Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-45/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Gašparuš-Horvat, predsjednice vijeća, Adele Turkalj, člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Boris Jug odvjetnik u Zagrebu, Taborska ulica 31, protiv tuženika Hrvatske šume d.o.o., Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 2505/2020-62 od 7. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja FŠ kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 2505/2020-62 od 7. siječnja 2026.u dijelu točke I. izreke u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za isplatom zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenom bruto iznosu od 2.671,99 EUR.

II. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 2505/2020-62 od 7. siječnja 2026. u dijelu točke I. izreke u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 2.671,99 EUR sa zateznom kamatom i u točki II. izreke kojom je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka i za navedeno sudi:

1. Nalaže se tuženiku Hrvatske šume d.o.o., Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB: 69693144506 da tužitelju FŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.671,99 EUR sa zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenom iznosu, do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena , od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućom:

- na iznos od 14,53 EUR od 15. lipnja 2015. do isplate,

- na iznos od 9,27 EUR od 15. rujna 2015. do isplate,

- na iznos od 48,11 EUR od 15. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od186,74 EUR od 16. studenog 2015. do isplate,

- na iznos od 1,42 EUR od 15. prosinca 2015. do isplate,

- na iznos od181,44 EUR od 18. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 2,59 EUR od 15. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 14,38 EUR od 14. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od124,85 EUR od 15. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od132,95 EUR od 14. veljače 2017. do isplate,

- na iznos od 15,35 EUR od 15. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 39,69 EUR od 16. listopada 2017. do isplate,

- na iznos od 9,50 EUR od 15. studenog 2017. do isplate,

- na iznos od 22,67 EUR od 16. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 14,34 EUR od 15. veljače 2018. do isplate,

- na iznos od 56,22 EUR od 15. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 20,52 EUR od 14. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od115,49 EUR od 15. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 43,91 EUR od 16. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 26,18 EUR od 15. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od171,22 EUR od 15. studenog 2019. do isplate,

- na iznos od136,20 EUR od 13. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od106,59 EUR od 15. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 90,97 EUR od 14. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od229,14 EUR od 13. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od137,83 EUR od 15. travnja 2020. do isplate,

- na iznos od120,92 EUR od 15. svibnja 2020. do isplate,

- na iznos od270,60 EUR od 15. lipnja 2020. do isplate,

- na iznos od161,87 EUR od 15. srpnja 2020. do isplate,

- na iznos od145,32 EUR od 14. kolovoza 2020. do isplate,

- na iznos od 21,18 EUR od 16. studenog 2020. do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku Hrvatske šume d.o.o., da tužitelju FŠ nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.082,72 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 9. srpnja 2026. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana, dok se dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 2.516,10 EUR odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatske šume d.o.o. da tužitelju FŠ nadoknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 2.671,99 EUR sa zateznim kamatama tekućim od svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, za razdoblje od svibnja 2015. do listopada 2020. (točka I. izreke) te je određeno da sva stranka snosi svoje troškove parničnog postupka (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu navodeći da presudu pobija u cijelosti zbog apsolutno bitnih povreda odredbi parničnog postupka i to čl. 354. st. 2. toč. 11. i toč. 12. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o troškovima postupka. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da u potpunosti usvoji tužiteljev zahtjev za isplatom iznosa od 2.671,99 EUR te obveže tuženika na snašanje parničnih troškova, a podredno ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja kao radnika tuženika za isplatom izgubljene zarade kao razlike između plaće radnog mjesta šumskog radnika sjekača koju bi ostvarivao da nije profesionalno obolio i plaće radnog mjesta šumskog radnika koju je primao u utuženom razdoblju od svibnja 2015. do listopada 2020.

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih razloga tuž itelja, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP) ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koje povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa ni povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i 12. ZPP na koje u žalbi upire tužitelj. Pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama te se presuda može ispitati, a niti je prekoračen tužbeni zahtjev time što je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev smatrajući da se prilikom utvrđivanja izgubljene zarade treba uzeti u obzir čitavo utuženo razdoblje, a ne samo mjeseci u kojima je tužitelj ostvario manju plaću od potencijalne. Prema tome, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 12. toč. 11. i 12. ZPP.

7. Neosnovano tužitelj pobija i utvrđeno činjenično stanje, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke.

8. Tako je prvostupanjski sud u postupku utvrdio:

- da je tužitelj 16. siječnja 1999. sklopio sa tuženikom Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta šumskog radnika sjekača te da mu sukladno čl. 5. navedenog Ugovora pripada osnovna plaća u visini od 2000/2300 bodova i ostali dodaci u skladu sa Pravilnikom o plaćama.

- da je tužitelj 21. veljače 2006. s tuženikom sklopio Aneks Ugovora o radu kojim se mijenja čl. 5. Ugovora o radu na način da se važećim Pravilnikom o plaćama i ostalim primanjima radnika tuženika utvrđuje osnovna plaća i dodaci na plaću te razdoblja isplate plaće počevši od 1. siječnja 2006.

- da je tužitelju rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 15. rujna 2011. priznata profesionalna bolest,

- da je tužitelj 25. listopada 2011. sklopio s tuženikom Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, u kojem je navedeno da se tužitelj uz svoju suglasnost premješta i nastavlja rad na poslovima šumskog radnika u Šumariji Zagreb, Uprava šuma Podružnice Zagreb, a čl. 5. da se osnovna plaća tužitelja kao i dodaci na plaću utvrđuju Pravilnikom o plaćama i ostalim primanjima radnika tuženika i to bez umanjenja bodova, odnosno plaće koju je radnik ostvario prije nego su nastupile predmetne okolnosti u skladu sa čl. 11. al. 3. st. 1 . i st. 2. Kolektivnog ugovora za radnike tuženika,

- da iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka kao i dopunskog vještačenja te njegovih pisanih i usmenih očitovanja povodom prigovora tuženika, proizlazi da je izradio dvije varijante izračuna potraživanja tužitelja, odnosno utvrdio je da izgubljena zarada tužitelja za razdoblje od svibnja 2015. do prosinca 2020. , kao razlika između potencijalne bruto plaće tužitelja za radno mjesto šumski radnik sjekač i isplaćene bruto plaće koje je tužitelj ostvario na radnom mjestu šumski radnik u prvoj varijanti iznosi ukupno 2.671,99, bez uračunavanja više odnosno manje isplaćenih razlika, a prema drugoj varijanti tužitelju je isplaćeno 759,20 EUR bruto više, s uračunavanjem više odnosno manje isplaćenih razlika.

9. Temeljem navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da se prilikom utvrđivanja izgubljene zarade treba uzeti u obzir čitavo utuženo razdoblje, odnosno kako mjeseci u kojima je tužitelj ostvario manju plaću od potencijalne tako i one mjesece u kojima je ostvario višu plaću od potencijalne, pozivajući se na odredbu čl. 1089. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) smatrajući da se samo na naprijed navedeni način može u spornom razdoblju utvrditi dobitak u obliku razlike plaće koju je tužitelj mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari da se profesionalna bolest nije dogodila.

10. Sa gore navedenim pravnim stajalištem suda prvog stupnja ne slaže se ovaj drugostupanjski sud te smatra da je sud prvog stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa pogrešno primijenio materijalno pravo.

10.1. Naime, odredbom čl. 90. Zakona o radu (("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje ZR) propisano je da je plaća, u smislu ovog zakona, primitak radnika koji poslodavac isplaćuje radniku za obavljeni rad u određenom mjesecu, a odredbom čl. 92. st. 4. ZR da se plaća isplaćuje u rokovima određenim kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu, a najkasnije petnaestog dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec. Iz navedenih odredaba proizlazi da obveza isplate plaće predstavlja periodičnu novčanu obvezu koja dospijeva mjesečno, slijedom čega svaki mjesec predstavlja zasebnu osnovu obračuna i isplate plaće . Stoga osnovano tužitelj ističe da se šteta (izgubljena zarada), koju potražuje odnosi na konkretno razdoblje u kojem je zarada izostala - svaki mjesec u kojem je sukladno Ugovoru o radu od 25. listopada 2011. i Kolektivnom ugovoru za radnike tuženika, tužitelj ostvario pravo na plaću koja mu nije isplaćena u cijelosti.

10.2.Činjenica da je tužitelj u nekom mjesecu radio više (imao je veći učinak) i ostvario veću plaću od plaće usporednih radnika zaposlenih na radnom mjestu šumskog radnika sjekača ne može utjecati na dospjeli dug poslodavca - tuženika iz prethodnog razdoblja kada je tužitelj ostvario manju plaću od plaće usporednih radnika zaposlenih na radnom mjestu šumskog radnika sjekača.

10.2. Dakle, sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je ukupne isplate plaće tijekom cijelog utuženog razdoblja smatrao odlučnim za odbijanje zahtjeva za isplatu razliku plaće po pojedinim mjesecima.

10.3. Budući da je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, valjalo je temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP pobijanu presudu preinačiti u dijelu pod točkom I. izreke i naložiti tuženiku da tužitelju na ime razlike manje isplaćenih plaća (izgubljena zarada) za razdoblje od svibnja 2015. do prosinca 2020. isplati iznos od 2.671,99 EUR sa zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose kako je to navedeno pod točkom II. st. 1. ove drugostupanjske odluke, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenom iznosu.

10.4. Nadalje, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP trebalo je odbiti žalbu tužitelja kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu točke I. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatom zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenom bruto iznosu od 2.671,99 EUR. Naime, bruto plaća sastoji se od neto plaće, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 115/16, 106/18, 121/19, 32/20,138/20) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije u potpunosti dospjela na naplatu, pa porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom plaće.

11. Kako je preinačena prvostupanjska presuda o glavnom zahtjevu, u smislu odredbe čl. 166. st. 2. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. trebalo je preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka.

11.1. Tužitelju je primjenom čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, dalje, Tarifa) priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.7/1), trošak zastupanja na ročištima 2. srpnja 2021., 5. travnja 2021., 3. rujna 2024., 20. siječnja 2025 i 13. listopada 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svako (Tbr.9/1), trošak sastava podneska od 11. lipnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8/1), sa PDV-om u iznosu od 350,00 EUR (Tbr.46), dakle u ukupnom iznosu od 1.750,00 EUR. Nadalje, tužitelju pripada naknada troška financijskog vještačenja u cijelosti u iznosu od 332,72 EUR. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo obvezati tuženika na naknadu troškova parničnog postupka tužitelju u iznosu od 2.082,72 EUR, dok je dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 2.516,10 EUR trebalo odbiti kao neosnovan.

11.2. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 7. veljače 2023., 13. prosinca 2023. i 9. ožujka 2025., jer ih je ovaj sud ocijenio nepotrebnim za vođenje ovog postupka. Također mu nije priznat trošak sudske pristojbe za tužbu i za prvostupanjsku presudu budući da su sukladno čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 118/18 i 51/23, dalje: ZSP) od plaćanja pristojbi oslobođeni radnici u sporovima i drugim postupcima u vezi ostvarivanjem njihovih prava iz radnog odnosa, te tužitelj nije niti pozvan na plaćanje navedenih pristojbi, a niti ih je platio.

11.3. Dakle, tuženik je dužan tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.082,72 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 9. srpnja 2026. do isplate sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP, po stopi određenoj odredbom čl. 29. ZOO.

12. Odluka pod točkom III. izreke ove drugostupanjske presude se temelji na odredbi čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP. Tužitelju je dosuđen trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 EUR (uključen PDV) jer je u cijelosti uspio sa žalbom.

13. U nepobijanom dijelu (točka II. izreke pobijane presude kojom je određeno da tuženik snosi svoje troškove parničnog postupka) prvostupanjska presuda nije ispitivana.

U Velikoj Gorici 9. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat