Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-381/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Škugora, predsjednika vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Adele Turkalj, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Ergotiću, odvjetniku u Vinkovcima, Glagoljaška 16, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 22694857747, zastupanoga po punomoćniku Ivici Šimundiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o. Zagreb, Ul. Grada Vukovara 84, Pisarnica Osijek, Ivana Gundulića 5b, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima Stalna služba u Županji poslovni broj Pn-73/2023-83 od 13. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženog Adriatic osiguranje d.d. Zagreb kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima Stalna služba u Županji poslovni broj Pn - 73/2023-83 od 13. siječnja 2025. u točki I. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev:

1) za isplatom iznosa od 16.859,64 eura,

2) za isplatom iznosa od 76.423,08 eura sa zateznim kamatama i to za:

- svibanj 2013. na neto iznos od 265,45 eura od 15. lipnja 2013. do isplate, a na iznos od 217,20 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- lipanj 2013. neto iznos od 265,45 eura od 15. srpnja 2013. do isplate, a na iznos od 217,20 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- srpanj 2013. neto iznos od 265,45 eura od 15. kolovoza 2013. do isplate, a na iznos od 217,20 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- kolovoz 2013. neto iznos od 265,45 eura od 15. rujna 2013. do isplate, a na iznos od 217,20 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- rujan 2013. neto iznos od 265,45 eura od 15. listopada 2013. do isplate, a na iznos od 217,20 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- listopad 2013. neto iznos od 265,45 eura od 15. studenog 2013. do isplate, a na iznos od 217,20 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- studeni 2013. neto iznos od 265,45 eura od 15. prosinca 2013. do isplate, a na iznos od 217,20 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- prosinac 2013. neto iznos od 265,45 eura od 15. siječnja 2014. do isplate, a na iznos od 217,20 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- siječanj 2014. neto iznos od 265,45 eura od 15. veljače 2014. do isplate, a na iznos od 239,23 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- veljača 2014. neto iznos od 265,45 eura od 15. ožujka 2014. do isplate, a na iznos od 239,23 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- ožujak 2014. neto iznos od 265,45 eura od 15. travnja 2014. do isplate, a na iznos od 239,23 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- travanj 2014. neto iznos od 265,45 eura od 15. svibnja 2014. do isplate, a na iznos od 239,23 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- svibanj 2014. neto iznos od 265,45 eura od 15. lipnja 2014. do isplate, a na iznos od 239,23 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- lipanj 2014. neto iznos od 265,45 eura od 15. srpnja 2014. do isplate, a na iznos od 239,23 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- srpanj 2014. neto iznos od 265,45 eura od 15. kolovoza 2014. do isplate, a na iznos od 239,23 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- kolovoz 2014. neto iznos od 265,45 eura od 15. rujna 2014. do isplate, a na iznos od 239,23 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- rujan 2014. neto iznos od 265,45 eura od 15. listopada 2014. do isplate, a na iznos od 239,23 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- listopad 2014. neto iznos od 265,45 eura od 15. studenog 2014. do isplate, a na iznos od 239,23 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- studeni 2014. neto iznos od 265,45 eura od 15. prosinca 2014. do isplate, a na iznos od 239,23 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- prosinac 2014. neto iznos od 265,45 eura od 15. siječnja 2015. do isplate, a na iznos od 239,23 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- siječanj 2015. neto iznos od 265,45 eura od 15. veljače 2015. do isplate, a na iznos od 217,20 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- veljača 2015. neto iznos od 265,45 eura od 15. ožujka 2015. do isplate, a na iznos od 217,20 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- ožujak 2015. neto iznos od 265,45 eura od 15. travnja 2015. do isplate, a na iznos od 217,20 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- travanj 2015. neto iznos od 265,45 eura od 15. svibnja 2015. do isplate, a na iznos od 217,20 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

svibanj 2015. neto iznos od 265,45 eura od 15. lipnja 2015. do isplate, a na iznos od 217,20 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- lipanj 2015. neto iznos od 265,45 eura od 15. srpnja 2015. do isplate, a na iznos od 217,20 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- srpanj 2015. neto iznos od 265,45 eura od 15. kolovoza 2015. do isplate, a na iznos od 217,20 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- kolovoz 2015. neto iznos od 265,45 eura od 15. rujna 2015. do isplate, a na iznos od 217,20 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- rujan 2015. neto iznos od 265,45 eura od 15. listopada 2015. do isplate, a na iznos od 217,20 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- listopad 2015. neto iznos od 265,45 eura od 15. studenog 2015. do isplate, a na iznos od 217,20 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- studeni 2015. neto iznos od 265,45 eura od 15. prosinca 2015. do isplate, a na iznos od 217,20 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- prosinac 2015. neto iznos od 265,45 eura od 15. siječnja 2016. do isplate, a na iznos od 217,20 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- siječanj 2016. neto iznos od 265,45 eura od 15. veljače 2016. do isplate, a na iznos od 255,55 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- veljača 2016. neto iznos od 265,45 eura od 15. ožujka 2016. do isplate, a na iznos od 255,55 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- ožujak 2016. neto iznos od 265,45 eura od 15. travnja 2016. do isplate, a na iznos od 255,55 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- travanj 2016. neto iznos od 265,45 eura od 15. svibnja 2016. do isplate, a na iznos od 255,55 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- svibanj 2016. neto iznos od 265,45 eura od 15. lipnja 2016. do isplate, a na iznos od 255,55 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- lipanj 2016. neto iznos od 265,45 eura od 15. srpnja 2016. do isplate, a na iznos od 255,55 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- srpanj 2016. neto iznos od 265,45 eura od 15. kolovoza 2016. do isplate, a na iznos od 255,55 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- kolovoz 2016. neto iznos od 265,45 eura od 15. rujna 2016. do isplate, a na iznos od 255,55 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- rujan 2016. neto iznos od 265,45 eura od 15. listopada 2016. do isplate, a na iznos od 255,55 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- listopad 2016. neto iznos od 265,45 eura od 15. studenog 2016. do isplate, a na iznos od 255,55 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- studeni 2016. neto iznos od 265,45 eura od 15. prosinca 2016. do isplate, a na iznos od 255,55 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- prosinac 2016. neto iznos od 265,45 eura od 15. siječnja 2017. do isplate, a na iznos od 255,55 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- siječanj 2017. neto iznos od 265,45 eura od 15. veljače 2017. do isplate, a na iznos od 272,38 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- veljača 2017. neto iznos od 265,45 eura od 15. ožujka 2017. do isplate, a na iznos od 272,38 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- ožujak 2017. neto iznos od 265,45 eura od 15. travnja 2017. do isplate, a na iznos od 272,38 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- travanj 2017. neto iznos od 265,45 eura od 15. svibnja 2017. do isplate, a na iznos od 272,38 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- svibanj 2017. neto iznos od 265,45 eura od 15. lipnja 2017. do isplate, a na iznos od 272,38 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- lipanj 2017. neto iznos od 265,45 eura od 15. srpnja 2017. do isplate, a na iznos od 272,38 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- srpanj 2017. neto iznos od 265,45 eura od 15. kolovoza 2017. do isplate, a na iznos od 272,38 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- kolovoz 2017. neto iznos od 265,45 eura od 15. rujna 2017. do isplate, a na iznos od 272,38 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- rujan 2017. neto iznos od 265,45 eura od 15. listopada 2017. do isplate, a na iznos od 272,38 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- listopad 2017. neto iznos od 265,45 eura od 15. studenog 2017. do isplate, a na iznos od 272,38 eura od 15. studenoga 2013. do isplate,

- studeni 2017. neto iznos od 265,45 eura od 15. prosinca 2017. do isplate, a na iznos od 272,38 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- prosinac 2017. neto iznos od 265,45 eura od 15. siječnja 2018. do isplate, a na iznos od 272,38 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- siječanj 2018. neto iznos od 265,45 eura od 15. veljače 2018. do isplate, a na iznos od 304,76 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- veljača 2018. neto iznos od 265,45 eura od 15. ožujka 2018. do isplate, a na iznos od 304,76 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- ožujak 2018. neto iznos od 265,45 eura od 15. travnja 2018. do isplate, a na iznos od 304,76 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- travanj 2018. neto iznos od 265,45 eura od 15. svibnja 2018. do isplate, a na iznos od 304,76 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- svibanj 2018. neto iznos od 265,45 eura od 15. lipnja 2018. do isplate, a na iznos od 304,76 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- lipanj 2018. neto iznos od 265,45 eura od 15. srpnja 2018. do isplate, a na iznos od 304,76 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- srpanj 2018. neto iznos od 265,45 eura od 15. kolovoza 2018. do isplate, a na iznos od 304,76 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- kolovoz 2018. neto iznos od 265,45 eura od 15. rujna 2018. do isplate, a na iznos od 304,76 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- rujan 2018. neto iznos od 265,45 eura od 15. listopada 2018. do isplate, a na iznos od 304,76 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- listopad 2018. neto iznos od 265,45 eura od 15. studenog 2018. do isplate, a na iznos od 304,76 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- studeni 2018. neto iznos od 265,45 eura od 15. prosinca 2018. do isplate, a na iznos od 304,76 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- prosinac 2018. neto iznos od 265,45 eura od 15. siječnja 2019. do isplate,a na iznos od 304,76 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- siječanj 2019. neto iznos od 265,45 eura od 15. veljače 2019. do isplate, a na iznos od 304,76 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- veljača 2019. neto iznos od 265,45 eura od 15. ožujka 2019. do isplate, a na iznos od 304,76 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- ožujak 2019. neto iznos od 265,45 eura od 15. travnja 2019. do isplate, a na iznos od 304,76 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- travanj 2019. neto iznos od 265,45 eura od 15. svibnja 2019. do isplate, a na iznos od 304,76 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- svibanj 2019. neto iznos od 265,45 eura od 15. lipnja 2019. do isplate, a na iznos od 304,76 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- lipanj 2019. neto iznos od 265,45 eura od 15. srpnja 2019. do isplate, a na iznos od 304,76 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- srpanj 2019. neto iznos od 265,45 eura od 15. kolovoza 2019. do isplate, a na iznos od 304,76 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- kolovoz 2019. neto iznos od 265,45 eura od 15. rujna 2019. do isplate, a na iznos od 304,76 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- rujan 2019. neto iznos od 265,45 eura od 15. listopada 2019. do isplate, a na iznos od 304,76 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- listopad 2019. neto iznos od 265,45 eura od 15. studenog 2019. do isplate, a na iznos od 304,76 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- studeni 2019. neto iznos od 265,45 eura od 15. prosinca 2019. do isplate, a na iznos od 304,76 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- prosinac 2019. neto iznos od 265,45 eura od 15. siječnja 2020. do isplate, a na iznos od 304,76 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- siječanj 2020. neto iznos od 265,45 eura od 15. veljače 2020. do isplate, a na iznos od 326,29 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- veljača 2020. neto iznos od 265,45 eura od 15. ožujka 2020. do isplate, a na iznos od 326,29 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- ožujak 2020. neto iznos od 265,45 eura od 15. travnja 2020. do isplate, a na iznos od 326,29 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- travanj 2020. neto iznos od 265,45 eura od 15. svibnja 2020. do isplate, a na iznos od 326,29 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- svibanj 2020. neto iznos od 265,45 eura od 15. lipnja 2020. do isplate, a na iznos od 326,29 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- lipanj 2020. neto iznos od 265,45 eura od 15. srpnja 2020. do isplate, a na iznos od 326,29 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- srpanj 2020. neto iznos od 265,45 eura od 15. kolovoza 2020. do isplate, a na iznos od 326,29 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- kolovoz 2020. neto iznos od 265,45 eura od 15. rujna 2020. do isplate, a na iznos od 326,29 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- rujan 2020. neto iznos od 265,45 eura od 15. listopada 2020. do isplate, a na iznos od 326,29 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- listopad 2020. neto iznos od 265,45 eura od 15. studenog 2020. do isplate, a na iznos od 326,29 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- studeni 2020. neto iznos od 265,45 eura od 15. prosinca 2020. do isplate, a na iznos od 326,29 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- prosinac 2020. neto iznos od 265,45 eura od 15. siječnja 2021. do isplate, a na iznos od 326,29 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- siječanj 2021. neto iznos od 265,45 eura od 15. veljače 2021. do isplate, a na iznos od 326,29 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- veljača 2021. neto iznos od 265,45 eura od 15. ožujka 2021. do isplate, a na iznos od 326,29 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- ožujak 2021. neto iznos od 265,45 eura od 15. travnja 2021. do isplate, a na iznos od 326,29 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- travanj 2021. neto iznos od 265,45 eura od 15. svibnja 2021. do isplate, a na iznos od 326,29 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- svibanj 2021. neto iznos od 265,45 eura od 15. lipnja 2021. do isplate, a na iznos od 326,29 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- lipanj 2021. neto iznos od 265,45 eura od 15. srpnja 2021. do isplate, a na iznos od 326,29 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- srpanj 2021. neto iznos od 265,45 eura od 15. kolovoza 2021. do isplate, a na iznos od 326,29 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- kolovoz 2021. neto iznos od 265,45 eura od 15. rujna 2021. do isplate, a na iznos od 326,29 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- rujan 2021. neto iznos od 265,45 eura od 15. listopada 2021. do isplate, a na iznos od 326,29 eura od 15. studenoga 2013. do isplate,

- listopad 2021. neto iznos od 265,45 eura od 15. studenog 2021. do isplate, a na iznos od 326,29 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- studeni 2021. neto iznos od 265,45 eura od 15. prosinca 2021. do isplate, a na iznos od 326,29 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- prosinac 2021. neto iznos od 265,45 eura od 15. siječnja 2022. do isplate, a na iznos od 326,29 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- siječanj 2022. neto iznos od 265,45 eura od 15. veljače 2022. do isplate, a na iznos od 326,29 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- veljača 2022. neto iznos od 265,45 eura od 15. ožujka 2022. do isplate, a na iznos od 326,29 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- ožujak 2022. neto iznos od 265,45 eura od 15. travnja 2022. do isplate, a na iznos od 326,29 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- travanj 2022. neto iznos od 265,45 eura od 15. svibnja 2022. do isplate, a na iznos od 326,29 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- svibanj 2022. neto iznos od 265,45 eura od 15. lipnja 2022. do isplate, a na iznos od 326,29 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- lipanj 2022. neto iznos od 265,45 eura od 15. srpnja 2022. do isplate, a na iznos od 326,29 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- srpanj 2022. neto iznos od 265,45 eura od 15. kolovoza 2022. do isplate, a na iznos od 326,29 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- kolovoz 2022. neto iznos od 265,45 eura od 15. rujna 2022. do isplate, a na iznos od 326,29 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- rujan 2022. neto iznos od 265,45 eura od 15. listopada 2022. do isplate, a na iznos od 326,29 eura od 15. studenoga 2022. do isplate,

- listopad 2022. neto iznos od 591,74 eura od 15. studenog 2022. do isplate,

- studeni 2022. neto iznos od 591,74 eura od 15. prosinca 2022. do isplate,

- prosinac 2022. neto iznos od 591,74 eura od 15. siječnja 2023. do isplate,

- siječanj 2023. neto iznos od 591,74 eura od 15. veljače 2023. do isplate,

- veljača 2023. neto iznos od 591,74 eura od 15. ožujka 2023. do isplate,

- ožujak 2023. neto iznos od 591,74 eura od 15. travnja 2023. do isplate,

- travanj 2023. neto iznos od 591,74 eura od 15. svibnja 2023. do isplate,

- svibanj 2023. neto iznos od 591,74 eura od 15. lipnja 2023. do isplate,

- lipanj 2023. neto iznos od 591,74 eura od 15. srpnja 2023. do isplate,

- srpanj 2023. neto iznos od 591,74 eura od 15. kolovoza 2023. do isplate,

- kolovoz 2023. neto iznos od 591,74 eura od 15. rujna 2023. do isplate,

- rujan 2023. neto iznos od 591,74 eura od 15. listopada 2023. do isplate,

- listopad 2023. neto iznos od 591,74 eura od 15. studenog 2023. do isplate,

- studeni 2023. neto iznos od 591,74 eura od 15. prosinca 2023. do isplate,

- prosinac 2023. neto iznos od 591,74 eura od 15. siječnja 2023. do isplate,

- siječanj 2024. neto iznos od 591,74 eura od 15. veljače 2024. do isplate,

- veljača 2024. neto iznos od 591,74 eura od 15. ožujka 2024. do isplate,

- ožujak 2024. neto iznos od 591,74 eura od 15. travnja 2024. do isplate,

- travanj 2024. neto iznos od 591,74 eura od 15. svibnja 2024. do isplate,

- svibanj 2024. neto iznos od 591,74 eura od 15. lipnja 2024. do isplate,

- lipanj 2024. neto iznos od 591,74 eura od 15. srpnja 2024. do isplate,

- srpanj 2024. neto iznos od 591,74 eura od 15. kolovoza 2024. do isplate,

- kolovoz 2024. neto iznos od 591,74 eura od 15. rujna 2024. do isplate,

- rujan 2024. neto iznos od 591,74 eura od 15. listopada 2024. do isplate,

- listopad 2024. neto iznos od 591,74 eura od 15. studeni 2024. do isplate,

- studeni 2024. neto iznos od 591,74 eura od 15. prosinca 2024 do isplate, kao i: 3) za plaćanjem rente u iznosu od 591,74 eura od 15. prosinca 2024. pa nadalje, sa zateznom kamatom od 15. u mjesecu za prethodni mjesec do isplate te

4) u točki III. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 12.163,83 EUR.

II. Preinačuje se navedena presuda u točki I. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja:

- za isplatom iznosa od 455,47 eura sa zateznom kamatom od 15. svibnja 2010. do isplate,

- za plaćanjem zatezne kamate na dosuđeni iznos od 16.859,64 eura tekuće od svibnja 2010. do 14. lipnja 2013. i

- za plaćanjem zatezne kamate na dosuđene iznose dospjele od 15. lipnja 2013. do 14. studenoga 2022. te

- u točki III. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 2.201,25 EUR i za navedeno sudi:

1. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 455,47 eura sa zateznom kamatom od 15. svibnja 2010. do isplate

2. Odbija se zahtjev tužitelja za plaćanjem zatezne kamate na ukupno dosuđeni iznos od 16.859,64 eura tekuće od 15. lipnja 2010. do 14. lipnja 2013.

3. Odbija se zahtjev tužitelja za plaćanjem zatezne kamate za:

- svibanj 2013. na iznos od 217,20 eura od 15. lipnja 2013. do 14. studenoga 2022.

- lipanj 2013. na iznos od 217,20 eura od 15. srpnja 2013. do 14. studenoga 2022.,

- srpanj 2013. na iznos od 217,20 eura od 15. kolovoza 2013. do 14. studenoga 2022.,

- kolovoz 2013. na iznos od 217,20 eura od 15. rujna 2013. do 14. studenoga 2022.,

- rujan 2013. na iznos od 217,20 eura od 15. listopada 2013. do 14. studenoga 2022.,

- listopad 2013. na iznos 217,20 eura od 15. studenoga 2013. do 14. studenoga 2022.,

- studeni 2013. na iznos od 217,20 eura od 15. prosinca 2013. do 14. studenoga 2022.,

- prosinac 2013. na iznos od 217,20 eura od 15. siječnja 2014. do 14. studenoga 2022.,

- siječanj 2014. na iznos od 239,23 eura od 15. veljače 2014. do 14. studenoga 2022.,

- veljaču 2014. na iznos od 239,23 eura od 15. ožujka 2014. do 14. studenoga 2022.,

- ožujak 2014. na iznos od 239,23 eura od 15. travnja 2014. do 14. studenoga 2022.,

- travanj 2014. na iznos od 239,23 eura od 15. svibnja 2014. do 14. studenoga 2022.,

- svibanj 2014. na iznos od 239,23 eura od 15. lipnja 2014. do 14. studenoga 2022.,

- lipanj 2014. na iznos od 239,23 eura od 15. srpnja 2014. do 14. studenoga 2022.,

- srpanj 2014. na iznos od 239,23 eura od 15. kolovoza 2014. do 14. studenoga 2022.,

- kolovoz 2014. na iznos od 239,23 eura od 15. rujna 2014. do 14. studenoga 2022.,

- rujan 2014. na iznos od 239,23 eura od 15. listopada 2014. do 14. studenoga 2022.,

- listopad 2014. na iznos 239,23 eura od 15. studenoga 2014. do 14. studenoga 2022.,

- studeni 2014.na iznos od 239,23 eura od 15. prosinca 2014. do 14. studenoga 2022.,

- prosinac 2014. na iznos od 239,23 eura od 15. siječnja 2015. do 14. studenoga 2022.,

- siječanj 2015. na iznos od 217,20 eura od 15. veljače 2015. do 14. studenoga 2022.,

- veljaču 2015. na iznos od 217,20 eura od 15. ožujka 2015. do 14. studenoga 2022.,

- ožujak 2015. na iznos od 217,20 eura od 15. travnja 2015. do 14. studenoga 2022.,

- travanj 2015. na iznos od 217,20 eura od 15. svibnja 2015. do 14. studenoga 2022.,

- svibanj 2015. na iznos od 217,20 eura od 15. lipnja 2015. do 14. studenoga 2022.,

- lipanj 2015. na iznos od 217,20 eura od 15. srpnja 2015. do 14. studenoga 2022.,

- srpanj 2015. na iznos od 217,20 eura od 15. kolovoza 2015. do 14. studenoga 2022.,

- kolovoz 2015. na iznos od 217,20 eura od 15. rujna 2015. do 14. studenoga 2022.,

- rujan 2015. na iznos od 217,20 eura od 15. listopada 2015. do 14. studenoga 2022.,

- listopad 2015. na iznos 217,20 eura od 15. studenoga 2015. do 14. studenoga 2022.,

- studeni 2015. na iznos od 217,20 eura od 15. prosinca 2015. do 14. studenoga 2022.,

- prosinac 2015. na iznos od 217,20 eura od 15. siječnja 2016. do 14. studenoga 2022.,

- siječanj 2016. na iznos od 255,55 eura od 15. veljače 2016. do 14. studenoga 2022.,

- veljaču 2016. na iznos od 255,55 eura od 15. ožujka 2016. do 14. studenoga 2022.,

- ožujak 2016. na iznos od 255,55 eura od 15. travnja 2016. do 14. studenoga 2022.,

- travanj 2016. na iznos od 255,55 eura od 15. svibnja 2016. do 14. studenoga 2022.,

- svibanj 2016. na iznos od 255,55 eura od 15. lipnja 2016. do 14. studenoga 2022.,

- lipanj 2016. na iznos od 255,55 eura od 15. srpnja 2016. do 14. studenoga 2022.,

- srpanj 2016. na iznos od 255,55 eura od 15. kolovoza 2016. do 14. studenoga 2022.,

- kolovoz 2016. na iznos od 255,55 eura od 15. rujna 2016. do 14. studenoga 2022.,

- rujan 2016. na iznos od 255,55 eura od 15. listopada 2016. do 14. studenoga 2022.,

- listopad 2016. na iznos 255,55 eura od 15. studenoga 2016. do 14. studenoga 2022.,

- studeni 2016. na iznos od 255,55 eura od 15. prosinca 2016. do 14. studenoga 2022.,

- prosinac 2016. na iznos od 255,55 eura od 15. siječnja 2017. do 14. studenoga 2022.,

- siječanj 2017. na iznos od 272,38 eura od 15. veljače 2017. do 14. studenoga 2022.,

- veljaču 2017. na iznos od 272,38 eura od 15. ožujka 2017. do 14. studenoga 2022.,

- ožujak 2017. na iznos od 272,38 eura od 15. travnja 2017. do 14. studenoga 2022.,

- travanj 2017. na iznos od 272,38 eura od 15. svibnja 2017. do 14. studenoga 2022.,

- svibanj 2017. na iznos od 272,38 eura od 15. lipnja 2017. do 14. studenoga 2022.,

- lipanj 2017. na iznos od 272,38 eura od 15. srpnja 2017. do 14. studenoga 2022.,

- srpanj 2017. na iznos od 272,38 eura od 15. kolovoza 2017. do 14. studenoga 2022.,

- kolovoz 2017. na iznos od 272,38 eura od 15. rujna 2017. do 14. studenoga 2022.,

- rujan 2017. na iznos od 272,38 eura od 15. listopada 2017. do 14. studenoga 2022.,

- listopad 2017. na iznos 272,38 eura od 15. studenoga 2017. do 14. studenoga 2022.,

- studeni 2017. na iznos od 272,38 eura od 15. prosinca 2017. do 14. studenoga 2022.,

- prosinac 2017. na iznos od 272,38 eura od 15. siječnja 2018. do 14. studenoga 2022.,

- siječanj 2018. na iznos od 304,76 eura od 15. veljače 2018. do 14. studenoga 2022.,

- veljaču 2018. na iznos od 304,76 eura od 15. ožujka 2018. do 14. studenoga 2022.,

- ožujak 2018. na iznos od 304,76 eura od 15. travnja 2018. do 14. studenoga 2022.,

- travanj 2018. na iznos od 304,76 eura od 15. svibnja 2018. do 14. studenoga 2022.,

- svibanj 2018. na iznos od 304,76 eura od 15. lipnja 2018. do 14. studenoga 2022.,

- lipanj 2018. na iznos od 304,76 eura od 15. srpnja 2018. do 14. studenoga 2022.,

- srpanj 2018. na iznos od 304,76 eura od 15. kolovoza 2018. do 14. studenoga 2022.,

- kolovoz 2018. na iznos od 304,76 eura od 15. rujna 2018. do 14. studenoga 2022.,

- rujan 2018. na iznos od 304,76 eura od 15. listopada 2018. do 14. studenoga 2022.,

- listopad 2018. na iznos 304,76 eura od 15. studenoga 2018. do 14. studenoga 2022.,

- studeni 2018. na iznos od 304,76 eura od 15. prosinca 2018. do 14. studenoga 2022.,

- prosinac 2018. na iznos od 304,76 eura od 15. siječnja 2019. do 14. studenoga 2022.,

- siječanj 2019. na iznos od 304,76 eura od 15. veljače 2019. do 14. studenoga 2022.,

- veljaču 2019. na iznos od 304,76 eura od 15. ožujka 2019. do 14. studenoga 2022.,

- ožujak 2019. na iznos od 304,76 eura od 15. travnja 2019. do 14. studenoga 2022.,

- travanj 2019. na iznos od 304,76 eura od 15. svibnja 2019. do 14. studenoga 2022.,

- svibanj 2019. na iznos od 304,76 eura od 15. lipnja 2019. do 14. studenoga 2022.,

- lipanj 2019. na iznos od 304,76 eura od 15. srpnja 2019. do 14. studenoga 2022.,

- srpanj 2019. na iznos od 304,76 eura od 15. kolovoza 2019. do 14. studenoga 2022.,

- kolovoz 2019. na iznos od 304,76 eura od 15. rujna 2019. do 14. studenoga 2022.,

- rujan 2019. na iznos od 304,76 eura od 15. listopada 2019. do 14. studenoga 2022.,

- listopad 2019. na iznos 304,76 eura od 15. studenoga 2019. do 14. studenoga 2022.,

- studeni 2019. na iznos od 304,76 eura od 15. prosinca 2019. do 14. studenoga 2022.,

- prosinac 2019. na iznos od 304,76 eura od 15. siječnja 2020. do 14. studenoga 2022.,

- siječanj 2020. na iznos od 326,29 eura od 15. veljače 2020. do 14. studenoga 2022.,

- veljaču 2020. na iznos od 326,29 eura od 15. ožujka 2020. do 14. studenoga 2022.,

- ožujak 2020. na iznos od 326,29 eura od 15. travnja 2020. do 14. studenoga 2022.,

- travanj 2020. na iznos od 326,29 eura od 15. svibnja 2020. do 14. studenoga 2022.,

- svibanj 2020. na iznos od 326,29 eura od 15. lipnja 2020. do 14. studenoga 2022.,

- lipanj 2020. na iznos od 326,29 eura od 15. srpnja 2020. do 14. studenoga 2022.,

- srpanj 2020. na iznos od 326,29 eura od 15. kolovoza 2020. do 14. studenoga 2022.,

- kolovoz 2020. na iznos od 326,29 eura od 15. rujna 2020. do 14. studenoga 2022.,

- rujan 2020. na iznos od 326,29 eura od 15. listopada 2020. do 14. studenoga 2022.,

- listopad 2020. na iznos 326,29 eura od 15. studenoga 2020. do 14. studenoga 2022.,

- studeni 2020. na iznos od 326,29 eura od 15. prosinca 2020. do 14. studenoga 2022.,

- prosinac 2020. na iznos od 326,29 eura od 15. siječnja 2021. do 14. studenoga 2022.,

- siječanj 2021. na iznos od 326,29 eura od 15. veljače 2021. do 14. studenoga 2022.,

- veljaču 2021. na iznos od 326,29 eura od 15. ožujka 2021. do 14. studenoga 2022.,

- ožujak 2021. na iznos od 326,29 eura od 15. travnja 2021. do 14. studenoga 2022.,

- travanj 2021. na iznos od 326,29 eura od 15. svibnja 2021. do 14. studenoga 2022.,

- svibanj 2021. na iznos od 326,29 eura od 15. lipnja 2021. do 14. studenoga 2022.,

- lipanj 2021. na iznos od 326,29 eura od 15. srpnja 2021. do 14. studenoga 2022.,

- srpanj 2021. na iznos od 326,29 eura od 15. kolovoza 2021. do 14. studenoga 2022.,

- kolovoz 2021. na iznos od 326,29 eura od 15. rujna 2021. do 14. studenoga 2022.,

- rujan 2021. na iznos od 326,29 eura od 15. listopada 2021. do 14. studenoga 2022.,

- listopad 2021. na iznos 326,29 eura od 15. studenoga 2021. do 14. studenoga 2022.,

- studeni 2021. na iznos od 326,29 eura od 15. prosinca 2021. do 14. studenoga 2022.,

- prosinac 2021. na iznos od 326,29 eura od 15. siječnja 2022. do 14. studenoga 2022.,

- siječanj 2022. na iznos od 326,29 eura od 15. veljače 2022. do 14. studenoga 2022.,

- veljaču 2022. na iznos od 326,29 eura od 15. ožujka 2022. do 14. studenoga 2022.,

- ožujak 2022. na iznos od 326,29 eura od 15. travnja 2022. do 14. studenoga 2022.,

- travanj 2022. na iznos od 326,29 eura od 15. svibnja 2022. do 14. studenoga 2022.,

- svibanj 2022. na iznos od 326,29 eura od 15. lipnja 2022. do 14. studenoga 2022.,

- lipanj 2022. na iznos od 326,29 eura od 15. srpnja 2022. do 14. studenoga 2022.,

- srpanj 2022. na iznos od 326,29 eura od 15. kolovoza 2022. do 14. studenoga 2022.,

- kolovoz 2022. na iznos od 326,29 eura od 15. rujna 2022. do 14. studenoga 2022.,

- rujan 2022. na iznos od 326,29 eura od 15. listopada 2022. do 14. studenoga 2022.

4. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 2.201,25 eura.

III. Odbija se zahtjev tuženog Adriatic osiguranje d.d. Zagreb za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 2.343,13 eura.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženog Adriatic osiguranje d.d. Zagreb kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vinkovcima Stalna služba u Županji poslovni broj Pn - 73/2023-83 od 13. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju na ime naknade imovinske zbog izgubljene zarade isplati iznosi 93.738,19 eura sa zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose, pobliže navedene u izreci presude, od njihova dospijeća do isplate (točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev za isplatom naknade imovinske štete u vidu izgubljene zarade za siječanj, veljaču i ožujak 2010. u iznosima od po 455,47 eura sa zateznom kamatom na te iznose od dospijeća do isplate (točka II. izreke) te je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 14.365,08 eura, u roku 15 dana, a odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška preko dosuđenog iznosa, do ukupno zatraženog iznosa od 15.749,34 eura (točka III. izreke).

1.1. Prvostupanjskim rješenjem dopuštena je preinaka tužbe učinjena podnescima od 8. studeni 2022. (list 320 do 327 spisa), na raspravnom ročištu od 9. studenog 2023. (list 366 spisa), podneskom od 18. rujna 2024. (list 389-390 spisa) i na raspravnom ročištu od 27. studeni 2024. (list 396 spisa).

2. Protiv dijela navedene presude kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev i zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška (točka I. i III. izreke) tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 2.343,13 eura.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11,, 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), na koje sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP koju u žalbi ističe tuženik jer je sud naveo razloge o svim činjenicama koje je smatrao odlučnima za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu i iznesenim prigovorima pa presuda stoga sadrži potrebne razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

4.2. Odlučne činjenice prvostupanjski je sud utvrdio i ocijenio prema svom uvjerenju, koje je opravdao potrebnim razlozima pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi čl. 8. ZPP, koju u žalbi također ističe tuženik.

4.3. Osnovano tuženik navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 299. st. 3. ZPP kada je prihvatio prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza financijskim vještačenjem protivno odredbi st. 1. toga članka, neovisno o tome što je formalno rješenje o zaključenju prethodnog postupka doneseno tek 27. studenoga 2024. Naime, iz stanja spisa proizlazi da su nakon pripremnog ročišta održanog 12. rujna 2013., održana ročišta na kojima su se izvodili dokazi saslušanjem tužitelja, medicinskim i dopunskim medicinskim vještačenjem te saslušanjem vještaka pa je stoga do dovršetka odnosno zaključenja tog ročišta tužitelj trebao predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje činjenica na kojima temelji tužbeni zahtjev. Tijekom glavne rasprave je novi dokaz mogao predložiti samo ako ga bez svoje krivnje nije mogao predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, što ovdje nije slučaj jer tužitelj to nije ni tvrdio. Međutim, unatoč tome što je prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu, prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je uzeo u obzir taj dokaz, time nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 299. st. 3. ZPP jer to nije bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Ovo stoga što su činjenice potrebne za utvrđivanje osnovanosti i visine izgubljene zarade utvrđene na temelju iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka, koje je sud prvoga stupnja ocijenio vjerodostojnima. Iskazima tužitelja i navedenih svjedoka tuženik je samo paušalno prigovarao, ne iznoseći konkretne i opravdane razloge zbog kojih njihove iskaze ne bi trebalo prihvatiti. O svim odlučnim činjenicama tužitelj i svi saslušani svjedoci su iskazivali podudarno i uvjerljivo pa ih je osnovano i pravilno prvostupanjski sud ocijenio vjerodostojnima (točka 15. i 16. obrazloženja), a takvu ocjenu prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete po osnovi izgubljene zarade za razdoblje od travnja 2010. do studenoga 2024. te za isplatom novčane rente od 15. prosinca 2024. pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, koja je posljedica ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći 3. kolovoza 2009., za koju je odgovoran osiguranik tuženika, a u kojoj je tužitelj sudjelovao kao putnik u osobnom vozilu osiguranom kod tuženika.

6. U postupku je utvrđeno:

- da se 3. kolovoza 2009. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] Golf, reg. oznake [registarska oznaka], za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog tjelesne ozljede, smrti, narušavanja zdravlja i uništenja ili oštećenja stvari,

- da je tužitelj nastradao kao putnik u tom vozilu,

- da je osiguranik tuženika odgovoran za nastanak štetnog događaja,

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 6. svibnja 2013.,

- da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nesreći zadobio ozljede u vidu prijeloma čašice desnog kuka na više ulomaka, da šepa na desnu nogu (nosi štap), da je nakon liječenja zaostala slabija muskulatura desne noge, smanjene pokretljivosti desnog kuka u manjem do srednjeg stupnja, da je 1. veljače 2016. utvrđeno postojanje degenerativnih promjena slabinske kralježnice, artroze i osteosintetskog materijala na desnom kuku te promjene na lijevom kuku, vjerojatno zbog njegovog većeg opterećenja,

- da je tužitelj nakon nesreće bio privremeno radno nesposoban otprilike oko godinu do godinu i pol dana te

- da je u tom periodu nakon prometne nesreće završeno aktivno liječenje tuži telja, odnosno

- da je u tom vremenskom periodu tužitelj bio potpuno nesposoban za bilo kakav rad, a da nakon toga kod tužitelja postoji ''nekakva preostala radna sposobnost'',

- da je ozljeda koju je zadobio tužitelj 3. kolovoza 2009. uzrokovala smanjenje radne sposobnosti,

- da tužitelj nije sposoban za sustavni rad u ugostiteljstvu te za fizičke poslove u graditeljstvu i poljoprivredi,

- da kod tužitelja postoje kontraindikacije za poslove koji zahtijevaju dugotrajno hodanje i stajanje, dizanje i nošenje težih tereta, duži prisilan položaj pri radu, kao npr. sjedenje, čučanje, klečanje te rad na visini i da stoga nije sposoban za posao u ugostiteljstvu (konobar), za fizičke poslove u graditeljstvu i poljoprivredi, kao ni za sustavni rad ni u jednoj od tih oblasti,

- da je teško očekivati da bi poslodavac zaposlio osobu s takvom radnom sposobnošću za obavljanje poslova u ovim granama djelatnosti, ali

- da tužitelj može obavljati poslove gdje bi imao slobodan ritam rada tj. gdje bi naizmjenično mogao stajati, hodati, sjediti, ne dizati teže terete, niti biti u dužem prisilnom položaju tijela pri radu i ne raditi na visini, da bi mogao voziti dostavno vozilo ili traktor, ali ograničeno tj. u skraćenom vremenu,

- da u praksi osoba s takvim kontraindikacijama nije ocijenjena sposobnom za rad u sustavnom radu u poljoprivredi, da je pored toga za svaki odgovorniji posao, koji traži pažnju i koncentraciju, potrebno zadovoljiti kriterije psihologijskog ispitivanja na medicini rada,

- da tužitelj, s obzirom na zdravstveno stanje i kontraindikacije, više ne može obavljati poslove koje je ranije obavljao (rad u poljoprivredi u smislu uzgajanja povrća, koji je zahtijevao fizičko naprezanje, rad s traktorom, dugotrajno sjedenje i hodanje, kao ni poslove u građevinarstvu, kao samouki krovopokrivač i samouki tesar te zidarske poslove, a u ugostiteljstvu kao pizza majstor i konobar),

- da tužitelj ne bi mogao dobiti vozačku dozvolu B kategorije u svrhu profesionalnog upravljanja motornim vozilom, odnosno s obzirom na njegovo zdravstveno stanje i radnu sposobnost, ne bi mogao obavljati posao dostavljača pizze u punom radnom vremenu, već bi to mogao činiti samo povremeno, ali ne na način da to kontinuirano čini u sklopu npr. osmosatnog radnog vremena,

- da bi mogao povremeno obavljati i određene poslove u poljoprivredi, npr. povremeno voziti traktor, odvesti poljoprivredne proizvode na tržnicu i slično,

- da se, što se tiče realizacije preostale radne sposobnosti, treba uzeti u obzir da s odmakom dobi pada sposobnost za fizička opterećenja, da uslijed dugotrajnog neaktiviteta tj. neobavljanja posla, dolazi do smanjenja obučenosti za rad, da pada i motivacija zbog dugotrajnog bolovanja, neobavljanje profesionalne i radne rehabilitacije, teškoća u pronalaženju posla i moguće rentne tendencije, kao i da su se kod tužitelja, prema nalazu psihijatrijskog vještaka Alojzija Trogrlića u spisu Općinskog suda u Županji poslovni broj P-284/2010, razvile i psihičke tegobe,

- da u spisu ne postoje podaci o stvarnim zaradama tužitelja jer je poslove radio "na crno",

- da je tužitelj radom na poljoprivredi, radeći sa svojom obitelji, mogao ostvariti godišnju zaradu između 40.000,00 i 50.000,00 kn,

- da je tužitelj 2002. radio 8 mjeseci u Italiji, a nakon toga u Švicarskoj, gdje je radio u građevinarstvu, "na crno" i zarađivao 946,00 CHF tjedno, sve do 2009., kada je doživio predmetnu prometnu nesreću.

6.1. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev. Pritom je ocijenio neosnovanim prigovor zastare, uz obrazloženje da nije došlo do zastare samog prava na naknadu štete normiranog odredbom čl. 227. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08), da je potraživanje naknade štete povremeno potraživanje, koje zastarijeva za 5 godina računajući od dana dospijeća najstarijeg neispunjenog potraživanja, da je najstarije neispunjeno potraživanja dospjelo u veljači 2010. te da su zastarjela sva potraživanja dospjela do 6. svibnja 2010., dok ostala povremena potraživanja izgubljene zarade nisu u zastari, kao i da tužba preinačena naknadnim podnescima, kojima je tužitelj povećavao iznos naknade štete, nema karakter novog zahtjeva u pogledu početka i tijeka roka zastare u odnosu na prvobitno postavljeni tužbeni zahtjev, čijim podnošenjem je došlo do prekida zastarijevanja.

7. Tuženik u žalbi osnovano navodi, pozivajući se pritom na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2920/2018 od 26. studenoga 2018., da naknada štete po osnovi izgubljene zarade, koja nastaje sukcesivno, nije povremeno potraživanje i da se stoga prosuđuje prema odredbi čl. 230. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO), a ne čl. 227. st. 1. ZOO.

7.1. Odredbom čl. 230. st. 1. ZOO propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju da ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala (st. 2).

7.2. Početak subjektivnog roka od tri godine ovisan je, između ostaloga, o činjenici kada je oštećenik doznao za štetu odnosno kada je oštećenik saznao za relevantne činjenice iz kojih se može zaključiti o opsegu štete, a to može biti i trenutak kada je liječenje oštećenika okončano i kada je njegovo zdravstveno stanje postalo konačno , odnosno kada se stabiliziralo do mjere kada je bilo izvjesno da više neće biti sposoban za rad u opsegu kao prije ozljeđivanja. Ovo stoga što je tek tada saznao za postojanje i opseg, u ovom slučaju, imovinske štete.

7.3. Što se tiče objektivnog roka od pet godina, točno je da je isti povezan s činjenicom nastanka štete, ali se ne mora podudarati s vremenom u kojem je štetna radnja počinjena, već s vremenom kada su nastale štetne posljedice (Rev-3097/2015-2 od 2. listopada 2019). No, navedeni se rok primjenjuje kada subjektivni rok istječe nakon proteka objektivnog roka, što ovdje nije slučaj jer je u postupku sud prvoga stupnja pravilno utvrdio da je tužitelj nakon nesreće bio privremeno radno nesposoban oko godinu do godinu i pol dana te da je u tom periodu završeno njegovo aktivno liječenje odnosno da je tužitelj u tom periodu bio potpuno nesposoban za bilo kakav posao, a nakon toga da kod njega postoji preostala radna sposobnost. Prema tome, u ovom slučaju tužitelj je saznao za štetu (gubitak na zaradi) kada je, po završetku liječenja i stabilizaciji zdravstvenog stanja, mogao ponovno početi raditi odnosno zaposliti se.

7.4. U odlukama Rev x-1117/2015 od 5. srpnja 2016. i Revr-719/2016 od 14. ožujka 2018., Rev-465/2024-22. od listopada 2024., također je zauzeto pravno shvaćanje prema kojem oštećenik za štetu koju trpi s naslova izgubljene zarade za vrijeme privremene spriječenosti za rad saznaje tek prestankom privremene spriječenosti za rad, kada stječe saznanja o opsegu i visini štete te da tek tada počinje teći rok zastarijevanja potraživanja naknade štete za taj oblik štete.

7.5. Budući da je u ovom slučaju utvrđeno da je liječenje tužitelja završeno najranije 3. kolovoza 2010. te da je tužba podnesena 5. lipnja 2013., neovisno o pogrešnoj ocjeni suda prvoga stupnja da potraživanje izgubljene zarade predstavlja povremenu tražbinu i da o zastari treba odlučiti primjenom čl. 227. st. 1. ZOO, nisu osnovani žalbeni razlozi koji se tiču zastare predmetne tražbine jer je i pravilnom primjenom materijalnog prava o prigovoru zastare, primjenom čl. 230. st. 1. ZOO, trebalo jednako odlučiti odnosno prigovor tuženika ocijeniti neosnovanim, budući da od završetka liječenja do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari nije protekao trogodišnji zastarni rok propisan navedenom odredbom.

8. Međutim, iako je pravilno prvostupanjski sud zaključio da su do podnošenja tužbe 6. svibnja 2010. zastarjela sva potraživanja dospjela do travnja 2010., pogrešno je unatoč tome za travanj 2010. tužitelju dosudio iznos od 455,47 eura sa zateznom kamatom od 15. svibnja 2010. do isplate pa je žalba tuženika u tom dijelu osnovana (točka II/1. Izreke ove drugostupanjske presude).

9. Tuženik u žalbi ustraje u tvrdnji da iz izvedenih dokaza proizlazi da je kod tužitelja došlo do djelomičnog gubitka radne sposobnosti i da može obavljati određene poslove, ali da je u iskazu, između ostaloga, naveo da nije tražio posao u skladu s preostalom radnom sposobnošću i da se nije prijavio na Zavod za zapošljavanje u svrhu traženja posla u okviru preostale radne sposobnosti te da zbog toga nije dokazao da trpi imovinsku štetu gubitkom zarade i da se ne može zaposliti s preostalom radnom sposobnošću, dakle, da nije poduzeo ništa da spriječi nastanak predmetne štete, odnosno da šteta bude što manja, slijedom čega da ne postoji ni uzročno posljedična veza između zdravstvenog stanja tužitelja i nemogućnosti zarade (Rev-1030/2017 od 27. travnja 2021., Rev-700/2019 od 15. rujna 2021., Rev-1008/13 od 7. studenoga 2017., Rev-378/2011 od 15. svibnja 2013. i Revx-713/11 od 14. prosinca 2011.).

9.1. U odnosu na navedeno treba reći da je tužitelj u iskazu 1. listopada 2021. naveo da je poslije predmetne prometne nezgode mogao jedino obavljati posao kao što je košnja dvorišta i to u malom obimu, a unazad tri do četiri godine da ne može raditi ni jedan posao jer mu je noga u takvom stanju da ''više ne osjeća ni kad mu s nje padne papuča'', da se nakon prometne nesreće pokušao prijaviti kao nezaposlena osoba na HZZ, da je u više navrata išao tamo i nosio svoju medicinsku dokumentaciju, ali mu je rečeno da za njega nema nikakvog posla i da je zbog toga odustao od (daljnje) prijave. Da se tužitelj u evidenciji nezaposlenih osoba posljednji put vodio u razdoblju od 15. veljače do 19. veljače 2010. potvrđuje i dopis Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 2. lipnja 2021.

9.2. Iskaz tužitelja u tom dijelu u skladu je i s nalazom i mišljenjem vještaka Dragana Terzića, dr. med. spec. medicine rada, u kojem je vještak naveo da zbog utvrđenih kontraindikacija tužitelj nije sposoban za sustavni rad ni u jednoj od djelatnosti koje je obavljao prije prometne nezgode, a one poslove koji bi bili usklađeni s utvrđenim kontraindikacijama, da može obavljati u smanjenom opsegu. Međutim, navedeni je vještak pritom isto tako naveo da u svojoj praksi osobu s takvim kontraindikacijama za rad nije ocijenio sposobnom za rad u sustavnom radu u poljoprivredi.

9.3. Zaključak suda prvoga stupnja da tužitelj doista nije imao realnu mogućnost zaposliti se i obavljati poslove u građevinarstvu potvrđuje i iskaz svjedoka VF, koji je naveo da je tužitelj bio poznat kao marljiv, vrijedan i pouzdan radnik, da je nakon prometne nesreće pokušavao i dalje raditi na poslovima u građevinarstvu i njemu pomagati, ali da to više nije mogao te da je i on sam vidio da je to njemu nemoguće, ali i da je nakon prometne nezgode znatno pao obim poslova u građevinarstvu, kao i tužiteljeva radna sposobnost i da on više ''nije mogao to raditi''.

9.4. Osim toga su i ostali saslušani svjedoci u bitnome suglasno naveli da je tužitelj prije prometne nezgode obavljao poslove u ugostiteljstvu, graditeljstvu i poljoprivredi, da je povremeno radio u Švicarskoj i Italiji, da je upravljao traktorima, poljoprivrednim strojevima i osobnim vozilom, a da nakon prometne nezgode više ne upravlja ni osobnim vozilom, niti obavlja bilo kakve poslove, da se kreće pomoću štaka (svjedok GF) te da osobni automobil ne može voziti jer mu noga trne (svjedok ĐF).

10. Pritom se ukazuje da je u odluci Rev 1242/2022-3 od 21. veljače 2023. Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na pitanje: ''Ima li radnik pravo na izgubljenu zaradu i novčanu rentu ako se nije ni pokušao zaposliti s preostalom radnom sposobnošću?'', između ostaloga, izrazio sljedeće pravno shvaćanje:

''(11.) Za konstatirati je da je revizijski sud ustalio svoju praksu kroz odluke poslovnih brojeva Rev-x 713/2011-2 od 14. prosinca 2011., Rev 1177/2021 od 27. svibnja 2014., Revx 354/2010-2 od 15. listopada 2013., Revr-1726/2014-3 od 15. prosinca 2015. (etc.), a prema kojem pravnom shvaćanju „oštećenik koji se nakon ozljede nije ni pokušao zaposliti u skladu s preostalom radnom sposobnošću, nema pravo na naknadu izgubljene zarade u obliku novčane rente“ (tako u Rev-x 713/2011).

(15.) Međutim, jasno je (osobito iz zadnjeg citiranog odlomka ustavnosudske odluke) da je Ustavni sud Republike Hrvatske pravnog shvaćanja, da se sa ustavnopravnog aspekta smatra neprihvatljivim (kako se ocjenjuje) očito suviše formalistički pristup kojim bi se – uz sve tamo utvrđene okolnosti (a u bitnom podudarne onima iz toč. 8. do 9.) te osobito uz činjenično utvrđenje potpune faktičke nemogućnosti zapošljavanja na tržištu rada u okviru preostale radne sposobnosti – za ostvarivanje prava koja su predmet ovoga spora inzistiralo na formalnom prijavljivanju na H. radi traženja zaposlenja te da u tim okolnostima na utjecaj u sporu nema ni činjenica da se tužiteljica nije niti pokušala zaposliti sa preostalom radnom sposobnošću.

(16.) S obzirom na takvu, recentnu ustavnosudsku praksu i revizijski sud ovom odlukom dodatno profilira svoje pravno shvaćanje, pri čemu ostaje kod onog primarnog, da je na tužitelju (a u smislu pretpostavki za ostvarenje ovdje spornih prava) načelna obveza (aktivnog pokušaja) zapošljavanja u okviru preostale radne sposobnosti, što po ustaljenom i očekivanom redovnom toku djelovanja sasvim sigurno podrazumijeva i prijavu na H. kao jednu od osnovnih radnji usmjerenih na traženje posla kroz (i) u tu svrhu ustrojeno institucionalno tijelo.

(16.1.) No, također se ne može unaprijed ne ostaviti mogućnost da činjenica neprijavljivanja na H. i netraženje poslova na tržištu rada sama po sebi, u određenim, ograničenim slučajevima (a u tom se smislu usmjerava na restriktivniji pristup), ipak ne dovede do gubitka ovdje spornih prava, a to primjerice u okolnostima gore navedenih specifičnih činjeničnih utvrđenja, a osobito uz činjenično utvrđenje potpune faktičke nemogućnosti zapošljavanja na tržištu rada.

(16.2.) Pritom, revizijski sud izrazito naglašava da ovom odlukom nikako ne izražava shvaćanje da se a priori tužitelja stavlja u poziciju da se za ostvarivanje ovdje spornih prava ne treba prijavljivati na H. radi traženja zaposlenja niti aktivno, u okviru svoje radne sposobnosti, tražiti zaposlenje na tržištu rada. Naprotiv, takva bi se (proaktivna) angažiranost upravo mogla smatrati kao očekivan, primaran i logičan način djelovanja, koji se od oštećenika po redovnom toku stvari i očekuje te su (i dalje) itekako zamislivi (možda čak i izgledniji – no, što ipak ulazi u ocjenu stanja svakog konkretnog slučaja) slučajevi u kojima će izostanak takvog djelovanja ukazivati na nedovoljnu angažiranost tužitelja koja bi u određenim okolnostima itekako mogla rezultirati zaključkom o neprihvatljivom suzdržavanju od realno mogućeg otklona štetnih posljedica i, posljedično, odbijanjem tužbenog zahtjeva.

(16.3.) Hoće li u određenom slučaju propust takvih aktivnosti imati utjecaja na odluku u pravnoj stvari ovisit će o okolnostima svakog konkretnog slučaja, pri čemu je, dakle, osnovna polazišna točka (ali ne nužno i krajnja) uistinu očekivana spominjana aktivnost tužitelja u smislu prijave i aktivnog traženja posla. No, ipak, kada bi se u specifičnom predmetu ocijenilo da konkretne specifične okolnosti slučaja to ne opravdavaju, inzistiranje na tom preduvjetu (obvezi prijave) kao apsolutnom, bi moglo dovesti do suviše formalističkog, u ustavnopravnom smislu neprihvatljivog pristupa suđenju (sve u smislu gore navedenom). Upravo je u smislu potonjeg za zaključiti da je odluka u ovoj, konkretnoj pravnoj stvari donesena isključivo u okviru činjeničnog nesumnjivog utvrđenja dokazane, potpune i eklatantne nemogućnosti zaposlenja tužiteljice na tržištu rada.''

11. U ovom slučaju, prvostupanjski je sud u odnosu na aktivnost tužitelja nakon prometne nezgode, naveo sljedeće:

''(29.) Sud je utvrdio da zbog posljedica štetnog događaja tužitelj nije u mogućnosti baviti se poslovima koje je obavljao prije štetnog događaja, niti poslovima svoje struke (konobara) pa je za očekivati da bi po redovnom tijeku stvari bez nastanka štetnog događaja oštećenik odnosno tužitelj i nadalje nastavio ostvarivati ove prihode. (30.) U vezi s preostalom radnom sposobnosti tužitelja koja je utvrđena nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka proizlazi da s obzirom na stanje tržišta rada, na notornu činjenicu da tužitelj živi u malom poljoprivrednom mjestu, po stavu suda ne postoji mogućnost obavljanja takvih poslova. Ovo pogotovo imajući u vidu da je medicinski vještak utvrdio da, što se tiče realizacije preostale radne sposobnosti tužitelja, treba uzeti u obzir da s odmakom dobi pada sposobnost za fizička opterećenja; uslijed dugotrajnog neaktiviteta tj. neobavljanja posla dolazi do smanjenja obučenosti za rad, pada i motivacija zbog dugotrajnog bolovanja i teškoća u pronalaženju posla.''

12. Prema tome, u ovom postupku je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj, iako kratko vrijeme, ipak bio prijavljen Zavodu radi eventualnog pronalaženja posla, a imajući pritom u vidu sve utvrđene kontraindikacije u odnosu na tužiteljevu preostalu radnu sposobnost, koja je i prema ocjeni vještaka medicine rada gotovo neznatna odnosno faktično nemoguća, zatim iskaz svjedoka VF, prema kojem mu je nakon prometne nesreće tužitelj ipak pokušavao pomagati na radovima u građevinarstvu, ali to više nije mogao, kao i činjenicu da tužitelj doista živi u malom poljoprivrednom mjestu, uz općepoznatu činjenicu pada obujma građevinskih radova od početka 2009. godine pa nadalje, na koju također ukazuje navedeni svjedok, to i prema ocjeni ovoga suda sve navedene okolnosti daju dovoljno uporište za zaključak da je u ovom slučaju činjenica realne nemogućnosti tužiteljeva zaposlenja nesumnjivo dokazana i da se stoga ne može smatrati da svojom nedovoljnom angažiranošću i neaktivnošću tužitelj nije spriječio nastanak predmetne štete odnosno da nije poduzeo ništa da istu smanji.

13. Što se tiče visine dosuđene imovinske štete i rente, u skladu s odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO, tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu zarade izgubljene zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja, kao i plaćanje novčane rente, kao naknadu za štetu koja mu nastaje gubitkom zarade zbog nesposobnosti za rad (čl. 1095. st. 2. ZOO).

13.1. Zarada je svaka imovinska korist koja se postiže radom. U smislu čl. 1046. ZOO, šteta je, između ostaloga, sprječavanje povećanja nečije imovine (izmakla korist). Prema odredbi čl. 1085. st. 1. ZOO, odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete (st. 3).

13.2. U ovom slučaju sud prvoga stupnja je osnovu i visinu izgubljene zarade utvrdio na temelju iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka. Točno je da tužitelj nije dostavio dokaz o stvarnim zaradama u spornom razdoblju, kao i da je u tužbi i iskazu naveo da je gubio plaću u iznosu od ''minimalno'' 2.000,00 kn / 265,45 eura mjesečno.

13.3. Međutim, prvostupanjski je sud, na temelju iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka, utvrdio da je 1995. godine tužitelj sa suprugom u Gundincima kupio kuću i 2 katastarska jutra poljoprivrednog zemljišta (oko 11.500 m2), na kojem su do 2002/2003 uzgajali povrće, uglavnom paprike i krastavaca, koje su prodavali, da je tijekom 2002. tužitelj uz kuću kupio još jedno katastarsko jutro poljoprivrednog zemljišta (5.754 m2), da je radom na poljoprivredi mogao ostvariti godišnju zaradu između 40.000,00 kn i 50.000,00 kn, da je uz taj posao mogao raditi (na traktoru) i na poljoprivrednim poslovima kod svog punca koji obrađuje 350 katastarskih jutara zemlje u Gundincima, za što mu je punac plaćao od 100,00 kn do 200,00 kn, ovisno o tome je li radio cijeli ili dio dana, da je rano ujutro išao u polje, a nakon toga da je obavljao razne građevinske poslove ''na crno'', kao što su zidanje, žbukanje i krovopokrivački poslovi, da je 2002. godine 8 mjeseci (prijavljeno) radio u Italiji, a nakon toga u Švicarskoj, gdje je radio "na crno", u građevinarstvu i zarađivao 946,00 CHF tjedno, sve do 2009., kada se vratio u Republiku Hrvatsku na godišnji odmor i doživio predmetnu prometnu nesreću, da je radeći na građevini u Švicarskoj najviše odrađivao krovopokrivačke poslove kao tesar, a nešto manje i kao zidar te da je od 2003. do stradavanja radio tijekom cijele godine, ali da građevinske poslove nakon stradavanja više nije mogao raditi. Također je sud utvrdio da je tužitelj obavljao razne građevinske radove po Gudincima i u inozemstvu (tesarske, krovopokrivačke i druge), da se u Švicarskoj bavio i održavanjem dvorišta i okućnica te poslovima konobara i pizza majstora, a na temelju iskaza svjedoka ĐF da je radom u Švicarskoj ostvarivao zaradu od oko 1.000,00 CHF tjedno, ovisno o tome koliko je sati tjedno radio te da je građevinske poslove u Hrvatskoj obavljao paralelno s poslovima u poljoprivredi.

13.4. Prema tome, neovisno o navodima tužitelja sadržanima u tužbi o ''minimalnom'' iznosu plaće koju je gubio nakon štetnog događaja i postavljenom tužbenom zahtjevu, budući da iz iskaza samog tužitelja i svih ostalih izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj u spornom razdoblju ostvarivao znatno veću zaradu od iznosa dosuđenih pobijanom odlukom, pravilno je sud prvoga stupnja zaključio da je tužitelj dokazao gubitak zarade u navedenim iznosima u utuženom razdoblju pa je činjenično stanje i u tom dijelu pravilno i potpuno utvrđeno, a materijalno pravo pravilno primijenjeno. Osim toga, tužitelj je otac šestoro djece, od kojih je 2013. troje bilo maloljetno, a troje punoljetno, dok je jedno dijete teško bolesno i ostvaruje pravo na pomoć i njegu, ostvarivao je prihode radom na poljoprivredi i građevinarstvu, a od 2003. do 2009. radio je u Švicarskoj pa ovaj sud prihvaća i zaključak suda prvoga stupnja da bi po redovnom tijeku stvari bez nastanka štetnog događaja oštećenik odnosno tužitelj i nadalje nastavio ostvarivati prihode potrebne za uzdržavanje sebe i svoje višečlane obitelji. Stoga neosnovano tuženik u žalbi ističe da zaključak suda, da bi tužitelj nastavio raditi i ostvarivati prihode, ne odgovara ni jednom provedenom dokazu te da tužitelj na te okolnosti izvođenje dokaza nije ni predložio.

14. Međutim, tuženik osnovano u žalbi ističe da je tužitelj u tužbi, na ime naknade imovinske štete u vidu izgubljene zarade kroz vrijeme od 40 mjeseci, zahtijevao plaćanje iznosa od 80.000 kn / 10.617,82 eura, ali da na tu glavnicu nije zahtijevao i plaćanje zatezne kamate, već je plaćanje te sporedne tražbine na navedeni iznos zahtijevao tek podneskom od 9. studenoga 2022. Zbog toga je podnošenjem tužbe prekinuta zastara za glavnu tražbinu, ali ne i za sporednu tražbinu (kamate) pa kako je zahtjev za plaćanjem zatezne kamate na taj iznos postavljen tek u podnesku od 9. studenoga 2022., nakon što je već nastupila zastara, osnovan je prigovor zastare u odnosu na zahtjev tužitelja za plaćanjem zatezne kamate na pojedinačne mjesečne glavnice dospjele od 15. lipnja 2010. do 15. svibnja 2013., u ukupnom iznosu od 16.859,64 eura (za 36 mjeseci jer je za 4 mjeseca nastupila zastara). Stoga je odlučeno kao u točki I/1. i II/2. izreke ove presude.

15. U odnosu na razdoblje od podnošenja tužbe 6. svibnja 2013. do povišenja tužbenog zahtjeva podneskom od 9. studenoga 2022., na preinačeni dio tužbenog zahtjeva kamata može početi teći tek od trenutka kada je isti postavljen, na što također osnovano u žalbi ukazuje tuženik, ističući pritom da ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego što je tužitelj zahtijevao isplatu u iznosu većem od ranije zahtijevanog (čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'', broj 151/05, 36/09 i 75/09).

15.1. Budući da je tužitelj u tužbi na ime rente zbog izgubljene zarade zahtijevao isplatu iznosa od 2.000,00 kn / 265,45 eura sa zateznom kamatom, onda mu zatezna kamata od podnošenja tužbe do povišenja tužbenog zahtjeva pripada na taj iznos, dok mu na preostale iznose, u visini razlike između iznosa od 265,45 eura i iznosa dosuđenih pobijanom presudom, zatezna kamata pripada tek od dana povišenja tužbenog zahtjeva, 15. studenoga 2022. (točka I/2. izreke ove drugostupanjske presude).

15.2. Međutim, neosnovan je zahtjev tužitelja za plaćanjem zatezne kamate na dosuđene iznose imovinske štete dospjele nakon podnošenja tužbe, odnosno od 15. lipnja 2013. do povišenja tužbenog zahtjeva 9. studenoga 2022. pa je presudu suda prvoga stupnja trebalo preinačiti i zahtjev tužitelja u tom dijelu odbiti (II/3. izreke ove presude).

15.3. Od preinake tužbe podneskom od 9. studenoga 2022. pa nadalje, tužitelj ima pravo na zateznu kamatu na iznose od 591,74 eura, dospjele od 15. studenoga 2022. do 15. prosinca 2024. (točka 1/2. izreke ove presude), a nakon toga na rentu u istom iznosu, sa zateznom kamatom od 15. u mjesecu za prethodni mjesec, kako je pravilno prvostupanjski sud i dosudio (točka I/3. izreke ove presude).

16. Tuženik u žalbi neosnovano ističe da je zateznu kamatu na sve iznose dospjele nakon podnošenja tužbe tužitelj zahtijevao tek podneskom od 9. studenoga 2022. jer je tužitelj već u tužbi zahtijevao plaćanje mjesečne rente zbog zarade koju gubi, od presuđenja pa nadalje, sve dok za to postoje zakonski uvjeti, sa zateznom kamatom na svaki dospjeli, a neplaćeni iznos do svakog 10. u mjesecu za svaki prethodni mjesec. Stoga je podnošenjem tužbe prekinut tijek zastare za plaćanjem imovinske štete po osnovi zarade koju tužitelj gubi zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti koja je po toj osnovi dospijevala od podnošenja tužbe pa nadalje, tijekom trajanja parnice, kao i za plaćanjem zatezne kamate na te iznose. Prema tome, kada je tužitelj nakon podnošenja tužbe, umjesto plaćanja rente, zahtijevao isplatu određenih novčanih iznosa izgubljene zarade, koji su dospjeli u razdoblju od podnošenja tužbe do donošenja presude, onda zahtjev za plaćanjem tih određenih novčanih iznosa nije bio u zastari, kao ni zahtjev za plaćanjem zatezne kamate na te iznose, u smislu čl. 223. ZOO, jer je u to vrijeme već postojala tužba kojom su obuhvaćeni i ti budući mjesečni iznosi glavnice i zatezne kamate. Iz tog razloga je neosnovan i prigovor zastare u odnosu na preinačeni dio, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

17. Ostalim žalbenim navodima tuženik iznosi vlastitu ocjenu izvedenih dokaza, koju suprotstavlja ocjeni suda prvoga stupnja i iznosi vlastita pravna shvaćanja, koja nemaju uporišta u stanju spisa, kao ni u mjerodavnim zakonskim odredbama, koje je sud prvoga stupnja pravilno primijenio. Stoga ti navodi nisu od odlučnog značenja te ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1. ZPP).

18. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo je djelomično potvrditi, a na temelju čl. 373. t. 3. ZPP, djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u točki I. stavak 1., 2. i 3. te u točki II. stavak 1., 2. i 3. izreke ove drugostupanjske presude.

19. Osnovano tuženik pobija i odluku o troškovima postupka u dijelu koji se odnosi na trošak zastupanja na ročištima 22. studenoga 2022., 9. studenoga 2023. i 2. listopada 2024., navodima da pukim ponavljanjem navoda, koji se u pravilu u zapisniku o glavnoj raspravi pojavljuje kroz rečenicu ''izlaže i predlaže kao do sada'', nema značenje raspravljanja o glavnoj stvari u smislu tbr. 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 i 107/25 – dalje: Tarifa) jer se time ne pridonosi daljnjem razjašnjenju spora, odnosno utvrđenju činjenica odlučnih za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Budući da je tužitelju po toj osnovi dosuđen iznosi od po 1.467,50 eura za svako navedeno ročište (tbr 9/1, tbr. 26. i tbr. 54. Tarife) odnosno ukupno 4.402,50 eura, umjesto pravilno 733,75 eura (tbr 9/2, tbr. 26. i tbr. 54. Tarife) ili ukupno 2.201,25 eura, trebalo je preinačiti pobijanu odluku o trošku i zahtjev tužitelja u tom dijelu odbiti kao neosnovan (točka II/4. izreke ove presude).

19.1. U ostalom dijelu odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita (čl. 154. st. 5. ZPP, s time da je očitom greškom u pisanju naveden je st. 4.) i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP. Tužitelj u prvostupanjskom, kao i u ovom stadiju postupka, nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu, zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi. Određenim žalbenim navodima, osim tvrdnjom da je zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari nezakonita i odluka o troškovima postupka, tuženik navedenu odluku u preostalom dijelu i ne osporava (točka I/4. izreke ove presude).

19.2. Stoga je, na temelju čl. 380. t. 2. ZPP, trebalo odlučiti kao u točki I/4. izreke, a na temelju čl. 380. t. 3. ZPP, kao u točki II/4. izreke ove presude.

U odnosu na prvostupanjsko rješenje:

20. Pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je dopustio preinaku tužbe. U odnosu na žalbene navode treba reći da tužitelj od podnošenja tužbe, iz iste činjenične osnove – da je u predmetnoj prometnoj nesreći zadobio ozljede zbog kojih je bio nesposoban za rad i zbog toga gubio zaradu – zahtijeva plaćanje naknade štete odnosno rente po osnovi izgubljene zarade. Time što je u tužbi naveo da potražuje iznos koji bi ostvario radom ''na crno'', a u kasnijim podnescima da bi zarađivao ''prosječan iznos plaće'' odnosno da je gubio zaradu po prosječnoj plaći RH, tužitelj nije izmijenio činjeničnu osnovu tužbe, već je i dalje tvrdio da je radio ''na crno'', s time što je dokaz o visini te naknade pritom dodatno utemeljio i na tvrdnji da bi zarađivao iznos prosječne plaće, ali time nije promijenio činjeničnu osnovu tužbe, nego jedino povećao postojeći zahtjev, na što je bio ovlašten na temelju čl. 191. st. 2. ZPP. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 190. st. 1. ZPP, koju u žalbi ističe tuženik pa je, na temelju čl. 380. t. 2. ZPP, odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

21. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom u odnosu na glavnu stvar, a tek djelomično je uspio u odnosu na sporedna traženja, ne pripada mu pravo na naknadu parničnog troška nastalog u povodu sastavljanja pravnog lijeka, u skladu s odredbom čl. 154. st. 5., u vezi s čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a pa je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

22. U nepobijanom dijelu (točka II. izreke i točka III. izreke, kojom je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška preko dosuđenog, do ukupno zatraženog iznosa od 15.749,34 eura) prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 9. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Goran Škugor