REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj P-7707/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju i diplomirana pravnica IH, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju i diplomirana pravnica IHL, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, dana 9. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
" Tuženik CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, svotu od 19.262,46 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20.11.2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.“
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je 8. kolovoza 1994. u prometnoj nezgodi stradao osiguranik tužitelja ĐH od strane vozila osiguranika tuženika te da mu je zbog navedenog priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu. Da je invalidska mirovina isplaćivana osiguraniku ukupno u razdoblju od 11.1.2023. do 31.10.2025. u visini 19.262,46 eura, koji iznos predstavlja štetu koju trpi sukladno odredbama čl. 161. do 170. Zakona o mirovinskom osiguranju, slijedom čega predlaže da sud naloži tuženiku isplatiti mu gore navedeni iznos s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da se u konkretnom slučaju kao lex specialis, imaju primijeniti materijalno- pravne odredbe iz Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, odnosno odredbe iz članka 27. ZOOP-a S obzirom da je tužiteljevom osiguraniku prema tužiteljevim navodima i ispravama u spisu, invalidska mirovina na koju se odnosi tužiteljev zahtjev utvrđena zbog ozljede na radu to ne postoji stvarna šteta, odnosno, razmjerni iznos koji bi tuženik u predmetnom slučaju bio dužan naknaditi tužitelju, sukladno odredbi članka 27. st. 2. i st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.
3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u presudu Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-6884/94 od 29. travnja 1996. (listovi 3-7), prijavu ozljede na radu (list 9-12), rješenje HZMO od 6. kolovoza 1996. (listovi 13-14), Nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti (listovi 15-18), Odštetni zahtjev od 29. listopada 2025. (list 19), obračun isplaćene mirovine (list 20). Sud nije izvodio dokazni prijedlog da se priklopi mirovinski spis s obzirom da je po provedenim dokazima, prema shvaćanju ovog suda, sud utvrdio sve odlučne činjenice radi donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP), sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja neosnovan.
5. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 19.262,46 eura, koji iznos prema navodu tužitelja predstavlja štetu koju trpi u vidu isplaćenih invalidskih mirovina svome osiguraniku za razdoblje od 11.1.2023. do 31.10.2025.
6. U konkretnom je predmetu sporno pripada li tužitelju pravo potraživati predmetne iznose te visina tražbine koju potražuje.
7. Tužitelj svoje potraživanje temelji na odredbama čl. 161. i 164. Zakona o obveznom mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15., 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, dalje ZOMO).
7.1. Odredbom čl. 161. ZOMO propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Dok prema odredbi čl. 164. st. 1. ZOMO Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).
8. Tuženik smatra da se u konkretnom slučaju treba primijeniti odredba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05, 36/09 i 75/09 – dalje: ZOOP), prema kojoj je društvo za osiguranje obavezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.). Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (stavak 4.).
9. Prema shvaćanju ovog suda, a u skladu sa opsežnom praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske iskazanoj u mnogobrojnim presudama (primjerice odluke broj Rev- x-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev- 5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022., Rev-850/2022 od 25. listopada 2022. i dr.), za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine . Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, tada se obveza tuženika određuje prema članku 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a i ta obveza postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi se radilo o invalidskoj mirovini koja bi bila utvrđena uslijed ozljede na radu.
10. Slijedom navedenog, tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete u visini cjelokupnog iznosa mirovine koju isplaćuje svom osiguraniku, već štetu čini iznos eventualne razlike između isplaćene mirovine i pretpostavljene mirovine za slučaj ozljede na radu. Tuženik, kao osiguravajuće društvo, nije štetnik (vozač koji je skrivio prometni nesreću), već na temelju sklopljenog ugovora o osiguranju preuzima ugovorne obveze koje su propisane člankom 27. ZOOP-a i dužan je naknaditi samo onu vrstu štete i u onoj visini kako to regulira ZOOP. Stoga je na tužitelju teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva, odnosno teret dokazivanja da postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koju isplaćuje svom osiguraniku i pretpostavljenog iznosa mirovine koja bi bila isplaćena kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu.
11. Iz sadržaja rješenja tužitelja broj IN-904742 od 6. kolovoza 1996. proizlazi da je osiguraniku tužitelja ĐH priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu. Dok iz sadržaja prijave o povredi na radu proizlazi da je ozljeđivanje osiguranika tužitelja u predmetnoj prometnoj nezgodi prijavljeno kao ozljeda na radu jer je ozljedu osiguranik tužitelja pretrpio za vrijeme redovnog rada.
12. Prema tome, kako tužitelj svom osiguraniku već isplaćuje invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu to, a u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP -a, ne postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu, odnosno ne postoji razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi i rješenju posl. br. Pž-4045/2023-2 od 11. siječnja 2024.)
13. Slijedom navedenog, kako tužitelj nije dokazao da trpi štetu, to nije dokazao jednu od pretpostavki odgovornosti za štetu, uslijed čega je njegov zahtjev odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude pa je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan.
U Zagrebu, 9. srpnja 2026.
Sutkinja:
dr. sc. Dijana Vragović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
- tužitelj
- tuženik
