Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-135/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Škugora, predsjednika vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Adele Turkalj, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ivani Đurinac Vuković, odvjetnici u Slavonskom Brodu, Trg pobjede 24, protiv tuženog Zavoda za hitnu medicinu Brodsko -posavske Županije, Borovska 7, Slavonski Brod, OIB: 90937164884, zastupanoga po punomoćnici ENJ, mag.iur., radi utvrđenja prava na dopust i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pr-55/2024-5 od 22. listopada 2025., 9. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pr- 55/2024-5 od 22. listopada 2025. u točki I. stavak 1. i 2. izreke i za navedeno sudi:

1. Utvrđuje se da je Odluka o pravu na zaštitu trudne radnice Ur. broj 576/2023 od 27. ožujka 2023., koju je donio tuženik Zavod za hitnu medicinu Brodsko -posavske županije, Borovska 7, Slavonski Brod, OIB: 90937164884, nedopuštena.

2. Utvrđuje se da tužiteljica EN iz [adresa], u razdoblju od 5. ožujka 2023. do 4. srpnja 2023. zbog obavljanja poslova koji su štetni za zdravlje trudnice i nerođenog djeteta ima pravo na plaćeni dopust trudne radnice.

r i j e š i o  j e

Ukida se navedena presuda u točki I. stavak 3. i 4. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je Odluka o pravu na zaštitu trudne radnice Ur.broj 576/2023 od dana 27.ožujka 2023. koju je donio tuženik Zavod za hitnu medicinu Brodsko - posavske županije, [adresa], OIB: 90937164884, nedopuštena.

2. Utvrđuje se da tužiteljica EN iz [adresa], u razdoblju od 5.3.2023. do 4.7.2023. zbog obavljanja poslova koji su štetni za zdravlje trudnice i nerođenog djeteta ima pravo na plaćeni dopust trudne radnice.

3. Nalaže se tuženiku Zavodu za hitnu medicinu Brodsko-posavske županije, [adresa], OIB: 90937164884, da tužiteljici EN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime naknade razlike plaće zbog prava na dopust trudne radnice isplati iznos od 6.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5.3.2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primjenjuje na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

4. Nalaže se tuženiku da tužiteljici plati parnični trošak, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primjenjuje na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.''

2. Protiv navedene presude tužiteljica je izjavila žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

2.1. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužiteljice.

3. Žalba je osnovana.

4. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), na koje sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

4.1. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je zaključak o nepotpunosti zahtjeva tužiteljice, kao i dokaze koji su odlučni za ishod spornog odnosa među strankama, pravilno ocijenio i stečeno uvjerenje opravdao potrebnim razlozima pa nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 8. i st. 2. t. 11. ZPP, koje u žalbi sadržajno ističe tužiteljica.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem nedopuštenosti odluke poslodavca tužiteljice o pravu na zaštitu trudne radnice i da ima pravo na plaćeni dopust od 5. ožujka 2023. do 4. srpnja 2023. zbog obavljanja poslova koji su štetni za zdravlje trudnice i nerođenog djeteta te isplata naknade razlike plaće zbog prava na dopust trudne radnice za razdoblje od 25. ožujka 2023. do početka rodiljnog dopusta.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno i puno radno vrijeme na poslovima doktora medicine od 11. ožujka 2022.,

- da je tužiteljica 16. ožujka 2023. na e-mail pravne službe tuženika podnijela zahtjev radi ostvarivanja prava na dopust trudne radnice,

- da je tuženik e-mailom od 17. ožujka 2023. odgovorio da zahtjev nije potpun te da će se radi daljnjeg postupanja i donošenja konačne odluke zatražiti mišljenje liječnika specijalista medicine rada,

- da je specijalist medicine rada 22. ožujka 2023. utvrdio da je tužiteljica sposobna samo za rad u ambulanti u 1. smjeni i striktnu primjenu mjera zaštite na radu te da je nesposobna za terenski i noćni rad,

- da je tuženik 27. ožujka 2023. donio Odluku o pravu na zaštitu trudne radnice, kojom je odbio zahtjev tužiteljice za plaćeni dopust trudne radnice, ali je prilagodio njezine radne uvjete na način da je radila u prvoj smjeni, bez rada na terenu i bez noćnih smjena, u skladu s nalazom specijalista medicine rada.

6.1. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja Sud je odbio tužbeni zahtjev, uz obrazloženje da je tuženik, u skladu s mišljenjem medicine rada, prilagodio radno vrijeme tužiteljice i isključio je iz terenskih i noćnih smjena, da su time ispunjene obveze zaštite na radu i osigurana prava trudne radnice odnosno da je tuženik postupio u skladu sa zakonskim obvezama te da je donesena odluka stoga zakonita, pravilna i da nije povrijedila prava tužiteljice. Što se tiče zahtjeva tužiteljice, Sud je ocijenio da je zahtjev tužiteljice bio nepotpun jer nije sadržavao obvezno mišljenje medicine rada, koje je pribavljeno tek 23. ožujka 2023., nakon čega je tuženik, u roku od osam dana, donio predmetnu odluku, čime je postupio u skladu s odredbom čl. 25. st. 2. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama (''Narodne novine'', broj 152/22 – dalje: ZRRP) i čl. 6. Pravilnika o uvjetima i postupku ostvarivanja prava na stanku za dojenje djeteta, prava na dopust trudne radnice, prava na dopust radnice koja je rodila i prava na dopust radnice koja doji dijete (''Narodne novine'', broj 112/11 – dalje: Pravilnik) pa se zbog toga ne može smatrati da je to pravo priznao od idućeg dana nakon što je taj rok istekao u smislu čl. 25. st. 3. ZRRP.

7. Odluka prvostupanjskoga suda nije pravilna.

8. Tužiteljica u žalbi osnovano ustraje u tvrdnji da zahtjev tužiteljice nije bio nepotpun te da je na poslodavcu, kao jačoj strani ugovornog odnosa, bila obveza pribavljanja mišljenja specijaliste medicine rada i to u roku od 8 dana od dana podnošenja zahtjeva, u kojem je bio dužan odlučiti o zahtjevu tužiteljice.

8.1. Naime, prema čl. 37. Zakona o zaštiti na radu (''Narodne novine'', broj 71/14, 118/14, 154/14, 102/15, 94/18 i 96/18 – dalje: ZZR), posebno osjetljive skupine kojima je poslodavac obvezan osigurati posebnu zaštitu na radu su, između ostaloga, trudne radnice (st. 1.) te je radi provedbe posebne zaštite na radu, poslodavac obvezan u procjeni rizika naznačiti poslove koji su potencijalno rizični za posebno osjetljive skupine radnika iz stavka 1. toga članka (st. 2). Prema čl. 80. ZZR, poslodavac ima obvezu ugovaranja usluga medicine rada, u svrhu provođenja zdravstvene zaštite radnika (čl. 63. ZZR), s time da se zdravstvena zaštita ostvaruje suradnjom poslodavca, ovlaštenika, stručnjaka za zaštitu na radu i radnika s izabranim specijalistom medicine rada (st. 4). Prema st. 8. toga članka, poslodavac i njegov ovlaštenik, stručnjak zaštite na radu, radnik i povjerenik radnika za zaštitu na radu, obvezni su izvijestiti specijalistu medicine rada o činjenicama vezanima uz rad, aktivnosti, mjesto rada i radni okoliš, za koje znaju ili pretpostavljaju da mogu nepovoljno utjecati na zdravlje radnika.

8.2. Odredbom čl. 24. st. 2. ZRRP propisano je, između ostaloga, da zaposlena majka ostvaruje pravo na dopust na temelju odluke poslodavca donesene na osnovi njezina pisanog zahtjeva i potvrde izabranog doktora zdravstvene zaštite žena iz obveznoga zdravstvenog osiguranja da je trudna te mišljenja doktora specijalista medicine rada o poslovima koji su štetni za zdravlje trudne radnice. Prema st. 3. toga članka, odluku iz stavka 2. ovoga članka poslodavac je obvezan donijeti u roku od osam dana od dana zaprimanja zahtjeva, a ako poslodavac u navedenom roku ne donese odluku, smatrat će se da je to pravo priznao od idućeg dana nakon što je taj rok istekao.

8.3. Također je i odredbom čl. 7. Pravilnika o uvjetima i postupku ostvarivanja prava na stanku za dojenje djeteta, prava na dopust trudne radnice, prava na dopust radnice koja je rodila i prava na dopust radnice koja doji dijete (''Narodne novine'', broj 112/11 – dalje: Pravilnik) propisano je da trudna radnica ostvaruje pravo na dopust na temelju:

- odluke poslodavca donesene na osnovi njezinog pisanog zahtjeva i

- potvrde specijalista ginekologa da je trudna te

- mišljenja doktora specijalista medicine rada o poslovima koji su štetni za zdravlje trudne radnice, radnice koja je rodila ili radnice koja doji dijete, odnosno za dijete koje doji (st. 1.) s time da je odluku iz stavka 1. toga članka poslodavac obvezan donijeti u roku od 8 dana od dana zaprimanja zahtjeva, a ako poslodavac u navedenom roku ne donese odluku, smatrat će se da je to pravo priznao od idućeg dana nakon što je taj rok istekao.

8.4. Iz sadržaja navedenih odredbi, prema shvaćanju ovoga suda, proizlazilo bi:

- da trudna radnica poslodavcu treba dostaviti samo zahtjev u kojem navodi kako smatra da radi na poslovima koji su štetni za njezino zdravlje ili zdravlje djeteta i potvrdu svog ginekologa da je trudna, a

- da je obveza poslodavca da po primitku tog zahtjeva, od svoje ugovorne medicine rada (čl. 2. Pravilnika o načinu i postupku izbora doktora specijalista medicine rada, ''Narodne novine'', broj 12/14, 149/14, 53/17, 129/17, 22/20, 124/23) zatražiti stručno mišljenje o štetnosti konkretnog radnog mjesta.

8.5. Dakle, iz odredbe čl. 24. st. 2. ZRRP bi proizlazilo da je mišljenje medicine rada samo dio dokumentacije (uz ginekološku potvrdu i zahtjev radnice), na temelju koje poslodavac, u roku od 8 dana od dana zaprimanja zahtjeva (čl. 25. st. 3. ZRRP), mora donijeti odluku o premještaju radnice na druge poslove ili upućivanju na plaćeni dopust, ali ne i da je svu dokumentaciju, dakle i mišljenje medicine rada, obvezna dostaviti radnica.

8.6. Budući da poslodavac u ovom slučaju nije donio odluku u roku od 8 dana (čl. 25. st. 2. ZRRP), suprotno zaključku prvostupanjskoga suda, nije time postupio u skladu s odredbom čl. 25. st. 2. ZRRP) i čl. 6. Pravilnika pa se zbog toga smatra da je trudnoj radnici to pravo priznao od idućeg dana nakon što je taj rok istekao, u skladu s čl. 25. st. 3. ZRRP.

9. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 373. t. 3. ZPP, trebalo je preinačiti pobijanu odluku u točki I., stavak 1. i 2. izreke i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

10. Zbog pogrešnog pravnog pristupa, u postupku nisu utvrđene činjenice od kojih ovisi odluka o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva radi isplate razlike plaće između ostvarene do trenutka kada je trebalo utvrditi pravo na plaćeni dopust, do prvog dana prava na korištenje obveznog rodiljinog dopusta (list 180) spisa) pa je u tom dijelu, na temelju čl. 370. ZPP, presudu suda prvoga stupnja trebalo ukinuti i predmet vratiti istome sudu na ponovno suđenje.

11. Budući da je djelomično ukinuta odluka o glavnoj stvari, trebalo je ukinut i i odluku o parničnom trošku (čl. 166. st. 4. ZPP).

12. U ponovnom postupku sud će ponovno odlučiti o prijedlozima tužiteljice za izvođenjem predloženih dokaza te će, nakon što utvrdi činjenice o kojima ovisi osnovanost i visina tužbenog zahtjeva radi isplate razlike plaće, donijeti novu odluku.

U Velikoj Gorici 9. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Goran Škugor