Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26d

Poslovni broj: Gž-1112/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, izvjestitelja i člana vijeća te Amalije Švegović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužiteljice AL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Goran Devrnja, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Knezović, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, povodom žalbe tuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: P-249/2024 od 18. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: P-249/2024 od 18. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, toč. I. izreke, utvrđeno je da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: 266-196/2006 od 23. lipnja 2006. sklopljenog između korisnika kredita IL (pravnog prednika tužitelja) i kreditora Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (pravnog prednika tuženika), a koja u dijelu čl. 8. glasi:

”U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati taksu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe - Adria-Bank d.d.“,

u toč. II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljima iznos od 1.750,97 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 20. svibnja 2017. do isplate, dok je u toč. III. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljima trošak postupka u iznosu od 1.095,22 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude do isplate.

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženik pobija presudu u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te povrede prava zajamčenih Ustavom RH i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN Međunarodni ugovori br. 18/97; 6/99; 14/02; 13/03; 9/05; 1/06 i 2/10; dalje: Konvencija). Predlaže drugostupanjskom sudu da zbog pogrešne primjene materijalnog prava preinači prvostupanjsku presudu, odbije tužbeni zahtjev i obveže tužitelja na naknadu troškova parničnog postupka, podredno da ukine presudu i vrati postupak na ponovno odlučivanje uz uputu prvostupanjskom sudu da se mora jasno izjasniti o svim navodima, prigovorima i stavovima koje je tuženik iznio u ovom postupku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je utvrđenje ništetnosti dijela odredbe čl. 8. Ugovora o kreditu broj 266-196/2006 od 23. lipnja 2006. (dalje: Ugovor o kreditu), te isplata iznosa od 1.750,97 EUR s pripadajućim zateznim kamatama na ime neosnovano stečenog iznosa isplaćenog po osnovi ništetne odredbe o naknadi u slučaju prijevremene otplate kredita.

6. Prvostupanjski sud konstatira da među strankama nije bilo sporno da su sklopile Ugovor o kreditu kao i visina tužbenog zahtjeva, dok je bila sporna osnova tužbenog zahtjeva, odnosno, sporno je pravo tužitelja kao pravnih sljednika korisnika kredita na isplatu iznosa u visini od 1.750,97 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, koja isplata je izvršena temeljem odredbe za koju tužitelji tvrde da je ništetna. Sporno je još bilo je li zahtjev tužitelja u zastari.

7. Svoje stajalište o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima:

- da je pravni prednik tužitelja IL sklopio s tuženikom 23. lipnja 2006. Ugovor o kreditu kojim mu je tuženik odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 187.600,00 CHF,

- da je ugovor o kreditu potrošački ugovor koji sadrži odredbu kojom je propisano da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu ili djelomičnu otplatu kredita ukoliko o toj namjeri obavijesti banku najmanje trideset dana unaprijed, da se korisnik kredita obvezuje izvršiti uplatu prema obračunu banke, a istom odredbom je propisano (a dio odredbe tužitelji osporavaju kao ništetan) da je u slučaju prijevremene otplate kredita banka ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo-Alpe-Adria bank d.d.,

- da je sporna odredba, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu pravnog prednika tužitelja kao korisnika kredita, koji je platio ugovorenu naknadu bez da je u biti znao koju uslugu ili koji točno trošak tako plaćenim iznosom podmiruje, odnosno bez da je na pravilan i sveobuhvatan način mogao sagledati puninu obveze koju preuzima tom ugovornom odredbom, a ovo posebice jer iz sadržaja sporne odredbe nije jasno za što se točno plaća njome ugovorena naknada,

- da sporna odredba čl. 8. Ugovora o kreditu ne sadrži nikakve podatke iz kojih bi se moglo zaključiti o čemu ovisi visina naknade za prijevremenu otplatu kredita i kako se ona određuje, osim što je jasno da se određuje jednostrano - od strane banke,

- da se pitanje uzrokuje li se spornom ugovornom odredbom značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača ne ocjenjuje samo kvantitativnom ocjenom odnosa iznosa kredita i iznosa ugovorene naknade za prijevremenu obradu kredita već i ocjenom bi li neprihvaćanjem te odredbe od strane potrošača, on bio ograničen u ostvarivanju svog prava - zahtjeva za kredit ili sadržaja ugovora o kreditu ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade,

- da je dio odredbe čl. 8. Ugovora o kreditu koji se odnosi na naknadu za prijevremenu otplatu kredita, a koja odredba je sadržana u tipskom, standardiziranom ugovoru sastavljenom od strane banke, o kojoj stranke nisu pregovarale te koja je uzrokovala značajnu neravnotežu na štetu potrošača - nepošten, a time i ništetan pa je tuženik kao trgovac dužan pravnim sljednicima korisnika kredita kao potrošača, vratiti sve ono što je primio temeljem takve ništetne ugovorne odredbe,

- da su stranke na ročištu za glavnu raspravu 19. svibnja 2025. učinile nespornim da je pravnom predniku tuženika isplaćena tzv. izlazna naknada u iznosu od 13.192,67 HRK (1.750,97 EUR) dana 19. svibnja 2017., pa nije bilo potrebno provoditi financijsko vještačenje na okolnost visine tužbenog zahtjeva,

- da nije osnovan prigovor zastare potraživanja, kod čega se sud poziva na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020.,

slijedom čega prvostupanjski sud temeljem rezultata provedenog postupka utvrđuje da je nepošten i ništetan dio odredbe čl. 8. Ugovora o kreditu temeljem koje je pravnom predniku tužitelja na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita naplaćen iznos od 1.750,97 EUR dana 19. svibnja 2017. pa tuženiku nalaže da tužiteljima vrati neosnovano stečeni iznos sa zateznim kamatama od dana stjecanja.

8. U materijalnopravnom dijelu obrazloženja prvostupanjski sud se poziva na relevantne odredbe Zakona o obveznim odnosima i Zakona o zaštiti potrošača.

9. Prema odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH; 70/19; 80/22; 114/22; 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

10. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tuženik poziva u žalbi tvrdnjom da prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, jer je prema ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud odluku kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja obrazložio jasnim, relevantnim, valjanim i dostatnim razlozima.

10.1. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti bilo koja bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

10.2. Nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 338. st. 4. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP-a, na koju se tuženik poziva u žalbi tvrdnjom da je prvostupanjski sud u uvodnom dijelu obrazloženja presude prepisao neke (ne sve) njegove tvrdnje i stavove koje je iznosio tijekom postupka, ali da se je propustio izjasniti o tome zašto su oni neosnovani. Suprotno takvim tvrdnjama, obrazloženje pobijane presude je sastavljeno sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP -a, što znači da je prvostupanjski sud sumarno izložio zahtjeve stranaka te činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, te je posebno naveo i obrazložio koje je od tih činjenica utvrđivao te zašto i kako ih je utvrdio. Dakle, nema obveze suda da prepiše (vjerojatno po načinu copy/paste) sve tvrdnje i stavove stranaka, kako to smatra tuženik, nego ih mora izložiti sumarno, što je prvostupanjski sud i učinio.

10.3. Kako je prvostupanjski sud donio pobijanu presudu koju je valjano obrazložio i to nakon zakonito provedenog postupka, tuženiku nisu povrijeđena prava zajamčena Ustavom RH i Konvencijom.

11. Nisu ostvareni niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno pogrešne primjene materijalnog prava.

12. Prije svega, u dijelu u kojem pobija odluku kojom je sud utvrdio ništetnost dijela čl. 8. Ugovora o kreditu promašena je žalbena tvrdnja tuženika: „Sud je utvrdio ništetnost odredbe članka 8. stavak 2. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za prijevremenu djelomičnu i konačnu otplatu kredita primjenjujući odredbe članka 96. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07)“.

12.1. Naime, prvostupanjski sud se u toč. 11. obrazloženja pobijane presude pravilno poziva na odredbe: „Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03 ; dalje: ZZP/03), kao zakona važećeg u trenutku sklapanja ugovora …“, s obzirom da u postupku nije bilo sporno da je Ugovor o kreditu sklopljen 23. lipnja 2006.

12.2. Nadalje, kako je prvostupanjski sud uz pravilnu primjenu relevantnih odredbi ZZP/03, čiji sadržaj reproducira u toč. 11. obrazloženja, u toč. 13. i 14. obrazloženja pravilno zaključio da je dio odredbe čl. 8. Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka koji se odnosi na naknadu za prijevremenu otplatu kredita, a koja je odredba sadržana u tipskom, standardiziranom ugovoru sastavljenom od strane banke, o kojoj stranke nisu pregovarale te koja je uzrokovala značajnu neravnotežu na štetu potrošača - nepoštena, a time i ništetna ugovorna odredba, to je žalba neosnovana i u dijelu naslovljenom kao „U odnosu na prijevremenu otplatu kredita“, a u kojem se tuženik poziva (i) na odredbe ZZP/03, koje tumači sukladno svojim procesnim interesima, pa se tuženika radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje na naprijed naznačeni dio obrazloženja pobijane presude.

12.3. Imajući u vidu da je Ugovor o kreditu sklopljen 23. lipnja 2006. nejasno je pozivanje tuženika na odredbe čl. 2., čl. 1006. st. 2. i čl. 1068. ranije važećeg Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91; 73/91; 111/93; 3/94; 7/96; 91/96; 112/99 i 88/01), jer se na konkretni ugovorni odnos primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05; 41/08; 125/11; 78/15; 29/18; 126/21; 114/22; 156/22 i 155/23) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2006. (čl. 1165.). Nastavno, promašeno je pozivanje na Pravilnik o naknadama na potrošačke kredite koji je objavljen u NN br. 15/14 od 6. veljače 2014., a donesen je temeljem Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 75/09; 112/12; 143/13 i 147/13), jer se tuženik poziva na odredbe propisa koji u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu nije bio na snazi te ga ugovorne strane nisu niti mogle primijeniti.

13. Nastavno, ovaj sud je stava da dokazivanje nastanka štete u vezi prijevremene otplate kredita mora biti određeno u odnosu na konkretan Ugovor o kreditu i štetu u vezi prijevremene otplate konkretnog kredita, a ne općenito, kako to tuženik čini i sada u žalbi. Stoga, kako tuženik nije činjenično obrazložio troškove koji su nastali uslijed prijevremene otplate konkretnog kredita, to iz tih razloga sud nije bio dužan provesti dokaz financijskim vještačenjem, čime je postupio u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a

14. Konačno, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020 zauzetom na sjednici od 30. siječnja 2020., na koje se prvostupanjski sud poziva u obrazloženju pobijane presude, zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga je pravilno prvostupanjski sud odbio prigovor zastare u odnosu na novčanu tražbinu tužitelja po osnovi ništetne odredbe Ugovora o kreditu, jer je ništetnost sporne odredbe utvrđena tek u ovom postupku, pa žalba tuženika nije osnovana niti u ovom dijelu.

15. Pravilna je i valjano obrazložena odluka o troškovima postupka koju je prvostupanjski sud utemeljio na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a koju tuženik pobija u dijelu koji se odnosi na dosuđeni trošak za sudsku pristojbu za tužbu i presudu pozivajući se na odredbu čl. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (NN br. 51/23) kojom je propisano da su tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa potrošača oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi. Međutim, ovaj postupak nije pokrenuti na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, jer odredba iz ugovora o kreditu koja se odnosi na prijevremenu otplatu kredita nije bila predmet tog postupka, pa tužitelji u ovom postupku nisu oslobođeni od plaćanja sudske pristojbe.

16. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženika, potvrđena prvostupanjska presuda i odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

17. Tuženik nije uspio sa žalbom, pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka i odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

U Varaždinu 9. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun