Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: Ovr-1276/2025-19

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Virovitici po sucu Arsenu Vaneku, u ovršnom postupku ovrhovoditelja Generali osiguranje d.d., Slavonska avenija 1B, 10 000 Zagreb, OIB 10840749604, zastupan po punomoćniku Draženu Biliću odvjetniku iz Zagreba, protiv ovršenika ŽP, [adresa], 33 405 Pitomača, OIB [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe na pokretninama ovršenika, 9.srpnja 2026

r i j e š i o  j e

Obustavlja se ovrha u ovom predmetu određena rješenjem o ovrsi ovog suda broj Ovr- 1276/2025-2 od 8.prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi ovog suda pobliže označenom kao u izreci ovog rješenja ( list 102-105 spis) radi namirenja novčanog potraživanja ovrhovoditelja određena je ovrha na pokretninama ovršenika.

2. Iz poduzetih radnji suda u ovom postupku vidljivo je da je dana 13.04.2026 sud pokušao izvršiti radnju pljenidbe pokretnina ovršenika na adresi ovršenika koja je naznačena u prijedlogu za ovrhu ([adresa]) ( list 130-131) koja radnja pljenidbe se nije mogla izvršiti temeljem činjenice što je po sudskom ovršitelju suda konstatirano slijedeće cit "Sin ovršenika izjavljuje da se otac ŽP nalazi na radu u Njemačkoj i da povremen dolazi".

3. Dana 25.svibnja 2026 ponovo je na istoj adresi ovršenika iz prijedloga za ovrhu od strane suda izvršen pokušaj poduzimanja nove radnje pljenidbe pokretnina ovršenika koja je protekla bez uspjeha te je od strane ovršitelja ovog suda po kazivanju susjede konstatirano da se isti nalazi u Njemačkoj, da na navedenoj adresi stanuje sin ovršenika i snaha, te je ovrhovoditelj tom prilikom predlažio da se zakaže novo uredovanje u prisustvu policije, bravara i dva svjedoka.

4. Po nalogu suda iz dopisa posl. broj Ovr-1276/2025-17 od 27.svibnja 2026 policijski službenici PP Pitomača izvršili su terenski izvid i provjeru adrese za ovršenika te konstatirali da se ovršenik trenutno nalazi na privremenom radu u [adresa] gdje boravi na adresi [adresa]) , Oberes Brunnental 11, da se koristi telefonom određenog pozivnog broja (+4915236294946) na koji ga se može kontaktirati , a kada se nalazi u Republici Hrvatskoj stanuje na adresi prijavljenog prebivališta.

5. Na osnovu činjeničnog utvrđenja do kojeg se došlo temeljem obavljenog terenskog izvida i provjere adrese ovršenika od strane MUP-a kao i prilikom uredovanja suda obavljenog dana 13.04. 2026 i 25.05 2026 izvjesnim se može utvrditi činjenica da ovršenik u ovom trenutku dakle kada se provodi ovrhe u ovom postupku poduzimanjem ovršnih radnji od strane suda ( pljenidbe pokretnina) ne prebiva na navedenoj adresi svoga uredno prijavljenog prebivališta ([adresa]) na kojoj adresi je prema navodima iz prijedloga za ovrhu između ostaloga predloženo poduzimanje radnji putem kojih se postupak ovrhe na pokretninama ovršenika provodi ( zapljena, procjena, otpremanje, povjeravanje na čuvanje ovrhovoditelju/sudu ) nego da u ovom trenutku boravi na adresi 89415 Laungen ( Donau) , Oberes Brunnental 11 ( Republika Njemačka) .

6. Dakle istinitost iskaza susjede ovršenika sa uredovanja od 25.05.2026 kao i njegova sina sa uredovanja od 13.04.2026 utvrđena je i terenskim izvidom koji je obavljen od strane policijskih službenika PP Pitomača, te se stoga ima smatrati i to izvjesno utvrđenim da ovršenik u ovom trenutku boravi na citiranoj adresi u Republici Njemačkoj. Tako utvrđena činjenica u okolnostima konkretnog slučaja gdje bi se isključila mogućnosti postojanja nekog drugog razloga zbog kojih provedbu ovrhe pa tako i radnju poduzimanja pljenidbe pokretnina na navedenoj adresi ovršenika iz prijedloga za ovrhu ne ni bilo moguće provesti ( nekretnina napuštena, prodana, ovršenik odselio…) predstavlja pretpostavku za postavljenjem zahtjeva na način kako ga je ovrhovoditelj postavio na uredovanju od 25.05.,2026 ( 139) a to je da se pokušaj slijedeće radnje pljenidbe pokretnina ovršenika obavi u nazočnosti bravara, i dva svjedoka . Dio istaknutog prijedloga ovrhovoditelja da se izvršenje slijedeće radnje provode istovremeno i u nazočnosti djelatnika MUP-a sud je utvrdio kao ne osnovanu jer prema dosadašnjem tijeku postupka nema indicija da bi ista bila potrebna kao zaštitna mjera kojom bi se osigurao i prevenirao na taj način neželjena mogućnosti nastupa rizika nasilja ili prijetnji upućenih prema ovršitelju suda ili ovrhovoditelju kao protivnoj stranci prilikom samog uredovanja Svoju ocjenu osnovanosti tako postavljenog zahtjeva da se slijedeće radnja pljenidbe pokretnina ovršenika ima izvršiti u nazočnosti dva svjedoka i bravara analizirati će sud u nastavku obrazloženja ove odluke sa nastalim zaključcima koji iz kritičke provedene analize tako postavljenog zahtjeva po stavu ovog suda proizlaze.

7. Po ocjeni ovoga suda bez obzira što su zakonske pretpostavke za postupanjem ovrhovoditelja u navedenom pogledu a u smislu predlaganja zakazivanja slijedećeg ročišta radi poduzimanja radnje pljenidbe i odvoza pokretnina zbog ne nazočnosti ovršenika iz čl. 144 st 1 OZ-a ispunjene ( njegova slijedećeg održavanja u nazočnosti predloženih osoba ( dva svjedoka , bravar) ) , daljnjim postupanjem suda u navedenom pogledu i zakazivanjem te provođenjem ročišta na kojem bi se radnja pljenidbe pokretnina poduzimala u takvim uvjetima dakle bez nazočnosti ovršenika a u nazočnosti ovrhovoditelja, dva svjedoka i bravara te djelatnika MUP-a ( čija nazočnost prema već istaknutom utvrđenju ovog suda iz prednjeg dijela obrazloženja ove odluke, nije potreba jer nema naznaka barem za sada a prema stanju predmeta da se radnja pljenidbe ne bi mogla provesti zbog nasilja , izrečenih prijetnji ovršenika ili trećih osoba ovrhovoditelju ili ovršitelju suda i sl…) došlo bi do povrede prava na pravično suđenje iz čl. 6 i 8 Europske konvencije o zaštiti temeljnih ljudskih prava i sloboda ( NN 18/97- 13/17 dalje Konvencije) i to izravno na štetu ovršenika. Pravo na pošteno suđenje uključuje i pravo na procesnu ravnopravnost stranaka postupka. Prema tom načelu svaka od stranaka treba imati razumnu mogućnost da u postupku brani svoja prava pod uvjetima koji ju ne stavljaju u bitno nepovoljniji položaj u odnosu na njenog protivnika.

8. Sud u okviru ovog postupka koji je izvan parnični i načelno nesporni a na koji se sukladno čl. 21 st 1 primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91 155/23 dalje ZPP-a) mora voditi računa o procesnoj ravnopravnost stranaka pa tako i ovršenika kojem se moraju osigurati procesna jamstva da se u okviru onih procesnih prava koja su mu priznata odredbama OZ-a može koristiti bez bilo kakvih ograničenja osim onih ( stvarnih i pravnih ) u pogledu kojih mu je ograničeno pravo pristupa sudu zbog legitimnih razloga koje zakonodavac na takav način štiti. Ali niti takva ograničenja koja su legitimna jer se njima pruža zaštita opravdanim i legitimnim interesima javnog poretka ne mogu biti toliko ograničavajuće naravi da se zbog njih ovršeniku onemogući sama "bit prava na sud" bez obzira na činjenicu što svaka država uživa punu slobodu procjene kada je u pitanju njezina autonomija odnosno samostalnost u određivanju takve vrste "ograničavajućih uvjeta" pod kojim se "pravo na pristup sudu" može ostvariti.

9. Procesna jamstava koja se ovršeniku kao stranci moraju osigurati u okviru postupka provedbe ovrhe na pokretninama kao i uvjeti pod kojima se te jamstva mogu ostvariti kako bi ovršenik u postupku mogao štiti svoja prava i interese pod uvjetima koji ga ne stavljaju u bitno neravnopravni položaj u odnosu na protivnu stranku dakle ovrhovoditelja kao vjerovnika tražbine u praktičnom pogledu vezana su za određene pravno relevante činjenica u odnosu na koje Ovršni zakona veže određene procesne posljedice koje iz takvih objektivno utvrđenih procesnih činjenica proizlaze.

10. Razmatrajući mjerodavne odredbe OZ-a putem kojih se ovršeniku pružaju procesna jamstva i koja mu se stoga u postupku provedbe ovrhe na pokretninama moraju osigurati u potpunosti te načina na koji je sam postupak provedbe ovrhe na pokretninama u postupovnom smislu zakonski koncipiran kroz usvojena zakonska rješenja odnose se na slijedeće:

-sam postupak ovrhe na pokretninama ovršenika pokreće se podnošenjem prijedloga za ovrhu sudu

-nakon izdavanja rješenja o ovrsi isto se dostavlja ovršeniku prilikom poduzimanja prve ovršne radnje , dakle prilikom pokušaja pljenidbe i odvoza pokretnina ( čl. 42 st 1 i st 5 OZ-a u vezi sa čl. 137 st 1 OZ-a) budući pitanje dostave rješenja o ovrsi ovršeniku navedenim zakonom ( OZ) nije drugačije određeno

-sukladno citiranoj odredbi ovršeniku se od strane suda u tome slučaju mora istovremeno osigurati i procesno jamstvo da predmetnu tražbinu zajedno sa troškovima i kamatama uredno plati u cijelosti , a navedeno procesno jamstvo odnosno ostvarenje mogućnosti urednog plaćanja ukupnog iznosa duga ovršeniku se mora osigurati bez obzira na činjenicu da li je ovrhovoditelj prilikom prvog uredovanja osigurao ili nije osigurao sve ono što je potrebno za odvoz i smještaj pokretnina ( čl. 141/5 OZ-a).

-nadalje poduzimanje bilo koje radnje putem kojih se ovrha na pokretninama provodi pa tako i poduzimanje radnje njezine pljenidbe i odvoza ne može se obaviti prije nego se ovršeniku uruči rješenje o ovrsi ( čl. 42 st 1 i 5 u vezi sa čl. 137 st 1 i čl. 141/5 OZ a) dakle izvrši prva procesna radnja putem koje se ovrha provodi ( čl. 4 st 1 OZ-a) i pruži odnosno ovršeniku osigura (nakon toga) ostvarenje procesnog jamstva urednog plaćanja ukupnog duga tom prilikom.

11. Sud primjećuje te konstatira činjenicu da je pitanje provedbe ovrhe na pokretninama u postupovnom smislu prema mjerodavnom odredbama Ovršnog zakona primjerice na drugačiji način riješeno nego pitanje primjerice provedbe ovrhe na nekretninama ovršenika u tome pogledu što se niti jedna radnja putem kojih se ovrha provodi ( čl. 4 st 1 OZ-a) kada se radi o pokretninama ovršenika ne može provesti prije nego je ovršeniku uručeno rješenje o ovrsi, nakon čega se isti po ovršitelju suda poziva ( prije pristupa izvršenja radnji pljenidbe pokretnina i njihova odvoza) da se tražbina ovrhovoditelja po njegovom prethodno dostavljenom obračunu na samom ročištu uplati u cijelosti, dok se ovrha na nekretninama provodi i prije nego se rješenje o ovrsi kojim je ona dozvoljena dostavi ovršeniku, i to radnjom dostave navedenog rješenja zemljišnoknjižnom odjelu nadležnog suda radi upisa zabilježbe iste na nekretninama koje su navedene kao predmet ovrhe.

12. Procesna činjenica izvršenja uredne dostave rješenja o ovrsi ovršeniku te ostvarenje procesnog jamstva urednog plaćanja ukupnog duga koja mu se tom prilikom ovršeniku moraju osigurati a prije poduzimanje bilo koje radnje putem koje se ovrha na pokretnima provodi pa tako i izvršenja radnje pljenidbe i odvoza njegovih pokretnina kao jednu od nastalih pravnih posljedica može imati nastalu mogućnost obustave ovrhe zbog podmirenja ukupne tražbine ovrhovoditelja koja odluka može biti donesena zbog povlačenja prijedloga za ovrhu o strane ovrhovoditelja ( čl. 40 st 1 i 2 OZ-a) ili donošenje rješenja o njezinom dovršetku ( ako se dug plati u cijelosti ) kao posljednje radnje koja se provodi u samom postupku ( čl. 73 st 1 OZ-a), dok se kao druge potencijalno nastale pravne posljedice a koje se vežu za utvrđenu činjenicu uredno izvršene dostave ( kao procesno važne i objektivno utvrđene činjenice) , odnose na nastupanja određenih pravnih posljedica procesne prirode. Izvršenjem uručenja dostave rješenja o ovrsi ovršeniku a kojim je dozvoljena ovrha na njegovim pokretninama po prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelja za nastale posljedice imaju nastup slijedećih procesno pravno relevantnih činjenica kada se radi o osobi ovršenika:

-prvo činjenicu da joj kao stranci postupka od toga trenutka teče zakonski rok od 8 dana za ulaganje žalbe ( čl. 11 st 3 OZ-a) te se na taj način prvo ostvaruje uvjet pod kojim se može ostvariti ovršenikovo "pravo pristupa sudu" i to kroz mogućnost ostvarenja prava podnošenja žalbe i obraćanja sudu, a time i načela pravičnosti suđenja koga nema bez jasno i objektivno definiranih ograničavajućih kriterija stvarne i pravne naravi pod kojim se to "pravo pristupa sudu " ostvaruje, čime se ujedno ostvaruje i jamstvo ostvarenja razumne mogućnosti da u postupku brani svoja prava pod uvjetima koji ga kao ovršenika ne stavljaju u bitno nepovoljniji položaj u odnosu na njenog protivnika-ovrhovoditelja,

-drugo ovršeniku od tada u slučaju da je izvršene procjena vrijednosti pokretnina na ročištu na kojem mu je rješenje o ovrsi uručen teče i zakonski rok u okviru kojeg može ulagati prigovor protiv izvršene procjene vrijednosti zaplijenjenih pokretnina ( čl. 145/7 OZ-a)

- treće tek tada dakle dostavom rješenja o ovrsi postupak u formalnom smislu počinje teći dakle nastaje litispendencija uspostavom trostranog odnosa ovrhovoditelj-sud ovršenik, a i mogućnost nastupa određenih posljedica koje zbog te činjenice potencijalno mogu nastati ispunjenjem te procesne pretpostavke ( čl. 194 st 2 i 3 ZPP- a u vezi sa čl. 21 st 1 OZ a) gdje se zapravo po ovome sud misli na zabranu dvostruke litispendencije

-četvrto izvršenjem dostave rješenja o ovrsi ovršeniku se ostvaruje konačno i procesno jamstvo kroz ispunjenje navedenog uvjeta da može ispuniti tražbinu u cijelosti po pozivu ovršitelja suda ( čl. 137 st 1 OZ-a) ili da se ovrha prije poduzimanje bilo koje radnje pa tako i izvršenja dostave rješenja o ovrsi prilikom uredovanja temeljem sporazuma stranaka može odgoditi na određeni vremenski rok ( čl. 69 st 1 OZ-a) što je također vrsta pravnog lijeka koji stoji na dispoziciji ovršeniku u tome slučaju i po sudu kao procesno jamstvo ( doduše uz suglasnosti ovrhovoditelja) ali mu se i kao takvo zakonom propisano treba po ovršnom sudu osigurati .

13. Prema tome obzirom na iznesene razloge može se osnovano zaključiti da je nazočnost ovršenika u postupku provedbe ovrhe na njegovim pokretninama nužna pretpostavka ostvarenje procesne ravnopravnosti stranaka gdje se strankama pa tako i ovršeniku kroz zakonom propisana jamstava te zakonom propisane uvjete pod kojima se ta jamstava moraju dakle naglašava se po ovome sudu "moraju" osigurati od strane ovršnog suda , treba dati mogućnost da u postupku brani svoja prava i interese pod uvjetima koji ga kao stranku postupka ne stavljaju u bitno nepovoljniji položaj u odnosu na njenog protivnika dakle ovrhovoditelja . Daljnjim vođenjem ovrhe u utvrđenim okolnostima konkretnog slučaja gdje se inzistira na provedi radnje pljenidbe pokretnina ovršenika bez njegove nazočnosti a uz nazočnost predloženih osoba ( dva svjedoka, bravar, policija) i to prije nego je ovrha u formalnom smislu počela teći dostavom rješenja o ovrsi ovršeniku ( litispendencija) i upućenom mu pozivom na uplatu ukupnog iznosa duga koji je ovrhovoditelj dužan na uredovanju dostaviti, u potpunosti se krši zakonski koncept provedbe ovrhe koji je u procesnom smislu reguliran kroz postojeća zakonska rješenja i dovodi ovršenika u krajnje neravnopravni položaj kroz ne mogućnost ostvarenja "prava pristupa sudu" kroz zakonom propisne uvjete a koji mu se kao procesna jamstva moraju osigurati od strane suda u postupku i koji su predviđeni odredbama čl. 42 st 1 i 5 , čl. 137 st 1 , čl. 141/5 i čl. 145/7 OZ-a sve to razmatrano ne ovisno o utvrđenoj činjeničnoj situaciji da li zatečenih pljenidbenih pokretnina ima ili nema na naznačenoj adresi prebivališta ovršenika.

14. Zbog toga je analizirajući konkretni slučaj u cjelini pa tako i razmatrajući ga kroz odredbu čl. 6 Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i sloboda ( NN 18/97-13/17 dalje Konvencije) bez obzira na postojeću zakonsku mogućnost iz odredbi Ovršnog zakona koju je podnošenjem zahtjeva za nastavkom ovrhe ( list 139) ovrhovoditelj iskoristio ( čl. 144 s 1 OZ-a) kada je predložio nastavak ovrhe ponovnim poduzimanjem radnje pljenidbe pokretnina u nazočnosti predloženih osoba ( dva svjedoka, policije i bravara) a bez osobne nazočnosti ovršenika ocjena je suda da bi daljnji postupak u tako utvrđenim okolnostima predstavljao narušenu procesnu ravnotežu stranaka kroz ne mogućnost ostvarenja "prava na pristup sudu" od strane ovršenika i to kroz citirane odredbe OZ-a ( čl. 42 st 1 i 5, čl. 137 st 1 , čl. 141/5 i čl. 145/7 OZ-a) gdje ovršenik u tome slučaju ne bi imao mogućnost da u postupku brani svoja prava pod uvjetima koji ga ne stavljaju u bitno nepovoljniji položaj u odnosu na njegovog protivnika koji uvjeti bi bili do te mjere ograničavajuće naravi da bi mu se onemogućilo ostvarenje "biti prava na pristup sudu" jer bi daljnje postupanje ovog ovršnog suda koje bi se ravnalo po prijedlog ovrhovoditelja ( nazočnosti bravara i dva svjedoka prilikom sljedećeg uredovanja ) bilo uzrokom nesrazmjernog umanjenja ovršenikova upravo tako utvrđenog prava odnosno "biti prava na pristup sudu". Stoga kada bi se u nastavku postupka prihvatio prijedlog ovrhovoditelja za daljnjim uredovanjem zbog ispunjenih pretpostavki iz čl. 144 st 1 OZ-a, na taj način bi općenito govoreći svi ovršenici kao stranke u ovršnim postupcima koji se vodi na njihovim pokretninama kao predloženom predmetu ovrhe, a koji se kao stranke nalaze u identičnoj procesnoj poziciji kao u ovršenik u ovom postupku u takvim sudskim ovršnim postupcima ostali bez bilo kakve sudske zaštite u odnosu na ostvarenje i osiguranje procesnih jamstava koja ime se prema odredbama OZ-a moraju po sudu osigurati u postupku kao i ovršenik ŽP u ovom postupku, što je sve protivno temeljnim načelima na kojima je ustrojen ustavni poredak Republike Hrvatske, slijedom čega je ovaj ovršni sud u utvrđenim okolnostima konkretnog slučaja, izravno primijenio odredbu čl. 6 Konvencije i zaključio da bi daljnja provedbe ovrhe u utvrđenim uvjetima predstavljala povredu konvencijskog "prava na pravično suđenje" na štetu ovršenika, jer bi uvjeti pod kojima bi se ovrha provodila predstavljali razloge pod kojima bi se samom ovršeniku kao stranci postupka nesrazmjerno umanjila njegova "bit prava na pristup sudu" a navedeni razlozi koje sud ističe u prilog utvrđenja odlučnih činjenica predstavljaju "ostale razloge", zbog kojih se ovrha u ovom predmetu ne može provesti slijedom čega je po čl. 72 st 2 OZ-a odlučeno kao u izreci rješenja.

15. Nadalje u argumentaciji svoga stava oko formiranja zaključka u vezi donošenja odluke o obustavi ovrhe sud polazi od čl. 34 Ustava RH ( NN 56/90-5/14 dalje Ustava) po kojem je "Dom nepovrediv" i gdje se tako ustavno pravo građana na nepovredivost doma može ograničiti samo u izuzetnim slučajevima kada je to propisano radi zaštite legitimnih interesa javnog poretka a i miješanje javne vlasti ( sud, policija ) u to ustavno pravo građana mora biti utemeljeno na zakonu pri čemu se što se naglašava po ovome sudu u tome slučaju dakle gdje dolazi do miješanja javne vlasti u to "ustavno pravo" iz čl. 34 Ustava RH, pravo je kao takvo i Ustavom propisano da stanar ili njegov zastupnik u obvezatnoj nazočnosti dva svjedoka budu nazočni pretrazi doma ili drugog prostora uz izuzetak naveden u alineji 4 navedenog člana Ustava. Ustavno jamstvo ostvarenja prava nazočnosti ovršenika kao "stanara" prilikom provođenja radnje pljenidbe pokretnina u daljnjoj fazi vođenja ovog postupka uz uvjete koje predlaže ovrhovoditelj a čija je legitimnost bez obzirom što je kao takva mogućnost propisna citiranom odredbom OZ-a ( čl. 144 st 1 OZ-.a) po ocjeni ovog ovršnog suda krajnje upitna, budući je evidentno da ne osigurava ostvarenje osnovnog ustavnog jamstva ovršenika da kao "stanar" na navedenoj adresi na kojoj ima aktivno prijavljeno prebivalište ([adresa]) , bude nazočan poduzimanju izvršenja radnje pokušaja pljenidbe njegovih pokretnina,( budući se ne radi o izuzetku iz alineje 4 čl. 34 Ustava ), predstavlja razlog koji govori u prilog utvrđenja činjenice zbog kojeg to ustavno jamstvo u tome slučaju u ovom postupku ovršeniku ne bi bilo osigurano.

16. Nadalje Europski sud za ljudska prava je u više svojih odluka ( Bjedov protiv Hrvatske, Orlić protiv Hrvatske, Paulić protiv Hrvatske ) kada je razmatrao zahtjeve građana za povredom ovog konvencijskog prava iz čl. 8 ( Pavo na dom ) reducirao svoju analizu na utvrđenje slijedećih činjenica te sudovima država članica Europske unije nametnuo obvezu utvrđenja slijedećih pretpostavki u obliku utvrđenja odlučnih činjenica kao danih smjernica za njihova postupanja:

-da li navedena nekretnina doista predstavlja dom podnositelja zahtjeva dakle radi se činjeničnom pitanju koje se ima cijeniti od slučaja do slučaja

-da li je došlo do miješanja javne vlasti u pravo na mirno uživanje doma

-da li je to miješanje imalo legitiman cilj i da li je to miješanje utemeljeno na zakonu

-ocjena razumnost mjere miješanja javne vlasti u pravo na dom odnosno da li je radnja miješanja javne vlasti u takvo konvencijsko pravo građana kao mjera bila prijeko potrebna u demokratskom društvu buduću se legitimni cilj nije mogao ostvariti na neki drugi način nego upravo na ovaj koji se u praksi navedenog suda smatra krajnje rigidnom mjerom. Negativan odgovor suda na bilo koje od ovih kumulativno postavljenih uvjeta predstavlja povredu Konvencijskog prava građana na mirno uživanja doma iz čl. 8 iste.

17. Razmatrajući potencijalni razvoj situacije u ovom predmetu kroz moguću povredu toga navedenog Konvencijskog prava ( pravo na Dom) , dakle kada bi se nastavak ovog postupka odvijao poduzimanjem predložene radnje pljenidbe pokretnina ovršenika bez njegove nazočnosti , a u prisustvu po ovrhovoditelju predloženih osoba ( dva svjedoka, bravar, policija), prema utvrđenim kriterijima Europskog suda za ljudska prava izvršena analiza suda bi se svodila na zaključak da bi miješanje javne vlasti ( ovdje suda u navedeno Ustavno i Konvencijsko pravo ovršenika kao građana) u tome slučaju, bez obzira na činjenicu da li se radi o tome da se ovršenika izlaže riziku "gubitka doma" ili riziku "ograničavanja prava na mirno uživanje svoga doma" i to kroz poduzimanje radnje pljenidbe njegovih pokretnina od strane javne vlasti ( suda) a bez njegove nazočnosti ( što se odnosi na ovaj konkretni slučaj ) ne bi bilo "utemeljeno na zakonu" kao jednom od kriterija koji se ima razmatrati kao odlučna činjenica prema stavu Europskog suda za ljudska prava barem kada je u pitanje razmatranje povrede konvencijskog "prava na dom" iz čl 8 konvencije i to prvo iz razloga što bi se radnja provedbe ovrhe na pokretninama poduzimala prije nego je rješenje o ovrsi dostavljeno ovršeniku što je protivno mjerodavnim odredbama OZ-a i samom konceptu načina na koji je u procesnom pogledu zakonski reguliran postupak provedbe ovrhe na pokretninama ovršenika, te sam postupak već samo iz toga razloga čini nezakonitim i dovodi ovršenika u neravnopravni procesni položaj u odnosu na ovrhovoditelja o čemu se svemu ovaj sud detaljno očitovao u ovom obrazloženju, a drugo iz razloga što bi u utvrđenim okolnostima konkretnog slučaja provedba daljnjeg postupka u takvim okolnostima predstavljala povredu prava na pravično suđenje ( čl. 6 Konvencije) na štetu ovršeniku , dakle daljnjome provedbom ovrhe u utvrđenim okolnostima konkretnog slučaja došlo bi do dvostruke povrede konvencijskog prava na štetu ovršenika i to prava iz čl. 6 i čl 8 Konvencije ( prava na dom i prava na pravično suđenje) zbog čega je i iz navedenog razloga sa pozivom na odredbu čl. 72 st 2 OZ-a postupak valjalo obustaviti te odučiti kao u izreci rješenja

U Virovitici 9.srpnja 2026

S u d a c:

Arsen Vanek

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenje stranke mogu izjaviti žalbu-prigovor ovome sudu. Žalba se podnosi u roku 8 dana od dana primitka rješenja ovom sudu pismeno u tri primjerka.

O tom obavijest:

1. ovrhovoditelj- po punomoćniku Draženu Biliću odvjetniku iz Zagreba