REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-190/2025-73

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Petri Kušević Fraculj, u pravnoj stvari tužitelja SB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivi Đakulović, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Ive Đakulović, odvjetnice, i Lidije Marenjak, zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu, 9. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj isplatiti tužitelju SB iznos od 6.635,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 7. listopada 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a

. / .

za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.328,36 EUR s pripadajućim kamatama.

III. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.976,09 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 9. srpnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu 6. listopada 2014. podnio tužbu u kojoj navodi da je u razdoblju od 12. veljače 2005. do 7. ožujka 2008. bio na izdržavanju kazne u Zatvoru u Zagrebu, a od 7. ožujka 2008. je na izdržavanju kazne zatvoru u Kaznionici u Lepoglavi. Nadalje navodi da je u Kaznionici u Lepoglavi prve dvije godine bio smješten na 2E odjelu u sobi broj 11 s još 11 osoba, a nakon toga je prebačen u sobu broj 9 na istom odjelu, koju dijeli s još trojicom zatvorenika. Ističe da je bio smješten u uvjetima koji ne odgovaraju standardima, jer veličina i zapremnina sobe ne udovoljavaju uvjetima propisanima čl. 74. Zakona o izvršavanju kazne zatvora, te je soba bila prekapacitirana. Navodi da je ljeti u sobi bilo prevruće, a zimi izrazito hladno, da je ujutro bilo premalo vremena za obaviti jutarnju higijenu i nuždu prije odlaska na posao, da po hodniku odjela na kojem moraju provesti dio dana, padaju opušci, pljuvačke i razno smeće, da je odjeća loše oprana, da je premalo tuševa i često nema tople vode, da zatvorsku kantinu mogu koristiti samo za vrijeme šetnje i ručka i u njoj je prevelika gužva, da je prekratko vrijeme za konzumaciju obroka, da je posuđe loše oprano, te da je restoran pun insekata. Još navodi da je zaposlen u metalnom pogonu na radnom mjestu tokara i nema adekvatnu zaštitnu opremu, a krovovi pogona su prekriveni azbestnim pločama s radioaktivnim gromobranima opasnima za život i zdravlje. Također navodi da je zdravstvena zaštita loša, te navodi da u sobama zbog nedostatka prostora vlada napetost te izbijaju svađe između zatvorenika. Navodi da su takvi uvjeti izdržavanja kazne zatvora protivni odredbama Zakona o izvršenju kazne zatvora i CPT Standardima Vijeća Europe, te odredbi čl. 3. Europske konvencije za zaštitu temeljnih ljudskih prava, te mu je zbog takvih uvjeta povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na dostojanstvo, na duševno i tjelesno zdravlje i druga prava, jer je bio izložen mučenju i nehumanom postupanju za vrijeme izdržavanja kazne zatvora. Slijedom navedenog, tužitelj tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi traži naknadu štete u iznosu od 60.000,00 kn (7.963,37 EUR) sa zateznim kamatama tekućim od 7. listopada 2014. do isplate, uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tuženica osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, te ističe prigovor zastare potraživanja za sva potraživanja unazad tri godine od datuma

. / .

podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora koji je podnesen 6. lipnja 2014., dakle, ističe prigovor zastare za razdoblje do 6. lipnja 2011. Također ističe prigovor mjesne nenadležnosti. Još navodi da se u Zatvoru u Zagrebu i u Kaznionici u Lepoglavi poduzimalo sve sukladno čl. 12. st. 1. Zakona o izvršavanju kazne zatvora, kako bi život zatvorenika bio što sličniji postojećim životnim okolnostima. Također navodi da je tužitelj u Kaznionici u Lepoglavi bio smješten u primjerenim prostorijama s ostalim zatvorenicima, da su bili ispunjeni svi uvjeti u odnosu na održavanje higijene soba i opremljenost soba, te je tužitelju pružana adekvatna zdravstvena zaštita, da je tužitelj dva sata dnevno boravio na svježem zraku i da mu je omogućeno svrhovito korištenje slobodnog vremena. Tuženica ističe da smještanje tužitelja u prostor koji nije odgovarajuće kvadrature ne znači da su time namjerno uskraćena prava tužitelju, već je isto posljedica objektivnih okolnosti prekapacitiranosti. Još navodi da prema tužitelju nije bilo nečovječnog i ponižavajućeg postupanja. Slijedom navedenoga, tuženica predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženici. Na zadnjem ročištu tuženica povlači prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda.

3. Presudom ovoga suda poslovni broj Pn-3241/14-56 od 8. siječnja 2014. donesenom u ovome predmetu odbijen je tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, međutim, rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1408/2024-3 od 19. prosinca 2024. ukinuta je u cijelosti navedena presuda i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 26. rujna 2025. tužitelj traži naknadu štete u iznosu od 6.635,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 7. listopada 2014. do isplate, i to isključivo zbog uvjeta boravka tužitelja u Kaznionici u Lepoglavi u razdoblju od 7. ožujka 2008. do 13. veljače 2014. (u koje nije uključeno razdoblje od 8. do 11. svibnja 2012. u kojem je boravio u Zatvoru u Puli). Ovdje valja reći da je tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom smanjio tužbeni zahtjev u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, te ga uredio u pogledu valute u skladu sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22 i 80/22), a što se sukladno odredbi čl. 191. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) ne smatra preinakom tužbe.

5. Tuženica je na ročištu 29. rujna 2025. navela da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe.

6. Imajući na umu pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 26. travnja 2021. (Su IV-16/2021-8) prema kojem smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) predstavlja djelomično povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika, valjalo je odlučiti i o zahtjevu za isplatu iznosa od 1.328,36 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, odnosno valjalo je odlučiti o zahtjevu tužitelja za isplatom naknade štete u ukupnom iznosu od 7.963,36 EUR s pripadajućim kamatama. Ovo imajući u vidu da je tuženica u roku od 15 dana od primitka podneska od 26. rujna 2025. kojim je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 1.328,36 EUR, navela da se protivi takvom djelomičnom povlačenju tužbe.

. / .

7. Sud je tijekom postupka izveo sljedeće dokaze: uvid u dopis ODO u Varaždinu od 30. rujna 2014. (str. 8 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora s preslikom potvrde o primitku preporučene pošiljke od 6 lipnja 2014. (str. 9-13 spisa), zapisnik o održanoj glavnoj raspravi pred ovim sudom od 27. siječnja 2014. u predmetu poslovni broj Pn- 4124/12 na kojoj je izveden dokaz saslušanjem svjedoka IB (str. 57- 64 spisa), dopis Kaznionice u Lepoglavi od 22. veljače 2016. (str. 65 spisa), tabelu boravka tužitelja po sobama (str. 66-67 i 75-76 spisa), dopis Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Središnji ured za zatvorski sustav, od 24. lipnja 2022. (str. 163 spisa), dopis Kaznionice u Lepoglavi od 1. srpnja 2022. s pregledom smještaja tužitelja po sobama i odjelima (str. 165-170 spisa) i uvid u ostalu dokumentaciju koja se nalazi u spisu, saslušanje svjedoka RB i tužitelja kao stranke, oboje zamolbenim putem po Općinskom sudu u Varaždinu, Stalnoj službi u Ivancu.

8. Sud nije izvodio daljnje dokaze jer su obje stranke na ročištu 19. ožujka 2026., nakon upozorenja u smislu čl. 219. ZPP-a, izričito navele da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga te su odustale od ranije predloženih, a neizvedenih dokaza.

9. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

10. Dakle, predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadnom štete u iznosu od 7.963,32 EUR, po osnovi povrede prava osobnosti. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da mu je tijekom izdržavanja kazne zatvora u Kaznionici u Lepoglavi u razdoblju od 7. ožujka 2008. do 13. veljače 2014. u uvjetima koji ne odgovaraju propisanim standardima povrijeđeno pravo na duševno i tjelesno zdravlje i pravo na dostojanstvo. Pri tome iz podneska tužitelja od 26. rujna 2025. proizlazi da tužitelj u konačnici smatra da mu za utuženo razdoblje boravka u Kaznionici u Lepoglavi pripada pravična novčana naknada u iznosu od 6.635,00 EUR.

11. Među strankama nije sporno, a proizlazi i iz dopisa Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Središnji ured za zatvorski sustav, od 24. lipnja 2022., da je tužitelj pravomoćnom presudom osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 40 godina, koja mu teče od 12. veljače 2005., a očekivani istek kazne je 12. veljače 2045.

12. Međutim, među strankama je sporno je li tužitelju u utuženom razdoblju za vrijeme izdržavanja kazne u Kaznionici u Lepoglavi povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na dostojanstvo, te prava na tjelesno i duševno zdravlje, te ima li tužitelj s tim u svezi pravo na naknadu neimovinske štete.

13. Uvidom u zahtjev za mirno rješenje štete (str. 9-13 spisa) utvrđeno je da je isti podnesen od strane tužitelja Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, 6. lipnja 2014., a radi naknade štete zbog neodgovarajućih uvjeta smještaja u Zatvoru u Zagrebu i u Kaznionici u Lepoglavi.

14. Iz dopisa Uprave za zatvorski sustav, Kaznionice u Lepoglavi, od 22. veljače 2016. i tablice boravka zatvorenika po sobama priložene uz taj dopis (str. 65 - 67 spisa) proizlazi da je tužitelj u Kaznionici u Lepoglavi boravio kako slijedi:

. / .

- 7. - 14. ožujka 2008. u ulaznoj sobi, površine 11,78 m[2] , u kojoj se nalazio sanitarni čvor površine 1,20 m[2] , u kojoj je ukupno boravilo 3-5 zatvorenika,

- 14. ožujka - 14. svibnja 2008. u sobi broj 10, površine 18,20 m[2] , u kojoj se nalazio sanitarni čvor površine 1,22 m[2] , u kojoj je ukupno boravilo 3-4 zatvorenika,

- 14. svibnja 2008. - 26. travnja 2011. u sobi broj 12, površine 30,67 m[2] , u kojoj se nalazio sanitarni čvor površine 2,11 m[2] , u kojoj je ukupno boravilo 9-12 zatvorenika,

- 26. travnja 2011. - 7. svibnja 2012. u sobi broj 9, površine 9,47 m[2] , u kojoj se nalazio sanitarni čvor površine 1,50 m[2] , u kojoj je ukupno boravilo 2-4 zatvorenika,

- 7. - 8. svibnja 2012. u ulaznoj sobi, površine 11,78 m[2] , u kojoj se nalazio sanitarni čvor površine 1,20 m[2] , u kojoj je ukupno boravilo 2 zatvorenika,

- 11. svibnja 2012. - 13. veljače 2014. u sobi broj 9, površine 9,47 m[2] , u kojoj se nalazio sanitarni čvor površine 1,50 m[2] , u kojoj je ukupno boravilo 3-4 zatvorenika.

15. Iz dopisa Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Kaznionice u Lepoglavi od 1. srpnja 2022. (str. 165-168 spisa) proizlazi da se tužitelj nalazi u Kaznionici u Lepoglavi od 7. ožujka 2008., da je od 14. svibnja 2008. bio uključen u slobodne aktivnosti, te da je bio radno angažiran u metalskoj radionici do 26. siječnja 2022. Nadalje proizlazi da je tužitelju osigurana zasebna postelja, a slobodno vrijeme je provodio zajedno s ostalim zatvorenicima u prostoriji za dnevni boravak, te je sukladno dnevnom rasporedu određeni dio dana boravio izvan svoje sobe, u TV boravku ili na svježem zraku. Još proizlazi da je smještaj tužitelja odgovarao zdravstvenim, higijenskim i klimatskim prilikama, sve su prostorije u kojima je tužitelj boravio čiste, suhe, opremljene dnevnim i umjetnim svjetlom, te imaju prekidač za hitne pozive u slučaju potrebe i zaštitu od požara. Sobe su bile opremljene radijatorima koji su uključeni u sustav centralnog grijanja, te se temperatura u sezoni grijanja održavala u skladu s odredbom iz čl. 5. Pravilnika o standardima smještaja i prehrane, danju na 22 °C, a noću na 15 °C. Nadalje proizlazi da su kontinuirano poduzimane mjere uzimajući u obzir objektivne okolnosti prekapacitiranosti unutar zatvorskog sustava, te se posebna pozornost posvećivala veličini ostalog prostora dostupnog zatvorenicima, higijeni i sanitarnim uređajima, kvaliteti hrane, skrbi za zdravlje zatvorenika, prilikama za slobodno kretanje i tjelovježbu te pojačanom kontaktiranju s obitelji. Još proizlazi da postoje sanitarni uređaji koji omogućuju normalno obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima, te je zatvorenicima dostupna hladna i topla voda u zatvoreničkoj sobi, te u prostorima za tuširanje tijekom cijeloga dana kroz čitavu kalendarsku godinu. Također proizlazi da se održavanje higijene prostora obavlja sukladno pozitivnim propisima, te Kaznionica osigurava sredstva za čišćenje, održavanje osobne higijene, čistoće rublja, odjeće, obuće i posteljine. Deke se peru dva puta godišnje, a po potrebi i češće, posteljina i traper jakne i hlače svaki drugi tjedan, a donje rublje, ručnici i odjeća svaki tjedan. Madraci i posteljina se mogu zamijeniti za novu ako su oštećeni. Još proizlazi da je predviđeno da se dnevno može provesti dva sata u rekreaciji, sportu i tjelovježbi, ovisno o osobnim potrebama zatvorenika, te zatvorenici ujedno mogu koristiti i ostale programe koji se provode kao što su glazbena sekcija, rad u informatičkim učionicama i dr. Nadalje proizlazi da se u slučaju potrebe odmah pozivaju djelatnici Zavoda za javno zdravstvo Varaždinske županije s kojim Kaznionica ima sklopljen ugovor o obavljanju poslova dezinsekcije, deratizacije i dezinfekcije prostora i objekata Kaznionice. Mikrobiološku čistoću objekata u kojima se priprema i poslužuje hrana zatvorenicima, kao i posuđa i pribora za jelo, te kvantitativnu i kvalitativnu energetsku vrijednost hrane kontrolira Zavod za javno zdravstvo Varaždinske županije, a dnevno se u Kaznionici priprema više vrsta

. / .

obroka. Još proizlazi da je Kaznionica zaštićena od udara groma radioaktivnim gromobranom koji nema štetnih utjecaja na zdravlje, što je utvrđeno inspekcijskim nadzorom 8. lipnja 2012.

16. Iz iskaza svjedoka IB, upravitelja Kaznionice u Lepoglavi, koji je navedeni svjedok dao u predmetu ovoga suda poslovni broj Pn-4124/12 na ročištu 27. siječnja 2014. i za koji su se stranke suglasile da se koristi kao dokaz u ovome predmetu, proizlazi da su svi uvjeti u Kaznionici u Lepoglavi sukladni zakonskim odredbama, osim površine prostorije u kojoj je tužitelj boravio i koja bi sukladno zakonskim odredbama trebala biti 4 m[2] odnosno 10 m po osobi. Sobe imaju centralno grijanje, zidovi se bojaju svake godine, pod je od hrastovog parketa, te svaka soba ima odvojeni sanitarni čvor površine 1,5 m[2] u kojem se nalaze WC školjka i umivaonik. Sobe su opremljene sa stolom i četiri stolca, a jede se u blagovaonici koja je izvan zgrade u kojoj su smješteni zatvorenici. U svakoj sobi se može držati televizor. Nadalje, svi drugi higijenski, zdravstveni i drugi uvjeti su u potpunosti sukladni zakonskim odredbama. Tuširanje je omogućeno svakodnevno kroz cijeli dan, a tuš kabine su pregrađene punim zidom i imaju zavjese koje zatvorenici često devastiraju. Svakodnevno je omogućen i boravak na svježem zraku, sobe su veći dio dana otvorene te se može odlaziti u druge sobe ili u TV boravak, a kada su sobe zatvorene zatvorenik može birati ili da ostane u sobi ili u zajedničkom prostoru. Iz iskaza svjedoka nadalje proizlazi da su niz godina zbog prenapučenosti posebnu pozornost poklanjali aktivnostima u slobodno vrijeme, prehrani, zdravstvenoj zaštiti i kontaktima s vanjskim svijetom te su, da bi uvjeti bili što bolji, činili niz ustupaka na uštrb sigurnosti. Što se tiče zdravstvene zaštite, imali su dva liječnika opće prakse zaposlena na ugovor o djelu, te dva psihijatra i stomatologa. Vezano za ostvarivanje prava na sportske aktivnosti, druženja, pristup biblioteci i pravo na izobrazbu, proizlazi da su zatvorenici koji nisu bili radno angažirani imali mogućnost provoditi puno više vremena na svježem zraku od preporučenih 2 sata dnevno. U kaznionici se vrše i osposobljavanja za pojedina zanimanja kao što su operater za rad na računalu, radnik u drvoprerađivačkoj i metalskoj radionici, vinogradar, voćar i dr. Nadalje proizlazi da su imali Centar za izobrazbu, a sada na temelju ugovora o djelu angažiraju pučka učilišta koji imaju verificirane programe za izobrazbu zatvorenika. Zatvorenicima je cijelo vrijeme na raspolaganju mogućnost igranja nogometa, stolnog tenisa, boćanja, košarka, trčanje, teretana i trening boksa, te im je raspolaganju teretana. U sklopu kaznionice postoji i knjižnica s preko 10000 knjiga za posudbu, a zatvorenici mogu boraviti u čitaonici gdje im je na raspolaganju dnevni i tjedni tisak te enciklopedije i vrjednije knjige, te mogu koristiti informatičke radionice, sve sukladno rasporedu odjela. Dva pravnika stoje na raspolaganju zatvorenicima za potrebe pravne pomoći, a što se tiče dodira s vanjskim svijetom, zatvorenici imaju pravo na minimalno dva posjeta mjesečno i jedan telefonski razgovor u trajanju od 10 minuta tjedno, a ovisno o procjeni uspješnosti zatvorenici ostvaruju i daljnje pogodnosti. Posteljina se mijenja svaka dva tjedna, a zatvorenička odjeća i osobno rublje pere u praonicama kaznionice, te se posteljina i madraci mogu zamijeniti za nove ako su oštećeni. Sobe se zaključavaju prema dnevnom rasporedu kad su zatvorenici u šetnji te u razdoblju od 19,15 do 7,00 ujutro, s time da zatvorenici sve do 23,00 odnosno 24,00 sata mogu birati hoće li biti u sobi ili u dnevnom boravku. Na svakom odjelu postoje 4 tuša, a u sobama je umivaonik s hladnom vodom. U sobama postoji vertikalna prirodna ventilacija, a higijena sobe ovisi o zatvorenicima jer im kaznionica stavlja na raspolaganje sva sredstva za čišćenje, dok oni sami održavaju čistoću sobe i prostora. Hitnost za

. / .

pristup liječniku procjenjuje sam liječnik. Zatvorenicima koji imaju mjeru obaveznog liječenja omogućen je posjet psihijatrima. Sobe imaju po dva prozora koji se mogu otvoriti. Iz iskaza svjedoka još proizlazi da površina sanitarnog čvora od 1,5 m[2] nije uključena u površinu sobe, a u sanitarnom čvoru se osim WC školjke i umivaonika nalaze i police i ogledalo.

17. Svjedok RB, saslušan zamolbenim putem kod Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, u svom iskazu u bitnom navodi da je boravio s tužiteljem u velikoj sobi na Odjelu 2E u razdoblju od svibnja 2008. do 2011., te navodi da je u toj sobi uvijek bilo 10-12 zatvorenika. U velikoj sobi nalazili su se kreveti na kat, stolci i stolovi i kazete za svakog zatvorenika, dok je sanitarni čvor bio u drugoj prostoriji. Nadalje navodi da su nakon 2011. oboje ostali na istom odjelu, koji je radni odjel i oboje su cijelo vrijeme bili zaposleni, te su oboje boravili u sobama iste kvadrature i namještaja, u kojima se nalazio krevet na kat, stol sa stolicama i 4 kazete. Još navodi da je u tim sobama bilo i 4 zatvorenika, no ne može određeno navesti vrijeme kad je tužitelj boravio u takvoj sobi i broj zatvorenika s kojima je boravio. Unutar tih soba nalazio se WC s umivaonikom i cijelo vrijeme su imali samo hladnu vodu. Još navodi da je dizanje bilo u 6,00 sati, postrojavanje u 6,30 sati, te su na posao odlazili u 7,00 sati, a vraćali su se oko 15,00 sati. Tužitelj je više vremena provodio u sobi i uglavnom je čitao, povremeno je odlazio u šetnju ili u knjižnicu, a rijetko i na informatiku. Soba u kojoj je tužitelj bio smješten imala je 9 m[2] . Još navodi da se u tzv. karantena - sobi čeka na raspored u zatvorsku prostoriju i nema mogućnosti rada, a tužitelj je nakon karantene premješten na Odjel 2 E i tamo je radio na poslovima kao varilac odnosno alatničar. Još je naveo da je sanitarni čvor u malim sobama u sobi, dok se zatvorenike koji se nalaze u velikoj sobi, sanitarni čvor nalazi izvan te sobe. Radi se o normalnom wc-u koji ima drvena vrata i zid je do vrha stropa. Još navodi da su se imali pravo tuširati svaki dan, te da na svakom odjelu postoji kupaonica s 4 tuš kabine i umivaonikom, dok u sobi nema tuševa. Mogli su se tuširati ujutro prije posla od 6,00 do 6,30 sati i poslije posla od 15,00 sati do 19,30 sati, svaki dan. U sobama su bili drveni prozori te se zimi osjetio propuh, a ljeti je bilo vruće, jer su prozori visoko, a prostorija je niža. Grijanje je bilo osrednje, te je i osvjetljenje moglo biti bolje i nije bilo dovoljno za čitanje zatvorenicima koji su bili na donjem krevetu. Što se tiče prehrane, nakon štrajka 2008., ista je poboljšana, te je njemu osobno količina bila zadovoljavajuća. Što se tiče liječničke pomoći, navodi da se moglo doći do liječnika, no da se dugo čekalo na red, s time da misli da tužitelj nije imao zdravstvenih problema. Još navodi da su on i tužitelj dobili dugotrajne kazne zatvora, pa ih je smještaj s osobama koje izdrže kaznu zatvora u kraćem vremenu povremeno deprimirao, jer su se osobe s kojima su boravili često mijenjali i referenti su se više bavili zatvorenicima koji su prije izlazili. Također navodi da su šetnju imali na igralištu dužine oko 50 x 50 m, te u parku gdje je posađeno drveće i postavljene su klupice.

18. Tužitelj, saslušan kao stranka zamolbenim putem kod Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, 24. ožujka 2023., u svom iskazu u bitnom navodi da je površina soba u kojima je bio smješten u Kaznionici u Lepoglavi bila oko 4 m[2] , a u sobi da ih je bilo četvero. Još navodi da je po dolasku u Kaznionicu smješten u centar za dijagnostiku na Odjelu 1C s još trojicom, a nakon dijagnostike smješten je na Odjel 2E koji je metalski odjel, te je zaposlen u metalskoj radionici i radno vrijeme mu je od 7,30 do 14,25. Još navodi da se u malim sobama nalazi WC, dok se u većim sobama gdje je smješteno 12 ljudi, WC nalazi izvan sobe. U sobi je normalan

. / .

WC, vrata su drvena, a zid WC-a je do vrha stropa, dok u radionici postoje dva WC-a čučavca. Još navodi da se u pravilu svaki dan nakon posla tuširao na odjelu gdje su 4 zasebne tuš kabine, dok u sobama nema tuševa. U principu su se tuširali kad su htjeli, no s obzirom na broj ljudi, čekalo se na red. Još navodi da je ljeti znalo biti prevruće, a zimi su radili radijatori koji su bili povezani s kotlovnicom i nije bilo hladno. U sobi u kojoj boravi postoji umjetno svjetlo i soba ima dva prozora, te onaj tko je na gornjem krevetu ima bolji pristup prirodnom svjetlu i dovoljno umjetno svjetla. Još navodi da se prehrana poboljšala, te on kao radno aktivni zatvorenik ima četiri obroka dnevno. Što se tiče liječničke pomoći, na istu se neko vrijeme čeka, s time da se u hitnom slučaju ide odmah kod liječnika i izvan kaznionice na hitnu pomoć. Još napominje da je sve što mu je bilo potrebno od liječnika terapije ili lijekova dobio. Koliko se sjeća ranije je bilo objekata prekrivenih azbestnim pločama i to kuhinja i djelomično po pogonima, no to je uklonjeno prije 7-8 godina. Nadalje navodi da je zbog uvjeta u zatvoru deprimiran te zbog toga ima terapiju u vidu antidepresiva, koju mu je prepisao psihijatar prije više od 10-11 godina. Dnevno imaju šetnju u trajanju od dva sata, mogućnost šetnje je kroz parkić i malo nogometno igralište, a osim igrališta za mali nogomet na otvorenom postoji i teretana, te se na igralištu može igrati i košarka jer su postavljeni koševi, dok su parkiću postavljene klupice za sjedenje. Tužitelj još dodaje da je u Kaznionicu u Lepoglavi došao početkom ožujka 2008., te se zaposlio odmah nakon dijagnostike u metalnom pogonu na radnom mjestu alatničara koji obuhvaća gotovo sve poslove u radionici. Nakon radnog vremena znao je odlaziti u teretanu i čitati, s obzirom na to da u kaznionici postoji i knjižnica i čitaonica, a na raspolaganju je još mogao imati nogomet, košarku, boks, jer postoji vreća za boks. Također navodi da u Kaznionici postoje dvije TV sale time da je jedna za pušače, a jedna za one koji ne puše, koja je dostupna svim zatvorenicima, a kako su iste u sklopu velike sobe, imaju pristup sanitarnom čvoru i pitkoj vodi. Konačno, napominje da je vrijeme spavanje od 23,00 sata do 6,00 sati ujutro, a da je zadnja prozivka brojnog stanja u 19,45 sati, te tada imaju mogućnost izbora otići u svoju sobu ili pak u TV sobu gdje se radnim danom mogu zadržati do 23,00 sata, a vikendom i praznikom do ponoći.

19. Ovdje valja reći da je sud prihvatio kao mjerodavnu i vjerodostojnu dokumentaciju u koju je izvršen uvid. Sud je također u pogledu relevantnih činjenica prihvatio iskaz svjedoka RB jer je njegov iskaz životan, uvjerljiv i u bitnom sukladan dokumentaciji koja se nalazi u spisu. Sud je iz istih razloga prihvatio i iskaz tužitelja saslušanog kao stranka, osim u dijelu u kojem je tužitelj naveo da je boravio u sobama površine 4 m[2] . U navedenom dijelu iskaz tužitelja nije prihvaćen jer iz tablice boravka zatvorenika po sobama proizlazi da je tužitelj boravio u sobama površine od najmanje 9,47 m[2] . Sud je nadalje prihvatio i iskaz svjedoka IB kao jasan, logičan i sukladan ostalim izvedenim dokazima, osim u dijelu u kojem je taj svjedok naveo da površina sanitarnog čvora od 1,5 m[2] nije uključena u površinu sobe u kojoj borave zatvorenici. Ovo stoga što takvi navodi svjedoka nisu poduprti bilo kakvim drugim dokazima, a iz iskaza svjedoka RB i tužitelja proizlazi da su sve sobe u kojima je boravio tužitelj imale sanitarni čvor, s time da se sanitarni čvor velike sobe (sobe br. 12 u kojoj je tužitelj boravio od 14. svibnja 2008. do 26. travnja 2011.) nalazio izvan te sobe. Ovdje valja reći da niti iz tablice boravka zatvorenika po sobama (str. 65 - 67 spisa) koju je dostavila Uprava za zatvorski sustav, Kaznionica u Lepoglavi, ne proizlazi da površina sanitarnog čvora ne bi bila uračunata u ukupnu površinu sobe kojoj je pripadala i u kojoj je boravio tužitelj.

. / .

20. Odredbom čl. 23. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14, dalje: Ustav) propisano je da nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja, dok je odredbom čl. 25. st. 1. Ustava propisano da se sa svakim uhićenikom i osuđenikom mora postupati čovječno i poštivati njegovo dostojanstvo, a odredbom čl. 35. Ustava propisano je da se svakome jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti. Nadalje, odredbom čl. 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 1/06 i 2/10, dalje: Konvencija) propisano je da nitko ne smije biti podvrgnut mučenju ni nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kazni. Isto tako Pravilnikom o standardima smještaja i prehrane zatvorenika ("Narodne novine" broj 92/02) u odredbi čl. 3. propisano je da se zatvoreniku mora osigurati u sobi za smještaj ili izvan sobe mogućnost stalnog korištenja sanitarnog čvora i umivaonika, a tuša u skladu s njegovim potrebama i Kućnim redom zatvora. Odredbom čl. 19. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11, dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom te da se pod pravima osobnosti razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr., a odredbom čl. 1100. ZOO-a propisano je da će sud dosuditi pravičnu novčanu naknadu ako nađe da težina povreda i okolnosti slučaja to opravdavaju, s time da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade treba voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, kao i tome da se dosuđenom naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njenom naravi i društvenom svrhom. Odredbom čl. 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" br. 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13 i 150/13, dalje: ZIKZ) propisano je da zatvorenik uživa zaštitu temeljnih prava utvrđenih Ustavom Republike Hrvatske, međunarodnim ugovorima i ovim Zakonom. Odredbom čl. 74. st. 1. ZIKZ-a propisano je da smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima, te klimatskim prilikama, dok je u odredbi st. 3. istog članka propisano da prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane te da za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m[2] i 10 m prostora. Sukladno Preporuci R (99) 22 te stajalištu Europskog odbora za sprječavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kazne (CPT), u slučaju prenapučenosti u zatvorskom sustavu države imaju dužnost takvo stanje nadoknaditi zatvorenicima povećanom pozornošću i skrbi koja se pridaje veličini prostora dostupnog zatvorenicima, higijeni i sanitarnim uvjetima, kvaliteti prehrane, zaštiti zdravlja i mogućnosti tjelovježbe i rekreacije, te lakšoj vezi s obitelji.

21. Ovdje još valja reći da je mjerodavna načela i standarde za ocjenu prenapučenosti zatvora Europski sud za ljudska prava iznio u presudi Muršić protiv Hrvatske, zahtjev broj 7334/13 od 20. listopada 2016. U navedenoj presudi je potvrđen standard od 3 m[2] površine po zatvoreniku u prostoriji u kojoj boravi više zatvorenika, dok je navedeno da se površina prostorije koja je manja od 3 m[2] po zatvoreniku smatra nedostatkom osobnog prostora koja ima za posljedicu čvrstu pretpostavku povrede odredbe čl. 3. Konvencije. Međutim, u istoj presudu Europski sud za ljudska prava je naveo da je oborivost čvrste pretpostavke povrede čl. 3. Konvencije moguća uz kumulativno ispunjenje sljedećih čimbenika:

. / .

1 0

1. da su smanjenja potrebnog minimalnog osobnog prostora od 3 m[2] kratka, povremena i minorna,

2. da su takva smanjenja popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe,

3. da je podnositelj smješten je u ustanovu koja se, općenito gledano, smatra primjerenom ustanovom za lišenje slobode i da ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegovog boravka u zatvoru.

U istoj presudi je, nadalje, navedeno da u slučajevima u kojima se radi o zatvorskoj sobi površine 3-4 m[2] osobnog prostora po zatvoreniku prostorni čimbenik snažno utječe na ocjenu prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru. U takvim će se slučajevima povreda odredbe čl. 3. Konvencije utvrditi samo ako je prostorni čimbenik povezan s drugim aspektima neodgovarajućih fizičkih uvjeta boravka u zatvoru koji se, posebice, odnose na pristup vježbama na otvorenom prirodnom svjetlu i zraku, dostupnost ventilacije, prikladnost sobne temperature, mogućnost privatnog korištenja nužnika te usklađenost s osnovnim zdravstvenim i higijenskim uvjetima. U navedenoj presudi je, također, navedeno da se, za ocjenu prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru u slučajevima u kojima se radi o zatvorskoj prostoriji s više od 4 m2 osobnog prostora u kojem boravi više zatvorenika, a pitanje osobnog prostora se ne ističe, ostali aspekti fizičkih uvjeta u zatvoru ispituju. Konačno, u istoj presudi je u odnosu na površinu sanitarnog čvora navedeno da se isti unutar sobe ne smije uračunati u ukupnu površinu sobe.

22. Dakle, iz navedenoga proizlazi da je država dužna osigurati osobi lišenoj slobode uvjete koji su sukladni poštivanju njezinog dostojanstva tako da se ne podvrgava trpljenju takvog intenziteta koje premašuje neizbježnu razinu trpljenja inherentnu lišenju slobode i da s obzirom na praktičke zahtjeve boravka u zatvoru njezino zdravlje i boravak budu odgovarajuće osigurani.

23. Na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužitelj izdržavao kaznu zatvora u Kaznionici u Lepoglavi u utuženom razdoblju od 7. ožujka 2008. do 7. svibnja 2012. i od 12. svibnja 2012. do 13. veljače 2014., dakle, u razdoblju od 5 godina, 11 mjeseci i 3 dana (2166 dana). Nadalje, iz tablice boravka zatvorenika po sobama, a umanjujući površine soba za površinu sanitarnog čvora (sukladno presudi Muršić protiv Hrvatske zahtjev broj 7334/13 od 20. listopada 2016.), te uzimajući u obzir ukupan broj zatvorenika koji su u sobi boravili, proizlazi da je tužitelj od ukupno provedenih 2166 dana u navedenoj kaznionici, čak 2098 dana imao na raspolaganju manje od 3 m[2] osobnog prostora (od 1,99 m do 2,86 m ), te da je samo u dijelu utuženog razdoblja od 12. ožujka 2008. do 14. svibnja 2008., 30. svibnja 2008. do 2. lipnja 2008. i 24. lipnja 2008. do 1. srpnja 2008. boravio u sobama u kojima je s obzirom na broj zatvorenika imao na raspolaganju više od 3 m[2] osobnog prostora. Ovdje valja ponoviti da tuženica, na kojoj se nalazi teret dokazivanja, nije odgovarajućim dokazima dokazala da su površine soba u kojima je boravio tužitelj, a koje su naznačene u navedenim podacima iskazane bez uračunavanja površine sanitarnog čvora, pa je stoga sud površinu soba u kojima je boravio tužitelj, a kako je to gore navedeno, umanjio za površinu sanitarnog čvora. Isto je tako utvrđeno i to iz iskaza svjedoka RB i tužitelja, da je tužitelj od 14. svibnja 2008. do kraja utuženog razdoblja 13. veljače 2014. bio smješten na radnom odjelu, te je bio zaposlen u metalskoj radionici i radno vrijeme mu je bilo od 7,30 sati do 14,25 sati. Također je utvrđeno da su se sobe zaključavale prema dnevnom rasporedu kad su zatvorenici u šetnji te u razdoblju od 19,15 do 7,00 ujutro, s time da su zatvorenici (pa

. / .

1 1

tako i tužitelj) sve do 23,00 odnosno 24,00 sata mogli birati hoće li biti u sobi ili u dnevnom boravku. Još proizlazi da je Kaznionica u Lepoglavi kontinuirano poduzimala mjere uzimajući u obzir objektivne okolnosti prekapacitiranosti unutar zatvorskog sustava, te se posebna pozornost posvećivala veličini ostalog prostora dostupnog zatvorenicima, higijeni i sanitarnim uređajima, kvaliteti hrane, skrbi za zdravlje zatvorenika, prilikama za slobodno kretanje i tjelovježbu te pojačanom kontaktiranju s obitelji. Nadalje, iz iskaza tužitelja je utvrđeno da je tužitelj nakon radnog vremena znao odlaziti u teretanu i čitati, s obzirom na to da u kaznionici postoji i knjižnica i čitaonica, a na raspolaganju je još imao nogomet, košarku i boks. Osim toga, utvrđeno da mu je svakodnevno bilo dostupno tuširanje toplom vodom, da je imao adekvatne obroke, te da mu je bila dostupna zdravstvena skrb.

24. Dakle, iz navedenoga proizlazi, a umanjujući površine sobe za površinu sanitarnog čvora, te uzimajući u obzir ukupan broj zatvorenika koji su u sobi boravili (presuda Muršić protiv Hrvatske zahtjev broj 7334/13 od 20. listopada 2016.) da je tužitelj za vrijeme boravaka u navedenoj Kaznionici 2098 dana imao na raspolaganju manje od 3 m[2] osobnog prostora, pa stoga postoji čvrsta pretpostavka povrede odredbe čl. 3. Konvencije. Osim toga, iako je Kaznionica gore navedenim pogodnostima, kako to i sama navodi u dopisu od 1. srpnja 2022. pokušala kompenzirati isti nedostatak, takvim postupanjem nije nadomještena oskudna dodjela osobnog prostora tužitelju, a s obzirom na to da je tužitelj izuzetno dugo s više osoba boravio u prostoru manjem od potrebnog minimalnog osobnog prostora. Stoga u konkretnom slučaju u odnosu na boravak tužitelja u Kaznionici u Lepoglavi u utuženom razdoblju nije oborena čvrsta pretpostavka povrede odredbe čl. 3. Konvencije. Slijedom navedenoga, a kako je utvrđeno da su uvjeti boravka tužitelja u Kaznionici u Lepoglavi bili neadekvatni, to ovaj sud nalazi da mu pripada novčana naknada zbog povrede prava osobnosti za vrijeme njegova boravka u navedenoj ustanovi u iznosu od 6.635,00 EUR, a kojim bi iznosom tužitelju, po ocjeni ovoga suda, bila reparirana pretrpljena neimovinska šteta, dok je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.328,36 EUR kao neosnovan. Pri tome valja napomenuti da iz podneska tužitelja od 26. rujna 2025. proizlazi da i sam tužitelj smatra da mu za navedeno razdoblje pripada pravična novčana naknada upravo u dosuđenom iznosu od 6.635,00 EUR.

25. Ovdje još valja reći da je neosnovan prigovor zastare potraživanja istaknut od strane tuženice. Ovo stoga što je stanje koje je tužitelj trpio zbog smještaja u Kaznionici u Lepoglavi završilo tek istekom utuženog razdoblja 13. veljače 2014., jer su mu tek tada konačno postali poznati opseg i visina štetnih posljedica zbog smještaja u toj kaznionici, imajući u vidu da je tužitelj cijelo utuženo razdoblje, a i nakon toga, boravio u toj kaznionici. Budući da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 6. listopada 2014., to proizlazi da je ista podnesena prije isteka trogodišnjeg zastarnog roka propisanog odredbom čl. 230. st. 1. ZOO-a (tako i Županijski sud u Splitu u presudi poslovni broj Gž-1371/2018-2 od 21. kolovoza 2019.).

26. Slijedom navedenoga, tužitelju je dosuđena pravična novčana naknada u iznosu od 6.635,00 EUR. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate, a sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a, obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Dakle,

. / .

1 2

iz navedenog proizlazi da naknada neimovinske štete dospijeva danom podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno tužbe. Budući da je u ovoj pravnoj stvari tužba podnesena 6. listopada 2014., tako su tužitelju, sukladno gore navedenim odredbama, na dosuđeni iznos od 6.635,00 EUR dosuđene zatezne kamate tekuće za zatraženo razdoblje od 7. listopada 2014. do isplate, po stopi određenoj u čl. 29. st. 2. ZOO-a. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u t. I. izreke ove presude.

27. Odluka o parničnom trošku sadržana u t. II. izreke ove presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, s obzirom na to da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva, uzimajući u obzir osnovu i visinu, a zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi. Tužitelju je priznat zastupanja po punomoćniku odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 i 107/25 - dalje: Tarifa), a imajući u vidu troškovnik i vrijednost konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i to kako slijedi: za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), za pristup na ročišta 9. 2. 2016. i 18. 10. 2023. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), za pristup na ročišta 11. 2. 2021., 3. 6. 2022., 19. 3. 2026. i 26. 5. 2026. za svako po 50 bodova (Tbr. 9/2 Tarife), za sastav podnesaka od 11. 4. 2023. i 18. 10. 2023. za svaki po 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), za sastav podnesaka od 26. 10. 2016., 28. 11. 2019., 31. 3. 2022. i 22. 11. 2022. za svaki po 25 bodova (Tbr. 8/4 Tarife), te za sastav žalbe protiv presude 125 bodova (Tbr. 10/1 tarife), što ukupno iznosi 925 bodova, a uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR prema važećoj Tarifi iznosi 1.850,00 EUR. Tužitelju je također priznat trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 126,09 EUR. Slijedom navedenoga, tužitelju je dosuđen parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.976,09 EUR. Na tako dosuđen iznos tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od dana donošenja ove presude (9. srpnja 2026.) do isplate, na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

28. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 18. 2. 2021. sukladno načelu krivnje, jer je tužitelj adresu za predloženog svjedoka mogao navesti već na ročištu 11. veljače 2021., te mu nije priznat trošak sastava podnesaka od 11. 4. 2023. i 17. 10. 2023. jer takvi podnesci ne prileže spisu.

U Zagrebu 9. srpnja 2026.

Sutkinja

Petra Kušević Fraculj

. / .

1 3

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi putem ovoga suda. Žalba se podnosi pisanim putem u 4 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

pun. tužitelja uz rješenje o pristojbi na presudu u iznosu od 126,09 EUR tuženiku putem OGDO

. / .