REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Pr-2084/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po pun. Darku Varnici, odvjetniku u Kaštel Kambelovcu, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko-upravni odjel Split, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 25. svibnja 2026. godine u nazočnosti tužiteljice, pun. tužiteljice i z. z. tuženika, dana 9. srpnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1.Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade plaće za razdoblje od 4.listopada 2021.godine do 6.listopada 2021.godine, u iznosu od 148,60 EUR uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od 6.listopada 2021.godine do isplate po stopi sukladno odredbi čl.29.st.2. Zakona o obvezni odnosima.

2.Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici parnični trošak zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske odluke do isplate po stopi propisanoj člankom 29.Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

II. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 200,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 22.srpnja 2022.godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je tužiteljica zaposlenik Centra za socijalnu skrb Split, na radnom mjestu dipl.socijalni radnik. Poslodavac da je tužiteljici isplatio plaću za mjesec listopad 2021.g. u iznosu od 7.253,41 kn za ukupan broj sati: 144. U periodu od 4-6. listopada 2021.g. tužiteljica da je osobno pristupila pred zgradu poslodavca te da joj je onemogućen pristup na radno mjesto. Dana 4. 5. i 6. listopada 2021. god. tužiteljica da je pravovremeno pokušala pristupiti svom radnom mjestu, međutim poslodavac da je spriječio dolazak tako da je na ulazu zatražena potvrda o cijepljenju, preboljenju ili negativnom PCR testu, a sve, navodno prema Odluci o uvođenju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja svih zaposlenika zdravstvenih ustanova, trgovačkih društava koje obavljaju zdravstvenu djelatnost te privatnih zdravstvenih radnja na virus Sars-CoV-2) i objavljena (Narodne nov. 105/21)., temeljem koje poslodavac dana 30.09.2021. god., donosi Odluku o obvezi testiranja svih zaposlenika, predočenju EU digitalnih COVID potvrda ili drugih odgovarajućih dokaza o cijepljenju, preboljenju ili testiranju. Djelatnik da je od osoba na ulazu u samu zgradu zatražio da mu se identificiraju i da mu pokažu ispravu temeljem koje su ovlašteni od njih zatražiti takve podatke, no navedene osobe da se nisu identificirale niti su pokazale takve isprave. Zakon o privatnoj zaštiti NN 16/20 da nigdje ne daje ovlasti čuvaru (zaštitaru) da od ikoga tražiti liječničku dokumentaciju ili bilo kakvu potvrdu koja bi otkrivala zdravstveno stanje neke osobe. Usprkos činjenici da je od naprijed navedenih osoba zatražio da mu se identificiraju kao ovlaštene osobe za prikupljanje osobnih podataka, iste da su traženo odbile. Davanje prikupljanje osobnih podataka o zdravstvenom stanju pojedinca da je regulirano člankom 37. st. 1. Ustava RH. Nadalje, Uredba (EU) 216/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. (na snazi je od 25. 5. 2018.), da određuje zaštitu pojedinca s obzirom na obradu osobnih podataka temeljnim pravom, te ponavlja da svatko ima pravo na zaštitu osobnih podataka (1), te da su važna načela i pravila o zaštiti pojedinca u svezi s obradom osobnih podataka, pri čemu treba poštivati njihov prava i slobode (2). Isti dan (25. 5. 2018.) stupio je na snagu i Zakon o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (Nar. nov. 42/18). Tužiteljica se poziva i na Zakon o zaštiti prava pacijenata, te Zakon o zaštiti osobnih podataka, te citira odredbe tih propisa, na kojima temelji svoje pravo u ovom postupku. Svaki zaposlenik prilikom zapošljavanja na određeno radno mjesto da je dužan pribaviti uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za određeno radno mjesto. Stoga, ako sumnja na bolest da je dužnost radnika da provjeri svoje zdravstveno stanje. Ukoliko, pak, poslodavac ima sumnju da je zaposlenik bolestan, da ga je dužan poslati na liječnički pregled, a u krajnjem slučaju i na ocjenu radne sposobnosti. Sve ovo da ukazuje i na nerazmjernost mjera koje poduzima poslodavac prema djelatniku čak i pod pretpostavkom zakonitosti naprijed navedene odluke. Kako tužiteljici nije isplaćena plaća u punom iznosu, odnosno ista da je uskraćena za iznos od 1.119.66 kn, tužiteljica da ima opravdani pravni interes ustati ovom tužbom. Tužiteljica postavlja zahtjev da joj tuženik na ime razlike manje isplaćene plaće za razdoblje od 4.listopada 2021.godine do 6.listopada 2021.godine isplati iznos od 1.119,66 kn uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku po stopi sukladno odredbi čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima. Ujedno potražuje naknadu parničnog troška od tuženika.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da osporava navode tužbe kojima se ukazuje na protupravnost u postupanju tuženika, odnosno na postojanje pravne osnove za istaknuti tužbeni zahtjev, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice uz osudu iste na snašanje parničnog troška. Navodi da se tužiteljica prije podnošenja tužbe obratila državnom odvjetništvu sa zahtjevom mirno rješenje predmeta spora pozivom na odredbe čl. 186a Zakona o parničnom postupku, pa da su ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje ove tužbe. Međutim, u konkretnom slučaju da nema protupravnosti u postupanju tužene, odnosno u postupanju poslodavca tužiteljice jer je isto utemeljeno na Naputku Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji I socijalne politike od 29. rujna 2021. godine, Zakonu o sustavu civilne zaštite i Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti kao i iz njih proizašlih odluka stožera civilne zaštite Republike Hrvatske te Odluke Stožera o uvođenju osobne sigurnosne mjere obveznog testiranja svih zaposlenika u djelatnostima socijalne skrbi na virus SARS-CoV-2 koji je donio odluku o obvezi testiranja za sve zaposlenike i druge suradnike. Obzirom da se radi o zaista izvanrednoj situaciji uzrokovanoj pandemijom, da ni u kom slučaju nije osnovano ni pozivanje na povrijeđena ustavna prava odnosno prava propisana Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kao što su zabrana diskriminacije, pravo na slobodan i informiran pristanak na medicinske postupke i pravo na slobodu. Upravo suprotno, i ta Europska Konvencija da predviđa mogućnost ograničenja pojedinih ljudskih prava, a sve u cilju zaštite zdravlja ljudske populacije što je u toj situaciji legitiman cilj. Postupajući suprotno navedenom tužiteljica da je uzrokovala svoj neopravdan izostanak s radnog mjesta u razdoblju od 4. listopada do 6. listopada 2021. godine te da joj s tog osnova ne pripada nikakva naknada iz radnog odnosa. Također treba navesti da podnositeljica zahtjeva kao zaposlenik Centra za socijalnu skrb Split obavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama.

3. Na pripremnom ročištu održanom dana 16.travnja 2026.godine tužiteljica uređuje tužbeni zahtjev tako da umjesto iznosa u kunama potražuje iznos od 148,60 EUR, a na ovaj iznos potražuje zakonske zatezne kamate od 6.listopada 201.godine pa do isplate.

4. Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 148,60 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, ovaj iznos je poslodavac tužiteljice ustegnuo sa njene plaće za tri dana u listopadu 2021.godine (4.listopada do 6. listopada 2021.godine), držeći da tužiteljica u tim danima neopravdano nije pristupila na rad i obavljala svoje radne zadaće. Dakle, radi se o razlici plaće za koju tužiteljica drži da joj pripada, a tuženik i poslodavac tužiteljice drže da joj ne pripada.

5. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom zahtjeva za mirno rješenje spora od 31.svibnja 2022.godine; obračunske platne liste za tužiteljicu za listopad 2021.godine; zahtjev tužiteljice za mirno rješenje spora od 24.veljače 2022.godine; dopisa poslodavca tužiteljice – Centra za socijalnu skrb Split od 8.listopada 2021.godine tužiteljici; dopisa tužiteljice poslodavcu od 6.listoipada 2021.godine; zahtjeva za zaštitu prava od 6.listopada 2021.godine te izjave tužiteljice poslodavcu od 5.listopada 2021.godine i 4.listopada 2021.godine te pisma poslodavcu od istog datuma; zahtjeva tužiteljice za zaštitu prava iz radnog odnosa od 5.studenog 2021.godine te saslušanjem tužiteljice u svojstvu parnične stranke.

6. Stranke su popisale parnični trošak.

7. Zahtjev tužiteljice nije osnovan.

8. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je magistar socijalnog rada, zaposlenica Centra za socijalnu skrb Split, što je raniji naziv poslodavca, da je zaposlena od 24. siječnja 2019. godine, a za nekoliko dana da prestaje biti zaposlenica tog tijela, te da prelazi na rad kod novog poslodavca, Dom za odrasle osobe Trogir. Navodi da nikada u svom poslu nisam imala nikakvih upozorenja niti mjera, da je obavljala kvalitetno i predano svoj rad, okolnosti oko pandemije virusa Covid-19 da su općepoznate, a u ovom slučaju da se problem dogodio na način da je prvog dana, 4. listopada 2021. godine doputovala, tada da je živjela u [adresa], do prostorija svog poslodavca, ušla kroz ulazna vrata u prostor predvorja, da je tu bio zaštitar, uniformirana osoba, da joj je bio otprije poznat te da je isti tražio, a što je bilo uvjet ulaska na radno mjesto, potvrdu o cijepljenju, preboljenju ili negativnom PCR testu. Navodi da nije tražio njene osobne dokumente, radi identifikacije, da je odbila predati bilo kakav traženi dokument, tada da je smatrala, a i danas da smatra da je to neovlašteno postupanje od strane poslodavca i da na taj način ne smije vršiti uvid u njeno zdravstveno stanje, pa radi toga uvjetovati odlazak na njeno radno mjesto i obavljanje radnih zadataka. Navodi da u okviru prostorija njenog poslodavca tada nije bilo organizirano testiranje - uzimanje brisa iz nosa, ali da se testiranje moglo obaviti i da se mogao ishoditi negativni test, navodi da se sjećam da je već prije ova tri dana imala potvrdu o preboljenju, ali da to nije željela pokazati iz opisanih razloga i da bi to i danas napravila. Navodi da se nije cijepila preporučenim cjepivima vezano za ovaj virus Covid-19, navodi da je svakog dana, nakon što joj je onemogućen ulazak u prostorije svog poslodavca, radno vrijeme provela ispred ulaza prostora poslodavca i čekala kraj radnog vremena, a nakon toga otišla kući. Predloženi svjedoci da su svi radnici istog poslodavca i da se njima dogodila ista situacija kao i tužiteljici, pa da su i oni bili onemogućeni pristupiti na radno mjesto za ova tri dana, da su čekali ispred prostorija. Navodi da je u to vrijeme ravnatelj njenog poslodavca bio SO, sa istim da nije mogla u ova tri dana osobno kontaktirali po pitanju ovog problema, jer nije mogla pristupiti u prostor poslodavca, a putem mobitela i telefona da nije pokušala sa istim kontaktirati. Dakle, da se radi o 4., 5. i 6. listopada 2021. godine, nakon ovog da je predočila potvrdu o preboljenju, jer je bila u strahu za svoje radno mjesto, navodi da je zajedno s ostalim predloženim svjedocima dobila i upozorenje pred otkaz, da ne zna je li to bilo u pisanoj formi ili je bilo usmeno priopćeno da bi to mogli dobiti. Navodi da se njeno potraživanje odnosi na umanjenu plaću za ova tri dana u listopadu 2021. godine, jer je poslodavac računao da je neopravdano izostala s posla.

9. Sud drži da je u ovom postupku činjenično stanje u potpunosti utvrđeno za meritorno presuđenje, da nema potrebe izvoditi daljnje dokaze i izvesti dokaz saslušanjem predloženih svjedoka, izvođenje tih dokaza je prema stavu ovog suda suvišno i protivno načelu ekonomičnosti postupka, s obzirom na potpuno utvrđenje činjeničnog stanja temeljem priložene dokumentacije i iskaza same tužiteljice.

10. Dakle, nije sporno da je u utuženom periodu, od 4. do 6.listopada 2021.godine (kao i prije i nakon toga), tužiteljica bila zaposlenica tadašnjeg Centra za socijalnu skrb Split, kao magistra socijalnog rada, nije sporno da je tužiteljici poslodavac ova tri dana zapriječio ulazak u prostorije poslodavca i obavljanje rada, jer tužiteljica nije željela postupiti, svojom slobodnom voljom, sukladno uvjetu poslodavca, prikazati zaštitaru na ulaznim vratima potvrdu o preboljenju bolesti uzrokovane virusom SARS-CoV-2, COVID-19 niti potvrdu o obavljenom cijepljenju protiv tog virusa ili negativni PCR test na ovaj virus. Dakle, tužiteljici je zaštitar bio otprije poznat, kako je sama iskazala, isti je nije niti pokušao legitimirati, a tužiteljica je odbila priložiti tražene dokaze da bi pristupila na radno mjesto, svojom voljom. Sama tužiteljica navodi da je prije 4.listopada 2021.godine imala potvrdu o preboljenju te bolesti, ali da to nije željela predočiti zaštitaru, dakle, tražila je bez ispunjenja traženih uvjeta pristupiti na radno mjesto. Također je iskazala da je ona nakon ova tri dana, ipak predočila potvrdu o preboljenju, dakle, nakon ova tri dana tužiteljica je ispunila uvjet za pristupiti radnom mjestu i obavljala je uredno svoj rad. Sud drži da nije sporno kako je tužiteljica uvijek uredno izvršavala radne obveze spram svog poslodavca, međutim, u ovom slučaju sud drži, s obzirom na sve izvedene dokaze i sve okolnosti slučaja, da nije bilo protupravnosti u postupanju poslodavca tužiteljice, da je isti zaista bio u promatranog vrijeme ovlašten tražiti ispunjenje uvjeta za pristup radnicima na radno mjesto, u prostorije poslodavca, radi obavljanja rada.

11. Općepoznata je situacija u pogledu bolesti uzrokovane virusom SARS-CoV-2, situacija po pitanju pandemije, kao i zakonski okvir postupanja Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske. Naime, tijekom pandemije koronavirusa, Hrvatski sabor donio je Zakon o dopuni Zakona o sustavu civilne zaštite (NN 31/2020), kojim je u sustav uveden čl.22.a. Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske bio je ovlašten donositi odluke i upute koje su bile obvezujuće za sve građane i poslodavce, dakle, Stožer je dobio izravne ovlasti za upravljanje krizom na nacionalnoj razini, vezano i za Zakon o sustavu civilne zaštite (NN 82/15, 118/18, 31/20, 20/21 i 114/22), kao i Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (NN 79/07, 113/08, 43/09, 130/17, 114/18, 47/20, 134/20 i 143/21). Tako je Stožer, koji je na to bio ovlašten, donio i odluku o uvođenju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja svih zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi na virus SARS-CoV-2 i odluku o izmjeni te odluke (dana 5.listopada 2021.godine). Zakonski okvir postupanja Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske je jasan, kao i ovlaštenja Stožera u donošenju odluka, a poslodavac tužiteljice bio je dužan postupati u skladu sa odlukama istog.

12. Dakle, pravo tužiteljice pristupiti na radno mjesto bez ispunjenja uvjeta zatraženih od strane poslodavca, koji je postupao i bio dužan postupati temeljem odluka Stožera, u ovom slučaju ne postoji, tako ni tužiteljica nije mogla pristupiti na svoje radno mjesto, jer nije na ulazu željela prikazati zaštitaru na ulazu potvrdu o preboljenju bolesti uzrokovane ovim virusom (a kasnije je, nakon ova tri dana, to napravila), a mogla je priložiti i potvrdu o negativnom PCR testu ili priložiti potvrdu o cijepljenju. Odluka tužiteljice da odbije postupiti sukladno traženju poslodavca da bi mogla ući u zgradu poslodavca i obavljati posao je pravo tužiteljice i izbor tužiteljice u ova tri dana, međutim, to joj ne daje za pravo ostvariti plaću za ova tri dana, jer joj je poslodavac pravilno i osnovano odbio isplatiti plaću za nedolazak na rad u ova tri dana. Sama tužiteljica u svojoj tužbi navodi da da je poslodavac koji ima sumnju da je zaposlenik bolestan, dužan poslati ga na liječnički pregled. Tužiteljica je u ovom slučaju držala da ima pravo štititi svoju privatnost i ne prikazati svoje zdravstvene podatke odnosno status, ali joj to u ovom slučaju ne daje pravo na plaću za tri dana kada po svojom odluci, suprotno odluci poslodavca, koji je bio dužan tako postupiti, nije pristupila na rad, odnosno nije radila. Ne može se očekivati od poslodavca tužiteljice drugačije postupanje, u postupanju poslodavca nema protupravnosti, kao što nema protupravnosti u postupanju Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, a uvođenje čl.22.a. Zakona o sustavu civilne zaštite u skladu je sa Ustavom Republike Hrvatske, a donesene mjere, pa tako i predmetna, nisu utvrđene nezakonitima i imale su za cilj zaštitu zdravlja građana, a donesena mjera koju je poslodavac proveo imala je prednost pred zaštitom prava tužiteljice na tajnost medicinskog podatka. Svakako, tužiteljica, kao i ostali radnici istog poslodavca, na raspolaganju je imala tri mogućnosti, priložiti potvrdu o preboljenju (što je tužiteljica imala i nije željela prikazati da bi ušla na radno mjesto), priložiti potvrdu o negativnom PCR testu i priložiti potvrdu o cijepljenju. Tužiteljica je odbila u ova tri dana postupiti sukladno traženju poslodavca, kako je odabrala takvo postupanje i donijela takvu odluku, poslodavac joj je legitimno odbio pristupanje na radno mjesto, pa tužiteljica svojom odlukom rad u tri promatrana dana nije obavila, a poslodavac joj rad za ta tri dana ne treba platiti i ovaj zahtjev tužiteljice je u cijelosti neosnovan.

13. Visina tužbenog zahtjeva nije bila sporna među strankama, dakle, iznos plaće za tri dana koja poslodavac nije isplatio tužiteljici, kako sud drži da je potraživanje tužiteljice u cijelosti neosnovano, to je valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tuženiku odnosi se na trošak sastava odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora; sastava odgovora na tužbu; zastupanja na ročištima održanim dana 16.travnja 2026.godine i 25.svibnja 2026.godine; za svaku radnju po 25 bodova; što uz vrijednost boda od 2,00 EUR daje ukupan iznos od 200,00 EUR koliko je konačno na ime parničnog troška tužiteljica dužna isplatiti tuženiku, sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Preostali trošak tuženiku nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka.

U Splitu, 9. srpnja 2026. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Z. z. tuženika