Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-461/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Goranu Škugoru, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., OIB: 83416546499, Folnegovićeva ulica 1, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Andrej Šooš Maceljski, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženice RG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa suprug KG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-608/2022-22 od 26. ožujka 2026., dana 9. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženice RG kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-608/2022-22 od 26. ožujka 2026. u točki II. izreke u dijelu u kojem je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Samoboru Slavka Remenarića poslovni broj Ovrv-4077/2022, UPP/OS-Ovrv-246/2022 od 21. rujna 2022. kojim je naloženo tuženici RG da tužitelju Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. isplati
- 0,66 eura sa zateznim kamatama tekućim od 23. siječnja 2021.
- 12,87 eura sa zateznim kamatama tekućim od 24. srpnja 2021. do isplate.
II. Odbacuje se žalba tuženice RG podnesena protiv točke I. izreke presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-608/2022-22 od 26. ožujka 2026. kao nedopuštena.
III. Preinačava se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-608/2022-22 od 26. ožujka 2026. u točki III. izreke i rješava:
Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
r i j e š i o j e
Ukida se točka II. izreke presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-608/2022-22 od 26. ožujka 2026. u dijelu u kojem je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Samoboru Slavka Remenarića poslovni broj Ovrv-4077/2022, UPP/OS-Ovrv-246/2022 od 21. rujna 2022. kojim je naloženo tuženici RG da tužitelju Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. isplati 4,42 eura sa zateznim kamatama tekućim od 23. siječnja 2021. i u tom dijelu se tužba odbacuje kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Samoboru Slavka Remenarića poslovni broj Ovrv-4077/2022, UPP/OS-Ovrv-246/2022 od 21. rujna 2022. kojim je naloženo tuženoj da isplati tužitelju iznos od 8,51 eura (64,16 kuna) sa zateznim kamatama tekućim od 24. listopada 2020. do isplate te je tužbeni zahtjev odbijen u tom dijelu (točka I. izreke), održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Samoboru Slavka Remenarića poslovni broj Ovrv-4077/2022, UPP/OS-Ovrv- 246/2022 od 21. rujna 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženoj da isplati tužitelju iznos od 17,95 eura sa zateznim kamatama koje na iznos od 5,08 eura (38,30 kuna) teku od 23. siječnja 2021., a na iznos od 12,87 eura (96,97 kuna) od 24. srpnja 2021. (točka II. izreke) i naloženo je tuženici da tužitelju plati trošak postupka u iznosu od 58,17 eura (točka III. izreke).
2. Protiv te presude žali se tuženica navodeći da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da je sve račune platila i prije dospijeća. Predlaže da županijski sud preinači presudu i odbije tužbeni zahtjev i oslobodi je svih tražbina i troškova.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Budući da se u ovom parničnom predmetu s obzirom na vrijednost predmeta spora radi o sporu male vrijednosti u smislu čl. 458. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje u tekstu: ZPP), ovaj drugostupanjski sud je vodio računa o odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a koja propisuje da se presuda, odnosno rješenje kojim se dovršava spor u postupku u ovakvoj vrsti spora može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5 ., 6., 8., 9., 10. i 11. istog zakona, kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga žalbeni navodi tuženice da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao jer za to ne postoji zakonska osnova.
5. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud utvrdio je kako nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP - a, a sud prvog stupnja pravilno je primijenio i materijalno pravo.
6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati iznos od 26,46 eura sa zateznim kamatama na ime neplaćenih računa za potrošnju vode u iznosu od 8,51 eura s dospijećem 23. listopada 2020., 5,08 eura s dospijećem 22. siječnja 2021. i 12,87 eura s dospijećem 23. srpnja 2021.
7. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 8,51 eura sa zateznim kamatama za [broj] iz razloga što je navedeno potraživanje tužitelja zastarjelo prije podnošenja tužbe (odnosno prijedloga za ovrhu). Odredbom čl. 358. st. 3. ZPP-a je propisano da je žalba nedopuštena ako osoba koja ju je podnijela nema pravnog interesa za podnošenje žalbe. Budući da je točkom I. izreke prvostupanjske presude odbijen tužbeni zahtjev, tada tuženica ne može očekivati nikakvu pravnu korist od žalbe na taj dio presude pa onda nema pravni interes za njeno podnošenje. Stoga je žalbu tuženice protiv točke I. izreke prvostupanjske presude trebalo odbaciti kao nedopuštenu (točka II. izreke ove drugostupanjske presude).
8. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako je tuženik u obvezi platiti dugovani iznos od 0,66 eura sa zateznim kamatama tekućim od 23. siječnja 2021. za [broj] (za prosinac 2020.) te iznos od 12,87 eura sa zateznim kamatama tekućim od 24. srpnja 2021. za [broj] (za lipanj 2021.) sukladno čl. 42. i 43. Zakona o vodnim uslugama ("Narodne novine", broj 66/19).
9. Tužitelj je u tužbi (prijedlogu za ovrhu) tražio isplatu iznosa od 5,08 eura (38,30 kuna) za [broj] sa zateznim kamatama tekućim od 22. siječnja 2021. kao dana dospijeća računa. Iz prvostupanjskog spisa (stranice 95-106 spisa) je, međutim, vidljivo da je između stranaka vođen postupak poslovni broj Povrv-1277/2021 u kojem je tužitelj tražio isplatu iznosa od 1.017,76 kuna na ime neplaćenih računa za potrošnju vode. Među tim računima je i [broj] s datumom dospijeća 22. siječnja 2021. u iznosu od 38,30 eura. U tom postupku je donesena pravomoćna presuda poslovni broj Povrv-1277/2021-14 od 26. veljače 2024. kojom je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti.
9.1. Odredbom čl. 333. st. 2. ZPP-a je propisano da prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena, i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.
9.2. Dakle, u ovom postupku tužitelj traži naplatu iznosa od 5,08 eura odnosno 38,30 kuna za [broj] s datumom dospijeća 22. siječnja 2021. odnosno traži naplatu za isti račun o kojem je već pravomoćno odlučeno u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj Povrv-1277/2021. Međutim, budući da je u tom postupku presudom poslovni broj Povrv-1277/2021-14 od 26. veljače 2024. sud odbio tužbeni zahtjev za iznos od 33,30 kuna umjesto pravilno 38,30 kuna, razvidno je da o iznosu od 5,00 kuna (odnosno 0,66 eura) za [broj] nije pravomoćno odlučeno. Odredbom čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP-a je propisano da bitna povreda postupka postoji uvijek ako je odlučeno o zahtjevu o kojem je već pravomoćno presuđeno, a prema čl. 365. st. 2. ZPP-a, sud na tu bitnu povredu parničnog postupka pazi po službenoj dužnosti.
9.3. Stoga je sukladno odredbi čl. 369. st. 2. ZPP-a ovim drugostupanjskim rješenjem prvostupanjska presuda ukinuta u pobijanom dijelu točke II. izreke kojom je ponovo odlučeno o iznosu od 4,42 eura (33,30 kuna) i u tom dijelu je tužba odbačena kao nedopuštena.
10. Imajući u vidu navedeno utvrđenje, razvidno je da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a kada je smatrao da je tužitelj u sporu uspio sa 67,83 % od svog tužbenog zahtjeva, a tuženica u odnosu na 32,17 %. Naime, tužitelju je od prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 26,46 eura, dosuđen iznos od 13,53 eura iz čega proizlazi da je u postupku uspio s oko 50 %. Odredbom čl. 154. st. 4. ZPP-a je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove. Stoga je ovaj drugostupanjski sud preinačio točku III. izreke prvostupanjske presude kojom je naloženo tuženici da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka te odlučio da sukladno citiranoj odredbi ZPP -a svaka stranka snosi svoje troškove (točka III. izreke ove drugostupanjske presude).
U Velikoj Gorici 9. srpnja 2026.
Sudac
Goran Škugor
