Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-10996/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice – specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice IT, zastupane po braniteljici Željki Radoš Radičević, odvjetnici iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. podstavka 1. i stavka 2., članka 229. stavka 1. podstavka 3. i stavka 2. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23), članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22), članka 150. stavaka 1. točke 2. i stavka 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19, 33/23), odlučujući o žalbi okrivljenice, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 30. rujna 2025., broj: Pp-3257/2024, na sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenice IT, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), okrivljenica je obvezana naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura), u roku od 3 (tri) mjeseca od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Osijeku okrivljenica je proglašena krivom i kažnjena novčano kaznom u iznosu od 530 eura, zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. podstavka 1. i stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanog u točki I. izreke pobijane presude, te je okrivljenica oslobođena od optužbe zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. podstavka 3. i stavka 2. Zakona o radu, članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, članka 150. stavaka 1. točke 2. i stavka 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, činjenično opisanih u točki II. izreke pobijane presude.
2. Istom presudom okrivljenica je obvezan na naknadu troška prekršajnog postupka u iznosu od 15,00 eura.
3. Protiv prvostupanjske presude, u okrivljujućem dijelu, okrivljenica je pravodobno, putem branitelja, podnijela žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te odluke o prekršajnopravnoj sankciji, navodeći u bitnom da u konkretnom slučaju predmetni propusti za koje se okrivljena teret ne predstavljaju prekršajno djelo za koje bi okrivljena mogla biti sankcionirana ovako visokom prekršajnom kaznom. Okrivljena se ovim putem poziva na Zakon o radu, konkretno na članak 12. koji se tiče ugovora o radu na određeno vrijeme. Svjedok BT iskazao je da je poslodavac njemu objasnio razloge radi kojih je s njim zaključio upravo ugovor o radu na određeno vrijeme, a s obzirom da je poslodavac i nakon Uskrsa nastavio s preradom, istom je odmah dao na zaključenje ugovor o radu na neodređeno vrijeme. U konkretnom slučaju poslodavac se nije ogriješio niti o jednu zakonsku odredbu prilikom zaključenja ugovor o radu na određeno vrijeme jer je u tom trenutku uistinu postojala potreba jer se poslodavac odlučio na svoju preradu, a ne samo na prodaju živih svinja i to kako bi isporučio na domaće tržište određeni broj suhomesnatih proizvoda i to do blagdana Uskrsa, kada se takva roba najviše i kupuje. Ove činjenice nedvojbeno su utvrđene saslušanjem samog radnika BT, kojemu je razlog prvotnog ugovora bio jasno i decidirano objašnjen, te je isti bio svjestan i upoznat s objektivnim razlogom sklapanja ugovora i koji je razlog uistinu bio u tom trenutku objektivan na strani poslodavca, a što je i uvjet za zaključivanje ugovora o radu na određeno vrijeme te je sve navedeno podrobno u svom iskazu objasnio i z.z. ovlaštene osobe u obrtu AT. Ovakvim prekršajnim kažnjavanjem ne potiče se pozitivan rad privatnih proizvođača jer zbog navodnog propusta koji to u konkretnom slučaju nije bio, poslodavac je prekršajno oglašen krivim, a koje mu kažnjavanje u svakom slučaju ne ide u prilog jer je vidljiv prilikom apliciranja na bilo koje natječaje radi ostvarivanja sredstava iz potpomognute proizvodnje i sudjelovanja u brojnim raspisanim projektima, čime se dovodi do mogućnosti smanjenja proizvodnje, gašenja određenih dijelova proizvodnje, a time i realnoj mogućnosti smanjenja broja radnika koje ovaj poslodavac godinama uredno zapošljava. Slijedom navedenoga, okrivljena smatra da nije počinila predmetni prekršaj opisanog u čl. 12. st. 1. i 3., a kažnjivom po čl. 228. st. 2. u sv. 1. t. 1. Zakona o radu. Navedeno se smatra iz razloga što je nedvojbeno da je okrivljena kao poslodavac s radnikom BT zaključila ugovor o radu na određeno vrijeme upravo iz potrebe i povećanog opsega posla te povećanog broja svinja za obradu i preradu mesa, a radniku su ti objektivni razlozi zaključenja istog, povećanog opsega posla i povećan broj svinja za obradu i preradu mesa bili obznanjeni i saopćeni, što je svojim iskazivanjem na ročištu dana 25. rujna i potvrdio. U konkretnom slučaju predmetnog propusta za koji se okrivljena tereti nije bilo.
4. Žaliteljica predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba je neosnovana.
6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), 114/22, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski sud u Osijeku točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.
7. Naime, prvostupanjski sud je na temelju obrane okrivljenice, te iskaza svjedoka BT, kao i uvida u priloženu dokumentaciju, osnovano zaključio da su se u ponašanju okrivljenice stekla sva bitna obilježja prekršaja iz članka 228. stavka 1. podstavka 1. i stavka 2. Zakona o radu.
8. Neosnovano žaliteljica poriče počinjenje prekršaja, navodeći da u konkretnom slučaju predmetni propusti za koje se okrivljena teret ne predstavljaju prekršajno djelo.
9. Naime, materijalnom odredbom članka 12. stavka 3. Zakona o radu propisano je da pod objektivnim razlogom koji opravdava sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme i koji se u tom ugovoru mora navesti smatra se zamjena privremeno nenazočnog radnika te obavljanje posla čije je trajanje zbog prirode njegova izvršenja ograničeno rokom ili nastupanjem određenog događaja, što znači, između ostalog, da u ugovoru o radu na određeno vrijeme objektivan razlog za sklapanje takvog ugovora mora biti naveden.
10. Nadalje, okrivljenici se stavlja na teret da je kao poslodavac sklopila ugovor o radu na određeno vrijeme s radnikom, a da u istom nije naveden objektivan razlog sklapanja ugovor o radu.
11. U postupku je nedvojbeno utvrđeno uvidom u ugovor o radu na određeno vrijeme od 16. siječnja 2023. sklopljen između okrivljenice, kao poslodavca, te radnika BT, da u istom nije naveden objektivan razlog za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme, pa je takva propust okrivljenice podvediv pod prekršaj iz članka 228. stavka 1. podstavka 1. i stavka 2. Zakona o radu kojim je propisano kažnjavanje poslodavca fizičke osoba ako s radnikom sklopi ugovor o radu na određeno vrijeme za koji ne postoji objektivan razlog, odnosno ako u tom ugovoru ili u pisanoj potvrdi o sklopljenom ugovoru o radu ne navede objektivan razlog ili je ugovor o radu sklopljen u trajanju dužem od tri godine (članak 12. stavci 1., 2. i 3.), te time što je okrivljenica usmeno radniku objasnila razloge radi kojih je s njim zaključen upravo ugovor o radu na određeno vrijeme, što okrivljenica ističe u žalbi, ne predstavlja ispunjenje propisane obveze iz cit. odredbe članka 12. stavka 3. Zakona o radu, pa stoga niti razlog za isključenje prekršajne odgovornosti okrivljenice.
12. Navodi žalbe da je okrivljena kao poslodavac s radnikom BT zaključila ugovor o radu na određeno vrijeme upravo iz potrebe i povećanog opsega posla te povećanog broja svinja za obradu i preradu mesa, nisu relevantni u konkretnom slučaju jer se istoj ne stavlja na teret da nije postojao objektivan razlog za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme već isključivo da nije objektivan razlog za sklapanje takvog ugovora naveden u istom.
13. Slijedom navedenoga, pravilno je prvostupanjski sud okrivljenicu proglasio krivom i kaznio novčanom kaznom za počinjeni prekršaj.
14. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj sud je našao da je izrečena novčana kazna okrivljenici za navedeni prekršaj u granicama zakona i primjerena težini djela, stupnju odgovornosti okrivljenika i u skladu s ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, te nije prestroga, time više što je izrečena u zakonom propisanom minimumu, jer je za prekršaj iz članka 228. stavka 1. podstavka 1. i stavka 2. Zakona o radu za poslodavca fizičku osobu propisana novčana kazna u rasponu od 530,00 do 790,00 eura, a na strani okrivljenice nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja novčane kazne.
15. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezana okrivljenica na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
16. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu okrivljenice odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.
U Zagrebu 9. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Diana Pavlečić, v.r.
Mario Soljačić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.
