Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj: Gž Ovr-245/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Osijeku, po sucu Biserki Trstenjak-Opačak, kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Čistoća d.o.o., OIB: 02371889218, Ulica Ognjena Price 13, Varaždin, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Jelakoviću, odvjetniku iz OD Jelaković & partneri j.t.d. iz Varaždina, protiv ovršenice IM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade troškova izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu poslovni broj Ovr-2894/2025-2 od 15. prosinca 2025., 9. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Žalba ovrhovoditelja odbija se neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu poslovni broj Ovr-2894/2025-2 od 15. prosinca 2025., u pobijanom dijelu u kojem je ovrhovoditeljev zahtjev za naknadu troškova odbijen kao neosnovan.
II. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava žalbe odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:
"Nalaže se ovršenici IM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da ovrhovoditelju ČISTOĆA d.o.o., [adresa], OIB:02371889218, naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 46,88 EUR (četrdeset šest eura i osamdeset osam centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene kamatne stope u skladu s člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova ovrhovoditelja odbija kao neosnovan."
2. Ovo rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija ovrhovoditelj u odbijajućem dijelu izreke rješenja iz razloga određenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 125/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., 146/25 – dalje ZPP), u svezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., – Odluka USRH, 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. -dalje: OZ), s prijedlogom da se rješenje preinači, uz naknadu troška za sastav žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje, postupak koji mu je prethodio kao i žalbene navode ovrhovoditelja, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
5. Odredbom čl. 14. st. 4. OZ-a, je propisano da je ovršenik dužan naknaditi ovrhovoditelju troškove koji su bili potrebni za ovrhu.
6. U konkretnom slučaju je nesporno da je zahtjev za izvansudsku ovrhu podnesen FINI na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika donesenog na temelju vjerodostojne isprave.
7. Sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 14. st. 4. OZ-a, kada je odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova za pribavu klauzule pravomoćnosti i ovršnosti.
7.1. U žalbi ovrhovoditelj ističe da je trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti bio nužan da bi ovrhovoditelj mogao zatražiti provedbu ovrhe, slijedom čega mu je prvostupanjski sud bio dužan priznati navedeni trošak, sukladno odredbi Tbr. 36. st. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/2023 – dalje: Tarifa), u iznosu od 50,00 eura i PDV od 12,50 eura ili ukupno 62,50 eura.
8. Sukladno Tbr. 36. toč. 2. Tarife, odvjetniku pripada nagrada za izvid ili pribavu pravomoćnosti ili izvršnosti presude, rješenja i platnih naloga, međutim, u konkretnom slučaju se radi o rješenju o ovrsi koje je izdao javni bilježnik na temelju vjerodostojne isprave, te prema odredbi čl. 283. st. 1. i st. 4. OZ-a, javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja izdaje potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi i dostavlja ju ovrhovoditelju.
9. Iz naprijed navedenog slijedi da ovrhovoditelj nije morao poduzimati nikakve radnje radi ishođenja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi donesenog na temelju vjerodostojne isprave, pa se ne radi o trošku koji je bio nužan za provođenje ovrhe, a koji bi onda u smislu čl. 14. st. 4. OZ-a, ovršenik bio dužan naknaditi.
10. Slijedom navedenog, žalbu ovrhovoditelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje u odbijajućem dijelu izreke rješenja na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.
11. Ovrhovoditelju nije priznat trošak žalbenog postupka, jer nije uspio sa žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP-a, u vezi čl. 14. st. 4. OZ-a).
12. U preostalom, ne pobijanom usvajajućem dijelu, rješenje ostaje neizmijenjeno.
Osijek, 9. srpnja 2026.
Sutkinja
Biserka Trstenjak-Opačak