REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5751/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Nives Šimunović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Marku Markoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Ljubljanska banka d.d. Ljubljana, Glavna filijala Zagreb, OIB: 40032571039, Trg Republike 3, Ljubljana, Republika Slovenija, zastupanog po punomoćniku Matiji Pečatniku, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 08. lipnja 2026.g., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Marka Markovića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Matije Pečatnika, odvjetnika, dana 09. srpnja 2026.godine

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Ljubljanska banka d.d., Ljubljana, (Glavna filijala Zagreb, Savska cesta 41) OIB: 40032571039, Savska cesta 41, Zagreb, isplatiti tužiteljici OO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od:

- 1.163,49 EUR, uvećano za kamatu koju banke plaćaju u Gradu Zagrebu kao mjestu ispunjenja na oročenu štednju iznad 36 mjeseci tekućom od 29. ožujka 2013.g. do dana podnošenja ove tužbe - 09. rujna 2025.g., a od 09. rujna 2025.g. do isplate, zakonsku zateznu kamatu, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja se na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana

- 50.387,27 EUR, uvećano za kamatu koju banke plaćaju u Gradu Zagrebu kao mjestu ispunjenja na oročenu štednju iznad 36 mjeseci tekućom od 29. ožujka 2013.g. do dana podnošenja ove tužbe - 09. rujna 2025.g., a od 09. rujna 2025.g. do isplate, zakonsku zateznu kamatu, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja se na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.311,96 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 09. srpnja 2026.g. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja se na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. U tužbi se navodi da je tužiteljica univerzalna nasljednica iza svoje pokojne majke JO, koja je umrla **.**.2021. i da je naslijedila novčana potraživanja prema tuženiku s osnove tzv. stare devizne štednje. Navodi se da je majka tužiteljice imala kod tuženika oročenu deviznu štednju po dva konta, da je po jednom kontu stanje na dan 28. ožujka 2013.g. iznosilo 1.163,49 eura a po drugom kontu je stanje na dan 28. ožujka 2013.g. iznosilo 50.387,27 eura. Tužiteljica navodi da je štednja ugovorena u zagrebu, gdje su i izdane predmetne štedne knjižice. Tvrdi da spomenuta potraživanja nisu isplaćena tužiteljici ni pravnoj prednici tužiteljice. Navodi se da pravna osnova tužbenog zahtjeva leži u odredbama čl. 1035. i čl. 1038. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 53/91, dalje: ZOO-a). Tužiteljica navodi da je opće poznato da tuženik ne isplaćuje nište po osnovi tzv. stare devizne štednje, pa predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku da joj isplati iznos od 1.163,49 eura sa kamatom tekućom od 29. ožujka 2013.g. do isplate, te iznos od 50.387,27 eura, sa kamatom tekućom od 29. ožujka 2013.g. do isplate, te da naknadi tužiteljici parnični trošak sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik je prije upuštanja u raspravljanje osporio nadležnost hrvatskog suda, te se pozvao na Uredbu (EU) br. 1215/2012 od 12. prosinca 2012.g. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima. Smatra da sud treba primijeniti čl. 16. st. 3. Zakona o parničnom postupku. Poziva se na čl. 4. Uredbe (EU) br. 1215/2012. U pogledu merituma spora, tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije OO koja se poziva na rješenje o nasljeđivanju Osnovnog suda u Doboju. Poziva se na čl. 66. st. 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu (NN 101/17), kojim je propisano da se strana sudska odluka izjednačuje s odlukom suda Republike Hrvatske i ima pravni učinak u Republici Hrvatskoj samo ako je prizna sud Republike Hrvatske. Tuženik navodi da tužiteljica nije dokazala da je provela postupak priznanja strane sudske odluke sukladno Međunarodnom ugovoru br. 12/96. Osim toga, tuženik navodi da ne postoji nadležnost hrvatskog suda niti po čl. 17. st. 2. Uredbe (EU) br. 1215/2012. Predlaže da se ovaj sud oglasi apsolutno nenadležnim sukladno čl. 18. st. 3. Zakona o parničnom postupku, da ukine provedene radnje u postupku i odbaci tužbu u cijelosti, te da dosudi tuženiku parnični trošak uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od donošenja odluke o trošku do isplate. Nadalje, tuženik navodi da je u svezi mjesta ispunjenja po novčanom depozitu po domaćem (hrvatskom) pravu mjerodavna odredba čl. 1040. Zakona o obveznim odnosima, pa kako je sjedište tuženika u Ljubljani, u Republici Sloveniji, po mjerodavnom pravu je mjesto isplate u sjedištu banke tj. u sjedištu tuženika koje je u Ljubljani. Ističe i prigovor zakašnjenja vjerovnika, jer prednica tužiteljice nije podnijela zahtjev za verifikaciju kao pravno sredstvo propisano slovenskim Zakonom o načinu izvršenja presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu broj 60642/08. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i dosuditi tuženiku parnični trošak uvećan za zakonsku zateznu kamatu.

3. Tijekom postupka provedeni su dokazi pregledom štednih knjižica (izvornik pregledan na ročištu), zahtjeva za otvaranje deviznog računa, osobne iskaznice tužiteljice, uvida u JRO za tužiteljicu, rješenja o nasljeđivanju, rješenja o priznavanju strane sudske odluke.

4. Nakon provedenih dokaza i ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. U ovoj pravnoj stvari, među strankama je nesporno da je sada pokojna JO (pravna prednica tužtieljice) imala kod tuženika ima otvoren devizni štedni račun.

6. Tuženik je osporio nadležnost hrvatskog suda, aktivnu legitimaciju tužiteljice, te je istaknuo prigovor zakašnjenja vjerovnika, navodeći da je tužiteljica morala podnijeti zahtjev za verifikaciju, a kako to nije učinila, da je došla u zakašnjenje kao vjerovnik, istekom roka iz čl. 11. ZNISESČP-a.

7. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

8. U pogledu osporavanja nadležnosti hrvatskog suda, navodi se da nije u pravu tuženik koji tvrdi da se primjenjuje Uredba (EU) br. 1215/2012, po kojoj je isključivo nadležan slovenski sud u Ljubljani (Temeljno sodišče v Ljubljani), kao sud koji je nadležan za tuženika (banku), u smislu odredbe čl. 4. Uredbe (EU) br. 1215/2012.

9. Naime, iako je Uredbom (EU) 1215/2012 propisano da se nadležnost određuje prema domicilu tuženika, to načelo trpi brojne izuzetke, od kojih je jedan izuzetak relevantan za pitanje nadležnosti u ovom sporu. Naime, odredba čl. 5. st. 1. Uredbe (EU) br. 1215/2012, propisuje da osobe koje imaju domicil u državi članici mogu biti tužene pred sudovima druge države članice samo na temelju pravila iz odjeljaka 2. do 7. toga poglavlja. Nadalje, u čl. 18. st. 1. odjeljka 4. propisano je da potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne stranke bilo pred sudovima države članice u kojoj ta stranka ima domicil ili – neovisno o domicilu druge stranke – pred sudovima mjesta u kojima potrošač ima domicil.

10. U ovom slučaju se radi o ugovoru o oročavanju deviznih sredstava u okviru kojih tužiteljica, odnosno pravna prednica tužiteljice, nisu nastupale za potrebe nekog svog eventualnog obrta, trgovačkog društva ili pak profesije, pa se u smislu čl. 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ, tužiteljica i njezina pravna prednica smatraju potrošačima.

11. Prema podacima u Jedinstvenom registru osoba MUP-a i prema osobnoj iskaznici koja je u preslici priložena u spis, utvrđeno je da je tužiteljica trajno nastanjena u Republici Hrvatskoj, gdje se nalazi njezino prebivalište (adresa: [adresa]), a tužiteljica je iskoristila pravilo o izberivoj nadležnosti, s obzirom da je ispunjen i drugi uvjet iz čl. 18. st. 1. Uredbe (EU) br. 1215/2012, po kojem je tužiteljica ovlaštena podnijeti tužbu sudu u Republici Hrvatskoj.

12. I odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. br. U-III-970/2019 od 24. lipnja 2020.g. i posl. br. U-III-925/2019 od 28. rujna 2021.g. upućuju na zaključak da se u ovakvim pravnim stvarima radi o jurisdikciji hrvatskih sudova.

13. Treba spomenuti i odredbu čl. 60. Zakona o parničnom postupku, koja propisuje da u sporovima protiv fizičke ili pravne osobe koja ima sjedište u inozemstvu, u pogledu obveza koje su zasnovane u Republici Hrvatskoj ili im se u njoj ima udovoljiti, tužba se može podnijeti sudu u Republici Hrvatskoj na čijem području se nalazi njezino stalno zastupništvo za Republiku Hrvatsku ili sjedište tijela kome je povjereno da obavlja njezine poslove. Tužiteljica osnovano navodi da je Glavna filijala Zagreb tuženice, nastavila s poslovanjem i nakon 14. srpnja 2000.g. kada joj je Hrvatska narodna banka ukinula uputu za rad. Naime i nakon toga je Glavna filijala Zagreb obavljala računovodstvene, bankarske i druge financijske poslove, što je razvidno i iz štedne knjižice pravne prednice tužiteljice iz koje je razvidno da je u razdoblju od 2001.g. do 28. ožujka 2013.g. redovito u štednu knjižicu upisivala kamate (slovenski: obresti), a uz svaki unos kamate na štednju, vidljiv je potpis odgovorne osobe i pečat Glavne filijale Zagreb Ljubljanske banke.

14. Tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije nije osnovan. Naime, tužiteljica je podnijela prijedlog za priznavanje strane sudske odluke, te je rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj R1-334/2025-5 od 03. prosinca 2025.g. priznata strana sudska odluka odnosno rješenje o nasljeđivanju Osnovnog suda u Doboju, Bosna i Hercegovina broj 85 0 O 107476 22 O od 25. srpnja 2022.g., pravomoćno 25. srpnja 2022.g., u ostavinskom postupku iza pokojne JO.

15. Dakle, rješenjem o nasljeđivanju, koje je pravomoćno priznata sudska odluka, tužiteljica je iza svoje pokojne majke JO naslijedila novčana sredstva s osnove oročene devizne štednje po dva konta kod tuženika (tzv. stara devizna štednja, pa je stoga, tužiteljica aktivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari.

16. U odnosu na primjenu mjerodavnog prava, sud je zauzeo stajalište da je mjerodavno pravo Republike Hrvatske, primjenom odredbe čl. 20. Zakona o rješavanju sukoba Zakona s propisima drugih zemalja (NN 53/91, dalje: ZRZS), koja određuje da, ako nije izabrano mjerodavno pravo i ako posebne okolnosti slučaja ne upućuju na drugo pravo kao mjerodavno pravo za ugovore, kao mjerodavno pravo se primjenjuje pravo mjesta gdje se u vrijeme primitka ponude nalazilo prebivalište odnosno sjedište ponudioca. U konkretnom slučaju, tuženik je u vrijeme zasnivanja ugovornog odnosa između stranaka (1988.g.) imao svoje predstavništvo u Republici Hrvatskoj, a ugovorni odnos između stranaka nastao je u okviru poslovanja tog predstavništva tuženika, odnosno ugovor je sklopljen u predstavništvu tuženika u Republici Hrvatskoj, gdje je i mjesto izvršenja ugovora, pa postoje posebne okolnosti predviđene odredbom čl. 20. ZRSZ koje upućuju (po kriteriju najbliže veze) na mjerodavno pravo Republike Hrvatske, iako tuženik Ljubljanska banka, ima sjedište u [adresa].

17. Primjenjuju se dakle, odredbe Zakona o obveznim odnosima (Službeni list 29/78, 39/85, 46/85, dalje ZOO/78) koji je inkorporiran u hrvatski pravni sustav Zakonom o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91), što je u skladu s načelom tempus regit actum. Naime, odredba čl. 1035. st. 1. ZOO/91 propisuje da je ugovor o novčanom depozitu sklopljen kada se banka obvezala primiti, a deponent položiti kod banke određeni novčani iznos, dok je čl. 2. istog članka određeno da banka stječe pravo raspolagati deponiranim novcem i dužna ga je vratiti prema uvjetima u ugovoru

18. Odredba čl. 128. ZOO/91 propisuje da kada je prije roka za ispunjenje obveze očito da jedna strana neće ispuniti svoju obvezu, druga strana može zahtijevati raskid ugovora i naknadu štete. Tužiteljica je podnijela ovu tužbu protiv tuženika dana 09. rujna 2025.g., pa se smatra da je tada raskinut predmetni Ugovor o oročavanju deviznih sredstava. Temeljem odredbe čl. 1038. st. 2. ZOO/91 raskidom ugovora, sredstava su postala novčani depoziti po viđenju, kojima deponenti imaju pravo raspolagati u svakom trenutku, pa je zato tužiteljica ovlaštena zahtijevati isplatu tih uloga.

19. Nije osnovan prigovor zakašnjenja, koji tuženik ističe, tvrdeći da tužiteljica nije iskoristila pravilo verifikacije, odnosno pravno sredstvo propisano slovenskim Zakonom o načinu izvršenja presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu u predmetu br. 6642/08 (dalje: ZNISESČP). Naime, odredbe tog zakona ne prekludiraju nositelje prava po osnovi stare devizne štednje na isplatu oročene štednje, niti štediša gubi pravo na isplatu svoje štednje ukoliko nije podnio zahtjev za verifikaciju nadležnom tijelu. Osim toga, valja navesti da je tužiteljica, deponirana novčana sredstava koja su predmet ovog spora, stekla nasljeđivanjem iza svoje pravne prednice, rješenjem o nasljeđivanju od dana 25. srpnja 2022.g. koje je postalo pravomoćno istoga dana. Naime, kako je pravna prednica JO umrla dana **.**.2021., to tužiteljica nije imala mogućnost uputiti zahtjev za verifikaciju neisplaćene stare devizne štednje u razdoblju od 01. prosinca 2015. do 31. prosinca 2017.g.

20. Uz ostalo, navodi se da više nije na snazi Odluka o izmjeni Odluke o načinu na koji ovlaštene banke izvršavaju naloge za plaćanje domaćih fizičkih osoba u devizama s njihovih deviznih računa i deviznih štednih uloga, niti se primjenjuje Uredba o pretvaranju deviznih depozita građana kod banaka u javni dug Republike Hrvatske (NN 71/91). Ovo stoga što su tim propisima uređeni uvjeti i način pretvaranja deviznih depozita građana kod banaka sa sjedištem na teritoriju RH, odnosno kod banaka na koje su građani prenijeli devizna sredstva s deviznih pologa iz banaka sa sjedištem izvan teritorija RH koje posluju na teritoriju RH, a sjedište tuženika je izvan teritorija RH, pa je stoga ovaj spor trebalo riješiti primjenom odredbi ZOO/91.

21. S obzirom na sve navedeno, te u skladu s odredbom čl. 1038. st. 2. ZOO/91, naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici cjelokupni iznos pologa, po dva konta i to :

- u iznosu od 1.163,49 eura sa kamatom tekućom od 28. ožujka 2013 g. (visina iznosa proizlazi iz preslike štedne knjižice – list 17 spisa) do podnošenja ove tužbe 09. rujna 2025.

- u iznosu od 50.387,27 eura sa kamatom tekućom od 28. ožujka 2013.g. (visina iznosa proizlazi iz preslike štedne knjižice - list 22 spisa) do podnošenja ove tužbe 09. rujna 2025.g.

22. Dosuđene su ugovorne kamate na štednju po viđenju, po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge po viđenju, za razdoblje od 28. ožujka 2013.g. do podnošenja tužbe. Kako je tuženik u zakašnjenju s ispunjenjem svoje novčane obveze, to shodno čl. 29. st. 1. ZOO/91, teku zatezne kamate od podnošenja tužbe (od kada je tuženik u zakašnjenju) pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja se na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na troškove zastupanja tužiteljice po punomoćniku - odvjetniku. Troškovi su obračunati prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR.

24. Troškovi tužiteljice obuhvaćaju: sastav tužbe - 500 bodova, sastav obrazloženog podneska od 30.01.2025.g. - 500 bodova, pristup na ročište od dana 08.06.2026.g. - 500 bodova, što je ukupno 1500 bodova, odnosno 3.000,00 EUR. Dosuđen je PDV u iznosu od 750,00 EUR, sudska pristojba na tužbu – 280,98 EUR i sudska pristojba na presudu – 280,98 EUR, pa ukupan parnični trošak tužiteljice, koji je tuženik dužan naknaditi tužiteljici iznosi 4.311,96 EUR.

25. Dosuđene su zakonske zatezne kamate na parnični trošak, jer se radi o dospjelom potraživanju, sukladno odredbi člana 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku, a kamate teku od presuđenja tj. od 09. srpnja 2026.g. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja se na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

U Zagrebu 09. srpnja 2026. godine

Sudac:

Nives Šimunović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA

1. Punomoćnik tužitelja

2. Punomoćnik tuženika