Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1240/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Škugora, predsjednika vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Adele Turkalj, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Goranu Marčanu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Marčan i Partneri d.o.o. Rijeka, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2, protiv tuženika KD KOZALA d.o.o., Rijeka, Braće Hlača 2A, zastupanog po punomoćnici Marini Franulović Ažman, odvjetnici u Rijeci, Ivana Zajca 2/II. radi činidbe, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-309/2025-3 od 7. svibnja 2025., ispravljene rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-309/2025-6 od 26. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženog KD KOZALA d.o.o. Rijeka, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-309/2025-3 od 7. svibnja 2025., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-309/2025-6 od 26. svibnja 2025. u točki I. izreke te u točki II. izreke, u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.253,83 EUR sa zateznim kamatama od 7. svibnja 2025. do isplate.

II. Odbija se zahtjev tuženog KD KOZALA d. o. o., Rijeka, za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu 425,31 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, ispravljenom navedenim rješenjem, odlučeno je:

„I. Utvrđuje se da postupanje tuženika Komunalnog društva Kozala d.o.o. nije bilo zakonito, kao i da nije imao pravo odbiti ukop pokojne CD, koja je preminula **.**.2022. te je time povrijedio prava koja je pokojna imala temeljem rješenja tuženika Komunalnog društva Kozala d.o.o. klasa UP-363-02/17-01/03 od 8.11.2017. pa mu se nalaže da smjesta omogući 1. tužiteljici LD i 2. tužiteljici FD nesmetano korištenje prava na korištenje grobnog mjesta iz navedenog rješenja.

II. Nalaže se tuženiku Komunalnom društvu Kozala d.o.o. Rijeka, Braće Hlača 2A (OIB: 54154102647) da 1. tužiteljici LD iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i 2. tužiteljici FD iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.253,83 € sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja 7. svibnja 2025. do isplate, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se 1. tužiteljica LD i 2. tužiteljica FD odbijaju s ostatkom zatraženog parničnog troška.”

2. Protiv navedene presude tuženik je izjavio žalbu, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine‟, broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP). Zahtijeva naknadu troška sastava žalbe u iznosu 312,50 EUR te troška sudske pristojbe za žalbu u iznosu 112,81 EUR.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana, glede odluke o troškovima postupka.

5. Predmet spora je zahtjev da se utvrdi nezakonitim odbijanje tuženika, pravne osobe koja upravlja grobljem, da se izvrši ukop pok. CD (preminule **.**.2022.), kao i da se utvrdi da je takvim postupanjem tuženik povrijedio prava koja je navedena pokojnica imala na temelju rješenja tuženika Klasa: UP-363-02/17-01/03 od 8. studenog 2017. te zahtjev da se naloži tuženiku da omogući tužiteljici nesmetano korištenje prava na korištenje grobnog mjesta iz navedenog rješenja.

6. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP.

6.1. Izjavu ŽD sud je ocijenio u točki 12. i 14. obrazloženja, a prigovor stvarne nenadležnosti otklonio je u točki 10. obrazloženja. Donošenjem odluke o prihvaćanju tužbenog zahtjeva, na posredan je način odlučio da je prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan, s time da je pritom pravilno ocijenio da u ovom slučaju nema spora o pravu ukopa pok. CD. Žalbeni navodi koji se tiču primjene Općih uvjeta isporuke komunalne usluge ukopa pokojnika unutar groblja („Službene novine Grada Rijeke”, broj 6/19 – dalje: Opći uvjeti) i odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine” broj 81/15-pročišćeni tekst, 94/17- ispravak pročišćenog teksta i 52/25 – dalje: ZVDSP), ne predstavljaju ukazivanje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, već na pogrešnu primjenu materijalnog prava. No, neovisno o tome, treba reći da je u vezi s primjenom Općih uvjeta sud prvoga stupnja jasno izrazio stajalište da je pokojnica bila korisnik, a ne član obitelji. Predmetnim tužbenim zahtjevom ne traži se utvrđenje činjenice, kako to također neosnovano tvrdi tuženik, već utvrđenje prava (su)korisnika groba na ukop. Sud prvoga stupnja izveo je sve parnične radnje i raspravio sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 1., u vezi s čl. 377. ZPP. Nije stoga počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, koju tuženik ističe u žalbi jer presuda sadrži razloge o svim činjenicama o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, kao i o prigovorima tuženika i može se ispitati.

7. U postupku je utvrđeno:

- da su rješenjem ovdje tuženika Klasa: UP-363-02/17-01/03, Ur. broj: 2170-51-02-17- 195 od 8. studenog 2017. kao korisnici predmetnoga grobnog mjesta utvrđeni CD, ĆD i ŽD, svaki u 1/3 dijela,

- da je sukorisnik predmetnoga grobnog mjesta ŽD **.**.2020. dao izjavu, ovjerenu kod javnog bilježnika, kojom ne dozvoljava ukope na tom grobnom mjestu,

- da je sukorisnica predmetnoga grobnog mjesta CD preminula **.**.2022.,

- da je zahtjevom od 20. prosinca 2022. tužiteljica od tuženika zatražila što hitniji ukop umrle CD na predmetno grobno mjesto,

- da je taj zahtjev tuženik odbio izvršiti, pozivom na ovjerenu izjavu sukorisnika ŽD, kojom se usprotivio ukopima na tom grobnom mjestu.

8. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev, u bitnome uz obrazloženje da u konkretnom slučaju ne postoji spor o pravu ukopa između sukorisnika jer izjavom sukorisnika grobnog mjesta, ŽD, nije dovedeno u pitanje pravo ukopa drugog sukorisnika – sada pokojne CD, pri čemu na konkretni slučaj nije primjenjiva odredba čl. 14. st. 3. Općih uvjeta jer je prema toj odredbi, u slučaju sukorisništva grobnog mjesta za ukop u grobno mjesto, prethodna suglasnost svih korisnika grobnog mjesta potrebna samo kad je riječ o članu obitelji sukorisnika grobnog mjesta ili treće osobe, a ne i kad je u pitanju ukop jednog od sukorisnika grobnog mjesta.

9. Zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva je pravilan te ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja i pravilna primjena materijalnog prava.

10. Naime, odredbom čl. 15. st. 1. Zakona o grobljima („Narodne novine‟, broj 19/98, 50/12 i 89/17 – dalje: ZG) propisano je da pravo ukopa uz korisnika grobnog mjesta imaju i članovi njegove obitelji, dok je odredbom st. 2. tog članka propisano da korisnik grobnog mjesta može dopustiti privremeni ukop i drugim osobama. Nadalje, prema st. 6. tog članka uprava groblja će obustaviti ukope u grobno mjesto u slučaju spora o pravu ukopa, odnosno korištenju grobnog mjesta dok spor ne bude riješen.

11. Prema čl. 2. al. 4. Općih uvjeta, korisnik grobnog mjesta je osoba kojoj je grobno mjesto dano na korištenje sukladno općem aktu Grada kojim se uređuju groblja, a prema čl. 14. st. 3. Općih uvjeta, za ukop u grobno mjesto člana obitelji korisnika grobnog mjesta ili treće osobe potrebna je prethodna pisana suglasnost korisnika grobnog mjesta, a u slučaju sukorisništva grobnog mjesta suglasnost svih korisnika grobnog mjesta.

12. Tuženik u žalbi osporava pravilnost gore navedenog zaključka prvostupanjskog suda o neprimjenjivosti čl. 14. st. 3. Općih uvjeta na predmetni slučaj, ističući da je smrću dotadašnje sukorisnice grobnog mjesta CD, ona prestala biti nositeljem prava i obveza pa tako i prava korištenja grobnog mjesta, odnosno da je u smislu čl. 15. st. 3. ZG-a, njezinom smrću pravo korištenja grobnog mjesta prešlo na njezine nasljednike (ovdje tužiteljicu) i da stoga u vrijeme zahtijevanog ukopa pok. CD ulazi u kategoriju članova obitelji (su)korisnika grobnog mjesta.

12.1. U odnosu na taj žalbeni navod treba reći da Zakonodavac u čl. 15. st. 1. ZG, kao ovlaštenike prava ukopa izričito navodi, kako članove obitelji korisnika grobnog mjesta, tako i same korisnike grobnog mjesta. Iz navedene odredbe jasno proizlazi da korisnici grobnog mjesta i članovi njihove obitelji za života ostvaruju pravo ukopa na pripadajuće grobno mjesto, a koje pravo se po logici stvari konzumira tek nakon njihove smrti.

12.2. Prema tome, iako smrću korisnika grobnog mjesta korištenje grobnog mjesta prelazi na njegove nasljednike (čl. 15. st. 3. ZG), budući da je pok. CD pravo ukopa ostvarila za svog života upravo u svojstvu (su)korisnice grobnog mjesta, a ne člana obitelji (su)korisnika grobnog mjesta, to se, kad je u pitanju njezin ukop na predmetnom grobnom mjestu, istu ne može podvesti pod kategoriju člana obitelji nove sukorisnice grobnog mjesta, nego isključivo pod kategoriju umrlog (su)korisnika grobnog mjesta.

12.3. Slijedom toga, predmetni slučaj nije u dosegu primjene odredbe čl. 14. st. 3. Općih uvjeta, kojom je mogućnost protivljenja ukopa od strane sukorisnika grobnog mjesta predviđena samo za članove obitelji sukorisnika grobnog mjesta i treće osobe. Stoga su neosnovani žalbeni navodi kojima tuženik ističe da je prvostupanjski sud bez valjanog obrazloženja otklonio primijeniti odredbu važećega podzakonskog akta.

13. Što se tiče izjave sukorisnika grobnog mjesta ŽD, kojom je izraženo načelno protivljenje svim ukopima na tom grobnom mjestu, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da navedenim protivljenjem ne može biti dovedeno u pitanje pravo na ukop drugog sukorisnika grobnog mjesta.

13.1. Naime, u konkretnom slučaju nije bilo sporno da je pok. CD bila sukorisnik predmetnog grobnog mjesta, a niti je to njezino svojstvo osporeno navedenom izjavom ŽD. S obzirom na to da (su)korisnik grobnog mjesta prema čl. 15. st. 1. ZG ima pravo na ukop na pripadajućem grobnom mjestu te da ni iz jedne odredbe ZG-a, ali niti Općih uvjeta, ne proizlazi da se tom pravu jednog od sukorisnika grobnog mjesta s uspjehom može usprotiviti drugi sukorisnik grobnog mjesta, to navedena izjava ŽD nije od utjecaja na postojanje prava na ukop sukorisnika grobnog mjesta, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

13.2. Neosnovano tuženik, što se tiče prava na ukop sukorisnika grobnog mjesta, upućuje na odgovarajuću primjenu odredbe čl. 38. st. čl. 40. i čl. 41. ZVDSP. To stoga što se odredbe o suvlasništvu i poslovima redovite odnosno izvanredne uprave, u ovom slučaju ne primjenjuju. Neosnovano je pritom i pozivanje tuženika na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-362/2007 od 7. siječnja 2009. jer u toj presudi nije izraženo stajalište da se na pravne odnose u vezi s pravom korištenja grobnog mjesta odnosno ukopa imaju primijeniti i odredbe ZVDSP kojima su regulirani suvlasnički odnosi, već odredbe kojima je regulirano stjecanje, zaštita i gubitak stvarnih prava, kao i stajalište da se odredbe ZVDSP primjenjuju na ona pitanja koja nisu regulirana odredbama posebnog propisa (ZG), što ovdje nije slučaj jer je pitanje prava ukopa (su)korisnika grobnog mjesta regulirano odredbom čl. 15. st. 1. ZG.

13.3. Budući da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da u odnosu na pok. CD ne postoji spor o pravu ukopa u smislu čl. 15. st. 6. ZG, u konkretnom slučaju na strani tuženika, kao uprave groblja, nisu postojali razlozi za obustavu ukopa pok. CD na predmetno grobno mjesto, u smislu čl. 15. st. 6. ZG.

14. Ostali žalbeni navodi nisu od odlučnog značenja te ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1. ZPP).

15. Odluka o parničnim troškovima pravilna je i zakonita (čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP). Tuženik neosnovano ističe da mu je trebalo dosuditi trošak sastavljanja žalbe od 10. svibnja 2024. jer je u povodu te žalbe ukinuta presuda, ranije donesena u ovoj pravnoj stvari. Naime, točno je da je tuženik uspio u navedenom žalbenom postupku, ali, u konačnici, nije uspio u sporu jer je u cijelosti izgubio parnicu pa je upravo to osnovni kriterij za primjenu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP.

16. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo je odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

17. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom, ne pripada mu pravo na naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka (čl. 166. st. 1. i 2., u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP). Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ovoga drugostupanjskog rješenja.

18. U nepobijanom dijelu (točka II. izreke, kojom su 1. tužiteljica LD i 2. tužiteljica FD odbijene s ostatkom zatraženog parničnog troška) prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 9. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Goran Škugor