REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4126/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vlatki Toplak, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB 43965974818, zastupanog po punomoćniku Anđelku Jurešku, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Jureško i Buntak, protiv tuženika GRAD ZAGREB, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB 61817894937, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 9. lipnja 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 9. srpnja 2026.

p r e s u d i o je

I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 isplatiti tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818 iznos od 84,71 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom

- na iznos od 60,99 EUR od dana 16.09.2024.g. do isplate

- na iznos od 12,65 EUR od dana 28.12.2023.g. do isplate

- na iznos od 11,07 EUR od dana 26.06.2024.g. do isplate

po kamatnoj stopi koja se do 29.12.2023.g. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena određuje, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tuženiku GRADU ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 naknaditi tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818 troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Odbija se tužitelj u cijelosti sa zahtjevom za naknadom troškova postupka. III Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom troškova postupka .

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 16. lipnja 2025. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi kako je tužitelj opskrbljivač električnom energijom za obračunsko mjerno mjesto broj 0133230721 koje se nalazi na adresi [adresa], a na kojem mjernom mjestu je evidentiran kao kupac prednik tuženika pok. TM koji je preminuo **.**.2021. te je rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-4209/21 od dana 29. kolovoza 2022. nekretnina obračunskog mjernog mjesta, sagrađena na kč. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], prešla u vlasništvo tuženika. Za predmetno mjerno mjesto temeljem izvoda iz poslovnih knjiga broj 81259252 od dana 16. rujna 2024. utvrđeno je nepodmireno potraživanje tužitelja u ukupnom iznosu od 84,71 eura koje potraživanje se odnosi na nepodmirene mjesečne novčane obveze za razdoblje od prosinca 2023. do travnja 2024. sa datumima dospijeća naznačenim na računima, kao i na račune električne energije broj 012202243460-231120-0 i 012202243460-240520-4. Nadalje, tužitelj navodi kako su računi za električnu energiju i računi koji sadrže utužene mjesečne novčane obveze izdani na ime pok. TM kao evidentiranog kupca električne energije u trenutku izdavanja računa, a koji je preminuo prije nastanka utužene obveze, iz razloga što tuženik kao novi vlasnik predmetne nekretnine nije zatražio raskid ugovora i obavijestio o promjeni vlasništva operatora sustava i tužitelja kao opskrbljivača sukladno Općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom koji su bili na snazi u trenutku promjene vlasnika, odnosno sukladno Pravilniku o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom koji je na snazi od 1. listopada 2022.

2. Tužitelj se poziva na odredbu čl. 84. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima po kojoj je vlasnik nekretnine dužan snositi sve javne obveze i terete vezane uz nekretninu, a u trenutku nastanka utužene obveze tuženik je bio vlasnik predmetne nekretnine. Osim kao vlasnik nekretnine, tužitelj smatra kako je tuženik jednako tako i kao stvarni potrošač odnosno krajnji kupac u smislu odredaba Zakona o tržištu električne energije bio u obvezi podmiriti ovdje utuženo potraživanje.

3. Uvažavajući navedeno, tužitelj predmetnom tužbom potražuje isplatu dospjelog, a nepodmirenog potraživanja u iznosu od 84,71 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos mjesečnih novčanih obveza od datuma Izvoda iz poslovnih knjiga do isplate te na iznos računa za električnu energiju od dana dospijeća naznačenog na svakom pojedinom računu do isplate , sve uz naknadu troškova ovršnog postupka.

4. Tuženik je pravovremeno podnio odgovor na tužbu navodeći kako tužitelj u tužbi traži isplatu iznosa od 84,71 eura sa zakonskom zateznom kamatom na iznose od 60,99 eura od 16. rujna 2024. do isplate, 12,65 eura od 28. prosinca 2023. do isplate i 11,07 eura od 26. lipnja do isplate. Tuženik navodi kako bi logično bilo da su to računi koje tuženik nije platio, a predmetni datumi da su datumi dospijeća tih istih računa te smatra kako se na niti jednom od tih dokumenata ne poklapa iznos sa datumom dospijeća, tako da je potpuno nejasno na temelju čega tužitelj potražuje predmetne iznose. Navodi kako iako tužitelj raspolaže Rješenjem o nasljeđivanju nije u svojim evidencijama promijenio obveznika plaćanja predmetnih računa nego i dalje vodi evidenciju na pok. RM. Smatra kako tužitelj ničime nije dokazao da se predmetno obračunsko mjesto nalazi na predmetnoj nekretnini. Nadalje navodi kako je iz izvatka iz zemljišne knjige vidljivo da je tuženik vlasnik nešto malo više od 1/3 nekretnine za koju tužitelj tvrdi da isporučuje električno energiju, pa nije jasno zašto bi tuženik plaćao za druge suvlasnike nekretnine. Ističe prigovor zastare na iznos od 12,65 eura ako je datum dospijeća kako tužitelj tvrdi 28. prosinca 2023. budući da je tužba podnesena 16. lipnja 2025., a opreza radi tuženik ističe prigovor zastare za sveukupan utuženi iznos. Tuženik predlaže odbaciti tužbu budući da je ista nejasna i nepodobna za raspravljanje, podredno predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova tuženiku.

5. Tužitelj se na navode tuženika iz odgovora na tužbu očitovao podneskom od 1. rujna 2025. kojim ističe kako je predmetni postupak pokrenuo radi nepodmirenog dospjelog potraživanja u ukupnom iznosu od 84,71 eura, a koje potraživanje se odnosi na nepodmirene račune električne energije kao i na mjesečne novčane obveze za razdoblje od prosinca 2023. do travnja 2024. sa datumima dospijeća naznačenim na računima te ističe kako je visina potraživanja u cijelosti dokazana i jasno razvidna iz dostavljenih pisanih dokaza jer se iznosi potraživanja, kao i pripadajući datumi njihova dospijeća, u potpunosti poklapaju na računima za isporučenu električnu energiju, uplatnicama kojima su evidentirane mjesečne novčane obveze, a ujedno su usklađeni i s podacima iz Izvoda iz poslovnih knjiga od dana 16. rujna 2024., kao i s karticom analitičkog knjigovodstva od dana 10. lipnja 2025. U odnosu na navode kako tužitelj nije dokazao da se predmetno obračunsko mjerno mjesto nalazi na predmetnoj nekretnini tužitelj ističe kako je na poleđini dostavljenih računa naznačeno da se obračun potrošnje odnos na obračunsko mjerno mjesto broj: 0133230721 na adresi [adresa]. U konkretnom slučaju na navedenom mjernom mjestu kao evidentirani kupac i dalje se vodi pok. TM, a koji je preminuo dana **.**.2021. kada su na snazi bili Opći uvjeti za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 103/20, 80/21) koji su odredbom čl. 35. propisivali da se u slučaju smrti fizičke osobe ili prestanka pravne osobe koja je krajnji kupac, sklapa novi ugovor o opskrbi krajnjeg kupca i novi ugovor o korištenju mreže s nasljednikom odnosno pravnim sljednikom u skladu s člankom 33. Općih uvjeta. Prema odredbi čl. 35. st. 2. Općih uvjeta iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako se iz bilo kojega razloga ne može sklopiti novi ugovor o opskrbi krajnjeg kupca te novi ugovor o korištenju mreže s nasljednikom odnosno pravnim sljednikom, fizička ili pravna osoba koja je u posjedu građevine ili dijela građevine može podnijeti postojećem opskrbljivaču zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi krajnjeg kupca zajedno sa zahtjevom za sklapanje ugovora o korištenju mreže uz priloženu odgovarajuću ispravu. Tužitelj je račune za izvršene usluge i u predmetnom vremenskom razdoblju (iako je već kupac umro) nastavio isporučivati na ime pok. kupca TM, a što među strankama nije sporno kao i činjenica da tuženik nakon stjecanja (2021.) navedene nekretnine nije tužitelja izvijestio o promjeni vlasnika te korisnika tužiteljeve usluge u predmetnoj nekretnini, ali je unatoč navedenom tužiteljevu uslugu na navedenom obračunskom mjernom mjestu koristio i to bez plaćanja ikakve naknade, a to je činio i u spornom razdoblju iz kojeg predmetna tražbina potječe. Tužitelj navodi kako nije ovlašten niti je u mogućnosti samoinicijativno ispitivati promjene krajnjih kupaca, zbog čega Opći uvjeti i sadrže pravila o promjeni kupaca na zahtjev samih kupaca koji su dužni, kao i njihovi pravni sljednici u slučaju smrti, obavijestiti tužitelja o svim nastalim promjenama. U odnosu na prigovor zastare tužitelj ističe kako je tuženik nastavio koristiti uslugu tužitelja bez njenog plaćanja tužitelju, slijedom čega je došlo do neosnovanog obogaćenja tuženika, odnosno do uvećanja vrijednosti njegove imovine na štetu imovine tužitelja za vrijednost isporučenih i neplaćenih usluga čime smatra kako je tuženik temeljem navedene odredbe dužan isplatiti tužitelju utuženi novčani iznos te pojašnjava kako je odredbom čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisana situaciju kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 2. istog članka regulirano je da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom, a koji stavak se ima primijeniti u konkretnoj situaciji budući je tuženik bez sklapanja ugovora o korištenju mreže i opskrbi električnom energijom za sebe stekao korist u vidu potrošene električne energije bez odobrenja isporučitelja električne energije (tužitelja) pa je, s obzirom na navedeno, dužan naknaditi vrijednost postignute koristi. S obzirom da tužitelj smatra kako se u konkretnom slučaju radi o potraživanju tužitelja proizašlom iz izvanugovornog obveznopravnog odnosa (instituta stjecanje bez osnove), a ne potraživanja s osnova dugovanja uslijed neplaćene naknade za utrošak električne energije temeljem ugovornog odnosa među strankama, to smatra kako se ima primijeniti petogodišnji zastarni rok.

6. Tuženik se na predmetne navode tužitelja očitovao na ročištu održanom 9. lipnja 2026. ističući kako ustraje na istaknutim prigovorima te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a da ne spori visinu utuženog potraživanja.

7. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-4209/21 od 29. kolovoza 2022., izvadak iz zemljišnih knjiga, izvadak iz poslovnih knjiga sa stanjem na dan 16. rujna 2024., te prijepis utuženih računa sa lista 12-23 spisa.

8. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a, u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev neosnovanim kao pod toč. I. izreke.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu obračunate potrošnje električne energije za stambeni prostor na adresi u [adresa], za razdoblje od prosinca 2023. do travnja 2024.

10. Među strankama nije sporna visina utuženog potraživanja, dok je sporna pasivna legitimacija, ugovorni odnos te osnova tužbenog zahtjeva kao i je li protekao zakonski rok za zastaru utuženog potraživanja.

11. Uvidom u Rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-4209/21 od 29. kolovoza 2022. sud je utvrdio kako je FM preminuo **.**.2021., a da nekretnina na adresi u [adresa] , prelazi na njegovog nasljednika Grad Zagreb, ovdje tuženika. Za istaknuti je kako navedeno proizlazi i iz izvatka iz zemljišnih knjiga.

12. Uvodom u izvoda iz poslovnih knjiga (specifikacija računa – utuženje) – vidljivo je da postoji neplaćeno potraživanje tužitelja u ukupnom iznosu od 84,71 eura koliko tužitelj i potražuje u ovršnom prijedlogu od tuženika, i to s osnova potrošnje električne energije temeljem dokumenata čije je dospijeće u razdoblju od prosinca 2023. do travnja 2024., gdje je naznačen ugovorni konto broj 2202243460, koji glasi na TM na adresi u [adresa].

13. Nadalje, sud ukazuje da iako je tužitelj dostavio Izvadak iz zemljišne knjige iz kojeg proizlazi da je tuženik suvlasnik nekretnine na navedenoj adresi [adresa], sud je prihvatio kao osnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga što tužitelj ničime nije dokazao da je upravo tuženik s njime u ugovornom odnosu za predmetno mjerno mjesto, već se pozvao na činjenicu da je tuženik nasljednik iza pok. TM za kojeg tužitelj raspolaže rješenjem o nasljeđivanju od 29. kolovoza 2022. (pravomoćno 9. rujna 2022.) i koji je preminuo **.**.2021., iz čega proizlazi kako mu je navedeni podatak bio poznat i prije utuženja no tužitelj je u utuženom razdoblju od prosinca 2023. do travnja 2024. neovisno o gore navedenom, račune za predmetnu uslugu i dalje ispostavljao na ime TM uz naznaku da se radi o kategoriji potrošnje: kućanstvo. Stoga ovaj sud smatra da je utuženo potraživanje u cijelosti neosnovano jer tužitelj nije dokazao na temelju čega bi upravo tuženik bio u obvezi isto podmiriti kraj činjenice da iz navedenoga proizlazi da tuženik prije utuženja nije niti bio pozvan na plaćanje računa za potrošenu električnu energiju na navedenoj adresi.

14. Dakle, iz navedenoga je razvidno da utuženi računi glase na treću osobu TM koji je očigledno bio korisnik nekretnine na navedenoj adresi do svoje smrti 15. travnja 2021., a time i korisnik usluge potrošnje električne energije radi čega mu je tužitelj slao račune za navedenu uslugu, no tužitelj je iste nastavio ispostavljati na ime TM i nakon smrti istog iako mu je činjenica smrti i provedenog ostavinskog postupka bila poznata budući je upravo tužitelj uz tužbu u spis dostavio rješenje o nasljeđivanju od 29. kolovoza 2022., dok se utuženi računi odnose na razdoblje od prosinca 2023. do travnja 2024 . Stoga ovaj sud smatra da tuženik, ukoliko je i evidentiran kod tužitelja kao krajnji kupac, nije dužan kraj takvog stanja stvari dokazivati činjenicu prijenosa ugovora tj. da je podnio zahtjev za privremeni prijenos prava i obveza iz ugovora o opskrbi krajnjeg kupca zajedno sa zahtjevom za privremeni prijenos prava i obveza iz ugovora o korištenju mreže u smislu odredbe čl. 11. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (Narodne novine br. 104/20 i 80/21).

15. Isto tako, valja naglasiti da tužitelj obavlja specifičnu djelatnost - pružanje usluge isporuke toplinske energije velikom broju fizičkih i pravnih osoba i da korisnike utvrđuje prema svojoj evidenciji.

16. Na temelju odredbe čl. 10. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 155/23, dalje ZOO) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običaja (pažnja dobrog stručnjaka), pa je tužitelj kao pružatelj navedene usluge dužan valjano voditi svoje evidencije i sukladno navedenom vršiti valjanu obračun i naplatu predmetne usluge, kao i pridržavati se načela savjesnosti i poštenja sukladno odredbi čl. 12. ZOO-a.

17. Sud smatra kako tužitelj nije dokazao postojanje pravnog odnosa iz kojeg bi za tuženika proizašla obveza plaćanja utuženih računa za isporučenu električnu energiju. Sama činjenica da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine te da nakon smrti dotadašnjeg kupca nije obavijestio tužitelja o nastaloj promjeni ne predstavlja, sama za sebe, pravnu osnovu za nastanak njegove obveze plaćanja cijene isporučene električne energije. Odredba članka 35. Općih uvjeta uređuje postupanje u slučaju smrti krajnjeg kupca i sklapanje novog ugovora o opskrbi, ali iz nje ne proizlazi da vlasnik nekretnine koji nije ugovorna strana odgovara za obveze nastale isporukom električne energije nakon smrti dotadašnjeg kupca.

18. Nadalje, u odnosu na navode tužitelja kako se u predmetnom postupku radi o stjecanju bez osnove, sud ukazuje kako smatra da provedenim postupkom nisu dokazana pretpostavke odgovornosti po osnovi stjecanja bez osnove, budući da tužitelj nije dokazao da je tuženik ostvario bilo kakvu imovinsku korist na račun tužitelja niti da postoji uzročna veza između propusta tuženika da obavijesti tužitelja o smrti krajnjeg kupca i nastanka utužene tražbine.

19. Kako tužitelj nije dokazao odlučne činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, a teret dokazivanja tih činjenica bio je na tužitelju, sud je, primjenom odredbe članka 221.a Zakona o parničnom postupku, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan te odlučio kao u točki I. izreke.

20. Za istaknuti je kako sud slijedom navedenog, nije razmatrao ostale prigovore tuženika.

21. Obzirom je tužitelj odbijen u pogledu glavnog potraživanja time je isti odbijen i u pogledu svih sporednih potraživanja, zakonskih zateznih kamata i zatraženih troškova postupka, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a.

22. Nadalje, iako primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženik ima pravo na naknadu troškova postupka, sud ukazuje kako je tuženik zatražio samo trošak sudske pristojbe na prigovor no kako se navedena pristojba naplaćuje tek po pravomoćno okončanom postupku, u kojoj fazi ovaj postupak nije, te kako tuženiku nije niti naloženo plaćanje navedene sudske pristojbe, to navedeni trošak nije niti nastao, čime je odlučeno o trošku tuženika kao u točki III. izreke.

Zagreb, 9. srpnja 2026.

Sudac:

Vlatka Toplak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u 3 istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. Zakona o parničnom postupku).

DNA:

- tužitelju po pun. uz nalog za platež sudske pristojbe na presudu

- tuženiku

U Zagrebu, dana 9. srpnja 2026. godine

Viši sudski savjetnik - specijalist: Lidija Đogaš Batovanja