Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-855/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš-Horvat, predsjednice vijeća, Adele Turkalj, člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Gradske plinare Zagreb d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 1, OIB: 20985255037, protiv tuženika LĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, Horvaćanska cesta 168, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-778/2024-23 od 17. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Gradske plinare Zagreb d.o.o. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 778/2024-23 od 17. lipnja 2025.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja Gradske plinare Zagreb d.o.o. za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 85,80 EUR.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom ukida se platni nalog sadržan u rješenju javnog bilježnika Zorke Despot iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-1801/2022 od 31. ožujka 2023. kojim se nalaže tuženiku LĆ da tužitelju Gradskoj plinari Zagreb d.o.o. u roku od 8 dana isplati iznos od 3.934,59 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 20. veljače 2022. do isplate i tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan (točka I. izreke) te se nalaže tužitelju Gradskoj plinari Zagreb d.o.o. da tuženiku LĆ naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.210,80 EUR u roku od 15 dana (točka II. izreke).
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešne odluke o trošku. Predlaže prihvatiti žalbu i pobijanu presudu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima , a podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 85,80 EUR.
3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 3.934,59 EUR, a koji iznos se odnosi na neovlaštenu potrošnju plina u razdoblju od 1. srpnja 2018. do 9. siječnja 2022. na adresi [adresa].
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
7. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju sadržajem žalbe upire tužitelj, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude te sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.
8. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj tijekom postupka nije dokazao odlučne činjenice na kojima temelji svoj zahtjev.
8.1. Naime, iz provedenih dokaza proizlazi da je tuženik upisan u zemljišne knjige kao vlasnik predmetne nekretnine 25. kolovoza 2021. na temelju tabularne isprave iz 2017. godine. Međutim sama činjenica da je tuženik bio izvanknjižni, a potom i knjižni vlasnik nekretnine, ne predstavlja dokaz da je upravo on tijekom cijelog utuženog razdoblja od 1. kolovoza 2018. do 9. siječnja 2022. bio korisnik plina na predmetnom obračunskom mjernom mjestu niti da je koristio plin u količini koja odgovara utuženom iznosu.
8.2. Tužitelj u žalbi ponavlja tvrdnju da je tuženik bio u posjedu predmetne nekretnine te da nije ispunio obvezu prijave promjene vlasništva i sklapanja ugovora o opskrbi plinom, međutim navedene okolnosti same za sebe ne dokazuju postojanje utužene tražbine niti identitet osobe koja je tijekom cijelog utuženog razdoblja stvarno koristila plin.
8.3. Nadalje, tužitelj ističe da na predmetnom obračunskom mjernom mjestu nije izvršena obustava isporuke plina jer mu nije bio omogućen pristup nekretnini, međutim ni ta činjenica ne predstavlja dokaz da je upravo tuženik bio krajnji korisnik plina niti da je odgovoran za cjelokupnu utuženu tražbinu.
8.4. Neosnovano tužitelj navodi da iako je na računu naznačeno da se radi o naknadi štete, da se zapravo radi o potraživanju zbog neovlaštene potrošnje plina u smislu odredaba Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava („Narodne novine“, broj 50/18, 88/19, 36/20, 100/21, dalje: MPPDS). Naime, i u prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (str. 2. spisa) proizlazi da je tužitelj pod opis tražbine na temelju vjerodostojne isprave također naveo - naknada štete nastale zbog trošenja plina bez ugovora o opskrbi na adresi [adresa], OMM 118182. Međutim, neovisno o pravnoj kvalifikaciji zahtjeva, tužitelj je bio dužan dokazati odlučne činjenice na kojima temelji svoju tražbinu, odnosno da je upravo tuženik osoba koja je neovlašteno preuzimala plin, razdoblje takvog preuzimanja, količinu preuzetog plina te visinu obveze koja iz toga proizlazi, a što je u konkretnom slučaju izostalo. Pri tome treba istaknuti da činjenica eventualnog nepridržavanja obveza propisanih Općim uvjetima opskrbe plinom („Narodne novine“, broj 50/18, 88//19, 39/20,100/21) ili MPPDS ne oslobađa tužitelja obveze dokazivanja svih pretpostavki za nastanak utužene novčane tražbine.
8.5. Također neosnovano tužitelj u žalbi ističe da je sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer je odbio njegov prijedlog za provođenje strojarskog vještačenja na okolnost izračuna naknade za preuzimanje plina bez ugovora o opskrbi plinom. Naime, sukladno odredbi čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja je odbio navedeni dokazni prijedlog ocijenivši da njegovo izvođenje nije potrebno za donošenje odluke, a takvu ocjenu prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, budući da bi se predloženim vještačenjem mogla utvrđivati isključivo visina eventualne tražbine, a ne činjenice relevantne za ocjenu osnovanosti prigovora tuženika da nije obveznik utužene tražbine, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da izvođenje tog dokaza nije potrebno. Dakle, i kada bi se vještačenjem potvrdila pravilnost obračuna utuženog iznosa, takav dokaz ne bi otklonio nedostatak dokaza o tome da je tuženik osoba koja je neovlašteno preuzimala plin u utuženom razdoblju.
9. Stoga, kako tijekom postupka tužitelj nije dokazao da je upravo tuženik osoba koja je neovlašteno preuzimala plin na obračunskom mjernom mjestu, odnosno da je u periodu od 1. srpnja 2018. do 9. siječnja 2022. bio krajnji korisnik, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da tužitelj nije dokazao pasivnu legitimaciju tuženika, te je pravilno, sukladno odredbi čl. 219. ZPP u vezi s čl. 451. st. 3. ZPP tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.
10. Slijedom navedenog, trebalo je odbiti žalbu tuž itelja kao neosnovanu i sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu, kao što je to navedeno pod točkom I. izreke ove presude.
11. Ovaj drugostupanjski sud nije ulazio u pravilnost odluke o opravdanosti i visini dosuđenih troškova, a s obzirom na to da u tom dijelu tuž itelj nije istaknuo nikakve žalbene razloge, dok drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.
12. Tužitelj nije uspio sa žalbom pa mu ne pripada trošak postupka u povodu pravnog lijeka. Stoga je, na temelju čl. 166. st. 1., u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP, odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
U Velikoj Gorici 9. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Vesna Gašparuš-Horvat