REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: K-114/2026-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, u vijeću sastavljenom od suca toga suda Igora Kanajeta, kao predsjednika vijeća, te Anemarije Kovačiček i Ivana Dolački, kao sudaca porotnika i članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Maričić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog JDJ, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj KO-DO-60/2026 od 13. travnja 2026., zbog kaznenog djela iz čl. 326. stavka 1 i 2 i dr. Kaznenog zakona, nakon raspravljanja dovršenog 7. srpnja 2026., dana 9. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Okrivljeni JDJ, MBS: [matični broj subjekta], sin JD i MDJ, rođene J, rođen **.**.1995. u [adresa], državljanin Rumunjske, sa prebivalištem u [adresa], Com. Golaiesti, Sat. M, [adresa],

k r i v  j e

što je

- dana 26. ožujka 2026. oko 04,40 sati na autocesti A3 kod odmorišta Novoselec - sjever od strane policije bio zatečen u prijevozu osmero stranih državljana bez identifikacijskih isprava od kojih su šestero bili državljani Afganistana, jedan državljanin Nepala te jedan državljanin Pakistana za koje osobe je znao da su ilegalno ušle na teritorij Republike Hrvatske, a koje osobe je ranije, u cilju stjecanja nepripadne imovinske koristi stavio u automobil Opel Astra, slovačkih registarskih oznaka [registarska oznaka] i to na način da je dvojicu od njih ugurao u prtljažnik vozila koji prostor nije namijenjen za prijevoz osoba te nema mogućnost za otvaranje vrata iznutra, niti sjedišta i sigurnosne pojaseve te sa njima krenuo autocestom prema zapadnoj granici Republike Hrvatske na kojem putu su ga policijski službenici uporabom svjetlosnih i zvučnih signala na službenom vozilu još kod čvora Slavonski Brod pokušali zaustaviti, ali se isti oglušio na izdana upozorenja nastavivši voziti automobil sa migrantima daljnjih skoro sat i pol vremena brzinom koja je i prelazila 50 km/h iznad dopuštene brzine kretanja vozila po autoputu od 130km/h i to brzinom od 184 km/h, koja je pritom bila i snimljena kamerom ugrađenom u policijskom vozilu „presretač” koje ga je za to vrijeme pratilo, a prilikom kojeg bježanja od policije je ugrozio kako živote i tijela migranata koje je pritom prevozio u automobilu tako i živote i tijela drugih vozača i putnika na autocesti, sve dok naposljetku nije bio zaustavljen po policiji i to tek nakon što je kod odmorišta Novoselec-sjever izišao iz vozila i dao se u bijeg.

- dakle, iz koristoljublja omogućio drugim osobama nedozvoljeno se kretati u Republici Hrvatskoj, a pri počinjenju djela je sa osobama postupano na nečovječan i ponižavajući način te kao sudionik u cestovnom prometu iz obijesti teško kršio propise o sigurnosti prometa vozeći brzinom koja prelazi pedeset km/h u području s naznačenim ograničenjem brzine i time izazvao opasnost za život i tijelo ljudi,

- čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitog ulaženja, kretanja, i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po članku 326. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona (''Narodne Novine'' br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, 136/25, dalje: KZ/11), te kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – obijesnom vožnjom u cestovnom prometu, opisano i kažnjivo po članku 226. KZ/11.

Te sud okrivljenom JDJ

za kazneno djelo iz čl. 326 st. 1 i 2 KZ-a/11 temeljem istih članova

u t v r đ u j e

KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 3 (TRI) GODINE

a za kazneno djelo iz čl. 226 KZ-a/11 temeljem istog člana

u t v r đ u j e

KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

te sud temeljem čl. 51 KZ-a/11 okrivljenog

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 3 (TRI) GODINE I 11 (JEDANEST) MJESECI

u koju mu se temeljem č. 54 KZ/11 ima uračunati vrijeme lišenja slobode počev od 26. ožujka 2026. pa nadalje.

Temeljem čl. 148 st. 6 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljenik se oslobađa obveze plateža troškova ovog kaznenog postupka.

Obrazloženje

Uvodno citiranom optužnicom pokrenut je kazneni postupak protiv okrivljenog.

Pozvan očitovati se o optuženju, okrivljen i je je izjavio da se smatra krivim za djela za koja je optužen.

Pozvan iznijeti obranu okrivljeni u bitnom iskazuje žaljenje što je počinio inkriminacije i iskazuje svijest koliko je krivo postupio. Izvanbračna žena mu živi u [adresa], s njom ima dvoje maloljetne djece a u Češkoj je imao stalni posao u automobilskoj tvrtki Škoda. Nije znao da čini kazneno djelo prijevozom navedenih osoba, rečeno mu je da oni imaju dokumente, nije naplatio uslugu prijevoza, ali usluga mu je utoliko plaćena što mu je treća osoba trebala platiti gorivo nekoliko dana nakon izvršenja usluge iznosom od 50,00 do 100,00 eura. Ne zna na koju lokaciju je trebao dovesti osobe koje je vozio, a od policije je bježao zbog stresa, emocionalne rekacije.

U dokaznom postupku pročitan je spis, kaznena prijava (list 1-2 spisa), izvješća i zabilješka samo u odnosu na neposredna opažanja i konstatacije policije (list 10 -13, 18, 25-26, 39-44 spisa), zapisnik i potvrde privremenog oduzimanja predmeta (list 14- 16 spisa), izjave o osobnim podacima stranca (list 27-34 spisa), konstatirano postojanje sedam komada DVD-a (list 38 spisa).

U postupku su saslušani svjedoci MD (list 69 spisa) i AD (list 70-71 spisa).

Saslušana kao svjedok MD u bitnom ističe da je iz Pakistana otputovala u Makedoniju, potom došla u BiH te je agent u kampu organizirao njen put u Hrvatsku, bila je u grupi od desetak ljudi, dolaskom u Hrvatsku vozilom u kojem su zatečeni po policiji putovali su prema Zagrebu, tada ih je bilo osme ro, ona je sjedila na stražnjoj klupi s još četiri osobe, jedna osoba je sjedila naprijed, a dvije se bile u gepek, njen krajnji cilj je bila Italija, njen put je plaćen, ne zna tko je platio niti koliko. U vozilo su ušli po noći, misli da je bila ponoć, s vozačem nisu razgovarali.

Saslušan kao svjedok AD u bitnom ističe da je krenuo iz Irana u Tursku, prošao Grčku, Makedoniju, Srbiju, BiH od kuda je krenuo u Hrvatsku čiju granicu su prešli čamcem, potom došli do automobila, bilo ih je osmero on je sjedio na stražnjem sjedalu s još tri osobe, jedna je sjedila naprijed, a tri u gepeku, nastavno su zaustavljeni po policiji. Njegov krajnji cilj bila je Francuska a za put je u agenciji u Iranu platio oko 1.100,00 eura, nastavio je plaćanja i u drugim zemljama kroz koje je prolazio, u Hrvatskoj nije komunicirao s vozačem i ništa mu nije platio, u vozilo su ušli po noći, moguće oko ponoći, vozilo se potom kretalo brzo oko 100-120 kilometara na sat.

Temeljem rezultata provedenog dokaznog postupka ocjene svakog dokaza zasebno i u međusobnoj povezanosti te uspoređujući isto s obranom okrivljenog sud je utvrdio da su ostvareni kako subjektivni tako i objektivni elementi procesuiranih kaznenih djela te da ih je okrivljeni ostvario svojim radnjama.

Sve što je u inkriminaciji opisano ujedno je i stvarnost koja se na takav način i dogodila. Isto slijedi iz iskazivanja svjedoka a i dijela obrane okrivljenika, koja iskazivanja su skladna cjelokupnoj materijalnoj dokumentaciji spisa povezanoj s kaznenim prijavljivanjem.

Time je sud vjerodostojnim ocijenio i sve provedene dokaze, ocijenivši da je materijalna dokumentacija sačinjena od ovlaštenih osoba te iskazuje o svemu o čemu svojom svrhom mora iskazivati i temeljem koje se također dinamika događanja može pratiti, a ono što je u tako navedenoj materijalnoj dokumentaciji zapisano ujedno je skladno iskazima svjedoka, koji su prihvatljivo iskazali o svemu što mogu i moraju znati obzirom na mogućnost saznavanja o činjenicama, saznanja su neposredna i nema pokazatelja da svjedoci stvarnost ne doživljavaju ispravno, te je temeljem takove činjeničnopravne ukupnosti okrivljeni imao i morao imati svijest o stvarnosti i namjeru kaznena djela počiniti te ih i počinio jer su radnje koje je poduzeo radnje koristoljubivog omogućavanja protuzakonitog kretanja u Hrvatskoj odnosno obijesne vožnje u cestovnom prometu, koje radnje su se također kao stvarnost dogodile.

Stoga nije prihvaćen dio obrane koji negira inkriminacije, protuslovan je i iskazanom žaljenju, neprihvatljivo je da se ne zna da su opisane radnje protupravne ,te je okrivljeni slijedom svojih osobnih i statusnih podataka morao znati za protupravnost, nije prihvatljivo niti ublažavanje inkriminacija, te time okrivljeni nije afirmirao neku drugu prihvatljivu stvarnost.

Odlučujući o vrsti i visini kazne sud je primijenio odredbe čl. 41 i čl. 47 KZ-a. Pri tome je u sveukupnosti posebice cijenio i vrijednost zaštićenih dobara, budući kršenje oba dobra dovode do tragičnih posljedica uključivo i smrtne, koje su ovdje srećom izostale, okrivljenom nedostaje cjelovita i time potpuna samokritika te će obzirom na njegove socioekonomske prilike koje su mogle biti utvrđene, izrečena jedinstvena kazna zatvora kao rezultat pojedinačno utvrđenih kazni zatvora , ostvariti svrhu generalne i specijalne prevencije.

Temeljem čl. 54 KZ/11 okrivljenom se u izrečenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme lišenja slobode počev od 26. ožujka 2026. pa nadalje , jer je to njegovo zakonsko pravo.

Temeljem čl. 148 st. 6 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljenik se oslobađa obveze plateža troškova ovog kaznenog postupka jer slijedi da je slabijeg imovnog stanja.

Uslijed obrazloženog cjelovito je presuđeno kao u izreci.

Velika Gorica, 9. srpnja 2026.

SUDAC:

Igor Kanajet

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude postoji pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka iste, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. ODO u Velikoj Gorici

2. Okrivljeni putem Zatvora u Zagrebu, nakon prijevoda

3. Branitelj odvjetnik Matej Penić

4. Tumač Lorena Juršić