REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj: 11 K-29/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici u vijeću sastavljenom od sutkinje Nataše Brleković, predsjednice vijeća, suca člana vijeća Nikole Ramušćaka, te sudaca porotnika Stjepana Ščrbaka, Ivanke Vitez i Marijana Ivića, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Klarić, u kaznenom predmetu protiv optuženika CM iz optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj KO-DO-19/2024 od 4. studenog 2024. zbog kaznenog djela iz članka 111. a stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17,118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11), nakon javne rasprave održane i zaključene dana 9. srpnja 2026. u prisutnosti Županijske državne odvjetnice u Velikoj [adresa] ŠM, optuženog CM, njegovog branitelja Rafaela Krešića, odvjetnika u Zagrebu, te punomoćnika ošt. LM, odvjetnika u [adresa], istoga dana objavio je i
p r e s u d i o j e
Optuženik CM, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin C i HM, rođen **.**.1976. u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, s prebivalištem u [adresa], sa završenom SSS, opća gimnazija, nezaposlen, neoženjen, otac jednog maloljetnog djeteta, bez imovine
k r i v j e
što je
dana 6. svibnja 2024. oko 19,20 sati u Zagrebu, Jadranska avenija bb, u blizini nedovršene Sveučilišne bolnice na južnoj obali rijeke Save, uslijed duševne bolesti shizofrenije zbog koje mu je sposobnost upravljanja svojim postupcima bila smanjena u bitnom stupnju, CMA, s kojom je bio u intimnoj vezi od veljače 2021. te s kojom je živio u zajedničkom kućanstvu od početka 2023., u cilju da je usmrti, kuhinjskim nožem ukupne dužine 34 cm, dužine oštrice 21 cm, a koji je prethodno uzeo u stanu, istim joj zadao višestruke rezne rane obje šake koje je ona podmetala ispred noža, a potom je prišavši joj s leđa ili pod nekim manjim otklonom od tog položaja, držeći nož u desnoj ruci, te obgrlivši žrtvu lijevom rukom uz pridržavanje njene glave, zadao joj višestrukim povlačenjem i ubadanjem nožem najmanje 7 reznih i najmanje 2 ubodne rane vrata koje zajedno tvore veliki, nepravilni, zjapeći defekt u području prednje i bočnih strana vrata s ozljedom (prerezivanjem) desne glavne vratne arterije (karotidna arterija), obje vratne vene (jugularne vene), lijeve podčeljusne žlijezde slinovnice, štitne žlijezde, grkljana, jednjaka i mekih tkiva vratne kralježnice i čine cjelinu te predstavljaju osobito tešku tjelesnu ozljedu koja je nespojiva s životom te je dovela do smrti žrtve uslijed iskrvarenja,
dakle, ubio blisku osobu
čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela - teškim ubojstvom - opisano i kažnjivo po članku 111. točka 3. KZ/11,
Stoga se optuženi CM temeljem članka 111. točka 3. KZ/11
o s u đ u j e
NA KAZNU DUGOTRAJNOG ZATVORA U TRAJANJU OD 22 (DVADESET I DVIJE) GODINE
Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 6. svibnja 2024. nadalje
Temeljem odredbe članka 68. KZ/11 optuženom CM izriče se sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja. Temeljem članka 68. stavak 3. KZ/11 ova mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora. Temeljem članka 68. stavak 4. KZ/11 sud će po proteku prve godine od dolaska optuženika na izvršenje ove mjere i potom najmanje jednom godišnje preispitati postoje li uvjeti iz članka 68. stavak 1. KZ/11 za njezinim nastavkom i o tome donijeti rješenje.
Temeljem članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećenici se sa imovinsko pravnim zahtjevom upućuju u posebnu parnicu.
Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 optuženi CM se oslobađa obveze naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti.
Obrazloženje
1. Županijsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici podiglo je optužnicu broj KO-DO-19/2024 od 4. studenog 2024. protiv optuženoga CM zbog kaznenog djela protiv života i tijela - teškim ubojstvom ženske osobe - opisano i kažnjivo po članku 111. a KZ/11 na štetu ŠMA. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je izmijenio činjenični opis, te zakonski opis i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela i optuženika osudio za kazneno djelo teškog ubojstva bliske osobe iz članka 111. točka 3. KZ/11. Ova izmjena, po ocjeni ovoga vijeća u skladu je s izvedenim dokazima, njome nije povrijeđen identitet optužbe te nije na štetu optuženika jer je za oba kaznena djela zapriječena ista kazna.
2. Očitujući se o osnovanosti optužnice, optuženi CM naveo je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu je optužnicom stavljeno na teret.
3. Tijekom dokaznog postupka na suglasan prijedlog stranaka pročitani su iskazi svjedoka KM (l.210-212), IM (l.213-215), ZM (l.218-221), ČM (l.313-315), ĆM (l.316-319), SM (l.332-334), FM (l.338-341), MM (l. 346-349), TM (l. 355-358), ĐM (l.359-362), VM (l. 350-354), a ova svjedokinja je ispitana i na raspravi (l.549-553), ispitana je dr. Branka Restek Petrović (l.1124-1126), reproducirani su iskazi svjedoka/žrtve mlt. UM i svjedoka/žrtve mlt. BM (l.204-205a), ispitani su vještaci Darko Marčinko (l.584-588, 787-788, 1161-1163), LMA (l. 161-1163), HMA (l.161-1163), KMA (l.1386-1388, 1402- 1405), JM (l.1386-1388, 1402-1405) i EM (l.1161-1163), pročitani su materijalni dokazi i to: službena zabilješka o dojavi PUZ-a, VI. PP Zagreb s izvješćem o utvrđenom činjeničnom stanju te izvješća o postupanju od 6. svibnja 2024. (l.11-14), izvješće PUZ-a, Operativne grupe Zagreb od 6. svibnja 2024. (l.15), izvješće PUZ-a, Službe općeg kriminaliteta s audio snimkom telefonske dojave OKC-a od 7. svibnja 2024. (l.15a-16) koja je na raspravi preslušana, službena zabilješka o pregledu mjesta pronalaska PUZ-a, Sektora kriminalističke policije, Službe za očevide i kriminalističku tehniku, Ekipe za očevide od 6. svibnja 2024. s kriminalističko-tehničkim izvješćem (l.17-24), obrazac Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Grada Zagreba od 6. svibnja 2024. (l.25), zapisnik o očevidu u Zagrebu, Šalata 11 s kriminalističko-tehničkim izvješćem PUZ-a, Sektora kriminalističke policije, Službe za očevide i kriminalističku tehniku od 7. svibnja 2024. (l.26-29), službena zabilješka o postupanju PUZ-a, Službe općeg kriminaliteta od 7. svibnja 2024. (l.30), izvješće PUZ-a, Sektora kriminalističke policije, Službe za očevide i kriminalističku tehniku o provedenom DKT ispitivanju putem komparacije otisaka papilarnih linija (l.32), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od optuženika broj: 01177213 s zapisnikom o privremenom oduzimanju predmeta od 7. svibnja 2024. – mobitel marke "Xiaomi" sa SIM karticom pozivnog broja: [broj SIM kartice] te 3 metalna ključa (l.33-34), povijest bolesti KB Sveti Duh za optuženika od 6. svibnja 2024. (l. 44), zapisnik o očevidu Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici od 7. svibnja 2024. (l.63-71), zapisnik Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" sa zapisnikom o izvršenoj analizi alkohola u krvi i urinu opt. CM od 29. svibnja 2024. (l.138-140), podnesak Doma zdravlja Zagreb-Centar od 18. lipnja 2024. s prilogom - elektronički ispis zdravstvenog kartona optuženika (l.159-199), zapisnik Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku povodom obdukcije mrtvog tijela žrtve ŠMA od 7. svibnja 2024. (l.207-208), medicinska dokumentacija KB Sveti Ivan za optuženika (l.228-235), fotodokumentacija PUZ-a, Sektora kriminalističke policije, Službe za očevide i kriminalističku tehniku od 10. srpnja 2024. obdukcije Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku mrtvog tijela žrtve ŠMA (l.237-272), fotodokumentacija PUZ-a, Sektora kriminalističke policije, Službe za očevide i kriminalističku tehniku od 16. srpnja 2024. - mjesto događaja u Zagrebu, Jadranska avenija bb (l.273-288), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od IM broj:01241742 sa zapisnikom privremenom oduzimanju predmeta od 8. kolovoza 2024. (l.321-322), nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" o provedenom toksikološkom vještačenju optuženika od 10. rujna 2024. (l.342-344), nalaz i mišljenje o provedenom sudsko- medicinskom vještačenju po stalnom sudskom vještaku Petru Škaviću, dr.med. od 18. rujna 2024. (l.363-374), nalaz i mišljenje o provedenom psihijatrijskom vještačenju opt. CM po prof.dr.sc. Darku Marčinku od 18. listopada 2024. (l.399-402), nalaz i mišljenje povodom MR pregleda mozga iz 2017. i 2015. i CD mediji obavljenih magnetskih rezonanci u Poliklinici Neuron (l.558-560), dokumentacija priložena u spis od strane branitelja na raspravi 7. svibnja 2025. (l.591-716), dopunski nalaz i mišljenje vještaka Darka Marčinka od 17. svibnja 2025. (l.736-741), ovjereni prijevod metodološko-kritičkog očitovanja s kliničko-forenzičkog stajališta predanog na raspravi 7. svibnja 2025. (l.745-769), medicinska dokumentacija Zatvora u Zagrebu na ime optuženika (l.773-779), nalaz i mišljenje Neuropsihijatrijske bolnice dr. Ivan Barbot Popovača od 6. kolovoza 2025. (l.816- 887), medicinska dokumentacija na ime članova obitelji optuženika (l. 940-948), preslike SMS poruka (l. 949-971), nalaz i mišljenje vještaka Hrvoja Tkalčića (l. 989- 999), medicinska dokumentacija na ime optuženika dostavljena od Zatvora u Zagrebu 21. siječnja 2026. (l.1044-1053), dopunski nalaz i mišljenje CKV Ivan Vučetić od 5. ožujka 2026. (l.1095-1125), nalaz i mišljenje vještaka KMA i JM od 13. travnja 2026. (l.1200-1248), reproducirana je glasovna poruka koju je optuženik uputio sa svog mobitela sestri VM **.**.2024. u 22,32 sata, a prije iznošenja obrane pročitani su izvaci iz prekršajne evidencije (l. 72) i iz kaznene evidencije (l. 73) za optuženika.
4. Iznoseći svoju obranu (l. 932-937) optuženi CM iskazao je da je 2017. doživio halucinacije i shvatio da ga prate demoni, a kako je u njegovoj obitelji bilo psihijatrijski liječenih osoba, obitelj ga je hospitalizirala na tri mjeseca. Liječnica mu je rekla da se radi o genetskom prenošenju bolesti. Prije tog liječenja povremeno je radio, najčešće konobario, a do tri godine prije liječenja živio je u zajedničkom domaćinstvu s majkom svoga sina koja je radila kao arhitektica i imala primanja. Nakon liječenja 2017. također je radio u više navrata kod različitih poslodavaca i živio sam, odnosno dijelio je stan s cimerima.
4.1. Tako je trajalo sve do godinu dana prije ovog događaja, kada se preselio ŠMA, a njihova veza započela je tri godine ranije, odnosno početkom korone. Upoznali su se preko društvenih mreža i nakon tjedan dana poznanstva započeli vezu. Rekao bi da su imali dobru vezu, voljeli su se, te su kroz cijeli period veze imali nekoliko svađa, do njih je znalo doći kad bi nekamo otišao na nekoliko sati, a njoj nije javio gdje je. Prilikom takvih svađa nikad nije bilo nikakvog fizičkog sukoba, a najagresivnije što je napravio bilo je da je deku kojom je bio pokriven strgnuo sa sebe i bacio na stolac. U vrijeme tih svađa ŠMA je dolazio svaki drugi vikend, kada bi njena djeca bila kod oca tako da tim svađama nitko nije bio prisutan. Nakon što je počeo živjeti kod ŠMA prihvatio je njenu djecu s kojom je i sam ostajao u kući dok bi CMA bila na poslu, kada je bila na operaciji kičme i nakon toga u toplicama. S djecom je znao razgovarati, a BM je nastojao motivirati za školu u koju je nevoljko išao jer je znao biti pospan jer je kasno išao leći. Tada mu je rekao neka se ugleda na mamu i upotrijebio riječ posvuduša misleći pri tome da svašta može stići i sve napraviti. Zadnja njihova svađa dogodila se za Uskrs kada je otišao na ručak sestri ĐM, a kako ga je iscrpljivala ta borba između trupa koje su se međusobno borile odlučio je prespavati kod sestre i o tome obavijestio CMA preko poruke, a kada se sutradan vratio k njoj došlo je do svađe jer ona očito nije vidjela poruku. Pretpostavio je da bi mogla biti ljubomorna jer su na početku veze razgovarali o prijašnjim vezama kada joj je rekao da je bio s mnogim djevojkama. U jednom trenutku, a to je moglo biti dva ili tri tjedna prije ovog događaja CMA je pitala hoće li se ženiti, na što je odgovorio da hoće jer je CMA volio više od svojih ranijih djevojaka. Na ovaj način su se usmeno zaručili bez prstena jer u to vrijeme nije radio. Misli da je o tom zaručivanju poslao poruku sestri VM. Nakon toga pa do ovog događaja imao je sve veće borbe tih trupa koje su ga opterećivale veći dio dana, i do 18 sati, pa se određenih dijelova dana uopće nije sjećao. Bar 6 do 7 mjeseci ranije povećao je konzumaciju marihuane, te je znao konzumirati do 10 jointova dnevno (2 grama), a konzumirao ju je zbog dobrog osjećaja u tijelu, osjećaja blaženstva, što mu je bilo potrebno zbog tih borbi i koncentracije na trupe. Na zadnjem poslu na kojem je radio prije dolaska ŠMA pojavile su se te trupe, ali u manjem obimu, a njihov broj se povećavao kasnije, osobito kada je znao boraviti na Kristininom balkonu. CMA i on su zajedno znali konzumirati drogu MDMA nakon koje je znao spojiti i po četiri dana na balkonu, te je ulazio u stan samo da nešto pojede i obavi wc, čak je i preko noći ostajao na balkonu omotan u deku. Što se tiče tih trupa i borbi pitao je CMA jel ona što vidi na što je odgovorila da ne vidi nakon čega joj je objasnio i o svom boravku u bolnici i sve u vezi s tim Š i svemu ostalom što je vidio da se događa, a to je bilo tri do četiri mjeseca prije ovog događaja. Na lijeku Xeplion bio je nakon izlaska iz bolnice, te je svaki mjesec odlazio dobiti injekciju te nije niti shvatio da je dva puta preskočio injekciju na što mu je ukazala CMA i rekla da treba otići što je nakon dva ili tri dana učinio. Moguće je CMA o neuzimanju injekcije saznala od članova njegove obitelji, a oni su možda to provjerili. U svakom slučaju, CMA nije pitao odakle to zna. Jednom prilikom čuo je kada je CMA razgovarala s nekim na mobitel na balkonu i rekla da će od ponedjeljka uzeti godišnji, a kako se ipak ujutro spremila pitao je kuda ide pa kada je rekla da ide na posao rekao je da poveze i njega, te da će tamo negdje popiti kavu. S jednim poznanikom je bio na kavi, a s njim je pušio i marihuanu, te je tako dočekao 4 sata kada je CMA išla s posla, pa ga je odvezla kući. Išao je s njom još dva ili tri jutra, ali ne zna kada je i kako tih dana otišao kući, a išao je jer nije znao što da misli, da li ima nekog drugog, da li je možda ostala trudna, pa ide na abortus ili što slično. CMA mu nije prigovorila ništa niti u jednom tom slučaju kada se povezao s njom. Često se znalo dogoditi da prilikom odlaska na injekciju CMA kaže da na povratku stane kod njenog posla i da zajedno u njenoj pauzi popiju kavu. Imao je dojam da je to s kavom ŠMA bilo drago te bi ona izašla iz zgrade s dvije kave, pa bi sjedili na klupi pred zgradom i pili kavu, a mogli su ih vidjeti njezini radni kolege. Iako je CMA predlagala da upozna njene radne kolege odbijao je to jer nije imao potrebu te ljude upoznavati. Jedino što ga je kod ŠMA smetalo bilo je to kada je rekla nekome da ide na godišnji, a poslije je ipak otišla raditi, kao i to što je znao da se čula s nekim od članova njegove obitelji, moguće PM, u vrijeme kada je saznala da je propustio uzeti lijek. Budući da mu je boravak u bolnici 2017. bio traumatičan, bojao se razgovora o tome i što će njegova obitelj reći njoj, što ga je mučilo iako je imao osjećaj sigurnosti u njihove osjećaje i ljubav. Približavajući se danu ovog događaja povećavao se broj trupa koje su se borile, te je svaki dan oko toga bio angažiran i stalno se nešto događalo. Vodila se borba između njegovih trupa, trupa nebeske ŠMA i L kao nebeskih bića. Nebeske ŠMA kojih ima više stvorene su prema IMA koju je prvu stvorio.
4.2. Sjeća se da je tog 6. svibnja 2024. nakon što je CMA došla s posla s njom popio kavu na balkonu, a dogovorili su se da će ići brati cvijeće na nasip jer su često išli na nasip, nekada s psom, nekada bez njega. Misli da je u to vrijeme kod kuće bio BM koji ih je i pozdravio. Sa sobom je uzeo svoj ruksak u koji je stavio nož iz kuhinjske ladice kojim bi rezali cvijeće, dok CMA sa sobom nije nosila ništa. Tom prilikom pas nije išao s njima jer su BM i UM imali raspored za šetnju psa. Sjeća se da su tražili mjesto na kojem će sjesti, koje su i našli, a sljedeće čega se sjeća je da je nešto crno, ali ne da je ispred njega nešto crno već da mu je dio filma nestao. Ne zna koliko je trajalo to čega se ne sjeća i što je nestalo, a prvo čega se sjeća je da nju vidi ispod sebe razrezanog vrata. Tada mu je jedan od vođa ovih trupa koji se zove H rekao da zove policiju. Kada je vidio da na ruci ima posjekotinu pokušao je dokučiti da li ga je ona ubola ili odakle mu posjekotina, ali nije uspio ništa dokučiti. Nije niti znao broj policije, a u tome ga je vodio taj H i rekao mu da utipka policija i vodio ga dalje kako da nazove. Na raspravi je preslušana snimka tog poziva policiji, te potvrđuje da je to njegov glas i govor.
4.3. Prvi puta halucinacije su se pojavile kada mu je K rekla da je trudna i tada je osjetio nešto čudno na svom tjemenu, a iznad sebe vidio je nekakvo crno biće koje je kroz Mirjanino tjeme otišlo do trbuha i izvuklo neku bijelu energiju, a samo se uvuklo u njen trbuh. Nakon što je K rodila, 6 mjeseci su živjeli zajedno nakon čega je K s I odselila kod svojih roditelja u Hercegovinu, ali se kasnije vratila u Zagreb. Kada je Z imao godinu dana s njim je počeo komunicirati mislima na način da mu je Z objašnjavao sve što ga je zanimalo vezano uz Mirjanine roditelje i općenito. Tek kad je Z imao od prilike 5 godina shvatio je da to nije bila komunikacija s njim već s Š. Sve do Franove 5 godine znao je odlaziti s njim u šetnju, te je oko njegove glave vidio nešto crno, crnu boju je imao i oko svog tijela, pa je pred K rekao da je Z crn i da ima crnu boju na što je ona odgovorila da je bijele boje. K je prema tome što je on vidio bila vrlo negativno nastrojena te je često otkazivala susrete između njih dvojice. Umjesto Š, Franovo tijelo je počelo zaposjedati jedno drugo biće, Č koji je imao bijelo tijelo, a jednom prilikom na Cvjetnom trgu taj Č je poginuo na način da mu je jedno drugo od tih bića ubacilo u njegovo tijelo neku drugu vrstu energije koja ga je ubila, što je on vidio. Njemu su zatvorski psihijatar i doktorica Restek rekli da se tu radi o halucinacijama, ali za njega je to stvarnost radi čega je negativno doživio to što ga je obitelj hospitalizirala. On ima svoja bića koja vodi on, a s druge strane su razni neprijatelji, pa tako i trupe koje vodi Ć, nebeska CMA i S, ali ne ruski predsjednik već biće koje je on stvorio ranije. Nikome od spomenutih bića nije ime dao on već on od drugih sazna kako se oni zovu. Njegove trupe sredile su ŠMA ponovno rođenje u [adresa] kao F te će za 20 godina ponovno biti zajedno, u vezi. CMA mu je u početku dolazila i u zatvorsku sobu gdje su znali popiti kavu, ali sada je "zaheftana" na način da ju čuvaju njegove trupe zbog toga što ima puno neprijatelja koji bi ju htjeli ubiti. Budući da su neprijatelji protiv njega, htjeli bi ubiti nju. Borbe između njegovih trupa i neprijatelja su prije bile kopnene, a malo prije nego je došao u zatvor počele su nebeske, što znači da dolaze iz raznih klastera, odnosno skupina i bore se svojim sposobnostima. Jedna sposobnost je da gledaju neprijateljsku trupu i uspiju postići da im se isprazni cijela nutrina i ostane samo koža te su oni mrtvi odnosno pobijeđeni. Od tih bića npr. H izgleda kao čovjek samo što ima glavu vuka, M izgleda kao pauk s kljovama i puno nožica, T izgleda kao gusjenica, ali može progutati protivnika i poslije ga ispljunuti iz usta. U vrijeme Franovog rođenja postojao je samo Š i neka pojedinačna bića koja se zadržavaju sve do hospitalizacije u Jankomiru. Određeno vrijeme nakon hospitalizacije ovo je stalo, te se ne može sjetiti da li je ta stanka trajala mjesecima ili dulje. Kada je dao otkaz na svom zadnjem poslu postojali su samo Đ i Č koji su ga posvuda pratili, a na Kristininom balkonu ih je već bilo 7 ili 8, te su se počele pojavljivati i trupe. Neposredno prije Kristinine smrti te su ga borbe toliko iscrpljivale da se nije odlazio ni prati, te ga je CMA znala tražiti da se ide oprati jer smrdi.
4.3. Traumatiziralo ga je to što ga netko proglasi ludim iznenada, iz ničega i onda on dalje mora živjeti s tim, a osjećaj te traumatiziranosti prestao je tek kada je započeo vezu s CMA. CMA je znala da on uzima terapiju, te ga je nakon propuštanja dvije terapije podsjetila da ju treba uzeti. Da obitelj ponovno razmišlja o hospitalizaciji zaključio je iz razgovara nekoga od njih s CMA, te je vjerovao u svoje osjećaje i njihovu ljubav, što mu je bila neka sigurnost, a CMA u vezi s hospitalizacijom nije govorila ništa. Mobitel koji mu je oduzet je upravo taj kojim je komunicirao sa svima u to vrijeme. S CMA nikada nije pričao o prekidu veze, iseljenju ili čemu sličnom. Borbe trupa će prestati za dvije godine, a što su mu rekle trupe koje su inteligentne i to znaju, a prestat će tako što će biti istrijebljeni svi neprijatelji, odnosno njihove trupe. Iste zdravstvene probleme kao i on ima majka koja se liječi u Jankomiru, a i otac. AM je očeva sestra koja je imala također psihičku bolest, a koja je nedavno umrla. OM je njegov bratić, sin očeve sestre, koji također ima šizofreniju.
5. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka nesporno je da su se dana 6. svibnja 2024. oko 19,20 sati optuženik i žrtva ŠMA, s kojom je optuženik bio u intimnoj vezi od veljače 2021. te s kojom je živio u zajedničkom kućanstvu od početka 2023. nalazili u Zagrebu, u blizini nedovršene Sveučilišne bolnice na južnoj obali rijeke Save. Naime, optuženik sve navedeno priznaje, navodeći da je nakon što je CMA došla s posla s njom popio kavu na balkonu, pa su se dogovorili da će ići brati cvijeće na nasip jer su često išli na nasip. Nesporno je i to da je optuženik na nasip ponio kuhinjski nož u ruksaku kao i to da je žrtva usmrćena za vrijeme ove šetnje jer optuženik navodi da prvo čega se sjeća nakon što mu je dio filma nestao, je da ispod sebe vidi žrtvu razrezanog vrata.
6. Sporno je da li je upravo optuženik kuhinjskim nožem ukupne dužine 34 cm, dužine oštrice 21 cm usmrtio žrtvu jer u svojoj obrani navodi da mu je nakon što su našli mjesto na koje će sjesti dio filma nestao, sve do trenutka kada žrtvu vidi ispod sebe razrezanog vrata. Sporno je i to da li je optuženik postupao u cilju da žrtvu usmrti ili u nužnoj obrani, te da li je optuženik i u kojoj mjeri bio svjestan svojih postupaka ili je bio u neubrojivom stanju na koju okolnost su provedena tri vještačenja optuženika, od kojih su dva osim psihijatra provodili i psiholozi.
6.1. Nadalje, sporno je i to da li je optuženik ranije psihički zlostavljao žrtvu na način da ju je bezrazložno optuživao da ujutro ne odlazi na posao, da mu laže, da se nešto događa, da je "posvuduša", da izbjegava biti doma, da se dopisuje s drugim muškarcima, da ju je pratio na posao i dolazio po nju kada bi išla kući s posla, pratio ju u izlascima s njenim prijateljima i bio prisutan njenim telefonskim razgovorima, te je sporno da li mu je žrtva početkom svibnja 2024. rekla da se iseli iz njenog stana. Ovo je sporno jer optuženik svoju vezu sa žrtvom opisuje posve drugačije.
7. Da je upravo optuženik ranije opisanim nožem koji je ponio na nasip nanio žrtvi smrtonosne ozljede sud je utvrdio preslušavanjem snimke poziva upućenog OKC-u PUZ u 19,21 te činjenice da je optuženik u svojoj obrani potvrdio da je na preslušanoj snimci njegov glas odnosno da je on nazvao policiju čiji su djelatnici nakon tog poziva hitno došli na lice mjesta gdje su zatekli i optuženika i mrtvo tijelo žrtve. Na snimci se čuje da optuženik govori gdje se nalazi, kako ga se može naći, da ga je žrtva napala nožem, da su se potukli i da ju je uspio zaklati, da ona tu leži, da je on isto ranjen, da je tu s mobitelom i da se zove CM. Radi ove dojave na mjesto koje je opisao optuženik upućena je Ekipa za očevide PUZ-e koja je na savskom nasipu, na spustu prema travnatoj površini između južne obale korita rijeke Save i savskog nasipa, kojom travnatom površinom se u smjeru sjevera dolazi do dijela bliže južnoj obali korita pronašla ruksak crne boje pored kojeg je mrtvo tijelo ženske osobe. Navedeno proizlazi iz službene zabilješke o pregledu mjesta događaja od 6. svibnja 2024. i kriminalističko-tehničkog izvješća od istoga dana (l.17-24). Za mrtvo tijelo ženske osobe je DKT ispitivanjem utvrđeno da se radi o otiscima papilarnih linija ŠMA (l. 32). Budući da iz provedenog sudsko-medicinskog vještačenja (l.363-374) proizlazi da su ubodne i rezne rane vrata, kao i rezne rane lica, brade, te lijeve i desne šake žrtvi nanesene oštricom noža ili nožu sličnog sredstva, te da metalni nož opisan u zapisniku o očevidu koji je pronađen na polegnutoj travi pokraj glave žrtve predstavlja podesno sredstvo za nanošenje svih reznih i ubodnih rana, ovo vijeće nalazi utvrđenim da je smrtonosne ozljede žrtvi nanio upravo optuženik i to nožem koji je u ruksaku ponio sa sobom u šetnju na nasip, te koji je nakon toga pozvao policiju i objasnio gdje se nalazi.
8. U ovoj dojavi optuženik govori da ga je žrtva napala nožem, pa se potrebno osvrnuti na mogućnost nužne obrane. Međutim, ova mogućnost nema uporište u izvedenim dokazima. Naime, provedenim sudsko-medicinskim vještačenjem (l.373-374) utvrđeno je da je optuženik u inkriminiranom događaju zadobio reznu ranu hrpta lijeve šake s djelomičnim prerezivanjem tetive ispružača 3. prsta lijeve šake. Vještak ovu ozljedu dovodi u vezu s nožem kojim je optuženik zadao ozljede žrtvi, a promatrajući ovu ozljedu zajedno s ozljedama žrtve zaključuje da je ova ozljeda mogla nastati slučajnim ili namjernim samoozljeđivanjem npr. povlačenjem oštrice noža koji drži u desnoj ruci po hrptu lijeve ruke kojom drži ili pridržava žrtvu tijekom zadavanja ozljeda stojeći iza nje ili pod nekim manjim otklonom od tog položaja. Ova varijanta posve je logična i životna, te ju ovo vijeće prihvaća za razliku od druge varijante koju navodi vještak, a to je da je ovu ozljedu optuženik mogao zadobiti podmetanjem ruke ispod ili ispred sredstva kojim druga osoba zamahuje prema njemu u kojem slučaju bi se radilo o tzv. pasivnoj obrambenoj ozljedi. Naime, nož je u svom ruksaku iz stana ponio optuženik, on je tijekom boravka sa žrtvom na nasipu znao da ga ima, te ga je u kritičnom trenutku uzeo iz ruksaka i upotrijebio. Od napada nožem žrtva se očito branila pokušavajući uhvatiti nož kojim optuženik početno zamahuje prema njoj kojom prilikom je zadobila višestruke rezne rane obje šake, a ove ozljede zbog velike pokretljivosti ruku prema mišljenju vještaka Škavića mogle su nastati kako u položaju sučelice, tako i u nekom drugom međusobnom položaju. Da je nož držala žrtva i njime napala optuženika, za očekivati bi bilo da isti zadobije još barem koju ozljedu osim rezne rane hrpta lijeve šake. Pri tome treba imati na umu i to da je optuženik taj koji je u šetnju ponio ruksak i u njega stavio nož, po svemu sudeći za slučaj da razgovor sa žrtvom o njihovoj vezi krene u, za njega neprihvatljivom smjeru, do čega je očito i došlo. Budući da žrtva nije mogla znati da je optuženik u svoj ruksak stavio nož i ponio ga u šetnju, nije ga niti mogla njime napasti, pa je očito optuženik to izmislio prilikom pozivanja policije kako bi opravdao svoj postupak, odnosno izbjegao kaznenu odgovornost. Njegova obrana da je nož ponio za rezanje cvijeća je posve neprihvatljiva jer se radi o nožu ukupne dužine 34 cm, dužine oštrice 21 cm, koji je u najširem dijelu širok 4,5 cm što znači da se radi o vrlo velikom kuhinjskom nožu, svakako neprikladnom za rezanje cvijeća.
8.1. Nije prihvatljiva optuženikova obrana kada kaže da se ne sjeća odnosno da mu je dio filma nestao i to baš onaj dio u kojem je došlo do ozljeđivanja žrtve. Naime, optuženik je djelatniku koji se javio u OKC PUZ koji je nazvao objasnio gdje se nalazi, kako ga se može naći, da ga je žrtva napala nožem, da su se potukli i da ju je uspio zaklati, da ona tu leži, da je on isto ranjen, da je tu s mobitelom i da se zove CM na koji način je sam sebe identificirao kao počinitelja. Sve što je optuženik prilikom ovog razgovora rekao pokazuje da je svjestan svega oko sebe, po opisu mjesta gdje se nalazi su ga djelatnici policije i pronašli, kao što su pronašli i mrtvo tijelo žrtve, optuženikov ruksak i nož kojim je žrtva ubijena. Upravo okolnost da je odmah nakon počinjenja djela optuženik sam kontaktirao policiju, što znači da je bio svjestan da komunicira s tijelom državne vlasti i da se takvi službeni pozivi redovito snimaju i arhiviraju, te je opisao događaj i dao svoju lokaciju ukazuje na njegovu orijentiranost u prostoru te razumijevanje situacije i onoga što je učinio, kao i potrebe da o tome obavijesti policiju radi čega ovo vijeće nalazi da je nesjećanje procesna taktika, odnosno optuženikov način obrane, a ne stvarno stanje.
9. U odnosu na ubrojivost optuženika tempore criminis ovaj sud utvrdio je da je optuženik u trenutku počinjenja djela bio u stanju bitno smanjene ubrojivosti. Naime, vještak psihijatar Darko Marčinko proveo je psihijatrijsko vještačenje optuženika tijekom istrage (l.399 – 402), kod kojeg je ostao i na raspravi i utvrdio da je kod optuženika verificiran psihijatrijski poremećaj Shizofrenija, a da su u ranijim nalazima psihijatara njegove smetnje verificirane kao akutni psihotični poremećaj. Duševna bolest verificirana je 2017. u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan od kada prima injekcije antipsihotika svaki mjesec, ali u veljači i ožujku 2024. injekciju nije primio, nego ju je primio 4. travnja 2024. U podlozi psihotičnih poremećaja su distorzije realnosti, promjene raspoloženja, impulzivnost, povremene ili trajne halucinacije, problem na razini uvida i kritičnosti te postoji izmijenjeno sagledavanje sebe i odnosa s drugim osobama. Podatak da je nazvao policiju neposredno nakon tragičnog događaja i objasnio detalje djela ukazuje da nije bilo potpune kompromitacije na razini psihičkog funkcioniranja, te da se nije radilo o stanju neubrojivosti već o smanjenoj ubrojivosti u bitnoj mjeri. Optuženik je u trenutku počinjenja djela imao jače pogoršanje psihičkog stanja, odnosno njegova sposobnost za rasuđivanje i shvaćanje bila je u kategoriji smanjene ubrojivosti, u bitnoj mjeri. Navedeno je direktna posljedica visoke razine disfunkcionalnog funkcioniranja i distorzija u doživljaju realnosti, a sve temeljem deficita strukture ličnosti poradi pogoršanja kroničnog psihijatrijskog poremećaja. Vještak smatra da postoji potreba izricanja sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja jer se jedino kroz proces kontinuiranog psihijatrijskog liječenja - pod nadzorom može smanjiti rizik da u budućnosti počini neko od kaznenih djela.
9.1. Kako ovaj vještak, prema vlastitom iskazu na raspravi, tijekom vještačenja nije ustanovio da je optuženik nakon događaja imao pozitivne psihoaktivne supstance, a na listovima 342-344 nalazi se Nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" o provedenom toksikološkom vještačenju optuženika od 10. rujna 2024. ovo vijeće ocijenilo je da vještak nije obratio pažnju na sve dostupne podatke koji su se u spisu nalazili, a podatak o toksikološkom vještačenju koji je potvrdio optuženikovu konzumaciju marihuane prije inkriminiranog događaja trebao je biti razmotren tijekom vještačenja, uz objašnjenje o utjecaju kanabisa na optuženikovo psihičko stanje. Radi toga, ali i ostalih prigovora obrane povezanih s neadekvatnom primjenom terapije Xepliona i utjecajem toga na psihičko stanje optuženika naloženo je novo psihijatrijsko vještačenje uz nalog da se u isto uključi farmakolog i toksikolog.
10. Vještačenje je provedeno po vještaku psihijatru iz NPB Popovača LMA u koje je uključena i psiholog HMA, ali ne i farmakolog niti toksikolog, uz izostanak obrazloženja zašto je to tako. Ove vještakinje u nalazu i mišljenju (l.816-887) zaključuju da je optuženik osoba koja se prezentira kao shizotipni poremećaj osobnosti, poremećaj sličan shizofreniji te osoba koja je preosjetljiva na odbacivanje. Poremećaj je karakteriziran ekscentričnim ponašanjem i poremećajem mišljenja i afekta koji nalikuju na shizofreniju, ali nema jasnih karakterističnih shizofrenih obilježja. Mišljenja su da je optuženik smanjeno mogao shvatiti značenje svog postupanja i smanjeno upravljati svojom voljom, te da je bio smanjeno ubrojiv, ali ne i bitno.
11. Kako je ovo mišljenje posve različito od nalaza i mišljenja o stupnju smanjene ubrojivosti optuženika u odnosu na vještaka Marčinka, a samim time i o potrebi izricanja sigurnosne mjere obaveznog psihijatrijskog liječenja te obzirom da u nastavku postupka nije došlo do usuglašavanja vještaka na raspravi, naloženo je novo psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje, po vještacima psihijatru JM i psihologu KMA (l.1312-1360) koji su mišljenja da je optuženik bio bitno smanjeno ubrojiv, uz potrebu izricanja sigurnosne mjere obaveznog psihijatrijskog liječenja. Naime, ovi vještaci mišljenja su da se kod optuženika može postaviti dijagnoza paranoidne shizofrenije i zlouporaba kanabisa. Shizofrenija se kod njega očituje kroz prisutnost karakterističnih simptoma kao što su sumanute ideje, slušne halucinacije, doživljaj utjecaja ili oduzimanja misli, poremećaji mišljenja te opći pad razine funkcioniranja u socijalnom i osobnom području. U prilog postojanja psihotičnog poremećaja govori dobar terapijski odgovor na antipsihotike nakon čega dolazi do poboljšanja i remisije simptoma. Ističe se i značajno genetsko opterećenje jer su kod oca i drugih bližih srodnika prisutne teže duševne bolesti što je važan rizični čimbenik za razvoj shizofrenije. Uzeto je u obzir i da je odrastanje optuženika bilo obilježeno narušenom obiteljskom dinamikom uključujući izloženost zlostavljanju i nasilju od strane oca. U razdoblju od nekoliko mjeseci prije inkriminiranog događaja mogu se prepoznati znakovi novog pogoršanja. Magnetska rezonanca mozga i grafomotoričko testiranje ne govore u prilog postojanja značajnijeg organskog oštećenja mozga, te se radi o kroničnim, najčešće nespecifičnim vaskularnim promjenama u mozgu koje su stabilne i nisu znak akutne bolesti.
11.1. U prilog štetnoj uporabi kanabisa govori pozitivan toksikološki nalaz te heteroanamnestički i autoanamnestički podaci o redovnoj konzumaciji. THC kao glavni sastojak kanabisa ima izražen propsihotični učinak i može dovesti do pojave ili pogoršanja psihotičnih simptoma kao što su sumanute ideje, halucinacije, paranoidnost i dezorganizirano mišljenje. Kod osoba koje već imaju razvijen psihotični poremećaj, poput shizofrenije konzumacija kanabisa povezana je s ranijim nastupom bolesti, češćim relapsima, težim tijekom te slabijim terapijskim odgovorom. Redovita uporaba kanabisa vjerojatno je značajno doprinijela pogoršanju psihotične simptomatologije i destabilizaciji optuženikovog mentalnog stanja.
11.2. Terapija koju je optuženik primao je antipsihotik koji smanjuje psihotične simptome, a prepisuje se za liječenje shizofrenije. Optuženik je od prvog bolničkog liječenja bio na jednomjesečnom depo preparatu. Odgađanje i kašnjenje primjene terapije dovelo je do pada koncentracije lijeka u krvi što je doprinijelo pogoršanju psihičkog stanja. Samoinicijativni prekid uzimanja terapije može upućivati na prisutnost psihičkih smetnji u vidu slabijeg uvida u bolest i smanjene potrebe za liječenjem što je često kod psihotičnih poremećaja. Obzirom da kod optuženika ponovno uvođenje lijeka nakon kašnjenja od 92 dana nije bilo provedeno prema preporukama može se smatrati da razina lijeka u krvi tempore criminis nije bila adekvatna za liječenje shizofrenije.
11.3. Na optuženikovo ponašanje mogla je utjecati i dinamika unutar emotivne veze koja pokazuje elemente narušenih odnosa i progresivnog pogoršanja. Postojanje nesklada u partnerskom odnosu uz elemente konflikta, nepovjerenja i emocionalnog udaljavanja o čemu su iskazivali svjedoci može predstavljati dodatni stresor i potencijalno utjecati na ponašanje optuženika u vrijeme počinjenja djela. Vještaci zaključuju da sve navedeno ukazuje da je u razdoblju koje je prethodilo inkriminiranom događaju došlo do pogoršanja osnovne psihičke bolesti uz izražen povratak i progresiju psihotične simptomatologije, osobito paranoidnih ideja i promjena u ponašanju čemu je dodatno pridonijela i kontinuirana konzumacija kanabisa kao i izostanak propisane antipsihotične terapije.
11.4. Ostale okolnosti upućuju na zaključak da je optuženik u određenoj mjeri mogao razumjeti svoje postupke i da njegovo djelovanje nije bilo isključivo rezultat psihotične simptomatologije već je dijelom bilo inicirano iz očuvanog zdravog dijela ličnosti. Činjenica da je sa sobom ponio nož govori u prilog postojanja određenog stupnja planiranja djela što upućuje da se ne radi o impulzivnom činu već o ponašanju koje je imalo prethodnu pripremu i planiranje koje je bilo motivirano realnim interpersonalnim odnosima, odnosno problemima u emotivnoj vezi, konfliktima, nepovjerenjem. Činjenica da je optuženik nakon počinjenja djela sam kontaktirao policiju, opisao događaj i dao svoju lokaciju ukazuje na očuvanu orijentiranost, sposobnost razumijevanja situacije te barem djelomičnu svijest o značenju i posljedicama vlastitog postupanja te sugerira postojanje očuvanih funkcija rasuđivanja u određenom opsegu.
12. Imajući u vidu ovakav nalaz i mišljenje, koji je ovo vijeće u cijelosti prihvatilo jer su dani jasni i stručni odgovori na sva sporna pitanja, te koji predstavlja jednu sveobuhvatnu analizu tijeka optuženikove bolesti i svih čimbenika koji doveli do njezinog pogoršanja, ali i analizu njegovih postupaka prije i nakon počinjenja djela, ovo vijeće nalazi utvrđenim da je optuženik tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv. Naime, do takvog zaključka došao je vještak Darko Marčinko ali i vještaci JM i KMA, kao nadvještaci. Stoga nije održiva tvrdnja obrane da je optuženik bio neubrojiv i da je na njega trebalo primijeniti Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama jer ista nema uporište u izvedenim dokazima, te je po ocjeni ovoga vijeća usmjerena ka otklanjanju kaznene odgovornosti od optuženika. Optuženikova bolest, prema mišljenju vještaka mogla se držati pod kontrolom redovitim uzimanjem terapije antipsihotika Xeplion koji je optuženik primao od 2017. Međutim, optuženik je propustio redovito uzimati lijek te ga nije uzeo u veljači i ožujku 2024. Prema mišljenju vještaka JM (l.1357), samoinicijativni prekid uzimanja terapije može upućivati na prisutnost psihičkih smetnji u vidu slabijeg uvida u bolest i smanjene potrebe za liječenjem što je često kod psihotičnih poremećaja. Na žalost, na propuštanje nije reagirala liječnica obiteljske medicine koja je optuženiku davala injekcije, te očito uzimanje lijeka 4. travnja 2024., dakle mjesec dana prije inkriminiranog događaja nije dovelo do poboljšanja optuženikovog psihičkog stanja, odnosno do stavljanja pod kontrolu njegove bolesti jer je nakon tjedan dana trebao dobiti još jednu dozu, što nije učinjeno.
12.1. Očito je da je već i samo smanjenje terapije sa 100 mg na 75 mg lijeka Xeplion koje je ordinirano po liječniku psihijatru dr. Branki Restek Petrović u srpnju 2023., a što je ova doktorica i potvrdila u svojem iskazu loše utjecalo na optuženikovu bolest jer je više osoba primijetilo promjene u njegovom ponašanju, a tek su kasnije saznali za smanjenje terapije. Psihijatrica, dr. Restek Petrović iskazala je (l.1125) da je kod optuženika remisija trajala 6 godina, a prema preporuci, liječenje nakon prve psihotične epizode traje dvije do tri godine kako bi se spriječio recidiv. Obzirom da je optuženik u vrijeme početka liječenja bio bez posla, bez stana, nije viđao sina niti imao kontakte s njegovom majkom, velik je rizik bio od dekompenzacije radi čega je primjena ovog lijeka kod njega trajala 6 godina. Međutim, nakon što je našao posao i partnericu, počeo kontaktirati sa sinom i bivšom partnericom njegova se socijalna situacija promijenila što je bio razlog za smanjenje terapije sa 100 mg na 75 mg. Nakon te zadnje kontrole i smanjenja doze optuženik više nije došao na daljnju kontrolu iako se na nju naručio, pa imajući u vidu kvalitetu njegove remisije, smatrala je da nije potrebno da se uvjeri u njegovo funkcioniranje sa smanjenom dozom. Ona nema niti instrument pomoću kojeg bi mogla to saznati ukoliko to sam optuženik ne želi. Ovome je dodala i to da konzumacija kanabisa može potaknuti psihotičnu epizodu, a pri tome misli na jednu dužu, kroničniju konzumaciju radi čega je to jedan od rizika za pogoršanje bolesti, može biti i do razine psihotične epizode, ali to ovisi o pacijentu. Međutim, o tom lošem utjecaju i aktualnom optuženikovom ponašanju ova psihijatrica nije imala povratnu informaciju jer optuženik nakon smanjenja doze na pregled više nije došao.
12.2. Prihvatljiva je tvrdnja obrane da bi kod ovakvih bolesnika trebala biti regulirana kontrola uzimanja terapije u smislu pozivanja bolesnika ili alarmiranja članova njihove obitelji u slučaju propuštanja uzimanja lijeka, na koji način bi se vrlo vjerojatno spriječio recidiv psihotičnih dekompenzacija i smanjio rizik od posljedica koje takve dekompenzacije mogu prouzročiti. Međutim, takav mehanizam kontrole ne postoji, te je obiteljska liječnica optuženiku aplicirala dozu Xepliona u siječnju 2024., a nakon toga tek u travnju 2024. i to samo jednu dozu.
13. U svakom slučaju, ovo vijeće nalazi utvrđenim da je tempore criminis došlo do jačeg pogoršanja optuženikovog psihičkog stanja, te da je stanju bitno smanjene ubrojivosti zbog koje mu je sposobnost upravljanja svojim postupcima bila smanjena u bitnom stupnju, dana 6. svibnja 2024. u vrijeme i na mjestu opisanom pod točkom 5. žrtvi zadao višestruke rezne rane obje šake koje je ona podmetala ispred noža, a potom je prišavši joj s leđa ili pod nekim manjim otklonom od tog položaja, držeći nož u desnoj ruci, te obgrlivši žrtvu lijevom rukom uz pridržavanje njene glave, zadao joj višestrukim povlačenjem i ubadanjem nožem najmanje 7 reznih i najmanje 2 ubodne rane vrata koje zajedno tvore veliki, nepravilni, zjapeći defekt u području prednje i bočnih strana vrata s ozljedom (prerezivanjem) desne glavne vratne arterije (karotidna arterija), obje vratne vene (jugularne vene), lijeve podčeljusne žlijezde slinovnice, štitne žlijezde, grkljana, jednjaka i mekih tkiva vratne kralježnice i čine cjelinu te predstavljaju osobito tešku tjelesnu ozljedu koja je nespojiva s životom te je dovela do smrti žrtve uslijed iskrvarenja.
13.1. Opisane ozljede i posljedice ozljeđivanja utvrđene su provedenim sudsko-medicinskim vještačenjem po vještaku Petru Škaviću, dr.med. od 18. rujna 2024. (l.363-374) te na ovakva utvrđenja vještaka nije bilo nikakvih primjedbi.
13.2. Analizirajući raniju komunikaciju porukama između žrtve i optuženika, ali i činjenicu da je žrtva vidjela da je optuženikovo psihičko stanje u pogoršanju i da se čudno ponaša što je rekla i djeci, te da je komunicirala i s optuženikovom sestrom PM, a što je optuženik znao jer je iskazao da se čula s nekim od članova njegove obitelji, moguće PM u vrijeme kada je saznala da je propustio uzeti lijek, kao logično se ukazuje da je došlo do razgovora oko njegovog liječenja, moguće i bolničkog što on nije nikako prihvaćao. Optuženik je sam iskazao da je znao da obitelj ponovno razmišlja o hospitalizaciji što je zaključio iz razgovara nekoga od njih s CMA, ali je vjerovao u svoje osjećaje i njihovu ljubav, što mu je bila neka sigurnost, a CMA u vezi s hospitalizacijom nije govorila ništa. Dakle, optuženik je vjerovao ŠMA i u to da ona neće ništa po pitanju hospitalizacije poduzimati jer ga voli. Vezano uz optuženikov strah od hospitalizacije njegova sestra VM iskazala je (l.550) da je optuženik u nju imao najviše povjerenja jer ona jedina nije sudjelovala u njegovoj prisilnoj hospitalizaciji 2017. te joj se povjeravao i počeo joj slati poruke u kojima je ispitivao o tome sprema li se ponovno hajka, da li CMA i PM spremaju njegovu hospitalizaciju i slično, što je trajalo do kraja travnja, a on je cijelo ovo vrijeme bio jako uznemiren i bojao se toga. Za zaključiti je da bi žrtvino spominjanje hospitalizacije ili u protivnom prekida veze za optuženika bilo traumatično i dovoljno stresno da pribjegne rješenju tog problema na način koji vještaci opisuju bolesnim, a to je ubojstvo žrtve. Vještakinja KMA (l.1403) iskazala je da ovo djelo proizlazi iz optuženikovog straha da će doći do kraja veze između njega i ŠMA, po ocjeni ovoga vijeća zbog toga što ne želi hospitalizaciju i da bi spriječio ishod koji je za njega nepovoljan on prema mišljenju ove vještakinje pronalazi rješenje koje nije moglo proizići iz zdravog razmišljanja, te koje nije normalno nego bolesno.
14. Stoga je po ocjeni ovoga vijeća utvrđeno da je optuženik žrtvu u vrijeme i na mjestu, te na način opisan u optužnici lišio života, a postupao je u stanju bitno smanjene ubrojivosti do koje je došlo pogoršanjem psihičkog stanja uslijed bolesti shizofrenije. Nesporno je i to da je lišio života blisku osobu jer je sa žrtvom bio u intimnoj vezi te je od početka 2023. živio s njom i njezinom djecom u zajedničkom kućanstvu, a ovo je neupitno jer optuženik isto priznaje, te proizlazi iz iskaza svih ispitanih svjedoka koji su poznavali oboje. Na ovaj način utvrđeno je da je optuženik počinio teško ubojstvo jer je ubio blisku osobu, a ne rodno utemeljeno ubojstvo bliske ženske osobe koju je već ranije zlostavljao. Naime, ovo vijeće nije našlo dokazanim da bi se ovdje radilo o tzv. femicidu koji predstavlja način okončanja zlostavljanja kojem je žrtva određeno vrijeme izložena od strane počinitelja, a lišena je života samo zbog toga što je žena i što je fizički slabija od počinitelja te mu na određeni način podređena. Sukus tog kaznenog djela počiva na rodnoj neravnopravnosti i demonstraciji moći kao strukturnim elementima kaznenog djela, što ovdje, po ocjeni ovoga vijeća nije slučaj. Pri tome se demonstracija moći odnosi na ponašanje počinitelja tijekom perioda zlostavljanja, a ne na način ubojstva.
15. Naime, optuženik se tereti da je u periodu koji je prethodio ubojstvu psihički zlostavljao žrtvu na način da ju je bezrazložno optuživao da ujutro ne odlazi na posao, da mu laže, da se nešto događa, da je "posvuduša", da izbjegava biti doma, da se dopisuje s drugim muškarcima, da ju je pratio na posao i dolazio po nju kada bi išla kući s posla, pratio ju u izlascima s njenim prijateljima i bio prisutan njenim telefonskim razgovorima, te da mu je žrtva početkom svibnja 2024. rekla da se iseli iz njenog stana.
16. O odnosu optuženika i žrtve te o ponašanju optuženika prema žrtvi najdetaljnije su svjedočila djeca žrtve UM i BM što je i logično jer su oni živjeli u istom stanu te su svakodnevno bili u kontaktu s oboje. Tako je kćerka žrtve UM iskazala da joj se optuženik činio kao dobra osoba, ali da je oko ljeta 2023. mama počela primjećivati da se ponaša malo čudno, kao da je bio izgubljen u prostoru, kao da više ne funkcionira normalno. Mama im je govorila da ako se išta čudno desi da joj odmah kažu. U zadnje vrijeme je bio čudan, nekad bi samo sjedio na kauču i gledao u zid i ništa nije radio cijeli dan, bio je na balkonu, pio je kavu i pušio. Onda je na neki kratak period opet bilo dobro, a par dana prije događaja mama je počela primjećivati čudne stvari, odnosno opet se čudno ponašao. Zna da je pio neke lijekove, no nije bio fizički bolestan nego nešto mentalno, nije sigurna što točno. Mama je rekla da su mu smanjili dozu kada se on prošlo ljeto krenuo čudno ponašati. Njezin brat BM iskazivao je identično, te dodao da mu se optuženik činio malo čudan, bio je nekako povučeniji, izoliraniji. U ljeto 2023. mu je mama rekla da je imao neku dijagnozu i uzimao lijekove te smanjio dozu tih lijekova preko ljeta, pa je bio više distanciran. Tada je prestao raditi te od tada nije imao nikakav stalan posao već je stalno bio doma, a većinu vremena je provodio na balkonu i puno je pušio. Optuženikov učestali boravak na balkonu primijetio je i žrtvin bivši muž IM kada bi dolazio po djecu, koji je iskazao (l.214) da je u šali i pitao da li on živi na balkonu.
17. Ova zapažanja djece o ponašanju optuženika potvrđuju da je optuženik nakon smanjenja doze Xepliona, a što je evidentno bilo u srpnju 2023. počeo teže funkcionirati te je očito da je smanjenje lijeka dovelo do pogoršanja njegovog psihičkog stanja, što djeca opisuju kao čudno ponašanje koje je osobito došlo do izražaja nakon što je propustio uzeti lijek tijekom veljače i ožujka 2024. kada je pretežito boravio na balkonu, pio kavu, pušio cigarete i marihuanu u većim količinama. Da je učestalo pušio marihuanu proizlazi iz optuženikove obrane, koja je potvrđena iskazom vještaka toksikologa EM koji je iskazao (l.1161) da je optuženik učestali konzument ove droge, što zaključuje iz koncentracije karboksid THC-a u mokraći koja je viša od 40ng/ml, a to je koncentracija učestalih konzumenata. O problemu konzumacije canabisa žrtva se povjerila i prijateljicama ĆM i FM a štetna uporaba canabisa proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka JM i KMA. Očito je ovakvo stanje i ponašanje optuženika te činjenica da ne radi i financijski ne doprinosi zajedničkom životu, ali joj ne pomaže niti u kućnim poslovima mučilo žrtvu koja je zbog toga bila nesretna što su primijetila i djeca, ali i njezine prijateljice. Optuženikovo čudno ponašanje po svemu sudeći bilo je i razlog zbog kojeg je žrtva djeci govorila da joj kažu ako se išta desi, pa i ako bude nasilan, očito pomišljajući i na tu mogućnost. Međutim, niti jedno dijete ne spominje da bi optuženik bio nasilan ili agresivan prema bilo kome od njih. Kćerka žrtve UM iskazala je da je jednom čula da se mama i on svađaju jer su vikali. Mama joj se stalno žalila da se prepiru, da se ne mogu dogovarati i dosta često ju je vidjela da plače, te zaključuje da je valjda bila nesretna. Njezin sin BM iskazao je da mu je nakon maminog povratka iz toplica u ljetu 2023. njihov odnos bio čudan, nekako neprirodan, nije vidio da su sretni već su živjeli u nekoj simbiozi. Mama mu je rekla da ju smeta što V ne radi i što je odsutniji, a rekla mu je i da pije lijekove, pa da ne priča o tome okolo. Zna da su se nešto posvađali, par dana je bila čudna atmosfera u stanu, nije bilo svađe ni agresije, ni vikanja ni nasilja te misli da su rješavali probleme šutnjom i ignoriranjem. Mama mu je duže vrijeme govorila da ne zna što da radi, a on se nadao da će to završiti jer je vidio da je mami bilo jako teško, da ju je to umaralo i rastužilo, te je često vidio da plače. Međutim, nije bilo nikakvih događaja koji bi mogli ukazivati na ovo, nije bilo glasnih svađa, ni nasilja, niti vrijeđanja.
18. Dakle, u odnosu između optuženika i žrtve postojali su problemi, žrtva je izvan svake sumnje bila nesretna, što su i ljudi oko nje primijetili, a očito je da nikome nije ništa govorila već je mislila da će to nekako riješiti sama. IM, žrtvin bivši muž iskazao je da je žrtva rekla prijateljicama da ne vidi više smisla i perspektive u toj vezi. Međutim, nije bilo svađa niti bilo kakvog nasilja te je po svemu sudeći žrtva pokušavala promijeniti situaciju i optuženikovo ponašanje, ali u tome nije uspijevala. Posve je sigurno da je optuženika poticala da se zaposli jer je i sinu rekla da ju smeta to što ne radi, kao što ju smeta i to što je odsutniji. Žrtva je znala optuženikovu dijagnozu kao što je znala i to da svaki mjesec ide na injekcije i da mu je u ljeto 2023. smanjena doza lijeka, što je rekla i sinu BM. Budući da se situacija nije mijenjala žrtva je postajala sve nezadovoljnija i nesretnija, a sinu je rekla da ne zna što da radi. Žrtvine prijateljice također opisuju promjene koje su vidjele na žrtvi nakon određenog vremena veze s optuženikom.
18.1. Tako je ZM koja žrtvu poznaje od 2011. iskazala (l.219-220) da CMA nije bila u potpunosti zadovoljna i sretna vezom s optuženikom ali je govorila da se treba truditi i da treba raditi na sebi. Nikada se nije posebno žalila na optuženika. Od Kristininog rođendana 22. veljače 2024. primijetila je da se CMA jednostavno „ugasila“, prestala se smijati i djelovala je doista zabrinuto, ali nije htjela pričati o svojim problemima, a prije no što je upoznala CM bila je puna života i izuzetno aktivna.
18.2. Žrtvina prijateljica ČM koja je žrtvu poznavala oko 18 godina iskazala je (l. 314-315) da je žrtva bila zadovoljna vezom s optuženikom, a znala se našaliti da je on čudan, ali ju to nije smetalo jer je i ona čudna. Nekoliko puta je bila u njihovom društvu i činili su joj se kao skladan par, a on je vrlo malo govorio. Krajem travnja 2024. poslala joj je fotografiju sebe i CM na kojoj joj je izgledalo da je sve u redu.
18.3. Svjedok SM koji je tijekom 2022. dijelio uredski prostor sa žrtvom iskazao je (l.333) da je od nje saznao da ima neku vezu te mu se činila sretna i govorila o njemu u pozitivnom tonu, a nakon što je uselio u njen stan komentirala je kako se dobro slaže s njenom djecom. Kad je rekla da je čudan, mislio je da joj upravo takav odgovara. Tijekom 2024. poslala mu je poruku u kojoj je za njega napisala: ''lep, lep, ali, čudan, čudan'' te je dodala smajlić, pa je i to doživio kao nešto pozitivno.
18.4. ĆM koja je žrtvu poznavala od početka fakulteta iskazala je (l.317-319) da se optuženik tijekom žrtvine bolesti nije potrudio pomoći joj i preuzeti kućanske poslove, a bio je neuredan i samo pogoršavao stanje. CMA se počela ''gasiti'', no to su pripisivali njenim bolovima i unaprjeđenju na poslu koje ju je opterećivalo. Saznala je da je optuženik vikendom u stanu pušio marihuanu u većim količinama, što se ŠMA nije sviđalo. Krajem siječnja 2024. vidjela je CM i CMA pod znatnim utjecajem alkohola, a on se tako čudno ponašao, gledao je u svoje ruke, micao je usnama, što je izgledalo čudno i jezovito, pa je pomislila da uzima još nešto osim marihuane. CMA joj je spomenula da je on opterećen financijama, ali nije to povezala s njegovim gubitkom posla jer CMA to nikome od njih nije rekla. Kada je CMA nazvala sredinom travnja 2024. bila je jako uznemirena, a posljednji puta CMA je vidjela 4. svibnja 2024., kada ju je pozvala na Trnjanske Krjesove i rekla da će doći s V. Sjedili su na deki, udaljeni od drugih ljudi, a CMA je djelovala neraspoloženo, pa se pitala da li su se posvađali.
18.5. FM, žrtvina bliska prijateljica od 2006. iskazala je (l.339- 341) da je od 2021. do 2024. optuženika vidjela tri do četiri puta jer on nije prisustvovao njihovim druženjima, a CMA je govorila da je povučen, introvertiran. Na početku veze s V rekla je da on konzumira marihuanu i da joj se to ne sviđa jer ga jako uspori i umrtvi. CMA se znala požaliti da je V neuredan, da ona sve mora raditi te je čak i za vrijeme bolovanja pospremala po stanu, pa smatra kako joj on nikada nije bio nikakva podrška. Čini joj se da joj je tijekom 2023. i 2024. CMA prešućivala neke stvari, možda jer ju je bilo sram reći, pa tako zna da je u siječnju 2024. bila sretna što ide na predstavu u Varaždin s prijateljicom a kada su se čule dan nakon predstave nije joj rekla da je V išao s njom i za vrijeme predstave šetao po Varaždinu što joj je bilo čudno da joj je prešutjela jer ne vidi što bi bilo loše u tome da te netko prati ako ti to želiš.
19. Sve opisano potvrđuje da je žrtva bila nezadovoljna odnosom s optuženikom, da ju je mučilo njegovo ponašanje u smislu da ne radi, da ne doprinosi financijski, da ne pomaže u kućanskim poslovima, da je usporen, odsutan i otuđen, te da konzumira marihuanu. Žrtva se nikome nije požalila da ju optuženik na bilo koji način zlostavlja, da ju vrijeđa ili ponižava, niti su takvo što primijetila njezina djeca koja su bila svakodnevno prisutna. Njima je majka rekla da se svađaju i vidjeli su nju uplakanu, ali po ocjeni ovoga vijeća ne zbog toga što ju optuženik zlostavlja nego zbog toga što je imala želju biti u vezi i živjeti s optuženikom kojega je voljela, ali ju je smetao način njegovog života i njegovo ponašanje koje se s vremenom nije popravljalo već pogoršavalo. Upravo navod da je sinu rekla da ne zna što da radi najbolje opisuje njezino stanje nezadovoljstva ali i nesigurnosti oko toga što želi i kako da to riješi. Očito je da raskid veze nije bio za nju prihvatljiva opcija jer u tom slučaju ne bi željela vezu s optuženikom učvrstiti zaručivanjem, a zaruke i brak sigurno nisu opcija za ženu koju bi partner zlostavljao. Da se kratko vrijeme prije kritičnog događaja spominjalo zaručivanje proizlazi iz iskaza optuženikove sestre VM koja je iskazala da joj je optuženik 29. travnja 2024. poslao poruku da ga je CMA molila da ju zaruči, te da je on to i učinio. Sam optuženik iskazao je da ga je CMA pitala hoće li se ženiti, na što je odgovorio da hoće jer je CMA volio više od svojih ranijih djevojaka, te su se usmeno zaručili bez prstena jer u to vrijeme nije radio, a misli da je o tom zaručivanju poslao poruku sestri VM, što je ista i potvrdila. Na listu 1105 spisa vidljiva je optuženikova poruka poslana sestri VM u kojoj piše „pitala me da ju zaručim, pa jesmo“. Osim toga, treba ukazati i na poruku koju žrtva piše optuženiku 30. travnja 2024. dakle, tjedan dana prije kritičnog događaja u kojoj, između ostalog kaže „Odustaješ od nas? Nisam te htjela povrijediti, ja te volim i neću da se povlačiš od mene.“ Doista nije životno niti prihvatljivo zaključiti da bi ovakvu poruku slala žrtva optuženiku u slučaju da ju zlostavlja na način kako je to opisano u optužnici. Ona ga niti ne optužuje za bilo kakav oblik zlostavljanja, niti ga traži da se iseli iz njenog stana niti mu govori da želi prekid veze već mu zamjera to što se povlači od nje, koja ga voli. Žrtvin otac KM iskazao je (l.211) da je nakon sprovoda razgovarao s njenim prijateljicama koje su mu rekle da su joj i one govorile da to nije čovjek za nju, no ona to nije prihvaćala što potvrđuje zaključak da je željela vezu s optuženikom održati jer ga je voljela, kao što mu je u poruci i napisala.
20. Tvrdnja optužbe da je optuženik bezrazložno optuživao žrtvu da ujutro ne odlazi na posao, da mu laže, da se nešto događa, da je "posvuduša", da izbjegava biti doma očito se zasniva na iskazu žrtvinog sina BM koji je iskazao da je primijetio da CM sumnja na mamu da mu laže ili da se nešto događa, tvrdio je da nije išla na posao i da izbjegava biti doma, te mu je tjedan dana prije događaja pričao da je mama ''posvuduša'' i neku filozofiju, uglavnom o mami nije pričao u dobrom smislu. Žrtvina kćer UM iskazala je da joj je brat BM pričao da je njemu optuženik govorio kako ne vjeruje da mama ide na posao i da je s njim pričao o čudnim temama. Očito je optuženik sve navedeno doista govorio BM jer ovo vijeće nema razloga sumnjati u njegov iskaz, ali to što optuženik govori žrtvinom sinu je njegovo mišljenje o žrtvi i njegove sumnje, a ne zlostavljanje žrtve jer to nije govorio njoj. Točno je da je optuženik u poruci tražio od žrtve da poslika ispred sebe i ona je poslikala svoj radni stol i poslala mu sliku na Whattsapp. Ovo se dogodilo 29. travnja 2024. (l.1083-1086) a što je vidljivo iz poruke koju joj je optuženik poslao u 14:05, što je bilo u vrijeme koje optuženik opisuje da je rekla da će uzeti godišnji odmor (poruka l.1085) a ipak je otišla na posao. O tome da žrtva planira uzeti nekoliko dana godišnjeg odmora iskazivala je njezina prijateljica ČM navodeći da je žrtva na poslu rekla da mora uzeti nekoliko slobodnih dana da riješi privatne stvari. Prema vještaku JM, optuženikove poruke žrtvi u kojima pita gdje je, pa traži da slika mobitelom ispred sebe ukazuju na pogoršanje njegovog psihičkog stanja u smislu pojavljivanja sumanutih ideja ljubomore, iz kojih proizlazi potreba za kontroliranjem tuđeg ponašanja.
20.1. Psihičko zlostavljanje je stalno vrijeđanje, ismijavanje i omalovažavanje mišljenja ili osjećaja druge osobe, nametanje osjećaja krivnje, izoliranje od obitelji i prijatelja uz zabranu kontakata i kretanja, ucjenjivanje, prijetnje i stalna kontrola vremena i postupaka. Ovakvi postupci duboko narušavaju psihičku stabilnost žrtve, izazivajući snažan osjećaj bespomoćnosti, straha, tjeskobe i dubokog gubitka vlastitog dostojanstva i samopoštovanja. Kod ranije spomenutih, nazovimo ih sumnji ili optužbi optuženika radi se o riječima koje nemaju intenzitet i značaj potreban za psihičko zlostavljanje, osobito zbog toga što uopće nisu govorene žrtvi, nego njenom sinu BM. Nadalje, optuženik nije žrtvi predbacivao niti govorio da se dopisuje s drugim muškarcima, već je to rekao svojoj sestri VM koja je iskazala da joj je optuženik govorio da on ima moć da čita ono što žrtva piše putem jagodica na prstima i da se dopisuje s još nekim muškarcima te je davao značenja kraticama u njezinom ''dopisivanju'' s tih osam muškaraca, a te kratice tumačio je kroz spolne odnose (analni seks, oralni seks). Stoga se niti ovo ne može tumačiti kao zlostavljanje žrtve, osobito ako se ima u vidu da je glasovnu poruku u kojoj to sestri govori poslao 2. svibnja 2024. dakle, samo četiri dana prije ubojstva.
20.2. Nadalje, optuženik se tereti da je žrtvu pratio na posao i dolazio po nju kada bi išla kući s posla. Ovo „praćenje“ koje bi imalo konotaciju nečeg što žrtva ne želi i što ju opterećuje po ocjeni ovog vijeća nije se dogodilo. Naime, ČM iskazala je da je CMA **.**.2024. poslovno otišla u Split, te da je nakon toga optuženik svakodnevno s njom dolazio do njenog posla i dolazio po nju na posao. Potom je iskazala da je on, čekajući je, kružio oko poslovne zgrade i zbog toga bio primijećen i ''sumnjiv'', pa je CMA na poslu objasnila da se radi o njenom partneru, ali da bi o tome više mogao reći njen kolega s posla SM. Međutim, ispitan kao svjedok, SM iskazao je da je dan-dva nakon njene smrti u firmi bilo priča o tome kako je neka muška osoba uzastopno, danima dolazila u krug njihove firme i da su neki djelatnici pa i njegova jedna kolegica to zamijetili, a da je CMA tada rekla da je to njen V. Dakle, SM ne potvrđuje da je on uopće vidio optuženika u blizini zgrade u kojoj je žrtva radila niti da bi o tome nešto više znao. Ako je žrtva kolegama rekla da je to njen V, očito je da je znala i da je prihvatila to što ju on čeka kada ona ide s posla. Izvjesno je da je optuženik određeni period prije ubojstva pokazivao znakove ljubomore, a prema vještaku JM ona se intenzivirala otprilike dva mjeseca prije inkriminiranog događaja, što korelira s pogoršanjem njegove bolesti. Ovaj vještak dodao je da sumanuta ljubomora spada u nesklad slike o sebi i drugim ljudima što je obilježje psihotičnog funkcioniranja. Međutim, optuženiku se ne stavlja na teret ljubomora kao niska pobuda zbog koje bi počinio ubojstvo žrtve.
20.3. Inkriminacija da je optuženik žrtvu pratio u izlascima s njenim prijateljima i bio prisutan njenim telefonskim razgovorima također nema uporište u izvedenim dokazima, a u prilog tvrdnji da se radilo o psihičkom zlostavljanju. Naime, nema nikakvih dokaza da bi žrtvi smetalo to što optuženik izlazi s njom i njezinim prijateljima. Tome u prilog govori i iskaz žrtvine prijateljice ĆM koja je iskazala da je posljednji puta žrtvu vidjela 4. svibnja 2024., kada ju je pozvala na Trnjanske Krjesove i rekla da će doći s V. Okolnost da se žrtva u društvu svojih prijatelja u zadnje vrijeme češće pojavljivala s optuženikom ukazuje samo na to da je on inače bio izoliran i zatvoren, kao što ga opisuju i djeca kod kuće, a ponekad je ipak želio nekuda izaći u žrtvinom društvu. Ukoliko je to bilo zbog toga da zna kuda žrtva izlazi i gdje se kreće, to još uvijek nije zlostavljanje ako zajednički izlasci žrtvi odgovaraju. Osim toga, optuženik i žrtva su bili par, bili su u intimnoj vezi i zajedno živjeli pa ne treba čuditi ako je htio u njezinom društvu ponekad biti i izvan stana. Sve da je ljubomora i bila optuženikov motiv za izlaske sa žrtvom i njenim društvom, ne može se zaključivati o tome da bi zbog toga žrtva trpjela psihičko zlostavljanje.
20.4. Žrtvina prijateljica ČM iskazala je da joj se čini da je zadnjih mjesec dana prije no što se ovo desilo, optuženik uvijek bio pored žrtve kada bi ju nazvala, a što je zaključila po načinu na koji su razgovarale jer je sasvim drugačiji razgovor kada su njih dvije same i nitko ne sluša, a sasvim drugačiji kada je netko prisutan. Iz ovog iskaza također se ne može zaključivati o zlostavljanju jer je moguće da se ranije, kada bi netko nazvao žrtvu optuženik povlačio i udaljavao ili je već bio na balkonu gdje je prema navodima djece provodio većinu vremena. Moguće je da se u situacijama koje opisuje ova svjedokinja optuženik jednostavno nije maknuo, a očito je i da se žrtva nije udaljila kako bi razgovarala bez optuženikove prisutnosti.
20.5. O tome da bi žrtva početkom svibnja 2024. rekla optuženiku da se iseli iz njenog stana također nema dokaza što potvrđuje iskaz VM koja je iskazala da su u razgovoru s optuženikom na Uskrs kada je govorio da mora ići shvatili da CMA želi da se on iseli, radi čega su mu htjeli naći stan, ali je kasnije u razgovoru s PM čula da CMA to ne želi, iako joj je PM rekla da je on psihotičan, da ga pusti da ode i da mora misliti na sebe i svoje dvoje djece. Predložila je da pusti da se on tako smiri dok terapija ne djeluje, pa da će kasnije vidjeti što će biti s njima dvoje. Optuženikova sestra PM iskazala je da je uvjerena da CMA nije rekla CM da se iseli, jer bi ju u tom slučaju sigurno nazvala i rekla da optuženik nema smještaj i da će oni kao obitelj nešto poduzeti, da se on neće naći na cesti. Dodala je da je CMA jako brinula o CM i željela mu je pomoći. Optuženikova sestra TM iskazala je da je zbog financija i nesudjelovanja u podmirenju troškova CMA tražila od optuženika da se iseli što je bilo tijekom svibnja 2024. a to zna jer ju je nazvao i pitao da li se može useliti k njoj. Pomislila je kako ima djecu i da zbog njegovih psihičkih problema to ne može učiniti pa se obratila obitelji i pitala ih da mu svi zajedno iznajme stan u koji bi se uselio, na što su pristali pa je rekla CM da pošalje link stana i oni će riješiti najam. No, umjesto da joj pošalje link stana, on ju je pitao koliko može izdvajati, pa je shvatila da odstupa od dogovora i pitala ga u što se opet uvalio, da li prima injekciju i što se zbiva, a nakon te poruke ju je blokirao. Dakle, optuženik sestri TM nije rekao da CMA traži da on iseli nego ona to zaključuje jer je pitao nju može li se useliti k njoj, a kada ona njemu kaže o najmu stana on se više ne javlja, očito zbog toga što mu niti nije bila opcija odlazak od žrtve niti je to žrtva od njega tražila nego je želio doći do novca kako bi sudjelovao u troškovima života, radi čega ju je i pitao koliko može izdvajati. Očito je da se u travnju 2024. oko Uskrsa, kada je bio u izrazito lošem stanju optuženik želio maknuti od žrtve radi čega je sestru PM pitao da li bi mogao prespavati kod nje jer da se mora odmoriti od kvarta u kojem živi, a ona je tada pomislila da se mora odmoriti od demona koje vidi. U to isto vrijeme pitao je i sestru LM da se useli k njoj, što je vidljivo po tome jer ona kaže da je žrtvu ubio par tjedana kasnije.
21. Dakle, cijeneći sve navedeno, ovo vijeće zaključuje da nema dokaza o psihičkom zlostavljanju žrtve od optuženika, a što je jasno sudu rekla i psihologinja KMA. Naime, iako je na sudu donošenje ocjene da li je dokazano zlostavljanje ili ne, ova psihologinja je svakako kompetentna procijeniti da li nečije ponašanje ili riječi predstavljaju psihičko zlostavljanje druge osobe. Iako ista nije imala prilike razgovarati sa žrtvom, imala je priliku pročitati njezinu komunikaciju s optuženikom preko poruka i na temelju toga zaključivati o njihovom odnosu. O tom odnosu vještak JM iskazao je da iz poruka proizlazi da oštećenica iskazuje emocionalnu privrženost i ljubav prema optuženiku ali i nezadovoljstvo određenim aspektima njegovog ponašanja pa mu tako prigovara zbog neaktivnosti, manjka angažmana te se žali na njegovo trošenje novca na droge te zaključuje da je njihov odnos u određenoj mjeri bio obilježen napetošću, međusobnim nerazumijevanjem i konfliktima uz istodobno pokušavanje održavanja te veze. Napetosti, nerazumijevanje i konflikti koji su takvog intenziteta da partneri žele to razriješiti i nastaviti vezu nisu neuobičajeni u partnerskim odnosima, te nemaju značaj zlostavljanja koje, da bi postojalo mora trajati jedno dulje vrijeme i mora kod zlostavljane osobe stvoriti osjećaj stalnog straha, tjeskobe, srama, potpune bespomoćnosti i manje vrijednosti. Međutim, osobe bliske žrtvi ne potvrđuju ovakve njene osjećaje već govore o njenom nezadovoljstvu vezom i opterećenosti problemima u istoj. Da žrtva ne razmišlja o prekidu veze s optuženikom može se zaključiti iz poruke koju mu je poslala 23. travnja 2024. u 8:34 (l.1068) kada mu piše da je napravila test i da je negativan, na što on pita nju da li je trudna ili ne, a ona odgovara da nije trudna. Taj isti dan piše mu „ljubavi volim te, izazivaš mi fizičku reakciju s porukama i svojom blizinom i svojim pogledom i dodirom“. Dakle, dva tjedna prije ubojstva žrtva je provjeravala da li je trudna, te optuženiku govorila da ga voli što znači da nije trpjela psihičko zlostavljanje kakvo je potrebno kod kaznenog djela iz članka 111.a KZ/11 jer optuženik ljubomoru ispoljava tek kratko vrijeme prije ubojstva, a njegovo „čudno“ ponašanje ne može se smatrati zlostavljanjem žrtve već je rezultat pogoršanja njegovog psihičkog stanja.
22. Nakon ovako iscrpno provedenog dokaznog postupka sud je izmijenio činjenični i zakonski opis kaznenog djela, te pravnu kvalifikaciju i optuženika osudio za kazneno djelo teškog ubojstva bliske osobe iz članka 111. točka 3. KZ/11, a ne za kazneno djelo rodno utemeljenog ubojstva ženske osobe iz članka 111 a. KZ/11.
23. Analizirajući sve navedeno, na nedvojben je način utvrđeno i dokazano da je optuženik u svom ponašanju kritične zgode ostvario sva bitna objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela teškog ubojstva bliske osobe iz članka 111. točka 3. KZ/11. S obzirom na dokazano ponašanje optuženika, a imajući u vidu sredstvo koje je isti uporabio, tj. nož kojim je žrtvi zadao najmanje sedam reznih rana vrata i najmanje dvije ubodne rane vrata, na način da ju je, stojeći iza nje rukom obgrlio i tako joj fiksirao glavu, te joj u tom položaju zadavao ozljede utvrđeno je da je optuženik postupao s izravnom namjerom da usmrti žrtvu. Tome u prilog govori i okolnost da je sve ozljede žrtvi optuženik nanio na vratu kao vitalnom dijelu tijela jer se u vratu nalaze vene, arterije i žlijezde koje su od vitalne važnosti za život, a što je optuženiku svakako bilo poznato.
24. Stoga je sud optuženika proglasio krivim i osudio. Prilikom odmjeravanja kazne za optuženika sud je cijenio sve okolnosti iz članka 47. KZ/11 koje utječu da kazna prema vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa je tako cijenio jačinu ugrožavanja i povredu zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, način počinjenja kaznenog djela, raniji život optuženika, te njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela.
25. Kao olakotno na strani optuženika sud je cijenio teške okolnosti njegovog života i odrastanja odnosno činjenicu da je još od djetinjstva bio izložen fizičkom zlostavljanju od oca koji je također duševni bolesnik, što je zasigurno ostavilo trajne posljedice u njegovom životu, o čemu su svjedočile njegove sestre VM i ĐM i TM. Olakotno je cijenio i okolnost da je inkriminirano postupanje izolirani slučaj u njegovom životu, što potvrđuje i njegova dosadašnja kaznena i prekršajna neosuđivanost, a ispitani svjedoci doživjeli su ga kao mirnog, povučenog i izoliranog, te ga i djeca žrtve opisuju kao dobru osobu, iako čudnog ponašanja, što se pak ima pripisati njegovoj bolesti. Optuženik se na raspravi iskazao da se ispričava obitelji pokojne PM koja ima žive roditelje i djecu. Optuženik je tempore criminis postupao u stanju bitno smanjene ubrojivosti koje nije sam skrivio, što je prema članku 26. KZ/11 osnova za blaže kažnjavanje. Ponovno se ističe da prema vještacima JM i Lisec Repić, a istoga mišljenja je i vještak Marčinko samoinicijativni prekid uzimanja terapije može upućivati na prisutnost psihičkih smetnji u vidu slabijeg uvida u bolest i smanjene potrebe za liječenjem što je često kod psihotičnih poremećaja. Dakle, učestalost situacija da bolesnici s psihotičnim poremećajem odbijaju liječenje i terapiju jer smatraju da im terapija nije potrebna govori u prilog zaključku ovoga vijeća da se optuženiku ne može pripisati da je sam skrivio svoje stanje bitno smanjene ubrojivosti neuzimanjem lijeka redovito jer on u tome nije vidio ništa loše, nije to činio svjesno kako bi se doveo do psihotičnih epizoda i pogoršanja svoje bolesti već upravo zbog smanjenog uvida i kritičnosti, a što je jedno od obilježja ove bolesti.
26. Od otegotnih okolnosti na strani optuženika sud je cijenio upornost u inkriminiranom postupanju na koju ukazuje okolnost da je žrtvi, a što je utvrđeno sudsko-medicinskim vještačenjem nanio čak sedam reznih rana i dvije ubodne rane vrata, pri čemu je sila pritiska kod tri reza bila jakog intenziteta što upućuje na visok stupanj kriminalne volje i brutalnost, dok okolnost da joj je te ozljede nanio s leđa, obgrljivanjem njezine glave kako bi ju fiksirao da mu ne može izmicati i rezao ukazuje i na značajnu bešćutnost. Naime, iako je optuženik postupao u stanju bitno smanjene ubrojivosti, isti je ipak bio svjestan da na žrtvu ide nožem te da ju ubada i reže više puta, kao i činjenice da se žrtva branila podmećući ruke pod nož, na što ukazuju rezne rane lijeve i desne šake žrtve zbog čega je njegovo nastojanje da ju usmrti posve sigurno bilo obuhvaćeno njegovom sviješću i namjerom da ju liši života. Optuženik je očito s tom namjerom i ponio nož sa sobom u ruksaku prilikom odlaska od kuće sa žrtvom jer je znao da će razgovarati o svojoj vezi i problemima koje su imali jer su takav razgovor dogovorili prethodno porukama. Otegotnim je sud cijenio i optuženikovo nastojanje da prilikom pozivanja policije prikaže da je bio napadnut, odnosno da se ubojstvo žrtve dogodilo u samoobrani što ukazuje na manipulativnost, unatoč bitno smanjenoj ubrojivosti. Otegotno je optuženiku cijenjena i okolnost da je ubojstvom žrtve dvoje malodobne djece ostalo bez majke, čega je optuženik svakako bio svjestan jer su djeca žrtve živjela s njim i svojom majkom.
27. Uvažavajući ukupnost olakotnih okolnosti uz ocjenu otegotnih okolnosti na strani optuženika, na temelju članka 111. točka 3. KZ/11 optuženom CM izrečena je kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 22 (dvadeset dvije) godine. Ovaj sud smatra da će upravo ovom kaznom zatvora u trajanju dvadeset dvije godine, u dostatnoj i jasnoj mjeri biti izražen društveni prijekor zbog počinjenog kaznenog djela sve uz jačanje povjerenja društva u pravni poredak utemeljen na zakonima i vladavini prava, te pravednost kažnjavanja. Jednako tako, ovom će se kaznom utjecati na optuženika da shvati krajnju neprihvatljivost svog postupka, u vidu shvaćanja težine i značaja onoga što je počinio, jer ništa nije vrjednije od ljudskog života, te da pokušaj rješavanja bilo kakvih problema na inkriminirani način zaslužuje i iziskuje svaku osudu. Time će se, nadalje, upozoriti i drugi građani da se klone sličnih ponašanja. Na taj način po ocjeni ovog suda u cijelosti će biti ostvarena svrha kažnjavanja kako je ona propisana odredbom članka 41. KZ/11, a ujedno će se ovakvom kaznom pružiti određena satisfakcija članovima žrtvine obitelji.
28. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 22 (dvadeset dvije) godine uračunato vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 6. svibnja 2024. nadalje.
29. Temeljem odredbe članka 68. KZ/11 optuženom CM izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja temeljem članka 68. stavak 3. KZ/11 može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a sud će temeljem članka 68. stavak 4. KZ/11 po proteku prve godine od dolaska optuženika na izvršenje ove mjere i potom najmanje jednom godišnje preispitati postoje li uvjeti iz članka 68. stavak 1. KZ/11 za njezinim nastavkom i o tome donijeti rješenje. Naime, vještak JM, a istog je mišljenja i vještak Marčinko u svojem mišljenju iznio je potrebu izricanja ove sigurnosne mjere, a imajući u vidu prirodu osnovne bolesti, njezin tijek s pogoršanjima, kao i okolnosti konkretnog djela. Vještak smatra da postoji realna opasnost da bi optuženik uslijed svoje psihičke bolesti mogao ponovno počiniti isto ili teže kazneno djelo jer se radi o osobi kod koje je prisutan izražen agresivni potencijal, što proizlazi iz ranijih podataka o fizičkom napadu na kolegu sjemeništarca, nasilnom ponašanju prema bivšoj partnerici kojoj je spominjao ubojstvo nožem, kao i iz aktualnog kaznenog djela. Stoga ovo vijeće zaključuje da je optuženiku potrebno kontinuirano i kontrolirano psihijatrijsko liječenje radi čega je istome izrečena sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja po članku 68. KZ/11.
30. Temeljem članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećenici su radi ostvarivanja imovinsko pravnog zahtjeva upućeni u posebnu parnicu. Naime, donošenje odluke o imovinskopravnom zahtjevu oštećenih znatno bi produžilo trajanje ovog kaznenog postupka kojemu je prvenstveni cilj što brže utvrđivanje krivnje optuženiku i izricanje sankcije. Naime, tijekom ovog postupka djeca žrtve nisu ispitivana na raspravi, kao niti otac žrtve jer su stranke bile suglasne s čitanjem njihovih iskaza iz istrage, a koji iskazi ne predstavljaju dostatan temelj za odlučivanje o imovinskopravnom zahtjevu. Osim toga, RM, majka žrtve nije uopće ispitivana u ovom postupku, niti je njezino ispitivanje, pa ni na okolnosti imovinskopravnog zahtjeva predlagano. Stoga su oštećenici upućeni da imovinskopravni zahtjev mogu ostvarivati u parnici.
31. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 optuženi CM oslobođen je obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti kojeg je imao u ranijoj fazi postupka, obzirom da se radi o teško bolesnoj osobi, bez primanja i bez imovine čijom bi prodajom mogao ove troškove podmiriti.
32. Slijedom iznijetoga presuđeno je kao u izreci.
U Velikoj Gorici 9. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Nataša Brleković
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se predaje u ovaj sud, a o njoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.
