Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-459/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Tihane Cišper predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka suca izvjestitelja te Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnika stambene zgrade u [adresa] i to: Var d.o.o., OIB: 66402309304, Wiener Osiguranje Vienna Insurance Group d.d., OIB: 52848403362, AČĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], AČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], VČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], ŠČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], HČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], EČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], VČĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], UČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], RČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], TČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], ĆČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], ČČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], JČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], ZČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], GČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], OČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], BČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], ĐČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], DČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], CČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], FČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], KČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], MČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], PČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], NČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], SČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], ŽČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], IČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], AB, OIB: [osobni identifikacijski broj], VB, OIB: [osobni identifikacijski broj], ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], HB, OIB: [osobni identifikacijski broj], Uriho - Zagreb, OIB: 77931216562, Severitas d.o.o., OIB: 92595616163, Domi d.o.o., OIB: 20233402883 i Dado, vl. HČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po upravitelju Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o., OIB: 03744272526, Zagreb, Savska cesta 1, a ovaj po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković i Partneri d.o.o., Zagreb, protiv 1. tuženice EB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. tuženika UB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Ani Manola, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv- 405/2024-20 od 16. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-405/2024-20 od 16. ožujka 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 314,02 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev 1. i 2. tuženika za naknadu troška sastavljanja odgovora na žalbu u iznosu 220,00 eur, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Bore Bubnjića iz Samobora, poslovni broj Ovrv-14759/2022, UPP/OS-Ovrv-864/2022 od 26. travnja 2024. te je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen (st. I. izreke). Nadalje, ukinut je platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je 1. tuženiku i 2. tuženiku naloženo platiti tužitelju nastale troškove postupka u iznosu od 194,93 eur s pripadajućim kamatama (st. II. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi 1. tuženiku i 2. tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.237,50 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. ožujka 2026. do isplate (st. III. izreke). Odbijen je zahtjev 1. i 2. tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 eur uz pripadajuće zakonske zatezne kamate kao neosnovan (st. IV. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.498,02 eur uz pripadajuće zakonske zatezne kamate kao neosnovan (st. V. izreke).

2. Protiv te presude žale se tužitelji iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23,146/25 – dalje: ZPP) te pogrešne primjene materijalnog prava. Traže trošak sastavljanja žalbe u iznosu od ukupno 314,02 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate.

3. U odgovoru na žalbu 1. i 2. tuženici ukazuju na neosnovanost žalbenih navoda te predlažu žalbu odbiti uz nadoknadu troška sastavljanja odgovora na žalbu u iznosu od 220,00 eur.

4. Žalba je neosnovana.

5. Donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, u obrazloženju su navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja nije počinio ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a, a i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od ukupno 1.407,84 eura s pripadajućim zateznim kamatama na ime neplaćene pričuve za poslovni prostor površine 33,93 m2 na adresi [adresa], za razdoblje od srpnja 2019. do prosinca 2021.

7. Sud prvog stupnja pobijanom je presudom ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bore Bubnjića iz Samobora poslovni broj Ovrv-14759/2022, UPP/OS-Ovrv-864/2022 od 26. travnja 2024. te tužbeni zahtjev odbio uz sljedeće obrazloženje. Sud prvog stupnja navodi da su 1. i 2. tuženici tijekom postupka ukazivali da Međuvlasnički ugovor od 3. siječnja 2008., izmjene Međuvlasničkog ugovora te odluke koje su donesene temeljem istog nisu donesene (potpisane) od strane suvlasnika već od strane najmoprimaca/zakupnika za koje nisu dostavljene punomoći za poduzimanje takve radnje u ime suvlasnika. Takvim navodima 1. i 2. tuženici ukazuju da navedene odluke nisu donesene propisanom većinom suvlasničkih udjela sukladno čl. 375. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje: ZVDSP), zbog čega iste ne obvezuju sve suvlasnike, pa tako ni 1. i 2. tuženike. Sud prvog stupnja, nadalje, navodi da je teret dokaza da su podaci koji su u ispravi navedeni istiniti na strani one osobe koja se na tu ispravu poziva, a da tužitelji nisu dostavili niti predlagali dokaze kojima bi se moglo utvrditi da su potpisi na Međuvlasničkom ugovoru, izmjenama Međuvlasničkog ugovora te odlukama koje su donesene temeljem istog zaista potpisi suvlasnika predmetne nekretnine. Stoga, sud prvog stupnja primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221. a. ZPP-a) zaključuje da je tužbeni zahtjev neosnovan, odnosno ukida platni nalog te tužbeni zahtjev tužitelja odbija.

8. Navedene razloge pobijane presude prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, razlozi pobijane presude su u pogledu navedenih odlučnih činjenica jasni i argumentirani, kako rezultatima provedenog dokaznog postupka, tako i mjerodavnim materijalno pravnim zakonskim odredbama.

9. Odredbom čl. 375. st. 1. ZVDSP-a propisano je da se uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor). Stavkom 3. istog članka određeno je da odluke koje proizlaze iz međuvlasničkoga ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.

10. Nadalje, odredbom čl. 90. st. 1. ZVDSP-a propisano je da je zajednička pričuva iz čl. 85. st. 2. toga Zakona namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Sukladno st. 2. istog članka zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekog suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika.

11. U postupku u kojem tužitelji potražuju isplatu iznosa na ime neplaćene pričuve, a u kojem 1. i 2. tuženici osporavaju potpise suvlasnika na Međuvlasničkom ugovoru te odlukama donesenim na temelju istog (ukazujući da se ne radi o potpisima suvlasnika već najmoprimaca/zakupnika za koje nisu dostavljene punomoći za poduzimanje takve radnje u ime suvlasnika), tužitelji su bili dužni dokazati da je sukladno čl. 375. st. 3. ZVDSP-a odluku o visini zajedničke pričuve i povećanjima iste u odnosu na 1. i 2. tuženika sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. Tužitelji u konkretnom slučaju to nisu dokazali, štoviše nisu niti predlagali dokaze kojima bi se to moglo utvrditi, što pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud, te za to utvrđenje iznosi prihvatljive razloge.

12. Stoga je, suprotno navodima žalitelja, sud prvog stupnja pravilno primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a ukinuo predmetni platni nalog te tužbeni zahtjev odbio, a pravilnost takvog postupanja žalbenim navodima tužitelja nije doveden u sumnju.

13. U odnosu na žalbene navode kojima tužitelji ističu da su pitanja valjanosti međuvlasničkog ugovora i istinitosti potpisa pravno irelevantna za odlučivanje u ovom postupku, valja reći da je za odlučivanje o tome je li osnovan tužbeni zahtjev na ime plaćanja zajedničke pričuve u postavljenom iznosu, apsolutno ključno utvrditi je li isti proizlazi iz međuvlasničkog ugovora i naknadnih odluka donesenih na temelju tog međuvlasničkog ugovora, čije je sklapanje obvezujuće za sve suvlasnike pa time i za 1. i 2. tuženike (čl. 375. ZVDSP-a). Stoga, takvi žalbeni navodi nisu osnovani.

14. Tužitelji u žalbi navode da je nejasno zašto sud, a ukoliko je smatrao da je eventualno dostava dokaza da je predstavnica suvlasnika ujedno i bila suvlasnik predmetne stambene zgrade važna za odlučivanje o prigovoru aktivne legitimacije u ovome postupku, navedeni nedostatak nije pokušao sanirati na raspravi odgovarajućim upozoravanjem na potrebu iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja ili dopune dokaznih sredstava koja se odnose na navode stranaka u ponovljenom postupku i to na glavnoj raspravi održanoj dana 26. veljače 2026., sukladno čl. 219. i čl. 288.a st. 2. ZPP-a. Na takve žalbene navode tužitelja valja reći kako u ovom postupku nije niti bilo sporno je li predstavnica suvlasnika ujedno i bila suvlasnik predmetne stambene zgrade niti je održano ročište 26. veljače 2026., a niti se radi o ponovljenom postupku. Stoga, takvi navodi žalitelja, koji se evidentno ne odnose na ovaj predmet, nisu odlučni i ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

15. Preostali žalbeni navodi tužitelja predstavljaju iznošenje vlastitih pravnih shvaćanja te iznošenje vlastite ocjene dokaza, za što nema uporišta niti u stanju spisa a niti u mjerodavnim materijalnopravnim zakonskim odredbama.

16. Što se tiče odluke o troškovima ovog postupka valja reći da je prvostupanjski sud, s obzirom na to da tužitelji nisu uspjeli u parnici, o troškovima pravilno odlučivao na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a. Pritom valja ukazati da prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, a tužitelji odluku glede visine troškova određeno ne pobijaju. Stoga, prvostupanjska odluka o troškovima postupka glede visine troškova koji su dosuđeni 1. i 2. tuženicima nije ispitivana.

17. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i pobijanu presudu suda prvog stupnja potvrditi.

18. Budući da tužitelji nisu uspjeli sa žalbom, to je valjalo odbiti kao neosnovan njihov zahtjev za naknadom troška žalbenog postupka u zatraženom iznosu (čl. 166. st. 1. ZPP-a).

19. Zahtjev 1. i 2. tuženika za naknadom troška sastavljanja odgovora na žalbu je odbijen, s obzirom na to da ta radnja, a slijedom toga niti taj trošak nije bio potreban (čl. 155. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 9. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tihana Cišper