REPUBLIKA HRVATSKA

Pn-40/2022-35

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Toniju Grgurinu, na prijedlog sudske savjetnice Josipe Belamarić, u pravnoj stvari tužitelja: ČŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. AŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] oboje zastupani po Danijelu Papku odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika: ČŠV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Ankica Giljanović, odvj. u Šibeniku, radi naknade štete, nakon javne glavne rasprave zaključene 20. travnja 2026. u nazočnosti zamj. punomoćnika tužitelja VŠ, odvjetničkog vježbenika u Zagrebu i zamjenice pun. tuženika Lucije Čogelja, odvjetnice u Šibeniku, na ročištu za objavu presude održanom 9. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ČŠV iz [adresa], da I. tužiteljici ČŠ iz [adresa], s naslova naknade štete, isplati iznos od 1.383,20 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 1.350,00 EUR od dana podnošenja tužbe 9. svibnja 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, od 1. siječnja 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 29. prosinca 2023. godine, a od 30. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pri čemu je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke;

- na iznos od 33,20 EUR od dana presuđenja 9. srpnja 2026., do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pri čemu je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

II. Nalaže se tuženiku ČŠV iz [adresa], da II. tužitelju AŠ iz [adresa], s naslova naknade štete, isplati iznos od 294,86 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 13,05 EUR od dana 10.11.2021. g. pa do isplate,

- na iznos od 75,62 EUR od dana 11.11.2021. g. do isplate,

- na iznos od 206,16 EUR od dana 20.11.2021. g. do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, od 1. siječnja 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 29. prosinca 2023. godine, a od 30. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pri čemu je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

III. Nalaže se tuženiku ČŠV iz [adresa] da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.172,90 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja (9. srpnja 2026.) pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se zahtjev za nadoknadom troška u preostalom dijelu u iznosu od 1.100,00 eura odbija kao neosnovan.

i  r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom tužitelja od 21. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Tužitelji su u tužbi podnesenoj 9. svibnja 2022. naveli da je 10. studenoga 2021., u zatonskom polju, predio [adresa], u [adresa] kod [adresa], u blizini ceste D-27, u masliniku u vlasništvu II. tužitelja AŠ, došlo do štetnog događaja u kojem da je pas pasmine „ Č“, u vlasništvu tuženika napao I. tužiteljicu ČŠ i pritom joj nanio tjelesne ozljede u vidu reznih rana lijeve šake. Istom prilikom da je ozlijeđen i pas pasmine „Mješanac“ u vlasništvu II. tužitelja. Da je I. tužiteljica ČŠ zbog zadobivenih ozljeda trpjela fizičke bolove i strah, da je posljedično došlo do smanjenja opće životne i radne sposobnosti, zbog čega da trpi duševne boli, da je zaostalo naruženje te da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Slijedom čega da II. tužiteljica potražuje od tuženika naknadu štete za povredu prava osobnosti iz čl. 19. ZOO-a, i to za povredu prava na tjelesno i duševno zdravlje, da potražuje pravičnu novčanu naknadu u skladu sa čl. 1100. st. 2. ZOO-a. Također da je u predmetnom štetnom događaju ozlijeđen pas pasmine „Mješanac“, u vlasništvu II. tužitelja. Zbog saniranja ozljeda zadobivenih u napadu, pas u vlasništvu II. tuženika da je bio podvrgnut operativnom zahvatu u Veterinarskoj ambulanti „More d.o.o.“, [adresa] te je II. tužitelju uslijed liječenja ozljeda koje je zadobio pas u njegovom vlasništvu u predmetnom štetnom događaju, nastao trošak liječenja u iznosu od 3.721,60 kn. Osim toga, naveli su da su se prije podnošenja predmetne tužbe tuženiku obratili pisanim putem radi mirnog rješenja spora, međutim, da je tuženik 25. veljače 2022. pošiljku odbio zaprimiti te da posljedično s naslova naknade štete nije ponudio iznos koji bi predstavljao pravičnu novčanu naknadu. Stoga su radi zaštite svojih prava tužitelji konačno ustali predmetnom tužbom.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu opirao istoj i njome stavljenom zahtjevu navodeći da je iz tužbe razvidno da pravni osnov za svoje potraživanje tužitelji nalaze u činjenici da se 10. studenoga 2021. u Zatonskom polju dogodio štetni događaj u kojem je pas u vlasništvu tuženika, pasmine ”Kangal”, napao I. tužiteljicu ČŠ, pri čemu da joj je nanio tjelesne ozljede u vidu reznih rana lijeve šake, a istom prilikom da je ozlijeđen i pas u vlasništvu II. tužitelja, pasmine “ Mješanac”. Također, da su netočni navodi da je pas u vlasništvu tuženika napao I. tužiteljicu i nanio joj ozljede, a ako bi I. tužiteljica i zadobila ozljede koje navodi u tužbi, da nije pružila niti jedan dokaz za navode da joj je ozljede nanio upravo pas “ Č u vlasništvu tuženika, posebno kada se ima u vidu da bi prema navodima prijavitelja prekršaja policijskoj postaji, odnosno navodima II. tužitelja ozljede kod I. tužiteljice nastale prilikom radnji koje bi ona sama poduzela radi sprječavanja napada na psa u vlasništvu ll. tužitelja, te da ih je svojom radnjom uzrokovala. Da nije sporno da se pas tuženika sporne prigode otrgnuo sa lanca i “napao” psa u vlasništvu II. tužitelja kao i da je tuženik isplatio iznos od 2.000,00 kuna, u nazočnosti svoga brata AŠV i svoje djevojke RŠ. Da je II. tužitelj slijedećeg dana od tuženika došao potraživati daljnji iznos od 10.000,00 kuna radi štete nastale napadom psa “ Č “ na njegovog psa ”mješanca”, a što da je tuženik odbio isplatiti shvativši to kao ucjenu. Zaključno, navodi da da je pas tuženika doista napao I. tužiteljicu da ona zasigurno od napada takve pasmine ne bi zadobila površinske ogrebotine i rezne rane lijeve šake, već ozbiljnije tjelesne ozljede, dok je u odnosu na materijalnu štetu nanesenu psu u vlasništvu lI. tužitelja istaknuo se da iz računa veterinarske ambulante “ More” d.o.o. od 20. studenoga 2021. na iznos od 1.553,30 kuna nije razvidno u kakvoj je vezi s ozljedama koje su psu tužitelja ad2/ sanirane dana 10. studenoga 2021., a koju da je štetu plaćanjem iznosa od 2.000,00 kuna tuženik u cijelosti podmirio. Također da je potraživanje štete zbog povrede prava osobnosti kod I. tužiteljice ad postavljeno neosnovano, u previsokim iznosima i protivno postojećoj sudskoj praksi.

3. Tužitelji su u nastavku postupka učinili nespornim da je tuženik na ime troška liječenja psa isplatio II. tužitelju iznos od 1.500,00 kuna te su podneskom od 19. svibnja 2023. u tom smislu korigirali tužbeni zahtjev na način da su istog u t. II. umanjili za nespornih 1.500,00 kuna. Konačno su preinačili tužbeni zahtjev podneskom od 21. lipnja 2024., uskladivši ga sa provedenim medicinskim vještačenjem.

4. U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem: potvrde PP Vodice od 22. studenoga 2021. o prijavi II. tužitelja (istovjetnoj historijatu tužbe), medicinske dokumentacije i fotografija ozljede I. tužiteljice, odštetni zahtjev od 22. veljače 2021., računi veterinarske ambulante More od 10. studenog 2021., 11. studenoga 2021. te 20. studenoga 2021., fotografije ozlijeđenog psa, fotografije psa kangala u vlasništvu tuženika. Provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku kirurgu Ivi Blaći i psihijatru Vlatki Novak (pregledan je nalaz i mišljenje od 20. svibnja 2024. te očitovanje na prigovore tuženika od 23. svibnja 2025., saslušani su svjedoci RŠ i BŠ te parnične stranke, dok je tužitelj odustao od izvođenja dokaza veterinarskim vještačenjem.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. U ovoj pravnoj stvari sporan je osnov i visina postavljenog tužbenog zahtjeva, dok nije sporno vlasništvo sukobljenih pasa, kao ni činjenica da je II. tužitelj primio iznos od 1.500,00 kuna od tuženika na ime dijela veterinarskog troška.

7. Postupajući u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. , 155/23. i 146/25., dalje: ZPP), savjesnom i brižljivom ocjenom izvedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i svih zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

8. Nadalje, odlučujući o osnovanosti i visini postavljenog zahtjeva I. tužiteljice glede tužbom zatražene naknade neimovinske štete (povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, članak 1046. u svezi čl. 19. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. dalje: ZOO)), kao i tražbine imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, sud je utemeljenjem u rezultatima provedenih medicinskih vještačenja, i to po ranije imenovanim vještacima medicinske struke, a koja su utemeljena na objektivnoj medicinskoj dokumentaciji priležećoj spisu predmeta, utvrdio sljedeće:

- da je I. tužiteljica stradala od napada psa u vlasništvu tuženika 10 studenoga 2021.,

- da su l. tužiteljici kao posljedice predmetnog štetnog događaja, zadobila sljedeće tjelesne povrede: višestruke razderotine lijeve šake od ugriza psa,

- da je l. tužiteljica trpjela 2 dana bol jakog intenziteta, 3 dana srednjeg te 5 dana lakog intenziteta, da su povremene boli trajnog karaktera te se ubrajaju u pojačane napore, kao i da treba uzeti u obzir neugodnosti koje tužitelj trpi i pati zbog povrede kao i nuspojave analgetika, radi čega procjenu bolova valja prihvatiti bez umanjivanja,

- da se l. tužiteljica jako uplašila prilikom napada, za život i zdravlje unuka, svog psa i sebe same, patila od nesanice te osjećala strah za ishod liječenja i to strah jakog intenziteta da je trajao tijekom događaja i 1sat nakon; srednjeg intenziteta 2 dana te strah blagog intenziteta 2 tjedna (14 dana),

- da je l. tužiteljica trebala tuđu pomoć i njegu i to nestručne osobe u trajanju 5 dana po 2 sata, za vrijeme bolne faze i previjanja, osobnu higijenu, odlaske liječniku te jednostavne kuhinjske poslove;

- da je l. tužiteljici zaostalo naruženje u vidu terminalnog zaostajanja pokreta u malom prstu lijeve šake te da je ono kozmetičke naravi i vidljivo drugima samo kad im se na to posebno ukaže,

- da l. tužiteljica nema trajnih psihičkih posljedica, dok u odnosu na fizičko zdravlje je zaostao stupanj oštećenja od 1%,

- liječenje je konačno završeno 13. ožujka 2022. te se neće mijenjati, I. tužiteljica za posljedicu ima ograničenje u formiranju lijeve šake za 1 cm, otežano držanje i rad s alatima koji imaju ručku (grablje, nož) te otežano obavljanje finih poslova lijevom šakom.

9. Tuženik je podneskom od 24. lipnja 2024. prigovorio u cijelosti nalazu i mišljenju stalnih sudskih vještaka medicinske struke od 20. svibnja 2024., navodeći da nastale ozljede nisu karakteristične za ugriz psa 'kangala', navodeći da nastala ozljeda ne odgovara jakom ugrizu kao niti ugrizu koji je trajao, također da je I. tužiteljica dešnjak i da je upitno da bi lijevom rukom vodila psa, a koje prigovore su u svom očitovanju od 23. svibnja 2025. stalni sudski vještaci po ocjeni ovog suda uspješno otklonili navodeći da prigovor tuženika da je njegov pas jaka životinja koja se bori sa vukovima i medvjedima te koja može odgristi ruku, da je I. tužiteljici nanijela minorne ozljede, obrazlažući da je riječ o domaćoj životinji koja u naravi čuva Ijude, a napad psa 'kangala' da je bio usmjeren na psa tužitelja (a ne na samu I. tužiteljicu) te je I. tužiteljica u sukobu pasa stradala kao kolateralna žrtva, stoga da je prihvatljivo da kangal nije teže i jače ozlijedio tužiteljicu, slijedom čega da je razvidno da postoji logična uzročno posljedična veza između štetnog događaja (napad psa) i povrede šake I. tužiteljice.

9.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje od 20. svibnja 2024., te očitovanje na prigovor od 23. svibnja 2025. smatrajući isto objektivnim, danim u skladu s pravilima medicinske struke odgovarajuće specijalnosti, te primjenom odredbi članka 1100. stavaka 1. i 2. ZOO, sud je dosudio pravičnu novčanu naknadu na ime neimovinske štete prouzročene I. tužiteljici predmetnim štetnim događajem u cijelosti.

9.2. Sud je otklonio prigovor tuženika da okolnost što je I. tužiteljica, kao dešnjakinja, psa vodila lijevom rukom dovodi u sumnju vjerodostojnost njezina iskaza. Naime, riječ je o iznenadnom i stresnom događaju u kojem je I. tužiteljica nastojala što prije udaljiti svog psa od napada. U takvoj situaciji sasvim je životno i logično da je psa držala onom rukom kojom joj je u tom trenutku bilo najprikladnije i najlakše upravljati njegovim kretanjem, koje je ionako, radi prouzročenih mu težih ozljeda, bilo znatno otežano. Također, sama činjenica da je osoba dešnjak ne znači da u svakodnevnim ili izvanrednim okolnostima nužno sve radnje obavlja isključivo desnom rukom, niti iz toga proizlazi bilo kakva nevjerodostojnost njezina iskaza.

9.3. Jednako tako, sud nije prihvatio prigovor tuženika da ozljede I. tužiteljice nisu mogle nastati ugrizom psa pasmine 'kangal', jer nisu izrazito teške naravi, odnosno da su moguće nastale i od strane psa u vlasništvu II. tužitelja. Iz provedenih dokaza proizlazi da napad psa nije bio usmjeren prema I. tužiteljici, već prema psu ''mješancu'' u vlasništvu II. tužitelja, dok je tužiteljica intervenirala isključivo radi njegove zaštite i udaljavanja od napada. Stoga je životno i uvjerljivo da je I. tužiteljica ozlijeđena kao kolateralna žrtva tijekom pokušaja razdvajanja životinja, pri čemu su ozljede nastale uslijed kontakta s psom u dinamici samog događaja, a ne kao posljedica izravnog i kontinuiranog napada psa na nju osobno. Sama okolnost da ozljede nisu bile razornije ne isključuje mogućnost da su nastale upravo na opisani način, naprotiv ocjena je ovog suda da su upravo tako i nastale.

10. Odlučujući o osnovanosti i visini postavljenog zahtjeva II. tužitelja glede tužbom zatražene naknade imovinske štete (čl. 1045. i 1046. ZOO) radi troškova liječenja (saniranja ozljeda, operativnih zahvata) za psa ''mješanca'' u vlasništvu II. tužitelja, u Veterinarskoj ambulanti „More d.o.o.“, [adresa], sud je temeljem svih izvedenih dokaza i pregledom računa veterinarske ambulante More, utvrdio da su isti u cijelosti osnovani, slijedom čega je odlučeno kao pod II. izreke.

10.1. Prigovor tuženika na račun veterinarske ambulante od 20. studenoga 2021. sud je također ocijenio neosnovanim priznavši trošak sadržan i u tom računu u iznosu od 1.553,30 kuna odnosno 206.16 eura. Iako je tuženik osporio da je navedeni trošak u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi drukčije. I. tužiteljica je uvjerljivo i životno logično iskazala da je pas nakon početnog operativnog zahvata i otpusta iz veterinarske ambulante tijekom oporavka ponovno počeo pokazivati zdravstvene tegobe, zbog čega je ponovno odveden veterinaru, kojom prilikom je utvrđena potreba za daljnjim operativnim zahvatom. Takav razvoj događaja nije neuobičajen kod težih ozljeda te prema ocjeni ovog suda predstavlja nastavak liječenja istih ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju. Sud nije pronašao okolnosti koje bi upućivale na prekid uzročne veze između štetnog događaja i kasnijeg veterinarskog zahvata, niti je tuženik dokazao kakav drugi mogući uzrok drugom operativnom zahvatu, slijedom čega bi navedeni trošak predstavljao razumnu i nužnu posljedicu liječenja ozljeda koje je pas zadobio u predmetnom napadu te ga je ovaj sud priznao kao dio imovinske štete.

10.2. U odnosu na sam iznos imovinske štete pod t. II tužbenog zahtjeva, među strankama nije sporno da je tuženik tužitelju isplatio iznos od 1.500,00 kn, dok je sporno je li naknadno isplaćen dodatni iznos od 500,00 kn. Teret dokazivanja činjenice da je isplaćen ukupni iznos od 2.000,00 kn je na tuženiku, budući da se radi o činjenici na kojoj temelji prigovor djelomičnog ispunjenja obveze. Sud je ocijenio da tuženik tu činjenicu nije dokazao, jer osim vlastitog iskaza, poziva se na iskaz svoje djevojke RŠ, koji sud cijeni s dužnim oprezom imajući u vidu njihovu blisku osobnu povezanost i zajednički interes za ishod postupka. Nasuprot tome, iskaz majke tužitelja, koja nije mogla sa sigurnošću potvrditi je li isplaćeno 1.500,00 kn ili 2.000,00 kn, ne predstavlja dokaz u prilog tvrdnji tuženika, već samo pokazuje da svjedokinja o toj okolnosti nema pouzdana saznanja, dok iskaz brata tuženika temelji na čuvenju od tuženika, a ne na osobnom saznanju. Slijedom navedenog, budući da o isplati dodatnih 500,00 kn ne postoji drugi i objektivni dokaz (potvrda, priznanica ili drugi materijalni dokaz), sud nalazi da tuženik nije dokazao da je isplatio više od nespornog iznosa od 1.500,00 kn.

10.2. Iz spisu priležećih fotografija obaju pasa sudionika, proizlazi da je pas u vlasništvu II. tužitelja - ozlijeđeni pas, zadobio teške i opsežne ozljede, što je uočljivo i laičkom promatraču; dok s druge strane pas u vlasništvu tuženika ima veliko i oštro zubalo te je propet na nogama visine tuženika, dok je po priznanju tuženika težak čak 86 kg. Imajući u vidu težinu ozljeda manjeg psa, kao i iskaz tužiteljice da je nakon početnog zahvata došlo do pogoršanja stanja (napuhnutost trupa), sud prihvaća da je i drugi operativni zahvat bio u uzročno-posljedičnoj vezi s ozljedama zadobivenim u predmetnom događaju. U okolnostima ovoga slučaja ne bi bilo životno ni logično zaključiti da je potreba za drugim operativnim zahvatom nastala neovisno o ozljedama koje je pas zadobio prilikom napada. Iako veterinarsko vještačenje na okolnost uzročno-posljedične veze nije provedeno, sud na temelju provedenih dokaza, osobito fotografija ozljeda, računa za liječenje te iskaza I. tužiteljice o tijeku liječenja, nalazi dokazanim da postoji uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i obaju operativnih zahvata (računa).

11. Iz iskaza svjedokinje RŠ, djevojke tuženika, proizlazi da je odnosne prigode bila s tuženikom u polju, u zaleđu [adresa], kad je do njih došao AŠ koji je rekao tuženiku da mu je njegov pas napao psa, pri čemu da nije spominjao napad od strane psa na njegovu majku ČŠ. Da je riječ o psu pasmine turski kangal koji da je dosta velik i visok, te da inače boravi u tom polju i čuva ga. Tuženik da je tom prilikom AŠ na licu mjesta isplatio iznos od 2.000,00 kn i nakon toga da je otišao. Sutra da AŠ ponovno došao kod tuženika i tražio ga iznos od 10.000,00 kn rekavši da je pas ugrizao i njegovu majku. Također, da nije vidjela ČŠ niti bila na mjestu štetnog događaja. Da je tuženik II. tužitelju dao 2.000,00 kn za trošak veterinara, ujedno sve što je imao kod sebe od novca, kao i da mu je tuženik rekao da ako bude potrebno još novca za veterinara da mu se ponovno obrati. Da su ona i tuženik shvatili kao da ih tužitelj AŠ ucjenjuje kad je drugi dan došao u isto polje te tražio od tuženika da mu plati iznos od 10.000,00 kn zbog ugriza majke, ili da mu ustupi auto ili motor i to iz razloga što je AŠ vidio da tuženik u tom polju ima vozila. U odnosu na izgled psa tuženika da je riječ o psu od 80 + kg, da kad je na nogama da je veći od nje, koja je visoka oko 170 cm, te da uzevši u obzir njegove zube da smatra da u slučaju ugriza bi isti mogao odgristi i cijelu ruku, a ne samo porezotinu.

11.1. Sud je iskaz svjedokinje cijenio s osobitim oprezom budući da se radi o djevojci tuženika, koja je s njim u bliskom osobnom odnosu i stoga ima neposredan interes za ishod postupka. U dijelu u kojem je iskazala da je upravo pas tuženika prikazan na slici iz spisa predmeta te da je II. tužitelj došao dva puta na posjed tuženika, prvo da ga obavijesti o napadu na psa, a drugo i na majku, potražujući veću naknadu, njezin je iskaz u skladu s ostalim provedenim dokazima te ga je sud prihvatio kao vjerodostojan. Međutim, sud nije prihvatio njezin iskaz u dijelu u kojem navodi da je tuženik tužitelju isplatio ukupno 2.000,00 kn, jer za navedenu tvrdnju ne postoje drugi realni dokazi, dok II. tužitelj dosljedno tijekom cijelog postupka tvrdi da mu je isplaćeno 1.500,00 kn. Sud nije prihvatio ni dio iskaza svjedokinje u kojem iznosi svoje mišljenje da pas pasmine 'kangal' zbog svoje veličine i snage ne bi mogao prouzročiti ozljede kakve je zadobila tužiteljica, jer je riječ o osobnoj procjeni svjedokinje koja nije utemeljena na stručnim saznanjima niti predstavlja dokaz kojim bi se mogla dovesti u pitanje medicinska dokumentacija i ostali provedeni dokazi o nastanku i opsegu ozljeda, dok svakako ide u prilog činjenici da u toj mjeri velik i opasan pas se nikako ne bi smio kretati slobodno bez nadzora. Naposljetku, navodi svjedokinje da je tužitelj od tuženika tražio isplatu 10.000,00 kn odnosno prijenos vozila kao naknadu štete ne utječu na odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva, budući da eventualni pokušaji izvansudskog rješavanja spora ili pregovori između stranaka ne predstavljaju odlučne činjenice za ocjenu postojanja odgovornosti za štetu niti visine štete koju je sud utvrdio na temelju svih izvedenih dokaza.

12. Iz iskaza svjedoka VŠV, brata tuženika, proizlazi da o ovom događaju ima saznanja po čuvenju od ovdje tuženika koji mu je spornog dana na večer ispričao da je njihov pas A ugrizao nekog drugog psa te mu je pritom rekao da je platio vlasniku toga psa iznos od 2.000,00 kn. Da mu je ispričao da je AŠ došao i sutra dan ponovno te mu pokazao račun od veterinara za šivanje psa i tablete, i tada tražio još 10.000,00 kn jer da mu je sporne prigode bila napadnuta i majka, rekavši mu da će pas proći dobro, ali da mu majka nije dobro. Tuženik da ga je pitao zašto nije dan prije uopće spomenuo da bi bila napadnuta i njegova majka, a na što da mu je on odgovorio da je zaboravio jer da je bio u šoku. Treći dan od spornog događaja da se s tuženikom nalazio u polju kada je ponovno pristupio AŠ sa svojom majkom i prijateljicom, koja se predstavila kao državna inspektorica za veterinu. ČŠ te prigode da je imala svezanu ruku u kariranu kuhinjsku krpu, a kad su je pitali da pokaže ozljedu, da nije htjela, već je samo držala ruku uza se. Da navedena državna inspektorica za veterinu, koja je te prigode došla sa AŠ i njegovom majkom, da je radila sa majkom tuženika u prvom uzgajalištu dagnji u šibenskom kanalu te da pretpostavljam da su nju poveli s namjerom da od tuženika dobiju još novca. U odnosu na zadobivene ozljede napadnutog psa u vlasništvu II. tužitelja da mu je poznato da je imao oderanu kožu od prednjih do stražnjih nogu, jer da mu je AŠ pokazao fotografije psa. U odnosu na isplaćeni novac na ime naknade štete, da saznanja crpi od pričanja tuženika koji da mu je rekao da mu je spornog dana, dok se on nalazio u svojoj radionici, prišao AŠ, uznemiren i u suzama, rekao da je naš pas napao njegovog i tada da mu je tuženik dao 2.000,00 kn, a što da je tuženik zabilježio u svojoj evidenciji, te da je isplata od 2.000,00 kn bila prije veterinarskog pregleda jer je nakon veterinarskog pregleda tužitelj mom bratu donio račun i tražio dodatnih 10.000,00 kn. Da inspektorica veterine nije za tužitelje potraživala novac. Da je AŠ u jednom od dolazaka kao kompenzaciju tražio tuženikov motor, na što da ga je tuženik odbio i potjerao, na što da je on otišao, pa se ponovno trećeg dana vratio sa svojom majkom i državnom inspektoricom veterine, a kojem događaju da je osobno svjedočio.

12.1. Sud je ocijenio da iskaz svjedoka u dijelu u kojem prenosi što mu je tuženik rekao, predstavlja posredna saznanja (po čuvenju), pa ga sud nije mogao smatrati neposrednim dokazom o odlučnim činjenicama, dok su neposredna opažanja svjedoka ograničena na to da je trećeg dana nakon događaja vidio da su došli tužitelji, da je s njima bila državna inspektorica veterine te da je tužiteljica imala zamotanu ruku i nije na upit htjela pokazati ozljedu, pri čemu je za istaći da sama činjenica da tužiteljica nije pokazala ozljedu ne omogućuje zaključak o postojanju ili nepostojanju ozljede niti dovodi u pitanje medicinsku dokumentaciju koja prileži spisu, kao i nalaz i miljenje vještaka. Dio iskaza u kojem svjedok iznosi svoje mišljenje da su tužitelji poveli državnu inspektoricu da bi dobili još novca predstavlja osobni dojam i nagađanje, a ne iskaz o činjenicama koje je neposredno opažao, pa ga sud nije prihvatio kao dokaz o odlučnim činjenicama.

13. Iz iskaza I. tužiteljice ČŠ proizlazi da je spornog dana u jutarnjim satima otišla u obiteljsko polje u [adresa] pored [adresa] brati masline, a s njom da je bio njezin pas pasmine ''mješanac'', imena V, koji da je cijelo vrijeme ležao na prostirci na koju se beru masline. U 15,00 sati da je u polje došao tužitelj AŠ, njegova nevjenčana supruga i sin, s namjerom da joj pomognu brati masline. Da se unuk uvijek igra sa psom V, da ga zna zajahati, a da je tako bilo i odnosne prigode, a u jednom trenutku da je prema njima doletio veliki pas koji da je uhvatio psa V za trbuh. Da ga je ugrizao i vrtio desno-lijevo. Da se nije znalo tko je više „plakao“, njezin unuk ili pas. AŠ da se nalazio u tom trenutku na maslini, a kad je vidio što se događa da je skočio s masline prema našem psu te da je uspio velikog psa odmaknuti s njihovog psa. Nakon toga da se veliki pas odmaknuo malo, a da je ona našeg psa uzela za ogrlicu, s namjerom da ga odvede u auto, u kojem trenutku da je ponovno taj veliki pas uhvatio sada nju za ruku, zadavši joj 5 ugriza i ozljedu malog prsta. Da ju je nevjesta odmah odvela na hitnu, a sin da je odveo njihovog psa veterinaru gdje je pas i operiran. Sutradan da je primijetila da je njihov pas napuhan, te da je rekla sinu da ga ponovo odvede veterinaru, a što je on i učinio, te je pas po drugi put operiran. Da je zbog zadobivenih ozljeda izgubila osjet u malom prstu, koji da joj je do danas nepokretan. Da je tužitelj AŠ tražio novce od tuženika, odnosno da se htio mirno nagoditi, a da kad je otišao kad tuženika da mu kaže da je njegov pas napao, ovaj da mu je kazao da to nije njegov pas, nego od nekog njegovog prijatelja. Tuženik da je dao određen novac II. tužitelju, kojima da je on platio operaciju psa, međutim da su bile dvije operacije. Da ne znam točno koliko je tuženik dao novca, ali da misli negdje oko 1.500,00 - 2.000,00 kuna, što nije bilo dostatno jer da joj je sin odlazio nekoliko puta sa psom u veterinaru. Ona da nije imala operaciju zbog ozljede ruke, ali da je ozlijeđeni prst „drven“, da ga osjeća kao da nije njezin. Također, da osjeća tegobe kod promjene vremena. Da dan danas osjeća oprez kad dođe u polje te da se uvijek osvrće da ne bi došao ponovno pas, a njezin pas od pretrpljenog straha da jedva iziđe iz auta u polje u kojem se dogodio napad. Da je vlasnik psa njezin sin AŠ, što da je upisano u knjižici psa, dok ona vodi brigu o njemu te pas boravi kod nje u stanu. U odnosu na položaj djeteta (unuka) dok je trajao napad na psa da se nalazio 5 metara dalje od njih; da je tada imao 3 godine. U odnosu na okončanje napada na psa, da je prestao na način da je njezin sin dotrčao sa masline i uhvatio velikog psa za vrat odvojivši ga tako od malog psa, nakon čega da je veliki pas pustio maloga, a mali pas da je bio krvav. U odnosu na položaj velikog psa, nakon što ga je njezin sin odvojio od maloga psa, da se nalazio pored maloga psa blizu, kao i njezin unuk koji da je stajao na istom mjestu, samo što da je kod njega u tom trenutku došla majka. U odnosu na drugi napad psa da dok je ona držala malog psa za ogrlicu, da je veliki pas ponovo dotrčao i ugrizao sada nju za ruku kojom sam ja držala malog psa za ogrlicu te da se radilo o jednom ugrizu. U odnosu na način držanja i vođenja malog psa prema autu da ga je držala za ogrlicu dok se pas nalazio na tlu, odnosno šetao po tlu; da je bila prignuta prema tlu. Drugi napad da je prestao, nakon što je njezin sin ponovno dotrčao i dvojio velikog psa, nakon čega da joj je svezao ruku jer da je iz iste curila krv. U odnosu na intenzitet pretrpljenog ugriza, da je bilo dosta jako, a što da potvrđuje i činjenica izostanka osjeta u prstu.

13.1. Sud je iskaz tužiteljice ocijenio vjerodostojnim jer je bio životno logičan i u bitnim dijelovima suglasan ostalim provedenim dokazima, osobito medicinskoj dokumentaciji i nalazu i mišljenju sudskih vještaka medicinske struke. Istina je da je tužiteljica tijekom iskazivanja u jednom dijelu različito navodila o broju zadobivenih ugriza (1 ili 5), međutim navedena nedosljednost nije od odlučnog značaja za ishod spora. Naime, narav ozljeda sud je utvrdio prvenstveno na temelju medicinske dokumentacije i provedenog medicinskog vještačenja kao objektivnih dokaza, slijedom čega navedena proturječnost ne dovodi u pitanje vjerodostojnost njezina iskaza u pogledu odlučnih činjenica. Također, ne smatra se niti je ocijenjeno proturječnim to što je II. tužiteljica događaj opisivala kao izrazito težak i traumatičan, iako su joj medicinskom dokumentacijom utvrđene lakše tjelesne ozljede. Naime, subjektivni doživljaj iznenadnog napada psa, i to u blizini djeteta, i posljedica koje je isti ostavio na tužiteljicu nije nužno podudaran s medicinsko-pravnom kvalifikacijom ozljeda. Stoga okolnost da su ozljede kvalificirane kao lakše ne dovodi u pitanje vjerodostojnost njezina iskaza o intenzitetu samog događaja i strahu koji je pritom doživjela.

14. Iz iskaza II. tužitelja AŠ proizlazi da je odnosne prigode oko 15 sati sa izvanbračnom suprugom, i sinom došao u njihov maslinik u [adresa] kod [adresa] gdje da je I. tužiteljica već brala masline, a oni da su joj imali namjeru pomoći. Čim su izašli iz auta, sin da mu je potrčao prema njihovom psu R, dok da je on osobno krenuo prema maslinama, a supruga da je ostala vaditi stvari iz auta. Dijete da se igralo sa psom te da je u jednom trenutku jedan veliki pas skupio njihovog psa i počeo ga mlatiti desno-lijevo. Da je veliki pas težine oko 70 kg i da nakon što je vidio da je on napao njihovog psa da je dotrčao te uhvatio tog velikog psa za vrat i ogrlicu i razdvojio ih, da i sam ne zna kako je uspio. Nakon toga da je ČŠ, majka mu, krenula odvesti njihova psa u auto i da je taj veliki pas ponovno napao i ponovno krenuo da uhvati malog psa za glavu ili slično, ali da je uhvatio njegovu majku za ruku, a dijelom da je uhvatio i malog psa. Da je ponovno na isti način razdvojio velikog psa od malog, kao i ranije, a nakon toga da su otjerali velikog psa vikanjem. Majka da mu je krvarila iz ruke uslijed napada, te da ju je njegova izvanbračna supruga odmah odvela u bolnicu, a on da je krenuo sa njihovim psom u veterinara. Na putu do veterinarke postaje da je telefonski nazivao lovce, kako bi se raspitao čiji je veliki pas, koji ih je napao, te da je saznao da se radi o psu ovdje tuženika. Da je ostavio njihova psa u veterinarskoj ambulanti gdje je isti operiran, a sat-dva nakon toga da je otišao kod ovdje tuženika i rekao mu što se dogodilo, da mu je njegov pas napao psa i majku, u kojem trenutku da je tuženik komunicirao kulturno i uljudno, da je od tuženika tražio novce za operaciju, te je isti bez odmah dao oko 1.500,00 kuna jer toliko je zapravo iznosio prvi račun za operaciju psa. Sutra da je opet bio primoran ponovno odvesti našeg psa veterinaru, kada je pas ponovno operiran, stoga da je ponovno sutra dan došao kod tuženika i kazao mu da novci koje je do tada dao nisu dovoljni jer su se stvari zakomplicirale, kako vezano za psa i njegovu drugu operaciju, tako i vezano za zdravstveno stanje majke, te da je tada tražio da mu isplati oko 10.000,00 kuna i to iz razloga jer su troškovi za psa iznosili oko 3.600,00 kuna. Da je tada predložio tuženiku da se nagode u cilju izbjegavanja postupka pred sudom, na što da je tuženik odgovorio da to nikako nije moguće. Da je drugi dana kada sam došao kod tuženika s njim bila majka ČŠ i glavna veterinarska inspektorice, koja da je inače radila s njegovom majkom, te da je ista obavila razgovor s tuženikom. Da je i pred inspektoricom tražio još 10.000,00 kuna od tuženika, nakon čega da je krenula svađa, pa da su majka i on otišli u auto, a inspektorica da je ostala s tuženikom još razgovarati. Da je predmetni događaj prijavio PP Vodice i to dan-dva nakon događaja, nakon što se s tuženikom nije uspio dogovoriti mirnim putem. U odnosu na način na koji je njegova majka vodila njihovog psa nakon napada od strane velikog psa prema autu, da je bila sagnuta, da je malog psa držala za ogrlicu, a pas da je nabadao po tlu jer nije mogao normalno hodati s obzirom na to da mu je cijela potrbušina bila rasparana.

14.1. Sud je iskaz tužitelja ocijenio vjerodostojnim jer je bio logičan, životan i u bitnim dijelovima dosljedan. Iz njegova iskaza proizlazi da je od tuženika najprije tražio naknadu troškova veterinarskog liječenja psa, a potom, nakon što se stanje psa pogoršalo i nakon što je saznao za ozljede majke, i dodatni iznos naknade, koje postupanje sud tumači kao pokušaj stranaka da međusobno riješe nastali spor prije pokretanja sudskog postupka. Također, istina je da iskazi II. tužitelja i tuženika nisu podudarni u pogledu trenutka kada je tuženik obaviješten o ozljedama I. tužiteljice, odnosno je li to bilo istoga dana ili sljedećeg dana nakon spornog događaja, međutim, navedena razlika odnosi se na sporednu okolnost koja nije od odlučnog značaja za utvrđenje činjenica relevantnih za odluku u ovom postupku.

15. Iz iskaza tuženika ČŠV proizlazi da je vlasnik psa pasmine KŠ imena A, teškog oko 86 kilograma. Spornog dana da se nalazio u svojoj automehaničarskoj radionici u polju na Benkovačkoj cesti, gdje je tada redovito boravio i popravljao vozila. U to vrijeme da je pas A redovito boravio u tom polju vezan na sajli, a odnosne prigode se dogodila nezgoda u vidu puknuća sajle kojom je pas 'kangal' bio vezan te je otrčao 2 km od tog mjesta. Da nije vidio trenutak kada se sajla otkinula, ali da je oko pola sata nakon vidio psa nema. Da je sjeo u svoje vozilo i krenuo ga tražiti jer da mu nije bilo svejedno zbog drugih susjeda koji imaju pse, jer da je njegov pas izrazito opasan za druge životinje. Da je pasmina kangal takva da je opasna za životinje, ali izuzetno privržen čovjeku. Da mu je žao što je njegov pas napao psa ovdje tužitelja i da je svjestan sam da mu je zadao velike ozljede, a što nije neočekivano od tako velikog psa. Istog dana kad je pas pobjegao iz polja da mu je došao ovdje tužitelj AŠ, kojeg da je viđao i prije u uljari Sv. Ivan u [adresa], da je bio vidno uznemiren i da mu je rekao samo da je tuženikov pas napao II. tužiteljeva (njegova) psa. Da je tad kod sebe imao 2.200,00 kuna, te da mu je dao 2.000,00 kn. Da se je tad pas A već bio vratio i da je bio krvav po glavi. Drugi dan od spornog događaja da je opet došao tužitelj AŠ, i to sam, i tad da je s njim (tuženikom) u polju bio njegov brat i jedan prijatelj. Tad da mu je AŠ (II tužitelj) na rezervoar od motora stavio račun od 1.300,00 kn, na što da mu je rekao da sam mu dao 2.000,00 kn i da sam mu spreman i dati još za troškove liječenja psa. Tada da mu je pokazivao slike svoga psa nakon napada, no da nije bio u stanju da gleda te slike, već da ih je pogledao tuženikov brat. Tada da mu je rekao prvi put da je njegov (tuženikov) pas napao i njegovu majku, a što da nije spominjao dan ranije, rekavši mu je da kazna za napad psa na čovjeka iznosi 20.000,00 kn, ali da mu je rekao da mu da 10.000,00 kn i da ga neće tužiti, na što da mu je kazao da trenutno nema taj novac. Budući da su se u radionici nalazili i motori koje sam je popravljao, da je AŠ u jednom trenutku pokazao na motor marke Kavasaki i kazao: „Daj mi ovaj motor.“ Da je tad već bio uznemiren jer je to shvatio kao ucjenu, da ga je opsovao i vrijeđao, te naposljetku i otjerao. Nakon par sati da mu je u polje došla veterinarska inspektorica koja da je pokazala značku i kazala da je prijateljica sa ovdje I. tužiteljicom ČŠ, da su skupa radile na prvom ribnjaku u Šibenskom kanalu. Da se ne sjeća detalja razgovora sa inspektoricom, ali svakako da je ista došla u dobroj namjeri, ali da je on bio pod dojmom od onoga što da je tužitelj AŠ od njega tražio. Budući da da je bio pod dojmom, tada da je inspektorici kazao da to nije njegov pas što je napao psa II. tužitelja, nakon čega da je inspektorica otišla. Nakon nekoliko sati da su se opet vratili tužitelj AŠ, njegova majka ČŠ i veterinarska inspektorica. Tužiteljica ČŠ da je ostala sjediti u autu na mjestu suvozača, njemu da su prišli tužitelj AŠ i inspektorica. Da je pred inspektoricom rekao da je tužitelj AŠ tražio od njega iznos od 10.000,00 kn, a na što da je ista kazala tužitelju: „Jesi li ti normalan?“. Nakon toga da mu je tužitelj AŠ kazao da se sad ne izvlači, na što da ga je opsovao i ponovno krenuo vrijeđati, na što da je inspektorica rekla AŠ da ode u auto i kući, a što su oni i učinili. Inspektorica da je ostala još malo razgovarati, čijeg sadržaja da se ne sjeća, pa da je otišla. U odnosu na mogući napad tuženikova psa na ovdje tužiteljicu ČŠ da je njegov pas izrazito miroljubiv prema ljudima, da ne postoje zapisani napadi te vrste psa na ljude, pri čemu je istaknuo da iz same fizionomije čeljusti te vrste pasa i rasporeda njegovih zubi da bi on bio u stanju u slučaju da napadne čovjeka odgristi mu cijelu šaku, a ne nanijeti samo rezne rane, a što da je u konkretnom slučaju sa tužiteljicom ČŠ bilo. Da je riječ o pasmini psa koji se koristi za čuvanje janjaca, i da kad napada, da napada za vrat životinju, odnosno kolje je i lomi kičmu. Isto tako ova vrsta psa napada i medvjeda što ukazuje na njegovu snagu. Štoviše da je druga najjača pasmina na svijetu, a sam ugriz da ima snagu preko 2,5 tone. Da psa drži kao čuvara svog polja od krađa lopova. Da je odabrao tu vrstu jer da je taj pas bio ranije u vlasništvu mu prijatelja HŠ, koji da ima vinariju, a koji ga se nakon nekog vremena imao namjeru riješiti, odnosno eutanazirati ga iz razloga što je bio stalno u kavezu, te je imao još dva psa za koje je on predstavljao opasnost, pa da je stoga uzeo tog psa, sada A. Da je bio svjestan rizika takvog udomljenja, ali da se detaljno informirao o karakteristika te pasmine koji u Istambulu ima svoj kip kao zaštitni znak, da mu je to prvi pas u njegovom vlasništvu. da je uzeo psa jer da karakteristike koje je detaljno istražio nisu ukazivale na njegovu opasnost za čovjeka. Da se ne sjeća o čemu je razgovarao s veterinarskom inspektoricom trećeg dana. Da je bila prisutna RŠ, u vrijeme kad je on tužitelju AŠ predao iznos od 2.000,00 kn.

15.1. Sud je iskaz tuženika ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem opisuje okolnosti i karakteristike vezane uz svog psa, budući da je iskaz logičan, uvjerljiv i u bitnim dijelovima podudaran s ostalim provedenim dokazima. Tuženik pritom nije osporio da je vlasnik predmetnog psa. Osobito je značajno što je sam tuženik opisao svog psa kao izrazito opasnog za druge životinje, kao i da psa koristi za čuvanje svog polja, a inače da je pas koji napada medvjede; potom da se i sam uplašio kad je shvatio da je pas pobjegao i to upravo zbog opasnosti koju predstavlja za susjede koji imaju pse. Da 'kangal' napada druge životinje hvatajući ih za vrat, da ih usmrćuje i lomi im kralježnicu te da je riječ o iznimno snažnoj pasmini s izrazito jakim ugrizom. Iako je naveo da je pas miroljubiv prema ljudima, takav opis naravi i načina napada psa potvrđuje da je riječ o životinji koja predstavlja povećanu opasnost, a naročito kad se nađe bez nadzora, kao što je ovdje slučaj. Navedeni iskaz stoga, umjesto da dovodi u sumnju tužbene navode, dodatno potvrđuje zaključak da je upravo predmetni pas napao psa II. tužitelja, a da je I. tužiteljica pritom zadobila ugriz pokušavajući zaštititi ozlijeđenog psa i skloniti ga s mjesta događaja. Okolnost što I. tužiteljica nije zadobila teže ozljede niti joj je otkinut dio tijela ne dovodi u pitanje činjenicu da ju je pas ugrizao, budući da iz utvrđenih činjenica proizlazi da primarni objekt napada nije bila ona, već obiteljski pas formalno u vlasništvu II. tužitelja, dok je ona ozlijeđena prilikom pokušaja odvođenja svog psa na sigurno. Sud nije posebno, pozitivno ili negativno, vrednovao iskaze stranaka u dijelu koji se odnosi na međusobne razgovore, pregovore, svađe i isplate novčanih iznosa prije pokretanja ovog postupka, budući da navedene okolnosti nisu odlučne za utvrđenje odštetne odgovornosti u ovom sporu. Konačno, upravo iz načina na koji je tuženik opisao svog psa i njegov način napadanja proizlaze i ozljede koje su u konkretnom događaju nastale psu u vlasništvu II. tužitelja te I. tužiteljici, odnosno da su u razmjeru s opasnošću koju je predstavljao pas 'kangal' koji je bio bez nadzora. Sama činjenica da posljedice nisu bile još teže ne umanjuje postojanje odgovornosti tuženika niti opasnost kojoj su I. tužiteljica, pas, njihova obitelj i općenito treći bili izloženi.

16. Sud se prilikom izračuna pravične novčane naknade koristio Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda broj: Su-1331-VI/02 i 1372-11/02 od 29. studenoga 2002. te dopunom Broj: Su-IV-47/2020-5 (dalje: Orijentacijska mjerila), pri čemu je za istaknuti da isti ne predstavljaju strogu matematičku formulu, već orijentir koji sudu služi radi ujednačavanja sudske prakse i individualizacije naknade prema okolnostima svakog pojedinog slučaja te subjektivnim okolnostima oštećenika.

16.1. U odnosu na fizičke bolove, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljica trpjela jake bolove tijekom dva dana, bolove srednjeg intenziteta tijekom tri dana te bolove lakog intenziteta tijekom pet dana, stoga primjenom odgovarajućih novčanih vrijednosti iz Orijentacijskih mjerila, prema kojima vrijednost jednog dana jakih bolova iznosi 73,67 EUR, jednog dana srednjih bolova 43,80 EUR, a jednog dana lakih bolova 13,94 EUR, proizlazi: jaki bolovi: 2 dana × 73,67 EUR = 147,34 EUR, srednji bolovi: 3 dana × 43,80 EUR = 131,40 EUR, laki bolovi: 5 dana × 13,94 EUR = 69,70 EUR, odnosno ukupno po ovoj osnovi prema navedenom obračunu iznosi 348,44 EUR. Imajući u vidu i obrazloženje vještaka da se pri ocjeni trajanja bolova ne treba umanjivati pojedina razdoblja jer je potrebno uzeti u obzir i ukupnu patnju koju je tužiteljica trpjela zbog povrede i liječenja, sud nalazi da zatraženi iznos od 350,00 EUR predstavlja pravičnu novčanu naknadu po ovoj osnovi.

16.2. Nadalje, u odnosu na pretrpljeni strah, vještačenjem je utvrđeno da je tužiteljica trpjela jaki strah tijekom samog štetnog događaja i približno jedan sat nakon događaja, strah srednjeg intenziteta tijekom dva dana te strah lakog intenziteta tijekom četrnaest dana. Pri ocjeni visine naknade sud je imao u vidu trajanje i intenzitet straha, okolnosti nastanka štetnog događaja, kao i činjenicu da kod tužiteljice nisu zaostale trajne psihičke posljedice. Primjenom Orijentacijskih mjerila i individualizacijom prema okolnostima konkretnog slučaja, sud nalazi da iznos od 350,00 EUR, koji tužiteljica potražuje po ovoj osnovi, predstavlja pravičnu novčanu naknadu.

16.3. U odnosu na duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, vještačenjem je utvrđeno da kod tužiteljice postoje trajne fizičke posljedice u opsegu od 1 %, koje se očituju u smanjenoj pokretljivosti malog prsta šake, dok trajnih psihičkih posljedica nema. Prema Orijentacijskim mjerilima, za smanjenje životne aktivnosti do 25 % predviđena je naknada od 1.493,13 EUR za svakih 10 %. Proporcionalno tome, za 1 % smanjenja životne aktivnosti proizlazi iznos od približno 149,31 EUR. Međutim, sud pri određivanju pravične naknade nije vezan isključivo matematičkim izračunom, već mora uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, osobito činjenicu da se radi o trajnoj posljedici na šaci, odnosno dijelu tijela koji ima funkcionalno značenje. Imajući u vidu da je I. tužiteljica umirovljenica, starije životne dobi, da se bavi poljoprivredom (primjerice branje maslina u tijeku štetnog događaja), da joj je držanje i korištenje oruđa trajno otežano, sud nalazi da zatraženi iznos od 300,00 EUR predstavlja primjerenu novčanu satisfakciju za duševne boli zbog trajnog umanjenja životne aktivnosti I. tužiteljice.

16.4. U odnosu na zaostalo naruženje, utvrđeno je da kod tužiteljice postoji estetska promjena u području šake lakog stupnja, koja je trećim osobama uočljiva samo povremeno, odnosno osobito kada tužiteljica predmetnu promjenu pokaže. Prema Orijentacijskim mjerilima za laki stupanj naruženosti koji je trećima uočljiv samo ponekad predviđen je iznos od 497,72 EUR. Međutim, sud je pri individualizaciji imao u vidu da je promjena vrlo ograničene vidljivosti, da ne utječe značajno na svakodnevne socijalne kontakte tužiteljice, a svakako da je i ograničen visinom tužbenog zahtjeva, slijedom čega sud nalazi da iznos od 350,00 EUR, koji tužiteljica potražuje po ovoj osnovi, predstavlja pravičnu novčanu naknadu.

16.5. U odnosu na naknadu za tuđu pomoć i njegu, utvrđeno je da je tužiteljici bila potrebna pomoć druge osobe u ukupnom trajanju od 10 sati. Primjenom vrijednosti nestručne pomoći koju je sud prihvatio, proizlazi iznos od 33,20 EUR, koji tužiteljica i potražuje, sve polazeći od cijene sata pružanja pomoći i njege u Republici Hrvatskoj od strane nestručne osobe u paušalnoj visini od 3,32 eura.

16.6. Slijedom svega navedenog, sud zaključuje da je tužiteljica prema svim kriterijima koji proizlaze iz Orijentacijskih mjerila i okolnosti konkretnog slučaja postavila tužbeni zahtjev u iznosima koji zaista i predstavljaju pravičnu novčanu naknadu. Budući da je sud u parničnom postupku vezan granicama postavljenog tužbenog zahtjeva i ne može dosuditi više od onoga što je zatraženo, tužiteljici je dosuđen iznos od ukupno 1.383,20 EUR (od čega za neimovinsku štetu 1.350,00 eura, a imovinsku 33,20 eura).

17. Članak 1046. ZOO propisuje da je šeta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

17.1. Članak 1100. ZOO propisuje st.1. da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema; dok st.2. da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

17.2. Članak 1103. ZOO propisuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

17.3. U skladu s čl. 1063. ZOO propisuje da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, dok članak 1064. ZOO propisuje da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik.

17.4. Člankom 51. st. 2. Zakona o zaštiti životinja (Narodne Novine br. 102/17 i 32/19, dalje ZZŽ) propisano je da je zabranjeno držanje i postupanje s kućnim ljubimcima te njihovo kretanje na način koji ugrožava zdravlje i sigurnost drugih životinja i ljudi, a posebice djece.

17.5. Odlukom o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca i načinu postupanja s napuštenim, izgubljenim i divljim životinjama („Službeni glasnik Grada Šibenika“ broj 04/18) propisana je obveza vlasnika psa da ga drži na povodcu, kao i da vlasnik opasnog psa smije izvoditi isključivo na povodcu, čipiranog i sa brnjicom.

18. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tuženik kao vlasnik psa u cijelosti odgovoran za štetu nastalu u predmetnom štetnom događaju. U postupku je dokazano da je riječ o psu koji, s obzirom na svoje karakteristike, predstavlja opasnu stvar, da se u trenutku štetnog događaja nalazio slobodan i bez nadzora, bez odgovarajućih mjera kontrole, te da je napao psa u vlasništvu II. tužitelja i nanio mu teške ozljede, čime je prouzročena imovinska šteta u vidu troškova liječenja psa. U istom događaju pas tuženika je ugrizao I. tužiteljicu, koja je intervenirala pokušavajući zaštititi svog psa, uslijed čega je pretrpjela tjelesne ozljede i povredu prava osobnosti, zbog čega joj pripada pravična novčana naknada neimovinske štete, kao i naknada pripadajuće imovinske štete za tuđu pomoć i njegu. Sve navedeno je u skladu s pretpostavkama odgovornosti tuženika za štetu propisanom ZOO-om, a ujedno upućuje i na povredu obveza o načinu držanja psa od strane tuženika propisanih ZZŽ te važećim i relevantnim aktima jedinice lokalne samouprave.

18.1. Slijedom navedenog, valjalo je udovoljiti zahtjevu I. tužiteljice za isplatu naknadu štete prouzročene joj predmetnim štetnim događajem, te tuženiku naložiti da joj isplati ukupni iznos od 1.383,20 eura, od čega na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u visini od 1.350,00 eura (pravična novčana naknada), te na ime materijalne štete s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 33,20 eura i presuditi kao pod točkom I. izreke, u svezi s kojom odlukom se ističe da je na dosuđeni iznos pravične novčane naknade na ime neimovinske štete tužitelju dosuđena i zakonska zatezna kamata potraživana počev od dana podnošenja tužbe u skladu s člankom 1103. ZOO-a, a na dosuđeni iznos imovinske štete zakonska zatezna kamata počev od dana donošenja ove presude, i to u visini propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a.

18.2. Sud nije prihvatio prigovor tuženika o doprinosu tužiteljice nastanku štete, te je odbacio mogućnost da ju je ugrizao vlastiti pas, budući da iz provedenih dokaza proizlazi da je pas u vlasništvu II. tužitelja bio iznenadno napadnut od znatno opasnijeg, većeg i snažnijeg psa u vlasništvu tuženika, uslijed čega je napadnuti pas zadobio teške ozljede. U takvim okolnostima postupanje I. tužiteljice, koja je pokušala zaštititi i spasiti vlastitog psa od daljnjeg napada, predstavlja prirodnu, razumljivu i životno očekivanu reakciju prosječne osobe. Naime, kućni ljubimci u suvremenom društvu predstavljaju više od stvari u pravnom smislu te su za svoje vlasnike predmet emocionalne privrženosti. Stoga se ne može smatrati ni nerazumnim niti protupravnim da vlasnik ili osoba koja skrbi o životinji, suočena s neposrednim napadom na svog kućnog ljubimca, pokuša spriječiti daljnje ozljeđivanje, čak i ako pritom postoji rizik da će i sama biti ozlijeđena. Okolnost da je I. tužiteljica ugriz zadobila upravo tijekom pokušaja da zaštiti psa o kojem skrbi ne predstavlja njezin doprinos nastanku štete u smislu odredbi ZOO-a, već je riječ o neposrednoj i predvidivoj posljedici protupravnog događaja koji je uzrokovan time što se pas tuženika, za kojeg je u postupku utvrđeno da je ''opasna stvar'', kao i opasna pasmina, nalazio izvan njegova nadzora. Stoga ne postoji osnova za umanjenje odgovornosti tuženika zbog navodnog doprinosa oštećenice nastanku štete.

18.3. Valjalo je udovoljiti i zahtjevu II. tužitelja za isplatu naknadu štete prouzročene mu veterinarskim troškom, koji je izravna posljedica predmetnog štetnog događa, u ukupnom (preostalom) iznosu od 294,86 eura, a na koji iznos imovinske štete zakonska zatezna kamata počev od dana donošenja ove presude, i to u visini propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a.

19. U odnosu na prigovor i protivljenje tuženika preinaci tužbe iz podneska od 21. lipnja 2024. po provedenom medicinskom vještačenju, ovaj sud ocjenjuje neosnovanim, budući da do tada tužitelji nisu raspolagali svim podacima potrebnim za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva, te su isto bez svoje krivnje mogli učiniti tek po zaključenju prethodnog postupka, odnosno po provedenom medicinskom vještačenju. Na ovom se mjestu također ističe Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4474/2019 od 29. ožujka 2022. iz koje proizlazi da tužitelj može preinačiti tužbu sve do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

19.1. Valja imati na umu da I. tužiteljica u sporu radi naknade štete zbog povrede prava osobnosti, po prirodi stvari (jer nije bio proveden dokaz medicinskim vještačenjem) nije ni mogla u tužbi istaknuti potpuno određen tužbeni zahtjev u pogledu visine štete. Nadalje, budući da je sudu potrebno stručno znanje vještaka da bi se utvrdili opseg i visina štete, isto je potrebno i tužitelju da bi mogao točno i određeno postaviti tužbeni zahtjev, u skladu s rezultatima provedenog vještačenja. Stoga je neprijeporno riječ o okolnostima koje su nastale nakon zaključenja prethodnog postupka i koje su rezultat provođenja dokaza koji je na temelju prijedloga tužiteljice na pripremnom ročištu proveden, pa bi nedopuštenost preinake tužbe mogla teško ugroziti pravno-zaštitnu funkciju sudskog parničnog postupka. Zaključno, naročito imajući u vidu ranije navedeno te praksu Ustavnog suda RH, ovaj sud je dopustio navedenu preinaku smatrajući da je ona svrsishodna za konačno rješenja spora među strankama, u smislu članka 190. stavka 2. ZPP-a, odlučivši kao u izreci rješenja.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a.

20.1. Tužitelji su postavili zahtjev za nadoknadu troška prouzročenog im zastupanjem po odvjetniku u ovoj parnici, i to za sastav odštetnog zahtjeva od 23. veljače 2022., za sastav tužbe od 9. svibnja 2022., za sastav podnesaka: od 21. studenoga 2022. (''ostali'' u visini 25 bodova), 19. svibnja 2023. (obrazloženi 100 bodova), 21. lipnja 2024.(100 bodova), 23. listopada 2024. (25 bodova) i 13. lipnja 2025. (25 bodova) te za zastupanje na ročištima održanima 19. travnja 2023., (25 bodova) 12. svibnja 2023. (100 bodova)., 4. listopada 2023. (100 bodova) 2. studenoga 2023. (100 bodova), 20. travnja 2026. te ročište objave 9. srpnja 2026. u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14. -ispravak, 107/15. i 37/22., odnosno „Narodne novine“ br. 138/23., dalje: Tarifa) i s uvećanjem za PDV po stopi od 25%, te sve uvećano za trošak sudske pristojbe za tužbu 39,63 eura, sudske pristojbe na presudu u visini od 79,26 EUR), trošak predujma za sudskog dostavljača u iznosu 10,62 eura te za trošak medicinskog vještačenja u visini od 530,89 EUR, odnosno ukupno potražuju 2.612,50 eura.

20.2. Sud je kao opravdane troškove tužitelja prouzročene mu zastupanjem po odvjetniku u ovoj parnici, polazeći pritom od vrijednosti predmeta spora u visini od 3.281,12 eura (po preinaci 1.678,06 eura), i dostavljenog troškovnika, cijenio:

- za sastav tužbe 9. svibnja 2022. u visini od 100 bodova (Tbr. 7. točka 1. Tarife),

- za sastav podneska od 21. studenoga 2022. u visini 25 bodova (Tbr. 8. točka 4. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife),

- za zastupanje na ročištu 19. travnja 2023., u visini od 25 bodova (Tbr. 9. točka 5. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife),

- za zastupanje na ročištu 12. svibnja 2023. u visini 100 bodova (Tbr. 9. točka 1. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife),

- za zastupanje na ročištu 4. listopada 2023. u visini od 100 bodova (Tbr. 9. točka 1. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife),

- za zastupanje na ročištu 2. studenoga 2023. u visini od 100 bodova (Tbr. 9. točka 1. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife),

- za zastupanje na ročištu 20. travnja 2026. u visini od 100 bodova (Tbr. 9. točka 1. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife),

odnosno ukupno 550 bodova, što u skladu s vrijednosti boda od 2,00 EUR predstavlja iznos od 1.100,00 EUR plus pdv 25% odnosno ukupno 1.375,00 eura, te u skladu s Tbr. 40. kad odvjetnik u istom postupku zastupa više osoba, pripada mu pravo na povišenje tarifnih stavaka za drugu osobu za 10%, slijedom čega 1.375,00 + 10 % iznosi 1.512,50 eura; kojem iznosu je valjalo pridodati trošak medicinskog vještačenja predujmljenog po tužitelju i likvidiranog po sudu u visini od 530,89 EUR, trošak sudske pristojbi za tužbu u potraživanoj visini od 39,63 eura odnosno za presudu u potraživanoj visini od 79,26 eura (Tar. br. 1. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi, kao priloga Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, „Narodne novine“ br. 53/19., 92/21. i 37/23.) te trošak dostave po sudskom dostavljaču u iznosu 10,62 eura, što sveukupno iznosi 2.172,90 eura (od ukupno potraživanih 3.272,90 eura).

20.3. Nasuprot tome, neopravdanim je ocijenjen zahtjev tužitelja za nadoknadu troška prouzročenog mu za sastav odštetnog zahtjeva od 23. veljače 2022., jer isto nije pretpostavka za vođenje ovog postupka, a samim tim trošak se ne može smatrati nužnim; za sastav podnesaka od 19. svibnja 2023. te 21. lipnja 2024. budući da je istima specificirao tužbeni zahtjev (prvo u skladu sa nespornih 1.500,00 kuna, a potom sa nalazom i mišljenjem), a to stoga jer su tužitelji bili dužni još u tužbi postaviti određeni zahtjev, pa kada je istog usklađivao tijekom postupka, to mu nije ni mogao biti obistinjen time prouzročeni trošak. Nadalje, nije obistinjen trošak za sastav podnesaka od 23. listopada 2024. te 13. lipnja 2025, u naravi oba požurnice, koji podnesci nisu bili nužni i potrebni za vođenje ovog postupka. Odbijen je i potraživani trošak za pristup ročištu objave 9. srpnja 2026., u visini od 50 bodova, budući da isti nije ni nastao, jer tužitelji nisu pristupili ročištu objave. Slijedom naprijed navedenog, zahtjev tužitelja za nadoknadom parničnog troška u preostalom dijelu u visini od 1.100,00 EUR, odbijen je kao neosnovan.

20.4. Slijedom navedenog, valjalo je tuženiku naložiti da tužiteljima koji su u ovoj parnici uspjeli u cijelosti nadoknadi opravdane troškove prouzročene im ovom parnicom u ukupnom iznosu od 2.172,90 eura, dok je zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška u preostalom potraživanom dijelu (u visini od 1.100,00 EUR) valjalo odbiti i o troškovima postupka odlučiti kao pod točkom IlI. izreke presude.

20.5. Tužiteljima je na njihov zahtjev dosuđena zatezna kamata na parnični trošak u skladu s čl. 151. st. 3. ZPP, slijedom čega je presuđeno kao pod točkom IlI. izreke ove presude.

Šibenik, 9. srpnja 2026.

SUDAC

Toni Grgurin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, a o istoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DN-a:

- strankama, po punomoćnicima