Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-533/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu Vesni Gašparuš-Horvat, u pravnoj stvari tužitelja JD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanoga po punomoćniku Ivanu Adžiću, odvjetniku u Zagrebu, Držićeva 6b, protiv tužene Zagrebačke banka d.d. Zagreb, OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupane po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri d.o.o. Zagreb, Lopašićeva 6, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žabi tužitelja protiv rješenja o trošku, sadržanoga u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8/2025-12 od 22. siječnja 2026., 9. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja JD kao neosnovana i potvrđuje rješenje o parničnom trošku sadržano u točki III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8/2025-12 od 22. siječnja 2026., u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 796,86 EUR (sedam stotina devedeset šest eura osamdeset šest centi) sa zateznom kamatom.
II. Odbija se zahtjev tužitelja JD za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 125,00 EUR (stotinu dvadeset pet eura).
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom utvrđena je ništetnom odredba članka 2. stavak 3. ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila od 14. veljače 2007., kojom je ugovoreno da se Korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora (točka I. izreke), naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 250,16 EUR sa zateznom kamatom od 20. veljače 2007. do isplate, u roku od osam dana (točka II. izreke) te da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 292,16 EUR sa zateznom kamatom od 22. siječnja 2026. do isplate, u roku osam dana (točka III. izreke), a odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka (točka IV. izreke).
2. Protiv dijela točke III. izreke navedene presude, kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadom parničnog troška u iznosu od 796,86 EUR, tužitelj je izjavio žalbu, navodeći da istu podnosi iz svih žalbenih razloga. Zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 125,00 EUR.
3. Žalba tužitelja je neosnovana.
4. Donošenjem rješenja o troškovima postupka u pobijanom dijelu, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), na koje sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2., u vezi s čl. 381. ZPP).
5. Pobijanu odluku o trošku prvostupanjski je sud donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, prema vrijednosti predmeta spora koju je odredio prema visini kondemnatornog zahtjeva jer je smatrao da je tužbeni zahtjev za utvrđenje incidentalna deklaracija.
6. Tužitelj u žalbi navodi da je predmetnom tužbom zatražio utvrđenje ništetnom odredbe ugovora o kreditu o naplati naknade za obradu potrošačkog kredita, kao i povrat naplaćene naknade te da je stoga vrijednost predmeta spora u odnosu na zahtjev za utvrđenje označio s 1.327,23 EUR (nekada 10.000,00 kn), dok je u odnosu na isplatu, vrijednost predmeta spora označena u iznosu naplaćene naknade. Nadalje ističe da je tužbenim zahtjevom bio prisiljen obuhvatiti i deklaraciju jer isključivo od utvrđenja ništetnosti sporne odredbe ugovora počinje teći rok zastare na isplatu, da se u ovom postupku isključivo raspravljalo o ništetnosti ugovorne odredbe jer sama visina naknade za obradu kredita nije bila sporna, da je Zakon o sudskim pristojbama lex specialis u odnosu na Zakon o parničnom postupku, a da se čl. 19. tog Zakona određuje kako se u parnicama u kojima je predmet spora izvršenje kakve radnje, trpljenje, ne činjenje, izjava volje, utvrđivanje postojanja ili nepostojanja određenog prava ili pravnog odnosa ili utvrđivanje istinitosti ili neistinitosti neke isprave, kao vrijednost predmeta spora uzima iznos koji je tužitelj naznačio u tužbi, ali ne manji od 1.327,22 EUR, da vrijednost predmeta spora onda očito nije bila suviše visoko naznačena i da sud nije bio ovlašten u tom pravcu odrediti drugačiju vrijednost predmeta spora. Stoga smatra da mu je neosnovano, za svaku poduzetu radnju, priznat trošak u iznosima od po 62,50 EUR, umjesto pravilno po 250,00 EUR.
7. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je vrijednost predmeta spora utvrdio u iznosu od 250,16 EUR. U odnosu na žalbene navode treba reći da je u ovom slučaju deklaratorni zahtjev koji glasi na utvrđenje ništetnosti sporne ugovorne odredbe poslužio samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatom iznosa od 250,16 EUR. Zbog toga se predmetni deklaratorni zahtjev, postavljen uz navedeni kondemnatorni zahtjev, smatra deklaratornim preambulom u odnosu na kondemnatorni zahtjev pa nije riječ o dva zahtjeva, u smislu čl. 37. st. 1. ZPP, kako to tvrdi tužitelj, već o situaciji iz čl. 187. st. 3. ZPP. Stoga se, i prema ocjeni ovoga suda, vrijednost predmeta spora tog zahtjeva ne može uzeti u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, već se ona određuje samo prema vrijednosti zahtjeva za isplatu, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-1170/2020 od 25. listopada 2023., Rev- 1927/2017 od 18. siječnja 2022., Revt-156/2013 od 7. svibnja 2014). U protivnom bi se i vrijednost predmeta spora i trošak postupka samo pretjerano i nepotrebno uvećavao.
8. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 380. t. 2. ZPP, trebalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu pa je odlučeno kao u točki I. izreke ovoga rješenja.
9. Tužitelj nije uspio sa žalbom pa mu ne pripada pravo na naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka (čl. 166. st. 1. ZPP). Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.
U Velikoj Gorici 9. srpnja 2026.
Sudac
Vesna Gašparuš-Horvat