REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj 12. K-1788/2025-9

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu po sutkinji Martini Pamić uz sudjelovanje zapisničarke Anamarije Schmidt, u kaznenom predmetu protiv optuženog HO zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/11., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje KZ/11) povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj: KO-DO-897/2025 od 12. lipnja 2025., izmijenjene pisanim podneskom od 26. lipnja 2025., nakon održane javne rasprave 12. lipnja 2026., 29. lipnja 2026. i 9. srpnja 2026., u prisutnosti zamjenice općinske kaznene državne odvjetnice u Zagrebu Petre Stipančević, optuženog HO osobno uz braniteljicu po službenoj dužnosti, odvjetnicu Tatjanu Žarković te u odsutnosti svih objavio 10. srpnja 2026., a 9. srpnja 2026

p r e s u d i o  j e

I./ Na temelju 455. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. – odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. ,36/24., 72/25. i 13/26. - dalje: ZKP)

Optuženi HO, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin H i CO rođene C, rođen **.**.1979. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, vodoinstalater, nezaposlen, pismen, sa završenom srednjom školom, prema vlastitom kazivanju srednjeg imovnog stanja, neoženjen, otac dvoje djece maloljetne djece u dobi 9 i 11 godina, služio vojsku, bez čina i odlikovanja, kazneno osuđivanog, nalazi se na izdržavanju kazne zatvora do 9. rujna 2026, protiv kojeg se vodi drugi kazneni postupak,

k r i v  j e

što je:

- 30. srpnja 2021. oko 21,00 sat, u [adresa], u nakani da ustraši MO i UO koji su se nalazili na balkonu stana, s ulice ispred ulaza u zgradu vikao da će MO zdrobiti auto, a bivšoj izvanbračnoj supruzi UO i MO da će ih sve ubiti, čime je kod njih izazvao osjećaj straha za vlastiti život i sigurnost,

dakle, drugima ozbiljno prijetio da će ih usmrtiti, a kazneno djelo na štetu UO je počinjeno na štetu bliske osobe, pa da je time počinio dva kaznena djela protiv osobne slobode i to kazneno djelo prijetnje – opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11 na štetu MO i kazneno djelo prijetnje – opisano u članku 139. stavku 2. i 3. KZ/11 na štetu bivše izvanbračne supruge UO, sve u vezi članka 51. KZ/11.

Na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11, optuženom HO se za kazneno djelo počinjeno na štetu MO utvrđuje

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU 6 (ŠEST) MJESECI

Na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11, optuženom HO se za kazneno djelo počinjeno na štetu UO utvrđuje

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU 10 (DESET) MJESECI

Na temelju članka 51. KZ/11 optuženom HO izriče se

JEDINSTVENA KAZNA ZATVORA U TRAJANJU 1 (JEDNE) GODINE

II./ Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP-a, optuženi se oslobađa od plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP -a kao i snašanja troškova na ime nagrade i nužnih izdataka postavljanog branitelja, te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

O b r a z l o ž e nj e

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je 12. lipnja 2025. uvodno navedenu optužnicu protiv optuženog HO, izmijenjene 26. lipnja 2026., zbog kaznenih djela iz članka 139. KZ/11, počinjenih na štetu MO i UO. Oštećeni MO upitan na raspravi naveo je kako ne želi sudjelovati u kaznenom postupku u svojstvu oštećenika

2. Pozvan da se očituje o tome kakav stav zauzima prema optužbi optuženi HO očitovao da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret.

3. U provedenom dokaznom postupku sud pročitao i razgledao dokaze u spisu i to: službena zabilješka Policijske uprave zagrebačke, II. policijske postaje Zagreb o dojavi i izvješće o utvrđenom činjeničnom stanju od 30. srpnja 2021. (list 3 – 4 spisa) osim pravomoćno izdvojenog dijela, prijedlog za progon zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. KZ/11. oštećenog MO - u smislu članka 139. stavka 4. KZ/11. (list 8 spisa). Sud je raspravi ispitao u svojstvu svjedoka MO i UO. Na kraju dokaznog postupka ispitan je optuženi HO te je sud pročitao izvadak iz kaznene evidencije sa lista 69 do 71 spisa.

4. Nije bilo sporno da su 30. srpnja 2021. na adresi u [adresa] živjeli MO i ŽO sa svojim zajedničkim malojetnim djetetom kao i da su se u stanu nalazila i maloljetna djeca optuženog i UO. Nije bilo sporno nit da je optuženi bivši izvanbračni suprug UO.

5. Sporno je bilo da li je optuženi postupao na način kako ga se tereti.

6. U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, optuženi HO je naveo kako nije nikada prijetio niti da bi bio na toj adresi niti je imao saznanja gdje UO živi, a i ne zna gdje se ta ulica ĆO nalazi. Svjestan je da mu njegova kaznena evidencija ne ide u prilog, kao i da se vjeruje žrtvi. Namjera MO i UO je isključivo da ga zadrže što je dulje u zatvoru kako ne bi vidio vlastitu djecu, a kojem viđanju djece se uvijek protivio MO. Toga dana ga policija nije zatekla na mjestu događaja, niti su ga tražili. Nije znao niti gdje se djeca nalaze, već je to jedne prilike saznao kada ga je UO tražila suglasnost koju je trebao dati na policiji za upis njihovog djeteta u školu i to je bilo prije 4 godine. Za c ijeli ovaj postupak smatra da je to njihova "muljaža", a oni isti nisu dosljedni u svojim iskazima, već su samo naučili da ponavljaju prijetnje koje im je navodno izgovorio. Negira počinjenje ovih kaznenih djela i navodi da je djela koja je počinio priznao, ali ova koja nije ne može. Naveo je i kako je za ove predmetne optužbe saznao kada je dobio poziv za ispitivanje u II. PP Zagreb, otprilike godinu dana nakon ovih događaja, možda je bio 1. i 2. mjesec. Što se tiče toga da li mu je poznato na kojoj adresi je živjela UO navodi da nije imao saznanja gdje ona živi, dok je znao adresu MO i ista je u Kraljevcu na Sutli.

7. U dokaznom postupku sud je u svojstvu svjedoka ispitao MO i UO. Tako je ŠO naveo da je optuženi došao na adresu gdje je živio sa UO te da su bili u boravku i ručali smo i tada da su začuli viku i galamu i izašli su na balkon i tada je ispred ulaza stajao optuženi koji je vikao da će mu zdrobiti auto i da će ih sve ubiti. Pritom pretpostavlja da je mislio na sve njih koji su se nalazili u stanu. Tada je i UO izašla na balkon i rekla je da će pozvati policiju nakon čega se optuženi udaljio jer ga više sa balkona nisu vidjeli da bi bio ispred ulaza zgrade, a svjedok se tada uputio na policiju prijaviti događaj, pa je tada i došla policija u naš stan. Naveo je i kako se boji optuženog. O inkriminiranom događaju svjedokinja UO iskazivala je suglasno pa je tako navela da su njezin sadašnji partner MO, troje djece i ona bili u stanu u [adresa], ne sjeća se adrese i kako je bio otvoren balkon čuli su buku. U to vrijeme su taman ručali i odlaskom do balkona vidjeli su optuženog u vidno alkoholiziranom stanju koji je prijetio da će ih pobiti i da će im slupati auto, jer je isti bio parkiran ispred zgrade. Svjedokinja da mu je tada rekla da će pozvati policiju i optuženi da je tada otišao, ali ona nije pozvala policiju već je tada ŠO otišao u policiju i oni su došli u stan. Tada su vidjeli da se u stanu nalaze i mala djeca i pitali su je da li i ona želi otići na policiju dati izjavu na što je rekla da nema kamo sa malom djecom pa je samo ŠO otišao dati izjavu u policiju.

8. Spisu prileže službena zabilješka o dojavi iz koje je razvidno da je UO zatražila intervenciju policijskih službenika 30. srpnja 2021., u 21,23 sati, kojom prilikom su na mjesto događaja u [adresa] policijski službenici zatekli MO i UO. Iste zgode navedeno je kako je MO upućen da podnese kaznenu prijavu protiv optuženog, dok je utvrđeno kako UO nije željela prijaviti optuženog policiji, a što je vidljivo i da je MO istog dana u 23,20 sati u II. policijskoj postaji Zagreb podnio kaznen prijavu protiv optuženog te podnio prijedlog za progon.

9. Proanaliziravši i ocijenivši sve provedene dokaze, svaki pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, sud je nedvojbeno utvrdio kako je optuženi HO počinio kaznena djela činjenično i pravno opisana kao u izreci presude. Naime, sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženi, s ciljem da ustraši MO i UO, za vrijeme dok su s isti nalazili na adresi njihova tadašnjeg stanovanja vikao da će MO zdrobiti auto, a bivšoj izvanbračnoj supruzi UO i MO da će ih sve ubiti. Njihovi iskazi su istiniti i vjerodostojni po stavu ovog suda jer su u potpunosti u suglasju jedan drugome i isti su u suglasju sa materijalnom dokumentacijom i to činjenicom da je zatražena intervencija policijskih službenika. Postupanje svjedoka nakon predmetnog događaja podudara se sa materijalnom dokumentacijom, a to je da je nakon zatražene intervencije MO otišao u policijsku postaju prijaviti optuženog, dok je svjedokinja UO ostala kod kuće, kao što je i sama u svom iskazu navela, a to je i navedeno u policijskom izvješću. Činjenica da su svjedoci UO i MO u iskazu pred sudom na raspravi naveli kako je MO otišao na policiju, iako je pozivom intervenciju zatražila svjedokinja UO, sud je cijenio uzevši u obzir da je od događaja prošlo skoro punih pet godina, kao i da svjedoci odlazak MO u policijsku postaju poistovjećuju sa prijavom optuženog. Navedena činjenica u odstupanju kako iskaza tako i sa materijalnom dokumentacijom, za sud nije imala utjecaja prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja, a posljedično i odgovornosti optuženog. Sud je nedvojbeno utvrdio da se događaj dogodio upravo onako kako se to stavlja na teret optuženom, a sve iz suglasnih iskaza svjedoka. Potrebno je napomenuti kako je kod kaznenog djela prijetnje odlučno jesu li izgovorene ili napisane riječi objektivno prikladne izazvati strah i osjećaj ugroženosti kod osobe kojoj su upućene i s tom su namjerom upravo i izgovorene i napisane. Nesporno je da su inkriminirane riječi po sadržaju objektivno prikladne izazvati osjećaj straha i uznemirenosti, što ukazuje i postupanje službenika Centra koji su promptno reagirali i isto prijavili policiji. Osim objektivnog obilježja kaznenog djela prijetnje, a to je ozbiljna prijetnja u konkretnom slučaju smrću, sud je nedvojbeno utvrdio kako se u ponašanju optuženog ostvarilo i objektivno obilježje da je prijetio bivšoj izvanbračnoj supruzi, odnosno bliskoj osobi i njezinom sadašnjem partneru. Jednako tako je za naglasiti kako se kod kaznenog djela prijetnje ne traži ostvarenje prijetnje kao što nije odlučno jesu li prijeteće riječi izazvale osjećaj straha ili uznemirenosti, već je odlučno jesu li objektivno prikladne izazvati taj strah i uznemirenosti, a što sud smatra da riječi kako će nekoga biti jesu svakako podobne. Osim toga, u duhu navedenog, strah kao subjektivni osjećaj oštećenih nije bitno obilježje kaznenog djela prijetnje. Ovakvo postupanje optuženika sadržava obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11 i iz članka 139. stavka 2. KZ/11, jer se radilo o ozbiljnoj prijetnji smrću prema životu bliske osobe i druge osobe te je takvim postupanjem optuženik ovo kazneno djelo počinio s izravnom namjerom prvog stupnja jer je htio počinjenje kaznenog djela kao takvo i kao svoje.

10. U cijelosti su prihvaćeni kao istiniti i vjerodostojni pročitani pisani dokazi, s obzirom da tijekom postupka nije izveden ni jedan dokaz kojim bi oni bili dovedeni u sumnju. Iskaz oštećene UO sud je cijenio istinitim jer je iskazivala o događaju kojem je svjedočila pritom navodeći i kako se sama osjećala, što je sud cijenio životno logičnim i vjerodostojnim. Osim toga, sud je njezin iskaz cijenio vjerodostojnim jer je u skladu sa iskazom svjedoka MO, također oštećenog kaznenim djelom, čiji je iskaz sud cijenio istinitim i vjerodostojnim, a i sam svjedok je naveo u svom iskazu kako se boji optuženog, što je bilo i vidljivo sudu s obzirom na način na koji je svjedok davao iskaz kao i govor tijela, obzirom da je istome bilo vidno nelagodno u sudnici za vrijeme ispitivanja. Svjedokinja UO je po stavu suda iznijela svoj iskaz koji je istiniti i vjerodostojan i koji je sud u potpunosti prihvatio jer je navedena svjedokinja i sama u svom iskazu otvoreno i bez zadrške govorila o svemu o čemu ima saznanja. Na sud je ostavila dojam iskrene osobe . Što se tiče obrane, sud istoj nije povjerovao, obzirom da nije za sud logično da bi optuženi naveo kako nije bio na mjestu događaja u inkriminirano vrijeme i to obrazlaže činjenicom da nije od strane policije zatečen. Ono što je sudu još više nelogičnije jest obrazloženje optuženog da mu je sve ovo namješteno od strane oštećenih, a sve kako ne bi viđao svoju djecu. Iz neposrednog dojma svjedoka, sud se osobno mogao uvjeriti da se radi o prosječnim osobama sa vrlo malo kapaciteta da lažno terete optuženog, stoga je u cijelosti sud takvu obranu odbacio. Tim više što su svjedoci zatražili intervenciju policije, a malo je vjerojatno za sud da bi svjedoci izložili sebe protupravnom postupanju sve kako bi prema stavu optuženog njega zadržali što je dulje u istražnom zatvoru. U potpunosti ovakva obrana optuženog ukazuje na činjenicu da je isti nekritičan spram svog postupanja i još uvijek nedovoljno zreo da se suoči sa svim posljedicama svog ponašanja. Njihov odnos (optuženog i oštećene) je zaista nezavidan i problemi sa kojima su se i optuženi i oštećena susreli, pa sud smatra kako je nažalost to sve poticajno i djelovalo na optuženog, koji se očito nije znao nositi sa svim problemima te je posegnuo za nečim što nije nikako prihvatljivo, a to je počinjenje kaznenog djela prijetnje.

11. Iz svega naprijed navedenog proizlazi da su u radnjama optuženika HO ispunila se sva objektivna obilježja kaznenih djela i to kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. KZ/11, počinjenog na štetu MO te kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. KZ/11, a kako je kazneno djelo počinjeno na štetu bivše izvanbračne supruge time je ostvareno zakonsko obilježje bliske osobe, sukladno odredbi članka 87. stavka 9. KZ/11, dok je sud utvrdio na strani optuženog subjektivni element da je isti počinio kazneno djelo s oblikom krivnje koje se u kaznenom pravu zove izravna namjera prvog stupnja, kao što je to opisano prethodno u presudi.

12. Odlučujući o vrsti i mjeri kazne koja bi u odnosu na optuženog HO bila adekvatna njegovoj kaznenoj odgovornosti, sud je pošao od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja u smislu članka 47. KZ/11. Kao olakotno je optuženom HO cijenjena činjenica da je otac dvoje maloljetne djece. Otegotnih okolnosti sud na strani optuženog HO je našao u ranijoj kaznenoj osuđivanosti, među ostalim i zbog istog kaznenog djela na štetu iste žrtve. Imajući u vidu značaj svih utvrđenih olakotnih okolnosti u odnosu na otegotne, sud je optuženog HO osudio na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, nakon što je prethodno utvrdio pojedinačne kazne zatvora u trajanju šest i deset mjeseci, a koju kaznu sud smatra u konkretnoj situaciji primjerenom za postizanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Ono što sud smatra bitnim za naglasiti jest da je ovakvo postupanje optuženika za svaku osudu, kako moralnu tako i ljudsku, a posljedično i pravnu koja je i izrečena ovom presudom. Naime, tako izrečenom kaznom optuženom se mora ukazati na nedopustivost njegova ponašanja kao i da se takvo postupanje ne tolerira u uređenom društvu. Tim više što isti čini kaznena djela na štetu svoje bivše izvanbračne supruge, majke i njegove djece i koja o istima brine, pa je potrebno ukazati optuženom i da takvim ponašanjem šalje lošu sliku ne samo društvu i njegovim članovima već onima za čiji odgoj bi trebao brinuti i biti uzor, a to su njegova djeca. S druge strane vidljivo je i kako optuženom ovakvo ponašanje nije strano obzirom na raniju kaznenu osuđivanost i zato je i u ovom kaznenom predmetu bilo moguće izreći jedino bezuvjetnu kaznu zatvora. Naime, optuženi HO je do sada pravomoćno kazneno osuđen u pet navrata i to počevši od 2017., otkada je pravomoćno kazneno osuđen zbog kaznenih djela razbojništva, prijetnje, prijevare i tjelesne ozljede, a koje osude evidentno nisu utjecale na njega da se suzdrži od činjenja novih kaznenih djela. To iz razloga što su istome izricane kako uvjetne tako i bezuvjetne kazne zatvora, no isti se ponovno javlja kao počinitelj kaznenog djela i to istog za koje je već u posljednja dva navrata pravomoćno osuđen, slijedom čega se postupanje optuženog može smatrati njegovim obrascem postupanja kojeg je evidentno usvojio bez imalo kritičnosti. Stoga sud smatra da je kazna na koju je optuženi osuđen upravo primjerena svim okolnostima počinjenog djela. Navedenu vrstu i mjeru kazne sud je primijenio prema optuženom jer smatra da će se svrha postići jedino bezuvjetnom kaznom zatvora.

13. Također, sud smatra da će se ista svrha u vidu opće i specijalne prevencije postići i izrečenom uvjetnom osudom, odnosnom opomenom njezina izvršenja. Osim toga, ovakva kazna će djelovati i na sve ostale potencijalne počinitelje kaznenih djela da ista ne čine, odnosno da usklade svoje ponašanje sa društveno priznatim normama, ovakvom će kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

14. Sud je optuženog HO oslobodio snašanja troškova kaznenog postupka, na temelju u izreci citiranih zakonskih članaka, uzimajući u obzir njegove imovinske prilike, da je otac dvoje maloljetne djece te da se trenutno nalazi na izdržavanju kazne zatvora do rujna 2026., bez realne mogućnosti za zaradom. Navedena odluka suda donesena je uzimajući u obzir i broj radnji poduzetih u ovom konkretnom kaznenom postupku.

U Zagrebu 9. srpnja 2026.

Sutkinja

Martina Pamić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i protivnu stranku, zbog podnošenja odgovora na žalbu. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Županijski sud kao sud drugog stupnja.

DNA:

1) OKDO Zagreb na broj KO-DO-897/2025

2) Optuženi HO

3) Braniteljica, odvjetnica Tatjana Žarković

4) ŠO

5) UO