Poslovni broj P-4/2019-283

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

Veliki kraj 48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, OIB: 77561654785, po sucu Anici Pastović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika TT, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] T [adresa], zastupanog po punomoćniku Klari Jandroković, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika – protutužitelja ČT, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Draženu Štiviću, odvjetniku u Županji, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 17. lipnja 2026. u prisutnosti tužitelja sa punomoćnikom i punomoćnika tuženika, te nakon ročišta na kojem je donesena i objavljena presuda 9. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Dopuštaju se preinaka tužbe i protutužbe.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku-protutužitelju ČT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju-protutuženiku KT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 27.473,62 EUR (dvadesetsedamtisućačetiristosedamdesettrieuraišezdesetdvacenta) na ime predanog novca zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 9.290,60 EUR (devettisućadvjestodevedeseteuraišezdesetcenti) od 4. veljače 2006. do isplate, na iznos od 4.645,30 EUR (četiritisućešestočetrdesetpeteuraitridesetcenti) od 23. ožujka 2006. do isplate i na iznos od 13.537,73 EUR (trinaesttisućapetstotridesetsedameuraisedamdesettricenta) od dana 10. travnja 2006. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku-protutužitelju ČT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju-protutuženiku KT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 19.377,53 EUR (devetnaesttisućatristosedamdesetsedameuraipedesettricenta)

na

ime

protuvrijednosti predanih pokretnina zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. prosinca 2008. kao dana podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku-protutužitelju ČT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju-protutuženiku KT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 37.060,30 eura (tridesetsedamtisućšezdesetitridesetcenti) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. srpnja 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva kojim potražuje na ime predanih pokretnina iznos preko iznosa od 19.377,53 eura do zatraženog iznosa od 25.547,38 eura, s dijelom zatraženog troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 37.060,30 eura do zatraženog iznosa od 86.262,90 eura te se odbija u cijelosti s dijelom tužbenog zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku-protutužitelju ČT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju-protutuženiku KT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos na iznos od 65.423,54 EUR na ime naknade štete radi raskida ugovora zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. srpnja 2012. godine pa do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

V. Odbija se tuženik s protutužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Utvrđuje se da ulozi stranaka u ortakluku (ortačkoj zajednici) iznose i to tužitelja - protutuženika KT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] od 287.000,00 kn, a tuženika protutužitelja Č iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od 285.074,53 kn, te da zajedničku imovinu ortakluka (ortačke zajednice) tužitelja-protutuženika KT iz [adresa], i tuženika-protutužitelja ČT iz [adresa], 0862335686 čini: - 110,00 m3 drvene grade, - 37,67 m3 drvenog ostatka, - pilana LT- 110/18,5/5/2 12 metara sa prugom, brusilicom i trakama 10 komada, - viljuškar nosivosti 5 t, - pilanski štucer" za sječenje daske, - traktor i prikolica za prijevoz piljevine, to je tužitelj-protutuženik dužan priznati.

II. Određuje se dioba zajedničke imovine ortakluka sudskom prodajom zajedničke imovine ortakluka koju čini: - 110,00 m3 drvene grade, - 37,67 m3 drvenog ostatka, pilana LT-110/18,5/5/2 12 metara sa prugom, brusilicom i trakama 10 komada, - viljuškar nosivosti 5 t, pilanski štucer" za sječenje daske, - traktor i prikolica za prijevoz piljevine s tim da se iznos dobiven prodajom dijeli između stranaka u postotku razmjerno prema vrijednosti uloga i to tužitelja-protutuženika od 287.000,00 kn, a tuženika-protutužitelja od 285.074,53 kn, a svaki iznos koji preostane nakon potpunog namirenja dijeli se između tužitelja-protutuženika i tuženika - protutužitelja na jednake dijelove, sve u roku od15 dana.

III. Ukoliko nakon prodaje zajedničke imovine stranaka ortački udjeli stranaka ne budu naplaćeni u cijelosti nalaže se svakoj od stranaka (tužitelju-protutuženiku i tuženiku-protutužitelju) da na jednake dijelove naknade drugom ortaku razliku između iznosa dobivenog prodajom i visine ortačkog uloga i to u roku od 15 dana od dana završetka postupka diobe zajedničke imovine, pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tužitelju-protutuženiku da tuženiku-protutužitelju isplati iznos od 744.288,56 kn, te zakonske kamate od 19. siječnja 2009. kao dana podnošenja tužbe pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, sve u roku od 15 dana".

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi (u spisu posl.br. P-777/08) koja je predana sudu 23. prosinca 2008. navodi da su u prosincu 2005. on i tuženik kao vlasnik odjavljenog obrta [obrt]Stolarska radnja Strošinci sklopili usmeni Ugovor o poslovnoj suradnji o korištenju pilane, odnosno kompletnog postrojenja i pripadajućih alata za rad iste, da je gore navedenu pilanu, postrojenje, alate i potrebnu opremu tužitelj predao tuženiku na korištenje i vođenje poslova na ime i za račun tužitelja, da su tužitelj i tuženik pri tome dogovorili podjelu dobiti, u čemu bi se očitovala obostrana korist, da je sukladno navedenom tužitelj po uputama i pozivima uplaćivao na račun tuženika zatražene iznose, a sve radi pribavljanja drva potrebnih za rad pilane i postrojenja, a kako je tužitelj uredno ispunio svoju obvezu iz gore navedenog ugovora, te kako tuženik do podnošenja tužbe nikada nije tužitelju s osnova dobiti prenio nikakav iznos, odnosno isti je postupao prijevarno prema tužitelju, to je tužitelj u više navrata kontaktirao tuženika, no bezuspješno, što je na kraju rezultiralo raskidom suradnje.

1.1. Tužitelj nadalje navodi da drva koja su eventualno kupljena za iznos novca koji je tužitelj uplatio po uputi tuženika na račun tuženika više nisu na pilani, niti da je taj iznos u slučaju eventualnog nepribavljanja istih tuženik vratio tužitelju, slijedom navedenog tužitelj ističe da je tuženiku do dana podnošenja tužbe uplatio ukupan iznos od 207.000,00 kuna, i to 70.000,00 kuna 4. veljače 2006., 53.000,00 kuna 13. ožujka 2006., te iznos od 102.000,00 kuna 10. travnja 2006., a kako tuženik krši obveze iz predmetnog ugovora, te kako odbija vratiti navedeni iznos to predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku povrat navedenog novca s kamatom.

2. Tužitelj u tužbi (u spisu posl.br.P-788/08) koja je također predana sudu 23. prosinca 2008. vezano za poslovnu suradnju stranaka navodi kao i u tužbi koja je navedena u točki 1. ovog obrazloženja, te je pobrojao pokretnine koje je predao tuženiku i to: pilanu (postrojenje), tračne pile -dostavljene od Lipovšeka, u vrijednosti od 10.220,00 kuna, kabela 5x10 m2 u vrijednosti od 401,64 kuna, ulje hidraulik u vrijednosti od 1.241,00 kuna, kružna pila viseća-Austrija u vrijednosti od 6.600,00 kuna, pribor za električnu pilu u vrijednosti od 1.738,00 kuna, drv. trupci 300 m2 u vrijednosti od 83.688,52 kuna, sjekač ručni-NWS 7000 2007-1 kom u vrijednosti od 106,56 kuna, kliješta-NWS 300 200-1 kom u vrijednosti od 19,00 kuna, pajser (izlakač čavala) NWS 700 070-1 kom u vrijednosti od 80,10 kuna, lanac 528099068 340 011- 2 kom u vrijednosti od 177,05 kuna, plast. zupčanik 161 164-2 kom u vrijednosti od 22,76 kuna, brusne trake u ukupnoj vrijednosti od 54,88 kuna, puhalica el. Ryobi res1410V 1 kom u vrijednosti od 570,33 kuna, odjeća od Makite u vrijednosti od 163,94 kuna, brusilice ER 330 084-2 kom u vrijednosti od 311,48 kuna.

2.1. Nadalje tužitelj navodi da su on i tuženik pri tome dogovorili podjelu dobiti, u čemu bi se očitovala obostrana korist, da su se dogovorili da nakon prestanka suradnje, pilana i popratna oprema, kao i do tada ostaju vlasništvo tužitelja, pa kako je tužitelj uredno ispunio svoju obvezu iz gore navedenog ugovora, a kako tuženik nikada nije tužitelju s osnova dobiti prenio nikakav iznos, odnosno isti je postupao prijevarno prema tužitelju, to je tužitelj u više navrata kontaktirao tuženika, no bezuspješno, što je na kraju rezultiralo raskidom suradnje, pa je tužitelj u više navrata usmenim putem zatražio od tuženika povrat navedenih stvari, a ukoliko je to nemoguće isplatu iznosa od 448.044,81 kuna, što predstavlja zbroj gore navedenih stvari.

2.2. Nadalje tužitelj navodi, da tuženik krši obveze iz predmetnog ugovora i odbija vratiti stvari koje su vlasništvo tužitelja, odnosno predmet ove tužbe to tužitelj predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom će naložiti tuženiku povrat pokretnina koje je dao tuženiku, te ukoliko sud ne prihvati prvopostavljeni tužbeni zahtjev, postavlja i alternativni tužbeni zahtjev kojim zahtjeva da sud tuženiku naloži da mu na ime tih pokretnina naknadi štetu u iznosu od 321.970,21 kunu, u roku od 15 dana.

3. Vezano za tužbeni zahtjev (iz spisa posl. br. P-777/08) u odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći da tužitelj pogrešno tumači ugovorni odnos između stranaka, te prava i obveze koje su stranke ugovorom preuzele, pa tako navodi da je tužitelj rekao tuženiku da ima mogućnosti preko svoga sina plasirati velike količine drvnih proizvoda na tržištu Njemačke, da je potražnja velika, da je plaćanje sigurno, da je cijena daleko veća nego u Hrvatskoj, te da je upravo tuženik osoba koja ima mogućnosti nabavke kvalitetnih trupaca u Slavoniji, da se razumije u posao prerade drveta i u [adresa] može obavljati poslove piljenja trupaca u daske, jer je to najbliže mjestu nabavke trupaca. Da je tuženik s punim povjerenjem prihvatio kao istinitu priču tužitelja, te je s njim sklopio ugovor o zajedničkom poslovanju temeljem kojega je svaka od stranaka preuzela određene obveze u cilju ostvarenja poslovnih rezultata, pa se tako tužitelj obvezao dati iznos od 137.000,00 kuna, za kupnju trupaca, te strojeve za pilanu i što je najbitnije sve proizvedeno prodati u Njemačkoj i to po cijenama većim minimalno za 50%, nego što su cijene u Hrvatskoj, kao i sve uspješno naplatiti, dok se tuženik sukladno preuzetim obvezama obvezao kupiti viljuškar nosivosti 5 tona, napraviti posebnu betonsku pistu za smještaj trupaca, napraviti prostor za pilanu cca 120 m2, izvršiti rekonstrukciju električnih instalacija za potrebe nove pilane, kupiti pilanski „štucer“ za sječenje dasaka, traktor i prikolicu za prijevoz piljevine, osigurati kontinuiranu nabavku trupaca, te organizirati kompletnu proizvodnju piljene daske. Navodi da je tužitelj ispunio dio svojih obveza, te je uplatio iznos od 137.000,00 kuna (koji se odnosi na ispunjenje obveza od strane tužitelja), te je dostavio strojeve za pilanu, dok je tuženik ispunio sve ugovorne obveze naprijed navedene.

3.1. Također tuženik navodi da je od primljenog iznosa od 137.000,00 kuna, kupio trupce, te je izvršio piljenje cca 30 m3 kupljenih trupaca, te se ta količina trupaca nalazi u posjedu tuženika na koje polaže pravo zadržanja u smislu čl. 72. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005, 41/2008, 63/2008, 134/2008, 78/2015,– u daljem tekstu ZOO/05), a koje će pravo tuženik ostvarivati sve dok tužitelj ne plati svoju dospjelu obvezu prema tuženiku i to na strojevima pilane, te na daskama koja je ispiljena od kupljenih trupaca. Također navodi da nakon što je tuženik ispunio u cijelosti svoje obveze i proizveo prvo količinu piljenog drveta tužitelj je trebao ovu količinu proizvoda prodati u Njemačkoj, kako se obvezao, da bi dobio novac za daljnje poslovanje, ali tužitelj to ne čini, pa je cijeli posao stao upravo zbog propusta na strani tužitelja.

3.2. Dalje navodi da je tuženik dostavio tužitelju opomenu pred tužbu koju smatra raskidom ugovora sa danom 15. prosinca 2008., te stoga ugovor o poslovnoj suradnji smatra raskinutim. Radi navedenog tuženik smatra da se sporni iznos od 137.000,00 kuna mora i može razmatrati isključivo u okviru navedenog ugovornog odnosa i posljedica raskida ovoga ugovora, te međusobnih prava i obveza stranaka. Nadalje tuženik čini nespornim da mu je tužitelj predao iznos od 70.000,00 kuna, ali vezano za poseban poslovni odnos tužitelja i tuženika, neovisno o ugovoru o poslovnoj suradnji. Slijedom navedenog predlaže da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti, te da sud obveže tužitelja da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

4. Vezano za tužbeni zahtjev (iz spisa posl. br. P-788/08) tuženik je ostao kod svih navoda danih u odgovoru na tužbu u spisu posl. br. P-777/08, dodajući da tuženik nema točnu specifikaciju strojeva i opreme koju je tužitelj predao u cilju obavljanja zajedničkog posla, a popis koji tužitelj navodi u tužbi tuženik osporava, te se detaljnije očitovanje vezano za strojeve i opremu obvezuje dati naknadno nakon što izvrši detaljan pregled istih. Također predlaže da tuženik dostavi dokaze o vlasništvu na predmetnim pokretninama (računa i sl.), iz kojih će nesporno proizlaziti i vlasništvo tužitelja i vrijednost strojeva i opreme, a utvrđenje vlasništva smatra osobito bitnim, obzirom da je tužitelj vlasnik trgovačkog društva B.B.P. d.o.o. pa ostaje sporna činjenica tko je vlasnik tih pokretnina da li tužitelj ili navedeno trgovačko društvo, a također osporava i vrijednost imovine koju je tužitelj označio u tužbi, te ističe protutužbeni zahtjev kojim potražuje 90.000,00 kuna, na ime povrede prava osobnosti zbog raskida ugovora o poslovnoj suradnji krivnjom tužitelja, iznos od 300.000,00 kuna na ime zarade koju je tuženik očekivao iz zajedničkog posla s tužiteljem, a koju mu je tužitelj zajamčio, te točno neutvrđeni iznos na ime piljenja 30 m3 hrastovih trupaca.

5. Po prijedlogu tuženika izvršeno je spajanje ovih spisa, te je rješenjem s raspravnog ročišta od 11. prosinca 2012. odlučeno da će se sa protutužbom tuženika postupiti kao sa posebnom tužbom, te da će se u odnosu na nju razdvojiti parnični postupak što je i učinjeno s tim da je tijekom postupka ponovno izvršeno spajanje ovih spisa.

6. Podneskom od 9. srpnja 2012. tuženik je izmijenio protutužbeni zahtjev na način da potražuje 618.155,36 kuna na ime štete koju tuženik trpi zbog angažiranja njegovih novčanih sredstava u opsegu većeg od potrebnog zbog propale poslovne suradnje, iznos od 87.662,66 kuna na ime troškova piljenja i slaganja, te iznos od 38.510,54 kuna, na ime troškova piljena 129,23 m3 trupaca koje je tuženik kupio za tužitelja (za primljeni iznos od 70.000,00 kuna).

7. Nesporno je da je tuženik izmijenio protutužbeni zahtjev podneskom od 9. lipnja 2015. na način da traži od suda da utvrdi postojanje ortačke zajednice između stranaka i diobu ortačke zajednice s tim da je ponovno podneskom od 9. svibnja 2017. izvršio preinaku protutužbenog zahtjeva, tako da pored utvrđenja i diobe ortačke zajednice potražuje i naknadu štete u iznosu od 744.288,56 kn s kamatom od 19. siječnja 2009. navodeći da tuženik ima pravo na naknadu troškova piljenja, slaganja i mjerenja daske te pravo na naknadu štete radi raskida ugovora, navodeći da piljenje iznosi 25,00 eura/m3 trupca, da slaganje na letvice iznosi 5,00 eura/m3 trupca, da mjerenje daske i specifikacija po dužini i širini iznosi 10,00 eura/m3 trupca, što za 294,17 m3 trupca daje iznos od 11.766,80 eura, što potražuje od tužitelja a uz to je imao troškove na ime izvršenja svojih ugovornih obveza u iznosu od 586.181,75 kn, što je uložio u svoju imovinu ali on ne bi ulagao ove iznose za svoje potrebe jer opseg njegovog poslovanja nije zahtijevao da ulaže novac i navedeno, nego bi npr. ta sredstva uložio kao obrtna sredstva te bi za taj iznos kupio trupce koje bi izrezao u dasku na koji način bi ostvario zaradu od 1.402.357,35 kn s tim da priznaje da je dio objekata i opreme koristio te da će ih i dalje koristiti radi čega od navedenog iznosa koristi odbija troškove amortizacije objekta i opreme koji iznose 784.241,99 kn tako da stvarna šteta koju trpi iznosi 618.115,36 kn čemu pridodaje i trošak piljenja drveta za tužiteljeve osobne potrebe na ime čega mu je tužitelj dao 70.000,00 kn od čega je on kupio trupce koje je izrezao za što potražuje iznos od 5.169,20 eura što sve u svom zbroju daje iznos od 744.288,56 kn.

8. Na ročištu od 10. prosinca 2015. tužitelj je osporio gore navedeni protutužbeni zahtjev, navodeći kao i ranije da je on stavio tuženiku na raspolaganja svoju ranije navedenu pokretnu imovinu te automobil marke Opel Corsa tadašnje vrijednosti od 35.000,00 kn, kao i kupio kuću u [adresa] koja je smještena neposredno uz obrt tuženika, dok s druge strane tuženik nije ništa ispoštovao, već je svu prethodnu pobrojanu imovinu tužitelja iskoristio u svrhu svog obrta i svog samostalnog profita, nadalje tužitelj je istaknuo i prigovor zastare u odnosu na protutužbeni zahtjev.

9 Nesporno je da je tužitelj podneskom od 1. lipnja 2026. također izvršio preinaku tužbe na način da potražuje od tuženika 27.473,62 eura na ime predanog novca zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 9.290,60 EUR od dana 4. veljače 2006. do isplate, na iznos od 4.645,30 EUR od dana 23. ožujka 2006. do isplate i na iznos od 13.537,73 EUR od dana 10. travnja 2006., nadalje potražuje od tuženika iznos od 25.547,38 EUR na ime protuvrijednosti predanih pokretnina zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe i iznos od 65.423,54 eura na ime naknade štete radi raskida ugovora zbog čega je gubio na zaradi s kamatom od 9. srpnja 2012., pri tom je naveo da je potraživanje s osnova naknade štete obrazložio na ročištu 17. travnja 2014. i u podnesku od 10. svibnja 2014. kada navodi da potražuje 450.000,00 kn za izgubljenu zaradu s kamatom od 9. srpnja 2012. a u gore navedenom podnesku obrazlože za ovaj zahtjev navodeći da potražuje iznos od 492.933,675 kn, dalje navodeći da je do tog iznosa došao uzevši u obzir uloženih 207.000,00 kn te vrijednost ispiljene daske na koji način je trebao ostvariti zaradu od 382.933,675 kn čemu pridodaje iznos od 75.000,00 kn na ime korištenja njegove pilane kroz 10 godina i vrijednost osobnog automobila u iznosu od 35.000,00 kn, s tim da postavlja i eventualni tužbeni zahtjev kojim ukoliko sud utvrdi da glavni tužbeni zahtjev nije osnovan predlaže sudu da naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 40.668,54 eura po osnovi diobe ortačke zajednice s kamatom od podnošenja tužbe, također potražuje iznos od 25.558,66 eura s osnova kupljenih i ispiljenih trupaca za iznos od 70.000,00 kuna.

10. Nesporno je da se tuženik usprotivio preinaci gore navedenog tužbenog zahtjeva.

11. Nesporno je da je u ovoj pravnoj stvari donesena presuda Općinskog suda u Županji posl. br. P-777/2008-47 od 27. prosinca 2012. kojom je naloženo tuženiku ČT da tužitelju KT isplati iznos od 207.000,00 kuna s kamatom, te je naloženo tuženiku da tužitelju KT vrati pilanu (postrojenje), tračne pile (dostavljene od ŽT), dok je tužitelj odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva, koja presuda je ukinuta povodom žalbi stranaka rješenjem Županijskog suda u Vukovaru posl. br. Gž-1196/13-7 od 4. ožujka 2015. i predmet vraćen na ponovno odlučivanje.

12. Tijekom postupka izvedeni su dokazi uvidom u račun broj: 7/06, nalog za plaćanje, isplatnicu broj: 30/06 s lista broj 3 spisa, nalog za plaćanje s lista broj 4 spisa, račun broj: 188 s lista broj 21 spisa, račun broj: 011000303/2005 s lista broj 22 spisa, račun broj: 01000293/2005 s lista broj 23 spisa, analitičku karticu s lista broj 24 spisa, dopis s lista broj 25 spisa, rješenje o ovrsi s lista broj 26 spisa, dopis s lista broj 28 spisa, sa privitkom-izjavom sa listova broj 29 i 30 spisa, dopis s lista broj 31 i 32 spisa, nalog za plaćanje s lista broj 4 i 5 spojenog spisa, isplatnicu s lista broj 5 spojenog spisa, uz suglasnost stranaka pročitan je iskaz parničnih stranaka saslušanih na ročištu od 06. listopada 2009. s listova broj 18 i 19 spojenog spisa, izvršen je uvid u uplatnicu s lista broj 33 spojenog spisa, račun broj: 16/06, račun broj: 009/2006, račun broj: 16/05, knjižicu vozila, troškovnik građevinskih i obrtničkih radova u Stolarskoj radnji Jakov Ivkić „Baja“ sačinjen po Obelisk d.o.o. Bošnjaci, rekapitulaciju od 27. lipnja 2012., u cijenu izrade piljenja, slaganja trupaca, račune broj: 010200313/2005, 010200402/2005, račun broj: 342/2005, 011000305/2005, 011000293/2005, carinsku deklaraciju-račun od 06. prosinca 2005., izjavu-priznanicu od 08. prosinca 2005.g., ugovor o kupoprodaji pokretnina od 15. travnja 2008., saslušanjem svjedoka ĐT, IT i HT, uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka građevinske struke UT kao i njenim saslušanje, uvidom u nalaz i mišljenje strojarske struke Đure Šarića kao i njegovim saslušanjem, uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka drven struke OT iz Kvalitet Inspekt d.o.o. i uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka knjigovodstvene struke Krešimira Strmotića te njegovim saslušanjem.

13. Cijeneći navode stranaka i na osnovu izvedenih dokaza utvrđeno činjenično stanje, sud glavni tužbeni zahtjev smatra u cijelosti osnovanim u odnosu na povrat predanog novca, djelomično osnovanim u odnosu na isplatu novca koji odgovara vrijednosti predanih pokretnina te u cijelosti neosnovanim, u dijelu kojim tužitelj potražuje naknadu štete, dok protutužbeni zahtjev smatra neosnovanim u cijelosti.

14. Temeljem odredbe čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 26/1991, 34/1991, 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 78/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 – u daljem tekstu ZPP)dopuštene su preinake tužbe i protutužbe (kako je to gore opisano) jer sud smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, tako da se nakon izvršenih preinaka raspravlja o tužbenom zahtjevu iz podneska od 1. lipnja 2026. te o protutužbenom zahtjevu iz podneska od 9. lipnja 2015. i od 9. svibnja 2017.

15. Tužitelj TT je na ročištu 20. svibnja 2009. sa stranice 17-18 sudskog spisa (vezano za spis P-777/08) naveo da je tuženika upoznao na sajmu u Zagrebu, budući da su obojica bili stolari, a nakon toga su stupili i u prijateljske odnose, poslije su se vidjeli na sajmu u Splitu, kada je tuženik tužitelju predložio tzv. partnerstvo za pilanu. Da je tužitelj razmišljao o tome, ali nije bio na to financijski spreman, te su njih dvojica razgovarali o tome, čak je i tužitelj otišao kod tuženika koji mu je pokazao svoju stolarsku radnju i prostor gdje bi mogla biti pilana kao i prostor za smještaj drva, on mu je i dalje govorio da financijski nije spreman za to, ali su se kasnije ponovno vidjeli na sajmu u Splitu, nakon godinu dana, od onoga prvoga sajma i tužitelj je tada dobio nekakvu isplatu životnog osiguranja iz Njemačke koje je uplaćeno na račun njegove firme u iznosu od 17.000,00 EUR, te je nakon razgovora pristao na poslovnu suradnju sa tuženikom. Budući da su bili u prijateljskim odnosima, nisu sklopili bilo kakav pisani ugovor o suradnji, nego je sve dogovarano usmeno i u hodu. Dogovorili su se da će otvoriti pilanu, te da će zaradu dijeliti po pola, odnosno dogovor je bio da će tužitelj plasirati na tržište u Njemačku i Austriju obrađeno drvo, koje treba obraditi tuženik, a također je tužitelj i financirao kupnju pilane sa konkretnim postrojenjem na koje je platio carinu, te je financirao kupnju 300 m3 drva, a tuženik se obvezao izbetonirati temelj za pilanu. Tijekom te poslovne suradnje tuženik mu je još ponudio da je našao 20 m3 prvoklasnog hrastovog drveta, te da on financira kupnju toga drveta, što je i učinio, te mu ju uplatio iznos od 70.000,00 kuna na ime toga. Da je tuženiku uplatio i iznos od 35.000,00 kuna, koji se odnosi na kupnju 65 do 75 m3 drveta, te je taj iznos uplaćen na račun tuženika, dok se iznos od 102.000,00 kuna, odnosi također na kupnju drveta i isto je uplaćen na račun tuženika. Drva su se kupovala u dva navrata, te da je ukupno kupljeno 300 m3 drva, a ne isključuje mogućnost da nije imao novaca da izvrši plaćanje kupovine 300 m3 drva, pa je izvršio isplatu na dva dijela. Isplatnica koja glasi na iznos od 70.000,00 kuna odnosi se na kupovinu 20 m3 hrastovih drva koje je tuženik preporučio da kupe, a taj novac je isplaćen njemu na ruke. Da je tužitelj u međuvremenu dolazio kod tuženika, te je vidio da se u njegovom dvorištu nalaze drva prve klase, a preko puta gdje je pilana su se nalazila drva treće klase, za koje je on tvrdio da su to njihova zajednička drva. On je odmah posumnjao u poštenje tuženika, te se osjećao pomalo prevarenim. Od tuženika je tražio specifikaciju drva, radi eventualnog plasiranja drva, te je nakon natezanja on njemu dostavio jedan dopis koji je po njemu predstavljao specifikaciju, a po tužitelju ta specifikacija nije bila valjana,(specifikaciju ispiljenog drveta koju mu je poslao tuženik nije smatrao valjanom stoga što u njoj nije bila navedena točna dužina, širina i klasa ispiljenog drveta, te zbog toga nije na temelju te specifikacije nudio ispiljena drva dalje na tržište), tako da tužitelj nije imao bilo kakve osnove da ta drva plasira dalje na tržište, kako se to obvezao, te ih stoga nije niti plasirao. On je čuo da je tuženik dio drva prodao u Srbiju, a o čemu tužitelja uopće nije obavijestio, te je vezano za ta drva pokrenut i sudski postupak, dok za drugu količinu drva, ga je tuženik nazvao i rekao mu da ih može plasirati na Kosovo, te je on rekao da treba dogovoriti cijenu i tražiti garanciju, a tuženik ga je obavijestio da je i drugi dio drva prodao za nekih cca 20.00,00 EUR, te mu je o tome poslao dopis, vrijeme je prolazilo i prošle su nekakve 3 godine od početka suradnje, a on novac od tuženika nije dobivao, te ga je tražio da mu novac da, što on nije učinio, pa je zato došlo do pokretanja ovog sudskog postupka. Tužitelj je u ovoj poslovnoj suradnji s tuženikom vidio mogućnost da tuženik vodi poslove, te na taj način njemu smanji brigu i oslobodi ga dijela obveze, a radi ove poslovne suradnje tužitelj je također kupio i kuću u [adresa] u blizini kuće tuženika i u blizini pilane, a da prije ove poslovne suradnje nije imao dogovor o plasiranju drva na njemačko ili austrijsko tržište, a to tržište njemu nije ni bilo poznato vezano za plasman drveta, jer se bavio prodajom mašina.

15.1. Nadalje tijekom postupka vezano za protutužbeni zahtjev, tužitelj je iskazao vezano za poslovnu suradnju stranaka identično kao što je gore navedeno te je nadodao vezano za iznos od 70.000,00 kn koje je predao tuženiku navodeći da ga je ČT nazvao i rekao da ima priliku kupiti 20 m3 suhe daske I. klase, odgovarala mu je cijena te je na to pristao, nakon toga navodi da mu je ČT rekao da se ta daska navodno nalazi u robi koja je na pisti preko puta njegove kuće, te bi u tom smislu njegov iskaz "mogao štimati" u pogledu količine kupljenih trupaca (500 m3) jer je ČT sa vrlo velikom vjerojatnošću kupio trupce a njemu rekao da je kupio tu dasku, smatra da bi bilo normalno da ukoliko je zaista kupio tu dasku da ju je trebao odvojiti od ostale robe jer se radi o robi I. klase. Smatra da ukoliko je ČT zaista kupio dasku I. klase, za iznos kojeg je predočio tužitelju, daljnjom prodajom ne bi puno zaradio, no za taj novac je mogao kupiti preko 100 m3 trupaca te njihovom preradom i prodajom je mogao ostvariti znatno veći iznos novca. Ustvrdio je da njega u pogledu prodaje te daske nitko od kupaca nije zvao, niti je on dao odobrenje za prodaju, a o prodaji te daske je saznao od ČT kasnije kada su bili u lošim odnosima, te mu je ČT tada rekao da je on prodao robu a da nije uspio naplatiti.

15.2. Osporio je da je s kupcima telefonom razgovarao o prodaji robe, jedino je učinio nespornim da je razgovarao sa ĐT koji je saslušan kao svjedok, te je naveo da mu je isti rekao da je on izvršio isplatu za kupljenu robu.

15.3. U pogledu navoda ČT da je on spreman tužitelju vratiti pilanu, tužitelj je naveo da je on tražio predaju pilane što nije učinjeno, a naknadna ponuda ČT da tužitelj preuzme pilanu je tužitelju neprihvatljiva jer ČT sa tom pilanom radi dugi niz godina (od 2006.) te je na taj način mogao zaraditi oko dva miliona kuna, a tužitelj kada bi preuzeo pilanu mogao ju prodati u staro gvožđe.

16. Tužitelj-protutuženik TT prilikom ponovnog saslušanja naveo je da on svojim postupcima nikako nije mogao naštetiti tuženiku, a da je tuženik prodavši cjelokupno drvo zaradio oko 1.500.000,00 kn.

17. Tuženik ČT na ročištu 20. svibnja 2009. (s stranice 18-19 sudskog spisa vezano za spis P-777/08) naveo je da čini nespornim da su se tužitelj i on poznavali još od 1993., a upoznali su se na sajmu u Zagrebu, te su surađivali na način da je tuženik kupovao od njega male mašine za obradu drveta, te su imali dobar i prijateljski odnos. Kroz tu suradnju došli su do zaključka da obojica imaju sinove, te su na taj način htjeli njima osigurati posao, a tužitelj ga je upoznao da on i njegov sin govore njemački jezik, te da će plasirati, odnosno prodavati obrađeno ispiljeno drvo u Njemačkoj. Tako su dogovorili poslovnu suradnju temeljem koje se tužitelj se obvezao financirati kupovinu trupaca i kupiti pilanu s postrojenjima, te pored toga prodati trupce u Njemačkoj. Tužitelj je izvršio dio svojih obaveza na način da je kupio pilanu sa postrojenjima, te je uplatio određeni iznos od 100 do 137.000,00 kuna na ime kupovine trupaca, a tuženik se obvezao kupiti viljuškar, napraviti betonsku pistu za smještaj trupaca, osigurati prostor za pilanu, te osigurati radnike i prijevoz drveta. Osim što je tužitelj uplatio ovaj iznos i kupio pilanu s postrojenjima on nije učinio ništa drugo odnosno nije kako se obvezao plasirao obrađeno drvo na tržište, te je tuženik osobno bio prisiljen prodati obrađeno drvo u Srbiju gdje je prodao nekih cca 20 m3, ali napominje da je o tome obavijestio tužitelja, jer su od toga novca namjeravali napraviti sušaru za drva koja im je tada bila potrebna. Vezano za specifikaciju ispiljenog drveta osporava navode tužitelja da specifikacija koju mu je dostavio nije bila valjana, vezano za uplatnicu na iznos od 102.000,00 kuna, naveo je da se ona odnosi na novac koji je tužitelj uplatio na ime kupovine trupaca na tuženikov osobni račun, dok se iznos od 70.000,00 kuna odnosi na kupovinu 20 m3 daske, koju je tužitelj naručio mimo njihovog poslovnog dogovora i poslovne suradnje i koje je u njegovo ime kupio u [adresa], te da je iznos od 35.000,00 kuna uplaćen na račun [obrt] u vlasništvu tuženikovog sina ŠT i poznato mu je da je taj novac sjeo na taj račun, a u što je on utrošen ne zna. Od trupaca čiju kupovinu je financirao tužitelj, on je prodao ukupno 60 m3 ispiljenog drveta, na Kosovo i u Srbiju, a to prodano drvo nije uspio naplatiti. Tuženik je svakako imao namjeru isplatiti tužitelja, te su se oni i dogovorili da mu tuženik isplati vrijednost pilane kako bi riješio sporni odnos, ali budući da ja nije uspio naplatiti obrađeno drvo koje je plasirao nije imao financijskih sredstava da isplati tužitelja. Tužitelj i on nisu uopće dogovarali što će biti u slučaju neispunjenja ugovora o poslovnoj suradnji, s tim da je on tužitelja pozivao da tužitelj izvrši plasman robe kako se to obvezao ugovorom o poslovnoj suradnji, ali tužitelj nije dolazio njemu radi nastavka poslovne suradnje, ali to su činili njegova supruga, sin i snaha, te im je on rekao da smatra da oni nisu ovlašteni za to, učinio je također nespornim da nakon prekida poslovne suradnje on i dalje koristi pilanu tužitelja.

17.1. Tuženik je (vezano za spis P-788/08) pored svega navedenog u spis P- 777/08 naveo da je zadatak tužitelja bio plasman robe, te da je tužitelj dolazio kod tuženika tri puta u tri godine, a prvi puta je došao nakon 6 mjeseci, tom prilikom učinio je nespornim da su pokretnine koje se navode u tužbi u vlasništvu tužitelja, međutim on ih ne želi predati iz razloga što on prema istome ima potraživanja, no da ne zna da li su to stvari firme BBP d.o.o. ili tužiteljeve.

18. ČT na ročištu 6. listopada 2009. iskazuje kao i prilikom ranijeg davanja iskaza te navodi da je i on imao ulaganja u predmetnoj poslovnoj suradnji jer je napravio dvije zgrade izbetonirao 1000 m2, izrezao 400 m3 drveta, učinio je nespornim da je roba bila loše kvalitete jer je bila riječ o lošoj sirovini ali da svaka roba ima svog kupca pa se mogla prodati, tako da je on robu prodao na Kosovo i u Srbiju što nije naplatio.

18.1. ČT vezano za svoj protutužbeni zahtjev na ročištu 10. rujna 2013. sa stranice 392-394 sudskog spisa navodi u odnosu na radove koje je on imao obaviti vezano za poslovnu suradnju sa TT, kao i za ulaganja, da je nekretnina na kojoj je trebalo staviti postrojenje pilane predstavljalo voćnjak koji je trebalo počupati kako bi se isti oslobodio za postavljanje pilane, trebalo je izgraditi šupu za postavljanje pilane, te obaviti betoniranje piste, dovesti električnu energiju, nabaviti viličar nosivosti 4 i pol tone, štucer, te nabaviti traktor Torpedo sa prikolicom za odvoz piljevine, s tim da se zbog proteka vremena on više ne može sjetiti koliko je iznosila cijena ovih radova i pokretnina, a navedeni radovi se obavljaju kada se pilana stavljala u pogon, odnosno poslije njezinog stavljanja u pogon, misli da je pilana stavljena u pogon 2006. a ovi radovi da su izvedeni 3 godine kasnije.

18.2. Nadalje navodi da naknadu štete potražuje iz razloga što on ne bi imao sva ova ulaganja da nije ušao u poslovnu suradnju sa tuženikom, učinio je nespornim da on prije poslovne suradnje s tuženikom nije imao pilanu, iako je od 1977. imao registriranu stolarsku radnju.

18.3. Na ime poslovne suradnje s TT, navodi da je primio negdje između 200 i 300 kubika trupaca hrasta, a iste je stolarija ČT kupila od Hrvatskih šuma novcem tuženika, za koje trupce je naveo da ih je obradio onako kako su se on i TT dogovorili, odnosno ispilio ih je, složio na letvice i osušio, što se TT obvezao plasirati na tržište u Njemačku, koju obvezu nije ispunio radi čega je on bio prisiljen i to uz odobrenje TT, te letvice prodati na tržište Srbije, Kosova i u Osijek, što nije naplatio, pri tom je naveo da su troškovi piljenja uključujući troškove struje, radnika i prijevoza oko 100,00 kuna po metru kubnom.

18.4. Svoja ulaganja koja je imao vezano za poslovanje pilane procijenio je na oko 600,000,00 kuna, budući da su oko 500.000,00 kuna koštali zidarski radovi, a ostatak se odnosi na kupovninu pokretnina koje je naveo, te priključak električne energije.

18.5. Na pitanje svog punomoćnika ČT je naveo da je čekao između 2 i 3 godine da TT plasira ispiljene trupce na Njemačko tržište, a što on nije učinio, radi čega je bio prisiljen prodati navedenu robu, dalje je naveo da TT nije iznosio prigovore na kvalitetu kupljenih trupaca, niti na kvalitetu piljenja i obrade drveta, iako je vidio trupce prije piljenja tako da je bio upoznat da se ne radi o prvoklasnom drvetu, nego da tu ima i druge i treće klase drveta, a što je mogao vidjeti i po cijeni drveta, a kao i uvidom u fakture koje su ispostavljene od strane Hrvatskih šuma.

18.6. ČT je učinio nespornim da on nije TT isporučio suhu prvoklasnu dasku u količini od 20 metara kubnih za iznos od 70.000,00 kuna, koje mu je TT dao, jer TT to nikada nije od njega tražio, tako da ta daska stoji na pisti pilane, što TT može preuzeti u svakom trenutku ukoliko to želi.

19. TT na ročištu 10. rujna 2013. (sa stranice 393-395 sudskog spisa) vezano za ulaganja ČT u predmetnoj suradnji navodi da osporava da bi isti imao određena ulaganja za izradu priključka elektroinstalacija u pilani, jer mu je poznato da je tu već postojala električna energija, a je li morao vršiti nekakve preinake ne zna, nadalje je naveo da je njemu ČT rekao da ima jedan manji viličar, te da je kupio veći, ali da li je to uistinu učinio njemu nije poznato, te da mu je HT rekao da je ČT od njega uzeo štucer koji nije platio, s tim da ne zna da li je taj štucer koristio za potrebe pilane, budući da mu je tužitelj isporučio štucer za potrebe pilane u ispravnom stanju, a ČT mu nikada nije rekao da postoji potreba da se za pilanu kupi traktor s prikolicom, tako da je on za to prvi puta čuo kada je dobio protutužbu, osporio je da bi tužitelj imao potrebu vršiti betoniranje bilo kakve piste i krčenja voćnjaka, jer je on bio na licu mjesta prije nego što je pilana postavljena, poznato mu je da je ČT od ranije imao hale koje su mu koristile za njegov stolarski obrt, a za potrebe pilane je morao kod tih hala staviti jednu nadstrešnicu i istu izbetonirati u površini od 120 m2, a ne nikako u površini koju je ČT naveo.

19.1. Na pitanje punomoćnika ČT tužitelj je naveo da on nije imao konkretne osobe kojima bi prodao ispiljene trupce, te je njegova namjera bila da u Njemačkoj pilanama ponudi trupce, a kako se radilo o trupcima nevaljane kvalitete i specifikacije, smatra da nije imao uvjete prodavati takvo drvo u Njemačkoj.

20. ČT na ročištu 6. travnja 2016. (sa stranice 461-462 sudskog spisa) vezano za poslovnu suradnju stranaka naveo je kao i u ranijim iskazima te je učinio nespornim da je vezano za poslovnu suradnju stranaka kupio hrastovinu loše kvalitete, u što se mogao uvjeriti tužitelj koji je pregledao robu prije kupovine, te da nakon što su ispiljene daske, također je naveo da je spreman vratiti tužitelju pilanu jer je njegova, a uz to je naveo da on u malom obimu koristi tu pilanu u okviru djelatnosti obrta koji je sada u vlasništvu njegovog sina ŠT, te da su trupci u količini od 500 m3 kupljeni u poslovnoj suradnji stranaka preko njegovog stolarskog obrta " ŠT", a da je on pored poslovne suradnje sa tužiteljem uporedo radio poslove svoga obrta izrade i prodaje stolarije.

21. TT na ročištu 6. travnja 2016. (s stranice 462-463 sudskog spisa) napomenuo je da je prije piljenja vidio trupce koje je tuženik kupio njegovim novcem, po njegovom mišljenju ti trupci su bili ravni tako da je očekivao da će i daska biti odgovarajuće kvalitete, stoga mu je bilo čudno da je ispiljena daska koja je navodno bila od tih trupaca bila tako loša što je rekao tuženiku i shvatio da se radi o prijevari, s tim da je ipak nakon toga, po prijedlogu tuženika, isplatio daljnji iznos od 70.000,00 kn jer ga je tuženik uvjerio da ima priliku kupiti suhu dasku I. klase po povoljnoj cijeni, a nakon toga mu je tuženik rekao da se ta daska navodno nalazi u robi koja je na pisti preko puta njegove kuće, te bi u tom smislu njegov iskaz "mogao štimati" u pogledu količine kupljenih trupaca (500 m3) jer je tuženik sa vrlo velikom vjerojatnošću kupio trupce a njemu rekao da je kupio tu dasku. Naime, bilo bi sasvim normalno da ukoliko je zaista kupio tu dasku da ju je odvojio od ostale robe jer se radi o I klasi.

21.1. U pogledu navoda tuženika da je on spreman vratiti mu pilanu naveo je da je ranije tražio predaju pilane što je odbijeno, a sadašnja ponuda za preuzimanjem pilane mu je neprihvatljiva budući da ČT dugi niz godina radi s tom pilanom na koji način je mogao zaraditi oko 2 miliona kuna tako da pilana sada nema nikakvu vrijednost.

22. Svjedok HT prilikom svog saslušanja na ročištu 20. svibnja 2009. vezano za poslovnu suradnju parničnih stranaka navodi da mu je poznato da su tužitelj i tuženik dogovarali poslovnu suradnju budući da su i njega htjeli uključiti u to na što on nije pristao, a vezano za tu suradnju mu je poznato samo da su stranke dogovorile da će tužitelj financirati kupnju pilane, te je u tu svrhu zajedno sa tužiteljem i tuženikom išao u Sloveniju kako bi od ŽT kupili pilanu, također mu je poznato da je ta pilana profunkcionirala, te da je kupljeno 370 m3 drveta, što je kupio ČT koji je rekao da to kupuje za TT, također mu je poznato da je ČT za namjenu pilane postavio betonsku ploču i krov "na jednu vodu" iza hale koju je ranije napravio, a što je poslije bilo nije mu poznato

23. Svjedok ŽT je naveo da njemu ništa vezano za poslovnu suradnju stranaka nije poznato, no da je prodao tužitelju pogon za pilanu za iznos od 18.600,00 EUR koji iznos mu je tužitelj i platio, te je tom prigodom čuo kako tužitelj i tuženik razgovaraju da će tužitelj financirati pilanu, a da će tuženik osigurati lokaciju za pilanu i vršiti piljenje drva. Dodatno je za pilanu još isporučio i trake za piljenje u vrijednosti od 1.400,0 EUR, a koje trake mu je rekao da će platiti tuženik po isporuci, no kada mu je to isporučio, on nije htio niti čuti za plaćanje, te mu je čak i prijetio policijom, pa se on za isplatu obratio tužitelju koji mu je onda taj iznos i platio.

24. Svjedok ĐT u svom iskazu navodi da ne poznaje tužitelja a tuženika poznaje, tako da mu je poznato da je negdje 2008. tuženik prodao nekakve daske NT iz [adresa], a on je bio jamac da će se kupoprodajna cijena isplatiti obzirom da je tuženik ostavio kraći rok za plaćanje robe, slijedom čega je on tuženiku isplatio iznos od 13.000,00 eura, s tim da se ne sjeća o kojoj vrsti drveta se radilo, a što se tiče količine misli da je bio u pitanju šleper daske.

25. Svjedok IT u svom iskazu navodi da je vlasnik tvrtke Obeliks d.o.o. Bošnjaci za graditeljstvo, trgovinu i usluge, te da je ČT upoznao na sajmu, kada ga je isti zamolio da dođe izvršiti procjenu radova na hali i pilani, što je napravio, o čemu podaci se nalaze u sudskom spisu u vidu troškovnika građevinskih radova što je priloženo u sudski spis 27. lipnja 2012., nadalje je naveo da je on procjenu napravio na temelju onoga što mu je tužitelj naveo, odnosno rekao koje je radove potrebno izvesti.

25.1. Uvidom u podatke koje je sačinio gore navedeni svjedok utvrđeno je da je on izračunao da trošak izrade drvene nadstrešnice, kotlovnice, sušare, skladišnog prostora i betonskog mosta na nekretnini tuženika iznosi 486.933,12 kn, međutim iz provedenih dokaza ne proizilazi da su stranke uopće ugovarale izradu svih radova u okviru njihove suradnje nego su dogovarale izradu nadstrešnice.

26. Sudski vještak građevinske struke UT u nalazu i mišljenju od 5. prosinca 2013. sa stranice 403-407 sudskog spisa navodi da joj je povjereno vještačenje radi davanja nalaza i mišljenja o izvedenim građevinskim radovima za potrebe pilane u [adresa], koja je nastala na temelju zajedničke poslovne suradnje parničnih stranaka, radi čega je izvršila uviđaj na licu mjesta kada je utvrdila da se na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] osim drugih zgrada nalazi i nadstrešnica prislonjena uz zgradu stolarske radionice te da je pod tom nadstrešnicom smješten, na betonskoj podlozi, stroj za piljenje trupaca, a građevinska površina nadstrešnice je 16,00 m x 7,80 m, ispred nadstrešnice je betonski plato u cijeloj dužini nadstrešnice, a širine 6 mm, prema izjavi ČT nadstrešnica i pilana su izvedeni bez odgovarajuće dozvole za gradnju i bez projektne dokumentacije izrađene po ovlaštenom projektantu.

26.1. Nadalje sudski vještak građevinske struke UT navodi da izgradnja nadstrešnice i betonskog platoa pored nadstrešnice iznosi 102.229,50 kn što uvećano za PDV iznosi 127.786,90 kn, s tim da zbog nedostatka dokumentacije o legalnosti navedenih radova se ne može očitovati o vremenu kada su radovi izvedeni niti može nedvojbeno utvrditi jesu li nadstrešnica i betonske podloge rađene za potrebe pilane.

26.2. Prilikom usmenog izlaganja nalaza i mišljenja na ročištu od 17. travnja 2014. sudski vještak građevinske struke UT očitujući se na primjedbe izjavila je da ostaje u cijelosti kod nalaza i mišljenja.

27. Sudski vještak Đuro Šarić u nalazu i mišljenju od 20. prosinca 2013. sa stranice 409-413 sudskog spisa navodi da mu je povjereno vještačenje strojarske struke radi utvrđenja osnovanosti nabavke viličara nosivosti 4,5 tona, tzv. štucera kao i stanje istog te traktora za potrebe funkcioniranja pilane u [adresa], kao i očitovanje o stanju ovih pokretnina, radi čega je izvršio očevid na licu mjesta te izvršio uvid u dokumentaciju iz sudskog spisa. Utvrdio je da je postavljena pilana, koja bi po svojim tehničkim karakteristikama mogla rezati trupce promjera do 800 mm, a iskustveno mu je poznato da hrastovi trupci takvog promjera mogu biti dugi 5-6 metara, teški 1500 - 1700 kilograma, tako da manipuliranje ovako teškim komadima drveta nije moguće Ijudskom snagom, nego je potrebno imati strojeve i uređaje za to, radi čega je neophodno imati dizalicu ili viličar kojim će se to raditi, s tim da je za pilane manjeg kapaciteta sasvim zadovoljavajuće korištenje viličara koji je manja investicija u odnosu na dizalicu, a zbog procesa rada odnosno nakon rezanja daski iz trupca slijedi poravnavanje čela svake pojedine daske, njeno poprečno rezanje, za što je dostatna pila znatno slabijih tehničkih karakteristika nego ih ima pila trupčara, ova pila u sudskom spisu naziva se „štucer", nadalje navodi da u funkcioniranju pilane stvara se velika količina piljevine a kod pilana s manjim intenzitetom rada neisplativo je postavljanje sustava odsisavanja piljevine, pa se stvorena piljevina obično tovari u kolica i prikolice, pa zatim odvozi na predviđenu lokaciju.

27.1. U završnom dijelu nalaza i mišljenja sudski vještak strojarske struke navodi da je procijenjena vrijednost viličara kojeg je zatekao na licu mjesta a riječ je o viličaru marke marka STILL, model R70-45, nosivost 4 500 kg, starost oko 15 godina, 19. prosinca 2013. iznosila 80.000,00 kn, a pretpostavljena vrijednost 1. siječnja 2006. iznosila 100.000,00 kn, da je procijenjena vrijednost pile (štucera) koju je zatekao na licu mjesta a riječ je o pili proizvođača EVA, starosti oko 25 godina, 19. prosinca 2013. bila 5.000,00 kn, a pretpostavljena vrijednost 1. siječnja 2006. bila je 6.000,00 kn, te da je procijenjena vrijednost traktora s prikolicom kojeg je zatekao marke TORPEDO, model 4006 godina proizvodnje 1978., 19. prosinca 2013. bila 28.000,00 kn, a pretpostavljena vrijednost 1. siječnja 2006. 37.000,00 kn.

28. Sudski vještak iz područja proizvoda šumarstva i drvne industrije, OT iz Kvalitet inspekt d.o.o. u nalaz i mišljenju (sa stranice 524-528 sudskog spisa) navodi da je uvidom u spis utvrdio da je vezano za poslovnu suradnju stranaka u studenom i prosincu 2005. godine nabavljena određena količina trupaca od Hrvatskih šuma, o čemu postoje računi u sudskom spisu naslovljeni na subjekt Stolarska radnja Jakob Ivkić Baja i to 6 računa za Hrast lužnjak ukupne količine 423,40 m3 prosječne cijene za klasu I., II. i III. po metru kubnom od 478,62 što ukupno s PDV-om iznosi 206.458,64, potom je iskazao troškove piljenja trupaca, slaganja letvica i drugih stolarskih radova te je utvrdio iskoristivost od 70% a potom utvrdio ukupnu cijenu piljenja, mjerenja i klasiranja u iznosu od 81.400,00 kn. Dalje je naveo da je iz priloženih računa vidljivo da su u najvećoj mjeri kupljeni trupci II. i III. klase i najmanje debljinskog razreda 25-39 cm.

28.1. Vezano za traženje suda da se očituje o količini drveta koja se mogla kupiti za iznos od 586.181,75 kn, a vezano za tuženikovo potraživanje naknade štete zbog uloženog novca u iznosu od 586.181,75 kn radi ulaganja radi osposobljavanja rada pilane, ovaj sudski vještak pozivajući se na izračunatu prosječnu cijenu trupaca iz realiziranih kupnji, navodi da se za iznos novca od 586.181,75 kn mogla kupiti količina od 1202,13 m3 trupaca hrasta lužnjaka klase I., II. i III., te da se uz postotak iskorištenja od 70% moglo dobiti piljenica od 841 m3 I/IV klase, te da prosječna cijena za različite debljine, različite klase i vlažnu dasku je 2.250,00 kn/m3, što za količinu daske od 841 m3, daje iznos od 1.892.250,00 kn.

29. Sudski vještak knjigovodstvene struke Krešimir Strmotić u nalazu i mišljenju sa stranice 565-587 sudskog spisa navodi da mu je određen zadatak da utvrdi; koliki je udio stranaka kao ortaka u ortačkoj zajednici nastaloj temeljem usmenog ugovora između stranaka iz 2005. godine, koliki su troškovi ortačke zajednice i je li preostala dobit, potom je pobrojao dokumentaciju za izradu nalaza mišljenja te uzeo u obzir nalaz i mišljenje sudskih vještaka građevinske, strojarske i šumarske struke te je iskazao trošak piljenja i klasiranja te vrijednost dasaka na dva načina, jedan na trupce financirane s uplatama tužitelja u ukupnom iznosu od 137.000,00 kn u svrhu ortačkog posla, a drugi na trupce plaćene iz tužiteljeve isplate tuženiku u iznosu 70.000,00 kn, te navodi da za 137.917,55 kn je kupljeno 294,17 m3 trupaca hrasta lužnjaka I.-III. klase. Od tog iznosa tužitelj je platio 137.000,00 kn odnosno 99,3347% odnosno plaćeno je 292,21 m3 trupaca, uz iskoristivost od 70% dobije se 205,92 m3 piljenica I/IV klase, što uz prosječnu cijenu od 2.250,00 kn/m3, za količinu daske od 205,92 m3 daje iznos od 463.320,00 kn, koji iznos kada se umanji za PDV daje iznos od 379.770,49 kn prihoda, od toga iznosa se odbija izdatak na ime troška kupnje trupaca (113.047,16 kn bez PDV-a) i obrade (46.355,89 kn bez PDV-a) te se dobiva dohodak u iznosu od 220.367,44 kn. Nadalje navodi da je ČT koristio cijenu od 40,00 eura po m3 piljenja trupaca, a sudski vještak šumarske struke je uzeo cijenu od 192,25 kn po m3 odnosno25,52 EUR, radi čega je koristio cijenu koju je prikazao sudski vještak šumarske struke. Kako su tužitelj i tuženik u zaradi trebali sudjelovati popola, a nema pismenog sporazuma o načinu podjele troškova obrade trupaca, popola je iskazan trošak piljenja, mjerenja i klasiranja, trošak bi iznosio za 292,21 m3 56.177,94 kn od čega 50% iznosi 28.088,97 kn.

29.1. Nadalje ovaj sudski vještak navodi da dohodak iznad 268.800,00 kn godišnje je oporeziv stopom od 45% (najviša stopa poreza na dohodak važeća do 30. lipnja 2010.), a kako mu nije poznat dohodak obrta ostvaren u 2006. (kada su plaćeni trupci pa je u ovom hipotetskom izračunu uzeto da bi te godine bila i prodaja odnosno naplata) uzeta je najveća stopa poreza na dohodak tako da bi porez na dohodak iznosio 99.165,35 kn. Na taj iznos se obračunava 4.958,27 kn prireza (stopa za Općinu Vrbanja iznosi 5%) tako da ukupna obveza poreza i prireza iznosi najviše 104.123,62 kn (u slučaju da obrt u godini porezne obveze zapošljava više od 2 radnika u radnom odnosu na neodređeno vrijeme pri čemu više od 50% radnika ima prebivalište i borave na području Općine Vrbanja kao području posebne državne skrbi treće skupine, tada se porezna obveza umanjuje za 25% te bi iznosila 78.092,72 kn). Neto iznos koji bi se ostvario prodajom trupaca bi iznosio 116.243,82 kn bez umanjenja porezne obveza za 25% odnosno 142.274,72 kn uz umanjenje porezne obveze za 25%.

29.2. Kako je novcem tužitelja financirano 99,3347% nabavke trupaca, taj postotak neto iznosa je 115.470,46 kn bez umanjenja porezne obveze za 25% odnosno 141.328,18 kn uz umanjenje porezne obveze za 25%. Ako bi se ovaj neto iznos dijelio na dva jednaka dijela 50% iznosio bi 57.735,23 kn odnosno 70.664,09 kn.

29.3. Tužitelj bi trebao ostvariti povrat uloženog (137.000,00 kn plaćeni trupci, 28.088,97 kn 50% troška obrade na ime korištenja pilane) te 50% od neto zarade ortaka (57.735,23 kn ili 70.664,09 kn u varijanti manjeg poreza), tako da bi mu pripadalo 222.824,20 kn odnosno (uz manji porez na dohodak) 235.753,06 kn. Tuženik bi trebao ostvariti povrat uloženog (28.088,97 kn 50% troška obrade na ime korištenja prostora, energije i radne snage), tako da bi mu pripadalo 85.824,20 kn odnosno (uz manji porez na dohodak) 98.753,06 kn.

29.4. Sukladno navedenom, 463.320,00 kn bi se razdijelilo kako slijedi:

48.480,83 kn PDV-a iz zarade, 104.123,62 kn ili 78.092,72 kn porez na dohodak i prirez, 193.177,94 kn ulaganja sredstava tužitelja i tuženika, 115.470,46 kn ili 141.328,18 kn neto za podjelu i 2.067,15 kn ili 2.240,33 kn dio na ime financiranja trupaca od strane obrta.

29.5. Vezano za gore navedeno sudski vještak knjigovodstvene struje navodi da su gore navedeni iznosi orijentacioni iznosi, jer nije dokumentirano za koliko su trupci prodani i naplaćeni, a zarada je ono što ostane nakon podmirenja troškova, primjenjujući navedenu metodologiju sudski vještak navodi da udjeli tužitelja i tuženika u troškovima i zaradi bez olakšice za PPDS iznose i to za tužitelja 29.573,85 eura, a za tuženika 11.390,83 eura ukupno 40.964,68 eura, dok bi udjeli tužitelja i tuženika u troškovima i zaradi uz olakšice za PPDS iznosili i to za tužitelja 31.289,81 eura, a za tuženika 13.106,78 eura odnosno ukupno 44.396,59 eura.

29.6. Što se tiče udjela tuženika u zajedničkom poslu, sudski vještak knjigovodstvene struke je naveo da je on dao resurse samo na raspolaganje, jer svi računi koji su predočeni se odnose na obrt tuženikovog sin, što je imovina druge fizičke osobe radi čega isto nije ni razmatrao kao ulog tuženika jer ne može biti predmetom prodaje zajedničke imovine, a stranke nisu suglasne da li je sve nabavljeno korišteno u svrhu predmetnog poslovnog projekta, nadalje sudski vještak navodi da ako su ta sredstva i korištena, obrt je trebao izdati račun za korištenje što nije predočeno, a ako nije izdan taj trošak ne može ni biti predmet knjigovodstvenog vještačenja jer nema knjigovodstvenih isprava, jedino što je isključivo samo na imenu tuženika je nadstrešnica (odnosno katastarska čestica na kojoj se nalazi, a iz snimki koje je dostavio u prilogu navodi da je vidljivo da je nadstrešnica dio kompleksa zgrada koje služe za obrt, a u njoj je smješten stroj za piljenje koji je korišten (a ne unijet u ortačku imovinu).

29.7. Zaključno sudski vještak knjigovodstvene struje navodi da poslovni odnos stranaka odnosno njegovi rezultati u smislu prodaje dasaka ili količine neprodanih dasaka nije knjigovodstveno dokumentiran. Da bi tužitelj i tuženik ostvarili neka prava iz ispiljenih trupaca, s knjigovodstvenog stajališta je nužno da se obrada trupaca dokumentira (kako bi se vidjelo koliko je stvarno dobiveno dasaka baš iz tih trupaca jer je obrt kupovao i trupce za svoje potrebe), kao i da se dokumentira prodaja, a prema dostavljenoj dokumentaciji, dokazano je samo ulaganje novca od strane tužitelja, dok svi resursi u smislu strojeva, alata, zgrada i vozila su po potrebni bili na korištenje u svrhu ortačke zajednice te se stoga ni ne prodaju zbog prestanka ortačke zajednice.

29.8. U odnosu na vrijednost dasaka financiranih sa 70.000,00 kn, sudski vještak knjigovodstvene struke navodi da u situaciji da je kupljeno 129,23 m3 trupaca za 68.541,09 kn (9.096,97 EUR), iz čega bi se ostvarilo 90,46 m3 dasaka u vrijednosti 203.535,00 kn (27.013,74 EUR) po 2.250,00 kn/m3 (298,63 EUR/m3). Dalje navodi da trošak piljenja bi iznosio 24.844,47 kn (3.297,43 EUR), a kako su se pri tome koristili i resursi tužitelja, sukladno gore navedenoj podjeli ovog troška na po 50%, potraživanje tuženika prema tužitelju na ime troškova piljenja bilo bi 12.422,24 kn (1.648,71 EUR), koji iznos se umanjuje za 1.458,91 kn (razlika predanih 70.000,00 kn i ukupnog iznosa računa od 68.541,09 kn) te ostaje potraživanje tuženika od 10.963,33 kn (1.455,08 EUR) uz obvezu predaje 90,46 m3 dasaka tadašnje vrijednosti 203.535,00 kn (27.013,74 EUR).

29.9. Ako bi se prebilo potraživanje tužitelja (203.535,00 kn odnosno 27.013,74 EUR kn) i tuženika (10.963,33 kn odnosno 1.455,08 EUR što je vrijednost 4,87 m3 dasaka), tada bi tuženik trebao predati tužitelju 85,59 m3 dasaka ili isplatiti njihovu protuvrijednost od 192.571,67 kn odnosno 25.558,66 EUR.

29.10. Obzirom na izloženo, sudski vještak knjigovodstveno struke navodi da daje zaključno očitovanje na zadatak iz rješenja o vještačenju kojim je zatraženo da se očituje koliki je udio stranaka kao ortaka u ortačkoj zajednici nastaloj temeljem usmenog ugovora između stranaka iz 2005. godine (udio unesenog u ortačku zajednicu stranaka cijeniti prema priloženim uplatnicama i materijalnim dokazima te iskazima svjedoka), te s tim u svezi navodi da svi resursi u smislu strojeva, alata, zgrada i vozila su se – sukladno izjavama stranaka - po potrebi koristili u svrhu ortačke zajednice. No, uglavnom se ni ne mogu smatrati imovinom ortaka jer ili računi pri njihovoj nabavci ne glase na njih (osim računa za tračne pile koji glasi na tužitelja, no za sve je navedeno da je dano na korištenje) ili se u slučaju nadstrešnice i betonske piste radi o neodvojivom dijelu gospodarskog kompleksa zgrada odnosno iste se ne nalaze na posebnoj katastarskoj čestici, a izgradnja nije ni legalna, tako da nemaju samostalnu tržišnu vrijednost.

29.11. Kako je svrha utvrđivanja udjela ortaka da bi se vidjelo koliko kojem pripada po raskidu ortačke zajednice, a u nedostatku pismenog sporazuma oko načina utvrđivanja visine troška svakog od ortaka, troškove piljenja navodi da je podijelio sukladno postotku podijele zarade, odnosno po 50% za svakog, time se oni međusobno prebijaju tako da u tu svrhu ni jedan ortak nije dao više od onog drugog u smislu troška obrade trupaca u daske. Dalje navodi da jedini dokumentiran udio stranaka kao ortaka je novac koji je tužitelj platio u svrhu ortaštva i to u iznosu od 137.000,00 kn. No, zarada bi se i dalje dijelila popola, nakon što se tužitelju podmiri ovo ulaganje.

29.12. Dalje navodi da uz cijene koje je dao vještak i dokumentirano u spisu, trošak ortačke zajednice iznosi 25.639,11 EUR, od čega se iznos od 18.183,02 EUR odnosi na plaćanje trupaca iz sredstava tužitelja (137.000,00 kn), a iznos od 7.456,09 EUR (56.177,94 kn) što se odnosi na obradu trupaca po 192,25 kn/m3).

29.13. Vezano za preostalu dobit, sudski vještak knjigovodstvene struke navodi da prodaja dasaka iz uloženih 137.000,00 kn nije dokumentirana knjigovodstvenom dokumentacijom tako da je izračunata hipotetska neto zarada prema cijenama dasaka koju je iskazao vještak (2.250,00 kn/m3 odnosno 298,63 EUR/m3). Da bi se ova zarada ostvarila bilo bi nužno prodati sve daske i naplatiti tu prodaju, dok je tuženik naveo da je možda naplatio 1.000,00 EUR.

29.14. Bez knjigovodstvene dokumentacije i dokaza o neplaćenom se ne može dati podatak o eventualno ostvarenoj zaradi i mogućnosti podmirenja ulaganja, a dio tužiteljevog novca (70.000,00 kn) je iskorišten za kupnju trupaca iz kojih su izrađene daske za njegove osobne potrebe.

30. Sudski vještak Krešimir Strmotić u očitovanju od 11. srpnja 2025. očitujući se na primjedbe i upite tužitelja navodi da sud treba donijeti odluku o vlasništvu pilane, a u odnosu na automobil Opel Corsa navodi da nije ovo vozilo cijenio kao imovinu ortačke zajednice te da je spreman sačiniti dopunu nalaza i mišljenja na traženje suda ukoliko dobije uputu o vrijednosti tog vozila, a vezano za prigovor na primijenjenu najvišu stopu poreza na dohodak (45%) kod izračuna pretpostavljene izgubljene zarade, naveo je da je pojašnjenje razloga primjene te stope dao na str. 19 nalaza, te ukazuje na mjerodavne odredbe Zakona o porezu na dohodak (NN br. 177/2004), Odluku o potvrđivanju statusa pripadnosti općina trećoj skupini područja posebne državne skrbi (NN br. 138/02) koja je uključila Općinu Vrbanja za navedenu skupinu PPDS-a, te na Odluku o prirezu porezu na dohodak Općine Vrbanja (NN br. 153/02) kao i na čl. 10. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN br. 47/95., 106/96., 164/98., 105/99., 54/00., 73/00., 48/04., 82/04., 90/05.).

30.1. Sudski vještak Krešimir Strmotić u dopuni nalaza od 18. veljače 2026. navodi da je predmet vještačenja utvrditi koliki bi bio udio stranaka kao ortaka u ortačkoj zajednici nastaloj temeljem usmenog ugovora između stranaka iz 2005. godine i to po prvoj varijanti na način da se uzme da i pogon pilane s tračnom pilom predstavlja imovinu ortaštva i na drugi način da se uzme da i pogon pilane s tračnom pilom te automobil Opel Corsa predstavljaju imovinu ortaštva, s tim u svezi naveo je da ako bi se uzelo da je tužitelj unio u imovinu ortačke zajednice pilanu s tračnom pilom te automobil Opel Corsa, a radi se o imovini koja i dalje postoji, mišljenja sam da bi time pri raskidu ortačke zajednice tužitelj imao pravo na povrat ove imovine odnosno pravo na sredstva ostvarena eventualnom njenom prodajom, no i na naknadu u visini smanjenja vrijednosti ovog uloga koja bi se trebala podmiriti iz zarade.

30.2. Nakon podmirenja eventualnih zajedničkih dugova vraćaju se ulozi s time da se za nenovčane uloge, osim onih koji su se sastojali u radu ili prepuštanju stvari na uporabu, (što bi bili pilana i automobil) naknađuje vrijednost koju su imali u vrijeme ulaganja. Prema računu br. 11/05 od 06.12.2005. g. pilana je plaćena 18.600,00 EUR, a tračne pile su prema računu br. 7/06 od 09.04.2006. g. plaćene 1.400,00 EUR. Za automobil je tužitelj naveo vrijednost od 35.000,00 kn što konverzijom po tečaju 7,53450 kn/EUR predstavlja 4.645,30 EUR. Stoga je ukupna vrijednost ovog ulaganja 20.000,00 EUR na ime pilane s tračnom pilom i 24.645,30 EUR na ime pilane s tračnom pilom i automobila Opel Corsa.

30.3. Kada bi sva daska bila prodana i naplaćena, ostvarila bi se zarada od 115.470,46 kn odnosno 15.325,56 EUR u varijanti s većim porezom na dohodak (bez olakšice za PPDS) odnosno 141.328,18 kn odnosno 18.757,47 EUR u varijanti s manjim porezom na dohodak (uz olakšicu za PPDS). Ovi iznosi se umanjuju za smanjenje vrijednosti pilane i automobila do koje je došlo od dana ulaganja u ortaštvo do danas, a preostali iznos zarade se dijeli popola od čega jedna polovina zarade pripada tužitelju, a jedna tuženiku.

30.4. U varijanti zarade s većim porezom na dohodak bez olakšice za PPDS ukupno u eurima zarada i ulog tužitelja bi iznosio 29.573,85 eura, a zarada i ulog tuženika 11.390,83 eura što daje ukupnu zaradu i ulog od 40.964,68 eura.

30.5. Potom sudski vještak prikazuje imovinu ortaštva sa pilanom, tračnom pilom i automobilom te je naveo da npr. da je vrijednost pilane s tračnom pilom i automobila sada 50% početne vrijednosti odnosno 12.322,65 EUR, zarada od 15.325,56 EUR što se umanjuje za 12.322,65 EUR (smanjenje za 50% vrijednosti pilane s tračnim pilama i automobila) te ostaje 3.002,91 EUR od čega tužitelju pripada 1.501,46 EUR, stoga tužitelju po toj varijanti pripada ukupno 35.735,18 EUR, ako bi smanjenje vrijednosti materijalnog uloga (koji iznosi 24.645,30 EUR) bilo 60% odnosno 14.787,18 EUR, tužitelj bi ostvario pravo na 7.393,59 EUR više odnosno na 36.967,44 EUR. Ukoliko bi smanjenje vrijednosti materijalnog uloga bilo 62,1845% ono bi iznosilo 15.325,56 EUR tako da ne bi bilo zarade te bi tužitelju pripadalo 37.236,63 EUR, a tuženiku 3.728,05 EUR (trošak obrade).

30.6. Nadalje sudski vještak je potom izvršio simulaciju imovine ortaštva sa pilanom i tračnom pilom te je primijenio istu metodologiju kao i kod simulacije obračuna imovine ortaštva sa pilanom s tračnom pilom i automobilom, odnosno primijenio je umanjenje vrijednosti imovine za 50% od početne vrijednosti procjenjujući ju na 10.000,00 EUR, te zaradu od 15.325,56 EUR što umanjuje za navedenih 10.000,00 EUR tako da ostaje 5.325,56 EUR od čega tužitelju pripada 2.662,78 EUR, tako da tužitelju pripada ukupno 34.573,85 EUR, a ako bi smanjenje vrijednosti materijalnog uloga bilo 60% odnosno 12.000,00 EUR, tužitelj bi ostvario pravo na 6.000,00 EUR više odnosno na 35.573,85 EUR, a ukoliko bi smanjenje vrijednosti materijalnog uloga bilo 76,6278% ono bi iznosilo 15.325,56 EUR tako da ne bi bilo zarade te bi tužitelju pripadalo 37.236,63 EUR, a tuženiku 3.728,05 EUR (trošak obrade), nakon toga je sudski vještak iskazao varijantu zaradu s manjim porezom na dohodak te utvrdio da zarada i ulog tužitelja bi iznosili 31.289,81 eura a zarada i ulog tuženika 13.106,78 eura.

30.7. Nadalje sudski vještak knjigovodstvene struke navodi da ukoliko se zarada od 18.757,47 EUR umanjuje za 12.322,65 EUR (smanjenje za 50% vrijednosti pilane s tračnim pilama i automobila), ostaje 6.434,82 EUR od čega tužitelju pripada 3.217,41 EUR, stoga bi tužitelju pripadalo ukupno 37.451,13 EUR, a ako bi smanjenje vrijednosti materijalnog uloga (koji iznosi 24.645,30 EUR) bilo 60% odnosno 14.787,18 EUR, tužitelj bi ostvario pravo na 7.393,59 EUR više odnosno na 38.683,40 EUR, te ukoliko bi smanjenje vrijednosti materijalnog uloga bilo 76,11% ono bi iznosilo 18.757,54 EUR tako da ne bi bilo zarade, tužitelju bi pripadalo 40.668,54 EUR, a tuženiku 3.728,05 EUR (trošak obrade). Potom sudski vještak istom metodologijom simulira imovinu ortaštva s pilanom s tračnom pilom (bez automobila) te navodi da uz smanjenje za 50% vrijednosti pilane s tračnim pilama, ostaje 8.757,47 EUR od čega tužitelju pripada 4.378,74 EUR, stoga tužitelju pripada ukupno 36.289,81 EUR, te ako bi smanjenje vrijednosti materijalnog uloga bilo 60% odnosno 12.000,00 EUR, tužitelj bi ostvario pravo na 6.000,00 EUR više odnosno na 37.289,81 EUR, a ukoliko bi smanjenje vrijednosti materijalnog uloga bilo 93,7875% ono bi iznosilo 18.757,50 EUR tako da ne bi bilo zarade, tužitelju bi pripadalo 40.668,54 EUR, a tuženiku 3.728,05 EUR (trošak obrade).

31. Sudski vještak knjigovodstvene struke Krešimir Strmotić prilikom usmenog izlaganja nalaza i mišljenja na ročištu 17. lipnja 2026. navodi da ostaje u cijelosti kod nalaza i mišljenja i naknadnih očitovanja te je na pitanje tužitelja kojim traži odgovor kako bi se dijelila imovina ortaštva u situaciji kada do prodaje imovine nije došlo zbog krivnje jednog od ortaka, odgovorio je da bi očitovanje o vrijednosti imovine mogao dati tek kada mu sud da uputu na koji način i po kriterijima da utvrdi vrijednost imovine, dok je tuženik na tom ročištu prigovorio nalazu i mišljenju navodeći da se temelji na nejasnim i ne provjerljivim hipotezama po načelu "što bi bilo – kad bi bilo", a uz to navodi da je u odnosu na protutužbeni zahtjev od 9. lipnja 2015. preuranjeno jer bi takvo vještačenje moglo biti samo u postupku provedbe diobe, a osim toga vještačenje se bavi i naknadom štete pa nije jasno po kojim parametrima je vještak to računao, na što je sudski vještak naveo da se jasno očitovao da nalaz sačinjava pod pretpostavkom da je sva roba prodana.

32. Sud je poklonio vjeru nalazima i mišljenjima sudskih vještaka jer su nalaze sačinili po uputama suda iz rješenja o vještačenjima te su odgovorili na bitna pitanja vezana za predmet spora i otklonili sve primjedbe stranaka.

33. Temeljem gore svih provedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj u okviru poslovne suradnje s tuženikom dao na korištenje pilanu odnosno kompletno postrojenje i pripadajući alat za rad iste, te da je predao iznos od 207.000,00 kuna i to 70.000,00 kuna 4. veljače 2006. što je predao tuženiku na ruke o čemu u sudskom spisu postoji uplatnica na stranici 3 sudskog spisa, potom je uplatio po uputi tuženika iznos od 35.000,00 kuna 13. ožujka 2006. na žiro račun broj 2485003-1100250533 i iznos od 102.000,00 kuna 10. travnja 2006. po uputi tuženika na žiro račun broj 2390001-1070000029, da se tuženik obvezao nabaviti od primljenog novca trupce i izrezati ih u dasku, što se tužitelj obvezao plasirati na tržište u inozemstvo (Njemačka i Austrija), što zbog narušenih poslovnih odnosa stranaka nije realizirano.

33.1. Tuženik svoje tvrdnje da se iznos od 70.000,00 kuna koji je tužitelj uplatio, odnosi na poseban poslovni odnosu tužitelja i tuženika, neovisno o ugovoru o poslovnoj suradnji nije ničim dokazao, a sud je poklonio vjeru iskaza tužitelja da je za taj novac tuženik trebao kupiti dasku I. klase što nije ispoštovao.

34. Temeljem odredbe čl. 647. a. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/1991, 73/1991, 111/1993, 3/1994, 7/1996, 91/1996, 112/1999 i 88/2001 – u daljem tekstu ZOO/91) koji je bio na snazi 2005. kada su stranke započele poslovnu suradnju, ugovorom o ortakluku uzajamno se obvezuju dvije ii više osoba uložiti svoj rad i/ili imovinu radi postizanja zajedničkog cilja, pri tom je ortakluk zajednica osoba i dobara bez pravne osobnosti. Temeljem odredbe čl. 647. b. st. 1. ZOO/91 imovinu ortakluka čine ulozi ortaka (glavnica), te imovina stečena poslovanjem ortakluka, a temeljem odredbe čl. 647. b. st. 4. ZOO/91 imovina ortaka koja kao ulog nije unesena u zajedničku imovinu, njegova je posebna imovina, od zajedničke odvojena, imovina. Temeljem odredbe čl. 647. š. ZOO/91 ortakluk prestaje ostvarenjem zajedničkog cilja ili ako njegovo ostvarenje postaje nemogućim, protekom vremena na koje je sklopljen ugovor o ortakluku, propašću zajedničke imovine, sporazumom ortaka te smrću odnosno prestankom postojanja te istupom ortaka, ako ortakluk čine dva ortaka, ako ih je u ortakluku više od dva, predmijeva se da u navedenim slučajevima ostali žele nastaviti ortakluk.

35. Temeljem odredbe čl. 647. u. i 647. v. ZOO/91 regulirana je dioba zajedničke imovine ortakluka, tako da članak 647. v. ZOO/91 propisuje diobu zajedničke imovine ortakluka na sljedeći način: najprije se podmiruju dugovanja ortakluka, zatim se vraćaju ulozi pri čemu se za nenovčane uloge naknađuje vrijednost koju su imali u vrijeme ulaganja, a ostatak zajedničke imovine dijeli se na ortake prema njihovim udjelima u dobiti.

36. Po stavu suda u konkretnom slučaju poslovni odnos stranaka ima obilježja ugovora o ortakluku, jer su se parnične stranke uzajamno obvezale i to tužitelj uložiti svoja novčana sredstva i imovinu, a tuženik svoj rad i objekte radi postizanja zajedničkog cilja, pri čemu je poslovodstvo bilo povjereno tuženiku, a plasman obrađenog drveta tužitelju.

37. Također proizilazi da je tužitelj predao tuženiku pilanu i drugu opremu s tim da tuženik nije izvršio svoju obvezu da dobivenim novcem kupi trupce te ih izreže u dasku odgovarajuće kvalitete koja bi se plasirala na njemačko i austrijsko tržište. Naime, iako se stranke nisu dogovorile na valjan način koju kvalitetu trupaca će tuženik kupiti, tuženik je kao dobar gospodar trebao kupiti trupce iz kojih će izrezati dasku koja se može prodati na zahtjevnom njemačkom i austrijskom tržištu. Tuženik je učinio nespornim da je kupio trupce od I. do III. klase, a tužitelj je naveo da on trupce koje je vidio su bili ravni a kada je vidio izrezanu dasku bio je iznenađen sa njezinom kvalitetom s obzirom da je prethodno vidio trupce, sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja u tom dijelu, te je poklonio vjeru iskazu tužitelja da je u blizini pilane vidio izrezanu kvalitetniju dasku za koju je shvatio da pripada obrtu u kojem radi tuženik i njegov sin te je sud poklonio vjeru iskazu tužitelja da je tuženik dasku lošije kvalitete prikazao tužitelju kao njihovu zajedničku robu koju tužitelj nije mogao plasirati na zahtjevnom inozemnom tržištu, tako da je tužitelj imao razlog za raskid ugovora u smislu odredbe čl. 124. i 128. ZOO/91 jer je on ispunio svoje preuzete obveze do trenutka plasiranja robe na tržište a tuženik nije ispunio svoju obvezu da osigura robu odgovarajuće kvalitete za inozemno tržište.

38. Neovisno o tome što Zakon o obveznim odnosima posebnim odredbama uređuje prestanak ortakluka, na predmetni ugovor imaju se primijeniti opće odredbe Zakona o obveznim odnosima o raskidu ugovora, budući da stranke nisu na valjan način definirale što će predstavljati imovinu ortakluka a što njihovu imovinu koju daju na korištenje u ortakluku te koja ne predstavlja ulog.

39. Temeljem utvrđenog činjeničnog stanja kao npr. iskaza tuženika proizilazi da on tijekom postupka navodi da pilana pripada tužitelju ali da on ima pravo zadržaja te imovine jer mu je tužitelj dužan, kasnije navodi da je suglasan da tužitelj preuzme pilanu a u konačnici navodi da je pilana imovina ortakluka. Što se tiče tuženikovih ulaganja u ovoj poslovnoj suradnji utvrđeno je da je on na svojoj nekretnini uz postojeće hale sagradio nadstrešnicu i izbetonirao svojevrsni plato, međutim ova njegova ulaganja su neodvojivo vezana za njegovu imovinu tako da se npr. ne bi niti mogla prodati prilikom diobe, a u odnosu na traktor iz priložene dokumentacije u spisu proizilazi da su vlasnici tog traktora tuženik i ŠT (njegov sin), dok za viličar proizilazi iz računa od 6. veljače 2006., da je kupac stolarska radnja u vlasništvu tuženika (iako je tuženik rekao da u to vrijeme nije bio vlasnik obrta, što isto vrijedi i za račun sa stranice 100 sudskog spisa o remontu poprečnog presjekača daske te izradu koturača za kabel brente i izradu čistaća pruge za brentu. Imovinu ortačke zajednice, po pravilima struke bi predstavljao jedino novac kojeg je tužitelj predao tuženiku i tuženikov rad radi piljenja trupaca u daske, međutim s obzirom da njihova ortačka zajednica nije u punom smislu te riječi niti profunkcionirala krivnjom tuženika, tužitelj je imao opravdanih razloga raskinuti suradnju nakon čega se imaju primijeniti odredbe ZOO/91 o pravnim posljedicama raskida ugovora.

40. Člankom 132. st. 1. ZOO/91 propisano je da raskidom ugovora obje strane su oslobođene svojih obveza, izuzev obveze na naknadu eventualne štete, a temeljem odredbe čl. 132. t. 2. ZOO/91 ako je jedna strana izvršila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo da joj se vrati ono što je dala, dok su odredbom čl. 12. ZOO/91 regulirane pretpostavke odnosno pravo jedne strane kad druga strana ne ispuni svoju obvezu da raskine ugovor a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

41. S obzirom na gore navedene odredbe ZOO/91 koje reguliraju posljedice raskida ugovora tuženik je dužan tužitelju vratiti iznos od 27.473,62 eura što odgovara iznosu novca kojeg je primio od tužitelja u iznosu od 207.000,00 kn i to neovisno o tome što je dio novca uplaćen na račun tuženikovog sina ŠT kao vlasnika obrta budući da je prema podacima Croatia banke i tuženik bio ovlaštena osoba na računu ŠT a tužitelj je uplate vršio na račune koje mu je dao tuženik.

42. Nadalje tuženik je bio dužan tužitelju predati pilanu uslijed raskida ugovora iako mu tijekom postupka osporava vlasništvo pilane, naime za stjecanje prava vlasništva na pokretninama potreban je objektivno valjan pravni posao kojem je svrha stjecanje prava vlasništva (titulus), dok se na temelju takvog pravnog posla pravo vlasništva na pokretninama stječe predajom stvari pokretnine u posjed stjecatelja (modus), a uz to iz ugovora o kupoprodaji pokretnina od 15. travnja 2008.g. vidljivo je da je tvrtka B.B.P. doo, kao vlasnik pilane prodala i predala u posjed tužitelju pilanu sa brusilicom i 10 kom brusnih traka, dok je iz izjave-priznanice od 8. prosinca 2005. vidljivo da ta tvrtka priznaje tužitelju sva prava na istim, kako tuženik, niti jednim dokazom nije ovo osporio, stav je suda da je tužitelj vlasnik istih, te je tužitelj temeljem čl. 132. st.2. ZOO/91 ovlašten tražiti povrat istoga.

43. Iz računa broj 7/06 od 09. travnja 2006.g. vidljivo i da je tužitelj od Ključavničarstva in izdelava strojev Anton Lipovšek s.p. preuzeo 5 tračnih pila, pa je stav suda da su i tračne pile vlasništvo tužitelja, te je temeljem čl. 132. st. 2. ZOO/91 tužitelj ovlašten tražiti povrat istoga.

44. Na ostalim pokretninama i to: kabelu 5x10 m2, ulje hidraulik, kružnoj pili viseća-Austrija, priboru za električnu pilu, sjekaču ručnom-NWS 7000 2007-1 kom, kliještima-NWS 300 200-1 kom, pajseru (izvlakaču čavala) NWS 700 070-1 kom, lancu 528099068 340 011-2 kom, plast. zupčaniku 161 164-2 kom, brusnim trakama, puhalici el. Ryobi res1410V 1 kom, odjeći "Makita", brusilicama ER 330 084-2 kom, tužitelj tijekom postupka nije ničim dokazao svoje vlasništvo.

45. Budući da je pilanu i take za piljenje tužitelj predao tuženiku početkom 2006., tražio njihov povrat tužbom podnesenom 23. prosinca 2008. čemu se tuženik u odgovoru na tužbu usprotivio, a tužitelj potom preinačio tužbu da traži isplatu novca za iste prihvaćena je preinačena tužba jer je nesporno da se navedena imovina nalazi u posjedu tuženika oko 20 godina a kroz koje vrijeme je tuženik istu i koristio jer je sam naveo da je povremeno koristio pilanu za potrebe stolarskog obrta koji je sada u vlasništvu njegovog sina, stoga je tuženik dužan tužitelju za predmetnu pilanu isplatiti iznos od 18.021,10 eura što u kunama iznosi 135.780,00 kn koliko je tužitelj naveo da je platio pilanu iao u računu stoji da je pilana plaćena 18.600,00 eura ali se ne može dosuditi više od onog što se traži, dok je tuženik tužitelju za preuzete trake za piljenje dužan isplatiti izos od 1.400,00 eura koliko je te trake tužitelj platio RT koji je naveo da jeon te trake isporučio a što se obvezao tuženik mu platiti, međutim odbio je to isplatiti te je prijetio policijom da bi u konačnici to platio tužitelj RT.

46. Što se tiče navoda tužitelja o automobilu kojeg je predao tuženiku, tuženiku se nije moglo naložiti da mu za isto isplati novac jer tužitelj nije dokazao vrijednost tog vozila nego je tijekom postupka navodio da vozilo vrijedi 35.000,00 kn.

47. Što se tiče dijela tužbenog zahtjev po kojem tužitelj potražuje od tuženika naknadu štete u iznosu od 65.423,54 eura valjalo je taj dio tužbenog zahtjeva odbiti budući da tužitelj nije dokazima kao npr. knjigovodstvenim vještačenjem dokazao koliku štetu je pretrpio tako npr. i sudski vještak knjigovodstvene struke navodi da se njegov nalaz o zaradi temelji na pretpostavkama, a ostali provedeni dokazi upućuju na to da u vrijeme kada su stranke imale poslovnu suradnju plasman dasaka je bio otežan jer i sam tužitelj navodi da robu takve kvalitete nije mogao prodati tako da po pravilima o teretu dokazivanja tužitelj nije dokazao koliku štetu je pretrpio.

48. Budući da je djelomično prihvaćen glavni tužbeni zahtjev o eventualnom tužbenom zahtjevu temeljem odredba čl. 188. st. 2. ZPP-a kojim tužitelj traži diobu imovine ortačke zajednice nije odlučivano.

49. Budući da je sud utvrdio da se imaju primijeniti odredbe ZOO/91 o raskidu ugovora proizlazi neosnovan protutužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje uloga stranaka u ortakluku i dioba zajedničke imovine ortakluka.

50. Što se tiče dijela protutužbenog zahtjeva kojim tuženik potražuje naknadu štete od tužitelja proizilazi također da niti on nije dokazao koliku štetu je pretrpio zbog raskida suradnje a on kao osoba koja je kriva za raskid suradnje ne ostvaruje pravno na naknadu štete temeljem odredbe čl. 128. ZOO/91.

51. Odluka o kamati iz toč. I izreke temelji se na čl. 132. st. 5. ZOO/91 kojim je propisano da strana koja vraća novac u slučaju raskida ugovora dužna je platiti zatezne kamate od dana kada je isplatu primila, dok se kamata na točku II. izreke presude mogla dosuditi od 23. prosinca 2008. budući da je na temelju provedenih dokaza utvrđeno da su u to vrijeme već nastupili uvjeti za raskid ugovora i povrat predanih pokretnina.

52. Tužiteljevo potraživanje nije u zastari temeljem odredbe čl. 371. ZOO/91 koji predviđa rok zastare od 5 godina, a također zastara ne bi nastupila niti uz primjenu čl. 376. st. 1. ZOO/91 koji predviđa rok zastare od 3 godina za naknadu štete, budući da je poslovna suradnja stranaka ugovorena u prosincu 2005., da je tužitelj novce uplaćivao tuženiku 4. veljače 2006., 23. ožujka 2006. i 10. travnja 2006. a pokretnine mu je također predao u 2006. godini, a do problema u suradnji došlo nakon toga a tužbe su predane sudu 23. prosinca 2008., tako da prigovor zastare nije osnovan.

53. Radi izloženog presuđeno je kao izreci.

54. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2., a u vezi sa čl. 155. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 78/05, 2/07, 84/08-nastavno ZPP) najprije je utvrđen postotak u kojem je svaka stranka uspjela u postupku, te je utvrđeno da je tužitelj uspio u postupku 83%, s obzirom da je u odnosu na osnovanost tužbe uspio u cijelosti a po pitanju potraživanog novca uspio je s 34% a u odnosu na protutužbu uspio je u cijelosti, što daje njegov navedeni uspjeh od 83%.

54.1. Nakon što je utvrđen uspjeh u postupku tuženika od 17%, oduzet je postotak uspjeha tužitelja od postotka uspjeha tuženika, te je utvrđeno da tužitelju treba dosuditi 66% njegovih troškova.

54.2. Tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku, a sukladno vrijednosti predmeta spora te važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23 u daljnjem tekstu Tarifa), kao trošak potreban za vođenje parnice priznat je trošak na ime sastava tužbe u spisu posl. br. P-777/08 za što se temeljem Tbr. 7. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 250 bodova, zastupanja na ročištima od 8. travnja 2009., 20. svibnja 2009., 20. studeni 2009., 6. lipnja 2012., za što se mogao priznati zatraženi trošak od 250 bodova za svako ročište, potom je priznat trošak sastava obrazloženih podnesaka od 29. svibnja 2009., 14. rujna 2009., 3. rujna 2020. (sve u predmetu P-777/08) u zatraženom iznosu od 250 bodova za svaki podnesak, zatim je priznat trošak sastav podneska od 12. studeni 2012. u zatraženom iznosu od 560,8 bodova s obzirom na povećanu vrijednost predmeta spora. Nadalje priznat je trošak zastupanja na ročištima od 13. studeni 2012. i 11. prosinca 2012. (sve u ranijem predmetu P-777/08) za što se mogao priznati temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife trošak od 1018,4 boda za svako ročište s obzirom na vrijednost predmeta spora koja je tijekom postupka povećana i trošak sastava žalbe na presudu (P-777/08) u iznosu od 1527,6 bodova temeljem Tbr. 10. toč. 1., dok nije priznat zatraženi trošak sastava žalbe na rješenje s kojom žalbom nije uspio.

54.3. Nadalje tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u predmetu P-788/08 za što se temeljem Tbr. 7. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 488 bodova s obzirom na vrijednost predmeta spora, trošak sastava podnesaka od 7. ožujka 2010. i 4. listopada 2010. u iznosu od 48,8 bodova za svaki podnesak temeljem Tbr. 8. toč. 4. Tarife, dok nije priznat trošak sastava prijedloga za izdavanje privremene mjere jer s tim zahtjevom nije uspio.

54.4. Tužitelju je također priznat trošak nastao u ranijem predmetu P-52/13 koji je oformljen vezano za razdvajanje protutužbenog zahtjeva, za što mu se mogao priznati trošak zastupanja na ročištima od 10. svibnja 2013., 10. rujna 2013. i 17. travnja 2014. za svako ročište u iznosu od 744 boda temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife s obzirom na vrijednost predmeta spora protutužbenog zahtjeva te trošak sastava obrazloženog podneska od 10. svibnja 2014.za što se temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife u iznosu od 744 boda.

54.5. Nakon ukidanja prvostupanjske presude temeljem Tbr. 8. toč. 6. Tarife tužitelju je priznat daljnji parnični trošak (za sva tri gore navedena spojena postupka kada je predmet nosio oznaku P-212/15 kod Općinskog suda u Vukovaru) za što mu je priznat trošak zastupanja na ročištu od 14. svibnja 2015. u iznosu od 1236 bodova s obzirom na povećanu vrijednost predmeta spora, a sve u skladu s Tbr. 9. toč. 1. Tarife, nakon toga priznat mu je trošak zastupanja na ročištima od 24. rujna 2015, 10. prosinca 2015., 26. siječnja 2016., 6. travnja 2016., 12. travnja 2017., 27. rujna 2018. i 24. rujna 2020. za što se temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 1500 bodova s obzirom na vrijednost predmeta spora, te je priznat trošak sastava obrazloženog podneska od 20. travnja 2016. za što se temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 1500 bodova, dok se nije mogao priznati trošak sastava žalbe na rješenje od 22. studeni 2016. jer tužitelj nije uspio sa žalbom.

54.6. Nakon gore navedenih radnji predmet je dobio posl. broj kod općinskog suda u Vinkovcima P-4/2019 te je tužitelju priznat trošak zastupanja na ročištima od 11. listopada 2022. i 17. lipnja 2026. za što se temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 1500 bodova za svako ročište, i trošak sastava obrazloženih podnesaka od 20. lipnja 2025., 7. listopada 2025. i 10. lipnja 2026. za što se temeljem Tbr. 8. toč. 1. mogao priznati iznos od 1500 bodova za svaki podnesak, što daje ukupno parnični trošak s osnova zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 55.790,00 eura s uključenim PDV-om, od čega mu se mogao dosuditi iznos od 36.821,40 eura s obzirom na njegov uspjehu postupku koji iznosi 66%.

54.7. Nadalje tužitelju je priznat trošak njegovog dolaska na dva ročišta u iznosu od 132,72 eura, trošak dolaska svjedoka RT u iznosu od 66,36 eura i trošak dolaska svjedok ĐT u iznosu od 39,82 eura koji trošak mu je neovisno o uspjehu u postupku dosuđen u cijelosti jer je bio nužan i ne ovisi o uspjehu u postupku.

54.8. Stoga je tužitelju ukupno na ime parničnog troška dosuđen iznos od 37.060,30 eura.

55. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a tužitelju je na dosuđeni parnični trošak dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja odluke s obzirom da je tužitelj postavio zahtjev za naknadom ovog troška.

U Županji, 9. srpnja 2024.

Sudac

Anica Pastović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste.

Žalba se predaje putem ovog suda pisana u tri primjerka.

Obavijest:

1. Klara Jandroković, odvjetnica u Zagrebu,

2. Dražen Štivić, odvjetnik u Županji.