Poslovni broj Povrv-122/2025.-13

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Frana Kurelca 3, Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Mirjani Branjušić, u pravnoj stvari tužitelja Ponikve usluga d.o.o., Krk, Vršanska 14, OIB:92143159456 kojeg zastupa punomoćnik Petar Petrinić, odvjetnik iz Rijeke, protiv ovršenika ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave u prisutnosti punomoćnika tužitelja, javno objavivši 9. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi javnog bilježnika Vere Lovrović Lečić iz Rijeke posl. br. Ovrv-12548/2024, UPP/OS-Ovrv-450/2024 od 28. listopada 2024. te se zahtjev tužitelja odbija.

Obrazloženje

1. Prijedlogom podnesenim javnom bilježniku 11. lipnja 2024., tužitelj tada kao ovrhovoditelj, predložio je donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kojim će se tuženiku, tada ovršeniku, naložiti isplata iznosa od 350,06 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 11. lipnja 2024. do isplate, a zahtijeva i naknadu troškova ovrhe.

2. Nakon što je javni bilježnik prihvatio prijedlog za ovrhu, rješenje o ovrsi dostavljeno je tuženiku koji je protiv istog podnio prigovor temeljem kojeg je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavljeno izvan snage, ukinute provedene ovršne radnje i određeno da će se postupak nastaviti voditi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prilog tužbenom zahtjevu tužitelj navodi da su predmet tužbenog zahtjeva računi za pružene vodne i komunalne usluge od kolovoza 2022. do travnja 2024., za nekretninu u naselju Omišalj, Medermuniće 54, oznake k. č. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-Njivice (prethodne oznake k. č. br. [katastarska čestica]/G, z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]), a na kojoj nekretnini da je tuženik bio u zemljišnim knjigama upisan kao fiducijarni vlasnik i to temeljem Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine, sklopljenog s EG. Međutim EG da je umro je 26. veljače 2022. te je po saznanju te činjenice kao korisnika usluga počeo voditi tuženog ŠG. Pri tome napominje da je kao nasljednik iza EG utvrđena Općina Omišalj, međutim, da predmetna nekretnina nije bila obuhvaćena rješenjem o nasljeđivanju. Ističe da je temeljem Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva (dalje Sporazum) sklopljenim između EG i tuženika **.**.2006., tuženik postao punopravni vlasnik predmetne nekretnine budući je čl. 8. Sporazuma ugovoreno da ako protivnik osiguranja (EG) u roku ne ispuni osiguranu novčanu tražbinu smatrati će se da je predlagatelj osiguranja (ovdje tuženik) postao punopravni vlasnik stvari za cijenu koja odgovara iznosu osigurane tražbine, dok je čl. 2. istog određeno da tražbina dospijeva na naplatu najkasnije do 21. ožujka 2007. Također navodi da su netočni navodi tuženika kojima pozivajući se na Zakon o komunalnom gospodarstvu kojim je propisano da komunalnu naknadu plaćaju vlasnici, odnosno korisnici stambenog prostora, a da je EG i dalje korisnik predmetnog stambenog prostora te je u obvezi plaćati račune za predmetne komunalne usluge s obzirom da je EG preminuo pa kao takav više nema pravnu sposobnost te posljedično tome i odgovornost za plaćanje računa za komunalne usluge. Smatra da, uzimajući u obzir kako je fiducijant umro, a da je formalni vlasnik na predmetnoj nekretnini upravo tuženik, isti je u obvezi kao vlasnik, a čije pravo vlasništva obuhvaća i korištenje predmetne nekretnine, izvršavati plaćanje računa za vodne i komunalne usluge.

4. Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer on nije vlasnik i korisnik predmetne nekretnine budući je na njega preneseno vlasništvo u zemljišnim knjigama kao sredstvo osiguranja novčane tražbine temeljem Sporazuma. Napominje da je Sporazumom definirano da EG nastavlja koristiti nekretninu, a da on nije ovlašten nekretninu opteretiti ili otuđiti, te da se na izvodu iz posjedovnog lista jasno vidi da je posjednik predmetne nekretnine EG. Također da je čl. 22. st. 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu definirano da komunalnu naknadu plaćaju vlasnici, odnosno korisnici stambenog prostora, a što da je u naravi EG, a koji je stoga u obvezi plaćati račune za komunalnu usluge. Ističe da on kao fiducijar sukladno odredbama Ovršnog zakona nema klasična ovlaštenja prava vlasništva već jedino pravo otuđenja stvari koja je predmet osiguranja u svrhu namirenja svoje dospjele, a nepodmirene tražbine i to ukoliko prodaja preko javnog bilježnika ne bi uspjela i tek onda da bi postao punopravni vlasnik pa time i obveznik svih prava koja terete nekretninu, pri tome se pozivajući na odluku Ustavnog suda broj U-III-5748/2014 od 11. prosinca 2014.

5. Odlučujući o tužbenom zahtjevu, sud je na glavnoj raspravi proveo dokaz čitanjem isprava priloženih spisu, prije svega izvoda iz otvorenih stavki tužitelja (list 7), izvadak iz zemljišnih knjiga (list 35), rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Nevena Kućara poslovni broj O-236/2023 (UPP-OS-34/2023) od 15. studenog 2023. (list 68-72), Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom založnog prava (list 73 -75), nakon čega je glavna rasprava zaključena sukladno članku 304. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj: 53/1991., 91/1992., 12/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. – dalje ZPP) jer stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, a i prema ocjeni ovoga suda predmet je raspravljen tako da se može donijeti odluka.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP -a, ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev neosnovan.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj 11. lipnja 2024. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave s osnova neplaćenih komunalnih usluga, da je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vere Lovrović Lečić iz Rijeke poslovni broj Ovrv-12548/2024 (UPP/OS-Ovrvv-450/2024) od 28. listopada 2024. naloženo tuženiku da u roku 8 dana od dostave rješenja, isplatiti ovrhovoditelju (ovdje tužitelju) iznos od 350,06 EUR uvećano za zatezne kamate koje teku od 11. lipnja 2024., iznos od 14,05 EUR, kao i isplatiti tužitelju trošak ovršnog postupka od 25,00 EUR. Ono što je sporno jest da li je tuženik u obvezi plaćati komunalnu uslugu za nekretninu u naselju Omišalj, Medermuniće 54, oznake k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-Njivice (prethodne oznake k. č. br. [katastarska čestica]/G, z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]).

8. Prema odredbi čl. 315. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014. i 55/2016. – u daljnjem tekstu: OZ) koji je bio mjerodavan u vrijeme izvršenog prijenosa vlasništva u svrhu osiguranja potraživanja, protivnik osiguranja ovlašten je i dalje koristiti stvar čije je vlasništvo preneseno na predlagatelja osiguranja, a predlagatelj osiguranja nije ovlašten stvar otuđiti niti opteretiti.

9. Odredbom čl. 297. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 94/2017.

– dalje: ZVDSP) u st. 1. je propisano da je založno pravo ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svog nositelja da tražbinu ukoliko mu ne bude o dospijeću ispunjena namiri iz vrijednosti te stvari s time da je st. 2. iste zakonske odredbe propisano da ono što je određeno za založno pravo primjenjuje se na odgovarajući način i na prijenos vlasništva radi osiguranja kao i na svako drugo osiguravanje namirenja tražbine stvarima ili pravima dužnika ili treće osobe.

10. Dakle, kod fiducijarnog osiguranja prenesena stvar - predmet osiguranja, ako se ugovorne stranke izričito drukčije ne dogovore ostaje i dalje u (neposrednom) posjedu protivnika osiguranja - fiducijarnog dužnika i on je ovlašten njome se koristiti, a fiducijar je ovlašten, ne bude li mu tražbina ispunjena o dospijeću, namiriti se sukladno odredbama Ovršnog zakona.

11. Iz priloženog Sporazuma o osiguranju prijenosom vlasništva nekretnine zaključenog između ovdje tuženika kao predlagatelja osiguranja i EG kao protivnika osiguranja, razvidno je da stranke tog Sporazuma nisu odredile na drugačiji način, nego što to propisuje citirana zakonska odredba, korištenje nekretnine koja je prenesena na ovdje tuženika kao predlagatelja osiguranja radi osiguranja, iz čega jasno proizlazi da je protivnik osiguranja EG i nadalje ostao ovlaštenik korištenja predmetne nekretnine kao prethodni vlasnik.

12. Prema tome, upisano pravo vlasništva tuženika na predmetno j nekretnini, istoga ovlašćuje jedino da svoju tražbinu namiri iz vrijednosti te nekretnine. Kako tuženik nije punopravni vlasnik predmetne nekretnine, niti je korisnik iste, to nije niti korisnik pružene vodne i komunalne usluge, pa tuženik kao fiducijar nije u obvezi snositi troškove koji se tiču nekretnine, pa tako ni troškove usluge tužitelja.

13. Pri tome se ističe da takvo pravo na povrat prava vlasništva može biti predmetom nasljeđivanja u ostavinskom postupku. Radi se dakle, o pravu koje je bilo u ostavini ostavitelja u trenutku smrti pa se treba raspraviti u ostavinskom postupku, a to je i bitno radi pravne sigurnosti jer nasljednik koji stekne to pravo legitimiran je prema vjerovniku, za daljnju otplatu dugovanja i ishođenje brisovnog očitovanja nakon što se dug otplati. Osim toga, to je bitno i vjerovniku jer samo tako može znati tko će mu nadalje otplaćivati dug.

14. Dakle činjenica da je prethodni vlasnik EG umro ne znači da je tuženik vlasnik nekretnine, već je vlasništvo potrebno raspraviti u ostavinskom postupku . Budući da predmetna nekretnina nije utvrđena kao ostavinska imovina iza pok. EG (O-236/2023) isto je potrebno raspraviti kroz naknadno pronađenu imovinu.

15. Slijedom navedenog temeljem čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku u vezi s čl. 221 .a. ZPP-a trebalo je platni nalog ukinuti i odlučiti kao u izreci.

16. Odluka o troškovima nije donesena budući tužitelj nije uspio u sporu, a tužen ik nije zatražio priznavanje troškova.

Rijeka, 9. lipnja 2026.

Sutkinja

Mirjana Branjušić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi ovome sudu u 3 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Ova presuda može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP -a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.