Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-1267/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca , Vesne Gašparuš Horvat predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Adele Turkalj članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Marku Višiću, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupan po punomoćnici Tamari Stanić Sertić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-438/2022-49 od 24. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice PM kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-438/2022-49 od 24. listopada 2025. pod točkom II. izreke i dijelu točke III. izreke kojim tužiteljici nije dosuđen daljnji trošak postupka u iznosu od 1.431,30 eur s pripadajućom zateznom kamatom.
r i j e š i o j e
Odbacuje se kao nedopuštena žalba tužiteljice Martine Žunić u dijelu kojim pobija presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-438/2022-49 od 24. listopada 2025. pod točkom I. izreke i dijelu točke III. izreke kojom joj je dosuđen trošak postupka u iznosu od 1.118,38 eur s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 24. listopada 2025. do isplate.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
"I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, isplatiti tužiteljici PM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 538,70 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. veljače 2022. godine pa do isplate po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u iznosu od 868,53 EUR s pripadajućim kamatama, kao i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 538,70 EUR za razdoblje od 26. svibnja 2021. godine do 20. veljače 2022. godine.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.118,38 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. listopada 2025. godine pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."
2. Navedenu presudu u cijelosti žalbom pobija tužiteljica navodeći kako ju pobija iz svih žalbenih razloga. Žalbeni navodi u bitnome se svode na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na dosuđenje pravične naknade neimovinske štete. Predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukinuti i premet vratiti na ponovi postupak.
3. Žalba dijelom nije dopuštena, a dijelom nije osnovana.
4. Kako tužiteljica žalbom pobija presudu i u dijelu u kojem je uspjela u sporu, pod točkom I. izreke i dijelu točke III. kojim joj je dosuđen dio traženog troška postupka, proizlazi kako se žali na presudu i u dijelu u kojem je uspjela u sporu. Ona za takvu žalbu nema pravni interes (čl. 358. st. 3. ZPP) te je stoga žalba u navedenom dijelu nedopuštena pa je temeljem odredbe čl. 366. st. 1. ZPP kao takva odbačena rješenjem ovog suda.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u preostalom dijelu u okviru žalbenih navoda tužiteljice, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti pa ni povrede na koje upire tužiteljica. U postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika te se presuda može ispitati.
6. Pazeći na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti , ovaj drugostupanjski sud utvrđuje da je prvostupanjski sud odlučujući o tužbenom zahtjevu tužiteljice na utvrđene odlučne činjenice pravilno primijenio materijalno pravo u ovoj pravnoj stvari utvrđujući tužiteljici kao primjerenu pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete iznos od 2.350,00 eur te daljnji iznos od 80,00 eur s osnove naknade imovinske štete, od kojih iznosa odbija od tuženika isplaćeni nesporni iznos štete od 1.891,30 eur, slijedom čega je u konačnici tuženika pravilno obvezao na isplatu iznosa od 538,70 eur, dok s preostalim dijelom zahtjeva od 868,53 eur pravilno odbija tužiteljicu kao neosnovanim.
7. Odluku o visini pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti sud prvog stupnja donosi u skladu s odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZOO/05) vodeći računa o kvalifikatornim okolnostima o kojima ovisi odluka o visini naknade štete.
8. Neosnovano tužiteljica u žalbi tvrdi kako je sud prvog stupnja u svojoj presudi za svaku od kvalifakatornih okolnosti trebao utvrditi i visinu naknade štete jer iste nisu samostalni taksativno određen oblik nematerijalne štete kao što je to bilo po odredbi čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01). Prvostupanjski sud je pravilnim navođenje tih kvalifikatornih okolnosti na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio koja su to prava osobnosti iz čl. 19. st. 2. ZOO/05 tužiteljici bila povrijeđena, u čemu se sastoji navedena povreda i koji je njezin opseg i potom pravilno, pravičnu novčanu naknadu neimovinske šteta dosudio u jedinstvenom iznosu.
9. U odnosu na žalbene navode o primjerenim iznosima naknade neimovinske štete i inflatornim kretanjima koji utječu na visinu, valja odgovoriti kako sama tužiteljica ne ističe koji bi to posebni razlozi konkretnog slučaja i manifestacija povrede prava osobnosti u štetnom događaju (koji nije rezultirao trajnim posljedicama) opravdavali dosuđenje daljnjeg iznosa naknade neimovinske štete tužiteljici. Sama činjenica postojanja inflatornih kretanja koje ističe tužiteljica, po utvrđenju ovog suda u konkretnom slučaju ne opravdava dosuđenje daljnjeg iznosa štete s kojim je tužiteljica odbijena kao neosnovanim, što žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju.
10. Slijedom navedenog i odluka o trošku kojim je tužiteljici dosuđen razmjerno uspjehu u sporu, pravila je i zakonita u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP.
11. Stoga je, a temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužiteljice na prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom II. izreke i dijelu točke III. izreke kojim tužiteljici nije dosuđen daljnji trošak postupka u iznosu od 1.431,30 eur s pripadajućom zateznom kamatom valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u navedenom dijelu.
U Velikoj Gorici 9. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Vesna Gašparuš-Horvat
