Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1225/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja , u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš Horvat predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Adele Turkalj članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-120/2023-17 od 3. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja HU kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-120/2023-17 od 3. listopada 2025..

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I) Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tužitelj predlaže da sud presudi da tuženik plati tužitelju naknadu štete:

1. zbog šikane 6.636,14 EUR,

2. zbog povrede osobnosti 2.654,45 EUR,

3. zbog ugroze fizičkog zdravlja 1.327,22 EUR

4. primjerenu naknadu zbog povrede Ustavnog prava na suđenje u razumnom roku 800,00 EUR,

5. troškove parnice u cjelini s pripadajućim zateznim kamatama."

II) Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 400,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 3. listopada 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Navedenu presudu u cijelosti žalbom pobija tužitelj zbog povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti u njegovu korist.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju temelji na tvrdnji da mu je prouzročena nepravilnim i nezakonitim radom sudova koji mu nisu pružili pravnu zaštitu u postupcima protiv Gradske plinare Zagreb – Opskrba d.o.o. i u postupku zaštite njegovog prava na suđenje u razumnom roku u postupcima koje je vodio pred sudovima.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda tužitelja, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti pa ni povrede na koje upire tužitelj. U postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika te se presuda može ispitati.

6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. ZPP, jer je sud u obrazloženju sumarno izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, naveo je i obrazložio koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio te kako ih je ocijenio, kao i koje je odredbe materijalnog prava primijenio.

7. Suprotno žalbenim navodima tužitelja sud prvog stupnja pravilno je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu s odredbom čl. 8. ZPP pravilno utvrdio sve činjenice relevantne za pravilnu primjenu materijalnog prava, što žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju.

8. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi kako tužitelj naknade štete potražuje specificirajući ju po četiri osnove koje se zajednički svode na povredu prava osobnosti iz čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO).

9. Tužitelj u smislu odredbe čl. 19. st. 1. ZOO kao svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, odnosno pod pretpostavkama propisanim odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO.

10. Tužitelj je u ovome postupku koji je pokrenuo radi naknade štete za koju tvrdi da mu je prouzrokovana od strane tužene zbog nezakonitog rada suda, trebao dokazati sve pretpostavke odgovornosti za štetu, odnosno, prije svega samu štetu za koju tvrdi da mu je nastala, potom štetnu radnju tužene i uzročno posljedičnu vezu između štete i štetne radnje za koju tvrdi da je počinjena od tužene te potom i protupravnost.

11. Temeljem odredbe čl. 219. st. 1. ZPP tužitelj je bio dužan iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. No tužitelj, ni na koji način u tužbi ne navodi u čemu bi se konkretno ogledala ta šteta za koju tvrdi da bi mu nastala te na tu okolnost ne predlaže izvođenje bilo kojeg dokaza pa čak ni svoje saslušanje kao stranke u postupku da bi se uopće mogao utvrditi nastanak mu bilo kakve štete, a što je prva od potrebnih pretpostavki koje je tužitelj trebao dokazati u ovome postupku.

12. Slijedom navedenog, a ne iz razloga koje navodi prvostupanjski sud, u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev tužitelja trebalo je odbiti jer iz činjeničnih navoda tužbe i dokaza koji su po prijedlogu tužitelja izvedeni u ovome postupku ne proizlazi da bi tužitelj uopće pretrpio bilo kakvu štetu.

13. Stoga se prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nepotrebno bavio pitanjem protupravnosti, jer u slučaju kada nije utvrđeno postojanje same štete već iz tog razloga tužbeni zahtjev valjalo je odbiti kao neosnovan.

14. Žalbeni navodi u dijelu koji se odnose na osporavanje odluke prvostupanjskog suda u pogledu sporne protupravnosti nisu cijenjeni, jer s obzirom na ranije navedeno nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP).

15. I odluka o trošku pravilna je i zakonita u smislu odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP

16. Slijedom navedenog i odluka o trošku kojim je tužiteljici dosuđen razmjerno uspjehu u sporu, pravilna je i zakonita u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP.

17. Stoga je, a temeljem odredbe čl. 368. st. 2. ZPP žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Velikoj Gorici 9. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat