Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž Ob-68/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tatjane Ledinšćak-Babić predsjednice vijeća, Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Amalije Švegović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženice KU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Marijani Habijančić, odvjetnici u Čazmi, uz sudjelovanje djeteta mlt. MUV zastupanog po posebnom skrbniku ŽU, dipl.iur. u Centru za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica, radi odluke o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i uzdržavanju djeteta, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: P Ob- 34/2026-10 od 7. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: P Ob-34/2026-10 od 7. svibnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu kojom je u točki I. izreke određeno da će zajedničko dijete stranaka mlt. MUV rođen **.**.2022. stanovati s ocem CU na adresi [adresa]. Točkom II. izreke određeno je da će otac ostvarivati djelomično samostalnu roditeljsku skrb nad mlt. djetetom kod donošenja odluke o njegovom zdravlju, promijeni prebivališta i boravišta, upisa u dječji vrtić, školovanja, te svakodnevne skrbi i odgoja, te da će samostalno zastupati mlt. dijete u bitnim osobnim pravima iz čl. 100. st. 1. Obiteljskog zakona i to promjeni prebivališta odnosno boravišta unutar granica [adresa] (dalje: RH), uz obavještavanje tuženice o navedenim odlukama, dok će u preostalom dijelu roditelji zajednički ostvarivati roditeljsku skrb. Točkom III. izreke određeno je da će majka ostvarivati osobne odnose s mlt. djetetom svakog drugog vikenda od petka u 17:00 sati do nedjelje u 17:00 sati, svaki drugi blagdan i državni praznik, te pet dana neprekidno tijekom zimskih praznika i pet dana neprekidno tijekom ljetnih praznika, na način da otac odveze dijete majci na adresu njezinog prebivališta: [adresa], te po ostvarivanju osobnih odnosa preuzme dijete s adrese majke. Točkom IV. izreke naloženo je tuženici da doprinosi za uzdržavanje mlt. djeteta iznos od 125,00 EUR mjesečno, počevši od 9. veljače 2026. kao dana podnošenja tužbe pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, do svakog 20-tog u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja sve uvećano za zateznu kamatu. Točkom V. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobija u cijelosti tuženica zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP-a) u vezi čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23, dalje: ObZ -a), predlažući da drugostupanjski sud prihvati žalbu te u cijelosti ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mlt. MUV stanuje s njim , a da s majkom ostvaruje osobne odnose, zatim zahtjev za djelomično ostvarivanje samostalne roditeljske skrbi kod donošenja odluke o zdravlju djeteta, promjeni prebivališta i boravišta, upisa u dječji vrtić, školovanja, te svakodnevne skrbi i odgoja , kao i za samostalno zastupanje djeteta u bitnim osobnim pravima i to promjeni prebivališta odnosno boravišta unutar [adresa], te zahtjev za uzdržavanje mlt. djeteta.

6. Pobijanu presudu prvostupanjski sud temelji na slijedećem nespornom i tijekom postupka utvrđenom činjeničnom stanju:

- da su parnične stranke roditelji mlt. MUV rođenog **.**.2022.

- da je mlt. MUV nakon prestanka izvanbračne zajednice stranaka stanovao s majkom, dok od listopada 2025. stanuje s ocem

- da iz Izvješća o obveznom savjetovanju od 30. rujna 2025. proizlazi da je otac pokazao veću spremnost za sporazumno rješavanje sporova, dok se majka nije odazvala pozivu na drugi sastanak niti je opravdala svoj izostanak

- da je na temelju prikupljenih podataka na terenu o socioekonomskim i obiteljskim prilikama roditelja, obavljenih razgovora i psihologijske obrade stručni tim Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda (dalje: HZZSR, PU) Pakrac 1. travnja 2026. dao mišljenje iz kojeg proizlazi da je u najboljem interesu mlt. MUV da živi s ocem koji raspolaže adekvatnim osobnim, materijalnim i roditeljskim kapacitetima za brigu o mlt. djetetu u mjestu njegovog prebivališta, te da otac ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb nad mlt. djetetom u dijelu donošenja odluka o zdravlju, liječenju, školovanju te promjeni prebivališta i boravišta, a da s majkom ostvaruje osobne odnose svakog drugog vikenda od petka u 17:00 sati do nedjelje u 17:00 sati, svaki drugi blagdan i državni praznik, pet dana neprekidno tijekom zimskih praznika i pet dana neprekidno tijekom ljetnih praznika, na način da majka dolazi po dijete i vraća ga ocu u točno naznačeno vrijeme

- da iz priloženih izvješća HZZSR, PU Nova Gradiška i PU Pakrac proizlazi da tužitelj ostvaruje redovite prihode od rada, odnosno plaću, da je vlasnik vozila i kuće u kojoj živi s partnericom, dok je tuženica po zanimanju pomoćni kuhar i slastičar, trenutno bez zaposlenja i redovnih primanja, povremeno se zapošljavala sezonski, ali kratko, nema u vlasništvu imovine, te boravi u stanu bake, koji je garsonijera i kojeg koristi šest osoba

- da je posebni skrbnik djeteta u podnesku od 20. travnja 2026. naveo da je suglasan sa stručnim mišljenjem HZZSR, PU Pakrac da mlt. MUV stanuje s ocem koji će ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb u dijelu donošenja odluka o zdravlju, liječenju, školovanju, te promjeni prebivališta i boravišta, kao i o načinu i opsegu ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s majkom

- da je tužitelj na ročištu 20. travnja 2026. naveo da dijete formalno ima prijavljeno prebivalište kod majke iako tamo ne boravi, što otežava ostvarivanje prava kod upisa u vrtić, promjene liječnika i sl., kao i da nema primjedbe na mišljenje HZZSR, PU Pakrac, no uvažavajući materijalne prilike majke, predložio je da dijete dovodi na adresu njezinog prebivališta, te nakon susreta i druženja dolazi po dijete, kao i da majka za uzdržavanje djeteta doprinosi iznos od 125,00 EUR mjesečno

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je tužbu podnio jer se s tuženicom nije mogao dogovoriti oko skrbništva, a osim toga tuženica da slabo brine za dijete, mora ju zvati i pitati želi li vidjeti dijete, time da je mlt. MUV sada u dobi od nepune četiri godine, ima uobičajene potrebe djeteta te dobi vezano za prehranu, odjeću, obuću, zdravlje, ne ide u vrtić, te on čeka da se ovaj postupak riješi pa da može djetetu promijeniti prebivalište i prijaviti ga u vrtić u Okučane

- da tuženica nije dostavila odgovor na tužbu, niti je pristupila na ročište održano 20. travnja 2026., s kojeg izostanak nije opravdala.

7. Na temelju navedenih činjenica, poglavito okolnosti da tuženica ne izvršava svoje roditeljske dužnosti i prava, da s mlt. djetetom od kada živi kod oca rijetko ostvaruje osobne odnose i da tijekom postupka ni na koji način nije izrazila interes i spremnost na ostvarivanje zajedničke roditeljske skrbi, dok tužitelj istu u cijelosti izvršava, brinući se o svim potrebama mlt. djeteta i pružajući mu sigurnu i stabilnu okolinu, prvostupanjski sud je pozivajući se na odredbe čl. 91., čl. 92. i čl. 105. st. 1., 3. i 4. ObZ-a osnovanim ocijenio zahtjev tužitelja za ostvarivanjem samostalne roditeljske skrbi u zatraženom dijelu. Ovo tim više cijeneći da dolazi do poteškoća oko ostvarivanja zajedničke roditeljske skrbi u odnosu na mlt. dijete, kao i uzimajući u obzir da tuženica nije pristupila na sud i dala bilo kakvo očitovanje, niti je pokušala dokazati u čemu se sastoji njezina suradnja i briga oko djeteta , a u slučaju potrebe pribave suglasnosti o odlukama koje se tiču djeteta, tužitelj isto ne bi mogao pravovremeno ostvariti, pa su ispunjene pretpostavke iz čl. 105. ObZ-a za djelomično samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi od strane oca, što je u interesu djeteta. Ostvarivanje osobnih odnosa majke s djetetom prvostupanjski sud je pozivajući se na odredbe čl. 119. i čl. 121. ObZ-a odredio sukladno prijedlogu i mišljenju HZZSR, PU Pakrac te glede načina preuzimanja i vraćanja djeteta sukladno prijedlogu tužitelja. Konačno, pozivajući se na odredbe čl. 307., čl. 309., čl. 311., čl. 313. i čl. 314. st. 3. ObZ-a, a utvrdivši da je mlt. dijete stranaka u dobi od nepune četiri godine, da ima uobičajene potrebe djeteta te dobi vezano za prehranu, odjeću, obuću, zdravlje , ne ide u vrtić, te vodeći računa o mogućnostima tuženice kao obveznice uzdržavanja, prvostupanjski sud je osnovanim ocijenio zahtjev tužitelja te tuženicu obvezao da za uzdržavanje mlt. djeteta doprinosi mjesečni iznos od 125,00 EUR, od podnošenja tužbe 9. veljače 2026. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

8. U žalbi tuženica navodi da je prvostupanjski sud donio odluku bez da ju je saslušao, čime joj je oduzeto pravo na saslušanje i raspravljanje pred sudom. Navodi da kao osoba koja je školu završila po posebnom programu u Cen tru Rudolf Steiner u Daruvaru ima smanjenje kognitivne kapacitete i nije pravno shvatila značenje sudskih pismena, što je jedini razlog njezine neaktivnosti u dosadašnjem tijeku postupka. Ističe da je prvostupanjski sud ignorirao zakonsku obvezu i pravo djeteta na izražavanje vlastitog mišljenja, koje pravo je djeci zajamčeno čl. 12. Konvencije o pravima djeteta. Nadalje, ističe da pobijana presuda pati od teške kontradikcije , jer je u obrazloženju navedeno da stranke danas komuniciraju potpuno normalno vezano za dogovor oko djeteta, a istovremeno ocu dodjeljuje djelomičnu samostalnu skrb uz tvrdnju da bi moglo dolaziti do poteškoća u komunikaciji. Ističe i da tužitelj nije dokazao da bi dijete bilo osujećeno u ostvarivanju bilo kojeg prava iz razloga što stranke imaju zajedničku roditeljsku skrb. Također, navodi da je prvostupanjski sud odluku o tome s kojim roditeljem će dijete živjeti donio na temelju manjkave i površne dokumentacije, a tužitelj nije dokazao da zajednička roditeljska skrb ne bi bila u interesu djeteta. Navodi da je u postupku provedena obrada isključivo tužitelja, dok je detaljna psihološka i socijalna obrada nje kao majke potpuno izostala. Ukazuje da je od djetetova rođenja pa do hospitalizacije potkraj 2025. (kada je zbog stresa i problema s ocem djeteta pala ispod 37 kg) u kontinuitetu uz pomoć bake vodila primarnu i brižnu skrb o djetetu, te da joj HZZSR koju ju godinama prati, nikada nije izrekao nijednu mjeru obiteljsko-pravne zaštite. Ističe i da je u prekršajnom postupku za nasilje u obitelji protiv nje donesena oslobađajuća presuda, kao i da je iznos uzdržavanja od 125,00 EUR za nju neizvediv jer je nezaposlena i bez ikakve imovine, zbog čega je trebalo primijeniti čl. 314. ObZ- a i iznos uzdržavanja smanjiti ispod zakonskog minimuma.

9. Ispitujući pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda tuženice i po službenoj dužnosti, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP-a koje u žalbi ističe tuženica, a niti neku drugu bitnu povredu na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a.

9.1. Naime, suprotno navodima žalbe, tuženici nije nezakonitim postupanjem prvostupanjskog suda uskraćena mogućnost raspravljanja pred sudom. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženica 23. veljače 2026. uredno (osobno) zaprimila tužbu s pozivom za davanje odgovora na tužbu te poziv za ročište određeno radi saslušanja stranaka - održano 20. travnja 2026., no ista nije podnijela odgovor na tužbu niti je pristupila na ročište, a svoj izostanak nije opravdala. Okolnost na koju se poziva u žalbi, da zbog smanjenih kognitivnih sposobnosti nije razumjela značenje sudskih pismena, ne proizlazi iz sadržaja spisa, te navedeno, prema ocjeni ovog suda, demantira činjenica da se neposredno nakon primitka pobijane presude (očigledno shvaćajući njezin značaj) obratila odvjetnici i putem nje izjavila žalbu. Stoga ovaj sud ne prihvaća žalbenu tvrdnju tuženice da joj je prvostupanjski sud svojim postupanjem onemogućio sudjelovanje u postupku te počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, već cijeni da se radilo o njezinoj procesnoj pasivnosti za koju prvostupanjski sud ne odgovara.

9.2. Nije ostvarena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka presude je jasna i razumljiva, nije proturječna sama sebi niti razlozima presude, a o svim odlučnim činjenicama navedeni su jasni, određeni i međusobno neproturječni razlozi koje ovaj sud prihvaća. Pri tome nije osnovan žalbeni navod tuženice da postoji proturječnost između utvrđenja da roditelji oko pojedinih pitanja vezanih uz dijete komuniciraju normalno i odluke kojom je ocu povjereno djelomično samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi. Naime, sama činjenica trenutnog postojanja određene komunikacije među roditeljima ne isključuje postojanje poteškoća u ostvarivanju zajedničke roditeljske skrbi niti potrebu donošenja odluke iz čl. 105. ObZ-a, kada okolnosti konkretnog slučaja upućuju da je radi zaštite interesa djeteta nužno jednom roditelju povjeriti samostalno odlučivanje o pojedinim važnim pitanjima. Stoga između utvrđenog činjeničnog stanja i izvedenog zaključka ne postoji nikakva proturječnost.

10. Nisu osnovani niti žalbeni navodi kojima se osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, prvostupanjski sud je pobijanu presudu donio na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka i to poglavito na temelju stručnog mišljenja HZZSR, PU Pakrac od 1. travnja 2026., koje je sačinjeno nakon prikupljanja podataka o obiteljskim i socioekonomskim prilikama roditelja, obavljenih razgovora te psihologijske obrade. Iz navedenog mišljenja proizlazi da otac raspolaže odgovarajućim roditeljskim, osobnim i materijalnim kapacitetima za svakodnevnu brigu o djetetu te da je u najboljem interesu mlt. MUV da stanuje s ocem. Takvom mišljenju se pridružio i posebni skrbnik mlt. djeteta.

11. Suprotno žalbenim navodima tuženice, iz sadržaja spisa ne proizlazi da je odluka donesena na temelju manjkave i površne dokumentacije. Tuženica tijekom postupka nije osporila mišljenje stručnog tima HZZSR (koje joj je dostavljeno 10. travnja 2026.), niti je predlagala izvođenje drugih dokaza kojima bi dovela u pitanje njihove zaključke. Također, nije pristupila na ročište na kojem bi iznijela svoje navode o roditeljskim kapacitetima i dosadašnjoj skrbi za dijete. Stoga tek žalbenim navodima ne može s uspjehom dovesti u pitanje pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

12. Bez utjecaja na pravilnost pobijane presude su i žalbeni navodi tuženice da je od rođenja djeteta do kraja 2025. bila primarni skrbnik djeteta i da joj nikada nisu izricane mjere obiteljsko-pravne zaštite. Naime, predmet ocjene u ovom postupku nije samo dosadašnja roditeljska uloga svakog od roditelja, već utvrđenje koja je odluka u vrijeme donošenja presude u najboljem interesu djeteta sukladno odredbi čl. 5. ObZ-a. U tom smislu prvostupanjski sud je pravilno cijenio da dijete od listopada 2025. stanuje s ocem, da otac neposredno skrbi o svim njegovim svakodnevnim potrebama, osigurava mu stabilno obiteljsko i stambeno okruženje te pokazuje spremnost za suradnju s nadležnim tijelima, dok tuženica tijekom postupka nije pokazala odgovarajuću razinu interesa za aktivno sudjelovanje u odlučivanju o pravima i interesima djeteta.

13. Nije osnovan niti žalbeni navod da je povrijeđeno pravo djeteta na izražavanje mišljenja iz čl. 12. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine-Međunarodni ugovori“ broj 12/93, 20/97), koje pravo djeteta propisuju i odredbe čl. 86. i čl. 230. ObZ- a. Naime, mlt. MUV rođen je **.**.2022. te je u vrijeme donošenja pobijane presude bio u dobi od nepune četiri godine. Imajući u vidu njegovu životnu dob i razvojni stupanj, očito je da nije bio sposoban formirati i izraziti mišljenje o pitanjima koja su predmet ovog postupka na način koji bi mogao biti relevan tan za donošenje sudske odluke, zbog čega nije bilo pretpostavki za njegovo neposredno saslušanje.

14. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odlučio da će dijete stanovati s ocem te da će otac djelomično samostalno ostvarivati roditeljsku skrb. Odredbom čl. 105. ObZ-a propisano je da sud može odlučiti da jedan roditelj samostalno ostvaruje pojedine sadržaje roditeljske skrbi kada je to potrebno radi zaštite prava i dobrobiti djeteta. U konkretnom slučaju pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su za takvu odluku ispunjene zakonske pretpostavke. Naime, iz provedenih dokaza proizlazi da roditelji nisu postigli sporazum o bitnim pitanjima vezanim uz dijete, da je upravo zbog toga pokrenut ovaj postupak, da dijete formalno ima prijavljeno prebivalište kod majke iako ondje ne stanuje, što otežava ostvarivanje njegovih prava vezanih uz zdravstvenu zaštitu i uključivanje u predškolski odgoj, kao i da tuženica tijekom postupka nije pokazala spremnost za aktivno sudjelovanje u donošenju odluka koje se odnose na dijete. U takvim okolnostima pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je radi osiguranja pravodobnog i učinkovitog odlučivanja o pitanjima zdravlja, liječenja, školovanja te prebivališta i boravišta djeteta u njegovom najboljem interesu da te odluke samostalno donosi otac, dok u preostalom dijelu skrb za dijete ostaje zajednička.

15. Pravilna je i odluka o ostvarivanju osobnih odnosa majke s djetetom jer je donesena u skladu sa stručnim mišljenjem HZZSR-a, koje je prvostupanjski sud prihvatio kao stručno i objektivno, a žalbenim navodima nisu iznesene okolnosti koje bi opravdavale drugačiji zaključak.

16. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u dijelu odluke o uzdržavanju. Prvostupanjski sud je pri određivanju visine uzdržavanja pravilno i u skladu s odredbom čl. 307. ObZ-a uzeo u obzir potrebe djeteta obzirom na njegovu dob, kao i mogućnosti tuženice kao obveznice uzdržavanja. Sama činjenica da je tuženica trenutno nezaposlena ne oslobađa je obveze uzdržavanja maloljetnog djeteta niti predstavlja razlog za određivanje uzdržavanja ispod polovice zakonskog minimuma. Tuženica je radno sposobna osoba, po zanimanju pomoćni kuhar i slastičar, bez obveze uzdržavanja drugih osoba. Stoga je prvostupanjski sud pravilno procijenio njezine potencijalne mogućnosti stjecanja prihoda te joj odredio obvezu uzdržavanja u zatraženom iznosu od 125,00 EUR mjesečno, koji je ispod zakonskog minimuma, te se ne može smatrati previsokim i nerazmjernim mogućnostima tuženice.

17. Slijedom navedenog, kako tuženica žalbenim navodima nije dovela u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, a nisu ostvareni niti žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu tuženice valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ- a, primjenjujući pri tome u odnosu na odluku o troškovima postupka (točka V. izreke), koju tuženica ne osporava nikakvim konkretnim razlozima, odredbu čl. 365. st. 2. ZPP- a prema kojoj drugostupanjski sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

18. Kako je žalba tuženice neosnovana, odbijen je i njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a).

Varaždin, 9. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tatjana Ledinšćak-Babić