REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv: I. okrivljenik BL i II. okrivljenik BLU, zbog prekršaja iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN br. 41/77, 47/89, 55/89, SL. br. 83/89, NN br. 47/90, 55/91, 29/94, 114/22, 47/23), pokrenutim Optužnim prijedlogom podnesenim od ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/25-5/32391 URBROJ: 511-19-36-25-1 od 07.12.2025.g., nakon glavne javne rasprave održane kod ovog Suda dana 09.07.2026.g., u nazočnosti predstavnice ovlaštenog tužitelja i II. okrivljenika, a u odsutnosti I. okrivljenika, kada je i objavljena presuda, temeljem čl.94., čl.179. i čl.183. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

I/

I. okrivljenik: BL, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin B i J rođena H,, rođen **.**.1987.u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, pismen, vlasnik obrta [obrt] obrt za prijevoz i usluge, trenutno bez primanja, lošeg imovnog stanja, živi u izvanbračnoj zajednici, otac jednog maloljetnog djeteta, prekršajno neosuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,

i

II. okrivljenik: JLU, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin C i Ž rođene JLU, rođen **.**.2007. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, pismen, po učenik, nezaposlen, bez primanja, uzdržavaju ga roditelji, neoženjen, bez djece, prekršajno neosuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,

k r i v i s u

što su 7. prosinca 2025. u 19:00 sati, u mjestu [adresa], BL i BLU narušili javni red i mir tučnjavom na autobusnom kolodvoru (mjesto dostupno pogledima i čujnosti javnosti) na način da je najprije BL primio rukama za jaknu JL te ga gurnuo uslijed čega je isti pao na tlo, a da bi zatim BLU udario BL zatvorenom šakom u predjelu desne strane glave, a nakon čega je BL udario nogom BLU u predjelu natkoljenice, a da bi BLU uzvratio na isti način odnosno udario BL u predjelu lijeve natkoljenice. Navedenim ponašanjem I. i II. okrivljenici remetili su mir prolazećih građana

čime su počinili prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjiv po označenom članku istog Zakona,

pa im se temeljem navedene zakonske odredbe

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 300,00 (tristo) EURA - za svakog posebno.

II/

Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona I. i II. okrivljenici su obvezni platiti novčanu kaznu u roku od 1 (jednog) mjeseca po pravomoćnosti ove presude.

Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenike ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčana kazna ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.

III/

Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona I. i II. okrivljenici dužni su platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) EURA, svaki posebno, u roku od 1 (jednog) mjeseca po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.

Obrazloženje

I/

1.

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, pod navedenim brojem, dana 08.01.2026.g., kao ovlašteni tužitelj, podnio je ovom Sudu Optužni prijedlog protiv imenovanih I. i II. okrivljenika, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2.

Predstavnica ovlaštenog tužitelja iskazala je kako ostaje u cijelosti kod podnesenog optužnog prijedloga.

3.

I. okrivljenik BL u svojoj obrani iznosi da je kriv za prekršaj koji mu se stavlja na teret.

Priznaje da je dana 7.12.2025. oko 19:00 sati bio u svojoj obiteljskoj kući na [adresa]. u [adresa] kada je začuo snažnu eksploziju s ulice zbog čega su se zatresla stakla na kući, a njegova beba koja je tada imala nekoliko mjeseci se probudila, zgrčila i ostala u takvom položaju. On je zbog toga instinktivno reagirao, zamijetio je jednog mladića kako trči pored kuće pa ga je sustigao no vidio je da ima tjelesno oštećenje pa se sažalio. Razgovarao je s njim, on se ispričao i rekao da su topovski udar bacili njegovi stariji prijatelji. Rekao mu je da ih nazove pa je tako i učinio. Dvojica mladića koji su došli su bili bahati, ukazivao im je na nedopuštenost njihovog ponašanja no oni su bili tvrdokorni i njihov razgovor se zapravo prometnuo u prepirku. U jednom trenutku, isprovociran njihovim ponašanjem, neprimjereno je reagirao i jednog od njih je primio za jaknu, a on je počeo padati, iako nije pao, a u tom trenutku drugi mladić ga je udario šakom u glavu, a nakon toga je dobio udarac nogom u natkoljenicu. Između njih je došlo do fizičkog sukoba pri čemu su ga njih dvojica napadali, a on im nije uzvraćao i konačno su ta dvojica počeli bježati, a kada je potrčao za jednim od njih pao je. Nakon toga obavijestio je policiju o događaju i dočekao policiju u blizini autobusnog kolodvora u [adresa]. Žao mu je što je došlo do ovog prekršaja. Do sada nije prekršajno osuđivan. Obećava da će ubuduće paziti kako do sličnih prekršaja ne bi dolazilo. Moli Sud da mu priznanje i kajanje i sve olakotne okolnosti uzme u obzir prilikom donošenja odluke te da donese najpovoljniju odluku za njega.

4.

II. okrivljenik BLU u svojoj obrani iznosi da je kriv za prekršaj koji mu se stavlja na teret.

Priznaje da je dana 7. prosinca 2025. oko 19:00 sati u društvu trojice prijatelja bacao petarde okolo [adresa] u [adresa]. Jedan muškarac je izazvan pucanjem petardi pristupio dvojici njegovih prijatelja koji su zvali njega i četvrtog prijatelja. Nakon verbalne rasprave taj muškarac je fizički napao njegovog prijatelja i bacio ga na tlo pa se i on uključio u tučnjavu i maknuo muškarca s njegovog prijatelja, a kada je između njih došlo do razvoja tučnjave na autobusnom kolodvoru. U jednom trenutku prijatelj i on su počeli bježati, a muškarac ih je lovio, a pritom je pao kada mu je pokušao postaviti nogu. Kada je tučnjava završila s prijateljima je otišao s tog mjesta, a muškarac je zvao policiju pa je po pozivu, nakon otprilike sat vremena pristupio u Policijsku postaju Velika Gorica. Žao mu je što je došlo do ovog prekršaja. Do sada nije prekršajno osuđivan. Obećava da će ubuduće paziti kako do sličnih prekršaja ne bi dolazilo. Moli Sud da mu priznanje i kajanje i sve olakotne okolnosti uzme u obzir prilikom donošenja odluke te da donese najpovoljniju odluku za njega. To je sve što ima za iskazati.

Nakon što je upoznat s obranom I. okrivljenika HL, ističe kako na tu obranu nema nikakvih primjedbi niti komentara.

5.

Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavijest počinitelju prekršaja serijski broj 00530009 i 00530008, medicinska dokumentacija za HL izdana od Zavoda za hitnu medicinu Zagrebačke županije 7. prosinca 2025., izvješće policijskog službenika CL sastavljeno 7. prosinca 2025. i potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za HL i HLU od 6. svibnja 2026.

6.

U završnom govoru predstavnica ovlaštenog tužitelja iskazala je kako predlaže da se I. i II. okrivljenici kazne novčanom kaznom, sukladno Zakonu.

U završnom govoru II. okrivljenik je iskazao da odluku prepušta Sudu.

II/

1.

Nakon provedene glavne rasprave, povodom iznesenih obrana I. okrivljenika HL i II. okrivljenika HLU, a temeljem svih izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su obojica okrivljenika predmetne zgode počinila prekršaj opisan u čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, postupajući na načine navedene u izreci presude, a kažnjiv po označenom članku istog Zakona.

2.

Sudac je cijenio jasne, razumljive i zapravo sukladne obrambene opise i iznesene razloge I. i II. okrivljenika, odnosno njihova direktna i nesporna priznanja, pa je njihove podudarne obrane u cijelosti prihvatio, budući su oni svojim prikazima inkriminiranih ponašanja, iskreno i čestito priznali da su počinili prekršaj koji im je stavljen na teret, iznoseći sve činjenice i okolnosti predmetnog događaja jezgrovito, životno, uvjerljivo i vjerodostojno.

Sudac je zaključio da su obrane I. i II. okrivljenika u svim bitnim dijelovima ustvari suglasne, da se njihove obrane u odlučnim dijelovima međusobno razložno podupiru i smisleno nadopunjuju te da jasno potvrđuju opis predmetnog događaja zbog kojeg je protiv njih podnesen Optužni prijedlog.

3.

Sudac je uvidom u sve izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, kao i usporedbom tih dokaza, potvrdio činjenice i okolnosti koje su navedene u činjeničnom opisu radnji prekršaja u Optužnom prijedlogu, a povodom kojih ga je ovlašteni tužitelj i podnio protiv I. i II. okrivljenika zbog počinjenog prekršaja, a koje su I. i II. okrivljenici u bitnom potvrdili u svojim obranama iznesenim pred Sudom.

4.

Sudac je uvidom u Potvrde izdane dana 06.05.2026.g., od strane Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, za osobe: BL i BLU, utvrdio da imenovani I. i II. okrivljenici do tada nisu bili prekršajno osuđivani.

5.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

6.

Sudac nije izvodio druge stvarno moguće i postojeće dokaze, jer je uzimajući u obzir konkretne okolnosti zaključio da je činjenično stanje, pored izravnih priznanja I. i II. okrivljenika, u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka, a smatra kako se izvođenjem novih dokaza, nakon iznesenih obrana I. i II. okrivljenika i nakon izvođenja navedenih materijalnih dokaza, činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi ili razjasniti niti bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na krivnju i kažnjavanje I. i II. okrivljenika.

Pored toga, sudac nije izvodio druge dokaze i radi izbjegavanja odugovlačenja prekršajnog postupka i izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno sudac nije izvodio druge dokaze osobito iz razloga što je zaključio kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dodatnog izvođenja novih dokaza.

III/

1.

Nakon provedene glavne rasprave, povodom jasnih, razumljivih i zapravo suglasnih obrambenih opisa i iznesenih razloga I. i II. okrivljenika, odnosno njihovih direktnih i nespornih priznanja, a temeljem analize svakog izvedenog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su I. i II. okrivljenici predmetne zgode ostvarili sva bitna obilježja djela prekršaja koji im je stavljen na teret, na načine opisane u izreci presude.

2.

Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira u čl.13. propisuje da će se kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 2000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana, tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir.

3.

Sudac smatra da su predmetne zgode I. i II. okrivljenici, svojim postupanjima odnosno nepristojnim ponašanjima, svaki na svoj način, ostvarili sva bitna obilježja djela prekršaja za koje se optužuju, jer su podjednako doprinijeli stvaranju i razvoju uzajamne tučnjave, odnosno fizičkog sukoba, pa su u nastaloj situaciji u istoj mjeri sudjelovali u remećenju javnog reda i mira.

Sudac je zaključio da su obojica okrivljenika počinili prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji se zajedno terete Optužnim prijedlogom, jer su na ulici zajedno sudjelovali u međusobnoj tučnjavi, pa su se na taj način na javnom mjestu, prema opće prihvaćenim i uobičajenim pravilima međuljudskih odnosa, svakako ponašali nepristojno.

4.

Stoga je sudac nakon iznesenih obrana I. i II. okrivljenika i provedenog dokaznog postupka, donio odluku o počinjenom prekršaju kao u izreci presude i obojicu okrivljenika proglasio krivima, pa ih je kaznio novčanim kaznama u visini koja je zakonom propisana kao najmanja za počinjeni prekršaj, a za koju smatra da je primjerena i opravdana, te da odgovara stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja I. i II. okrivljenika.

5.

Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.

Kao olakotne okolnosti sudac je na strani I. i II. okrivljenih našao direktna i nesporna priznanja počinjenja terećenog prekršaja, dosadašnja neosuđivanost I. i II. okrivljenika, žaljenja i kajanja zbog počinjenog prekršaja, obećanja da će ubuduće paziti kako do sličnih prekršaja ne bi dolazilo, a osobito okolnost da počinjenim prekršajem nisu nastupile teže neposredne štetne posljedice.

Naročito otegotnih okolnosti sudac nije našao na strani I. i II. okrivljenika.

6.

Vrednujući razmjere i objektivnu težinu počinjenog prekršajnog djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja, a uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenja prekršaja u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, sudac nalazi da su u predmetnom slučaju kazne izrečene u visini propisanog posebnog zakonskog minimuma, primjerene svim okolnostima počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti I. i II. okrivljenih, odnosno da nisu ni previsoke ni preniske, već su dostatne svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te smatra da će se upravo ovako izrečenom visinom novčanih kazni ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.

7.

Temeljem odredbe čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona upozoravaju se I. i II. okrivljenici da ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

8.

Za počinjeni prekršaj opisan u izreci presude I. i II. okrivljenicima nije izrečena kazna zatvora do 30 dana, budući je sudac zaključio kako se svrha kažnjavanja u cijelosti može postići izricanjem novčane kazne, a bez izricanja kazne zatvora.

Pri tome sudac je uzeo u obzir sve već navedene olakotne okolnosti na strani I. i II. okrivljenika.

9.

Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude, odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu.

Velika Gorica, 9. srpnja 2026.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti,v.r.

Damir Tepeš,v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

II. okrivljenik se odrekao prava na žalbu protiv presude.

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, na adresi [adresa].