obzira na to što je 1. tuženik osnivač 2. tuženika.

38. Slijedom svega iznijetoga sud smatra da tužitelj ne može osnovano od 1. i 2. tuženika zahtijevati utvrđenje da nemaju nikakvih potraživanja prema tužitelju te da su 1. i 2. tuženici solidarno tužitelju dužni naknaditi na ime posjeda predmetnih nekretnina zahtijevani iznos od 1.587.806,00 € kao niti sudskim putem može prisiliti 1. i 2. tuženika da sklope s njim na neodređeno vrijeme ugovor o zakupu na što 1. i 2. tuženici ne pristaju uz navode da 1. tuženik nije u faktičnom posjedu predmetnih nekretnina, a da 2. tuženik koristi neznatnu površinu tužiteljevih nekretnina u kojemu se odvijaju društvene djelatnosti, a radi se o muzeju.

39. S obzirom da je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, nije razmatrao prigovor zastare 1. i 2 . tuženika jer je bespredmetan.

40. Slijedom svega iznijetoga sud je tužitelja s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim odbio.

41. Odluka o troškovima postupka zasniva se na odredbi čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP-a.

42. 1. i 2. tuženici koji su u cijelosti uspjeli u ovoj parnici zahtijevaju troškove postupka u iznosu od 204.672,91 €, a sud im je priznao troškove postupka u iznosu od 158.962,91 € koji se sastoje od: iznosa od 200,00 € na ime prijedloga za povrat od 20.12.2021. po Tbr. 8/2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, br. 138/23 dalje: Tarife), iznosa od 11.512,00 € na ime sastava odgovora na tužbu po Tbr. 8/1. Tarife, četiri iznosa od po 11.512,00 € na ime sastava podneska od 17.05.2022., 14.03.2025., 24.04.2025. i 02.12.2025. sve po Tbr. 8/1. Tarife, iznosa od 5.756,00 € na ime sastava žalbe protiv rješenja od 21.07.2022. po Tbr. 10/4. Tarife, pet iznosa od po 11.512,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 02.03.2022., 11.03.2024., 22.11.2024., 03.10.2025. i 12.06.2026. sve po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 5.756,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročište održano 17.12.2025. po Tbr. 9/2. Tarife, iznosa od 31.708,00 € na ime 25 % PDV-a na iznos od 126.832,00 € te iznosa od 422,91 € na ime troškova vještačenja.

43. Sud 1. i 2. tuženiku nije priznao podneske od 21.11.2023., 06.05.2024. i 10.06.2025. (odgoda ročišta) te 04.01.2024. (lamentiranje s pun. tužitelja) jer to nisu nužni troškovi. Osim toga, u odnosu na označen VPS 866.076,00 € po 1. i 2. tuženicima, pripada im nagrada od 5.756 bodova prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Stoga je sud 1. i 2. tuženike s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 45.710,00 € odbio.

44. Slijedom svega iznijetoga, sud je odlučio kao u izreci presude.

U Valpovu 9. srpnja 2026.

Sudac

Zvonimir Rogić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka putem ovog suda može izjaviti žalbu nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana objave presude.

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja,

2. Pun. 1. i 2. tuženika