Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Opatiji
Opatija, M. Tita 4
Poslovni broj:P-1091/2024-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu Mileni Ivančević, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja LL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnici Ivani Parša iz Varaždina, Aleja kralja Zvonimira 11, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika ML, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Ivanu Primorac, odvj. iz Rijeke, radi predaje u isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. lipnja 2026. u nazočnosti zamj. pun. tužitelja Darijana Hort, odvj. iz Opatije i tuženika osobno uz pun Lovorku Vilenicu odvjetnicu iz Matulja temeljem objavljene 9. srpnja 2026., temeljem odredbe članka 335 stavak 4 Zakona o parničnom postupku (ZPP),
p r e s u d i o j e
I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I. Nalaže se tuženiku TL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tužitelju KL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 4.910,74 eura sa zateznim kamatama tekućim od 21. siječnja 2019. do isplate, po kamatnoj stopi za razdoblje do 31. prosinca 2022. određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
II. Nalaže se tuženiku TL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da naknadi tužitelju KL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke. "
II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi navodi da je kao kupa a tužitelj kao prodavatelj zaključio ugovor o kupoprodaji za 11/26 dijela brodice marke Tl545 Elan, reg. Oznake [registarska oznaka] na kojem su stranke ovjerile potpis kod javnog bilježnika Srđana Markiš iz Opatije 25.11.2019. pod posl.br. OV-1524/19 i OV-1525/19, da je tužitelj isplatio tuženiku prilikom zaključenja ugovora 4.910,74 eura odnosno 37.000,00 kn, da nakon zaključenja ugovora tužitelj nije mogao upisati svoje suvlasništvo na brodici iz razloga što tuženik nije bio suvlasnik u dijelu kako je navedeno u ugovoru. Tužitelj navodi da je tuženik zaključio ugovor o kupoprodaji sa DL iz [adresa], predmet kojeg ugovora je bila kupoprodaja 16/24 dijela plovila, da je DL kao prodavatelj sklopila ugovor sa kupcom VL kao kupcem i da je predmet kupoprodaje bila u 11/24 dijela. Slijedom toga da tuženik nije mogao ispuniti svoje obveze tužitelju i da je tužitelj ugovor raskinuo i zatražio od tuženika povrat kupovine sa zakonskom zateznom kamatom.
2.U odgovoru na tužbu tuženik je osporio činjenice u tužbi i tužbenom zahtjevu, jer da je tužitelj bio upoznat sa činjenicom da ugovoreni iznos nije bio s osnova kupoprodajne cijene utuženog potraživanje, već da je iznosio 10.000,00 kn odnosno 1.327,23 eura, kao je to navedeno u čl. 2. Kupoprodajnog ugovora, da je tužitelj sam sastavljao kupoprodajni ugovor crpeći podatke iz očevidnika brodice, a znao je za sve ugovore za koje navodi u tužbi i da je brodica suvlasništvo DL pošto je ona bila nositelj prava na vezu temeljem ugovora zaključenog sa Lučkom upravom. Tuženik navodi da je tužitelj znao da vez za predmetnu brodicu bio je predviđen samo zaplovila od cca 5m, a da je tužitelj nabavio plovilo od 11 m i to da je bilo suprotno uvjetima ugovora o vezu, pa je tužitelju pravo na vez otkazano, tužitelj suprotno dogovoru prestao je snositi obveze za vez pa su svi računi dolazili na njega, kao nositelja veza, da nije jasno po kojoj osnovi traži povrat kupoprodajne cijene te ističe prigovor zastare.
3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvi u ugovor o kupoprodaji plovila, zaključen između parničnih stranaka (list 5 i 6 spisa), uvid u Ugovor o korištenju veza zaključen između Lučke uprave Opatije - Lovran - M. Draga i DL (list 36- 37 spisa), uvid u potvrdu GL na ime akontacije za vez u Voloskom da je primio 3.500,00 kn (list 44 spisa), saslušan je tužitelj kao stranka (list 54 spisa), tuženik TL (list 55 i 56 spisa), svjedok LLC (list 64 spisa), svjedok DL (list 65 spisa ), svjedok ĆL (list 67 spisa), dok je sud obio pribaviti podatak iz Ministarstva prometa, mora i infrastruktura o vlasništvu brodice, jer nije sporna činjenica da tužitelj nije bio upisan vlasnikom predmetne brodice.
4.Iz iskaza tužitelja LL u bitnome proizlazi daje ĆL oglašavaju prodaju veza u Voloskom na facebuku i burzi, nije bila napisana cijena prodaje veza, javio se gosp. ĆL na oglas i dogovorili su da se našu u Voloskom pored veza, došao je i gospo. TL, gđa. DL i on osobno došao je sa suprugom, gđa. DL je kazala da je prodala vez gospodinu ML a da mu je prodala i barku, da su tom prilikom prilikom dogovorili kupoprodajnu cijenu od 5.000,00 eura i da je dao na ruke gospo. ČL novac kao posredniku a da nije dobio nikakvu potvrdu. Kada su otišli kod javnog bilježnika da je ČL govorio o udjelu u vezu, on to nije razumio ali je potpisao ugovor, bilo mu je važno da se može pribilježiti za vez u Lučkoj upravi Opatija , kad je došao u Lučku upravu Opatija da mu je rečeno da je u posjedu veza gđa. DL i da se on ne može upisati, traži povrat novca od gosp. ML jer je on bio prodavatelj veza.
5.Iz iskaza tuženika ZL u bitnome proizlazi da je kupio barku od gđa. DL, sa barkom se dobije i vez, vez je pomorsko dobro i nije bio predmet kupoprodaje, situacija e bila takva da se barka prodavala u dijelima, pa je gđa DL bila suvlasnik u jednom dijelu iako je on još 2008. Kupio barku od gđe. DL i isplatio joj kupoprodajnu cijenu za cijelu barku, kada je odlučio prodati barku, kazao je g ČL da mu nađe kupca, g. ČL je tražio je 30% provizije za uskugu od kupoprodajne cijene, dogovorili su da se nađu u Voloskom pred veza zajedno sa kupcem a on osobno pozvao je gđu DL, s obzirom da je ona bila suvlasnik u jednom dijeku barke, tek ugovora sačinio je LL i njegova supruga, javni bilježnik mu je dao da pročita tekst ugovora, LL je želio da se unese manja cijena radi poreza kazao je da su oni i supruga sačinili tekst ugovora, o kupoprodaji nije razgovarao sa gosp. LL jer je na to imao ovlaštenje gosp. ČL kao posrednik, kasnije je saznao d gosp. ČL da je gosp. LL kupio drugu barku i na tom vezu je vezao barku koja je bila dužine oko 11 m, a mogla je biti barka dužine najviše 5,5 m, gospodin LL je znao da ne može kupiti vez jer se nalazi na pomorskom dobru, ugovoru je bilo navedeno daje predmet kupoprodaje barka, gospo. ČL mu je s osnova kupoprodajne cijene dao 3.000,00 eura, a 1.500,00 eura da je zadržao kao proviziju, sa vezom se mora dobro gospodariti jer u protivnom da se vez može izgubiti, predmet prodaje bila je barka, gospo. LL da o je osobno dokumente od barke nakon potpisa kupoprodajnog ugovora kod javnog bilježnika, moguće da je to bilo i kasnije, samo znade da su se našli na [adresa], gosp. LL nije odmah preuzeo barku, gosp. LL je došao pogledati barku nakon dugo vremena moda i 2 godine, barka je bila tad na suhom vezu u Sušačkoj dragi, i tada je gospo LL kazao da mu barka ne treba jer da je u lošem stanju,
6.Iz iskaza svjedokinje LLC u bitnome proizlazi da je na facebuku bio oglas da se prodaje barka i vez, njezin suprug bio je zainteresiran za kupnju veza kako bi mogao dovesti na vez svoju barku, nije bio zainteresiran za kupnju barke, sjeća se da je jedne nedjelje našli su se u Voloskom gdje se nalazio vez ona suprug gospo ČL koji je oglašavao prodaju, pokazao je barku koja je bila potopljena, kupoprodajna cijena za barku i vez da je iznosila 5.000,00 eura, vez je bilo moguće kupiti sa brodicom, kupoprodajna cijena je dogovorena sa gosp. ČL i da mu je suprug kao kaparu 3.500,00 kuna, nije iblo govora da bi vlasnik brodice bio netko drugi osim gosp. ZL, ugovor je sačinila ona, bila je navedena cijena kupoprodajna od 10.000,00 kn da je to kazao njezin suprug,nakon što je ovjeren ugovor kod javnog bilježnika da je došao kući njezin suprugu i kazao "imamo barku i vez", međutim kasnije je suprugu rečeno u Lučkoj upravi da se ne može upisati vlasnikom brodice, suprug nije znao objasniti iz kojeg razloga, sljedeće godine u 8 mjesecu su se našli svi u Voloskom i da je gospo. ZL kazao da se LLC KL ne može upisati vlasnikom brodice i da će on nastaviti prodavati brodicu i vez i kada proda da će vratiti novac, suprug je uzeo od kuće 34.000,00 kn i taj novac je odnio kod javnog bilježnika prilikom potpisa, kao bi platio barku i vez, ne zna kom je dat novac, kada su se našli u kolovozu 2020 da je gosp. ZL rekao da trebaju dati za barku još 10.000,00 kn, barka je tada bila na suhom vezu u Sušačkoj Dragi, da njezin suprug nije prihvatio platiti još dodatnih 10.000,00 kn, osporava da bi suprug posjedovao brodicu dužine 11 m.
7.Iz iskaza svjedokinje DL u bitnome proizlazi da nema saznanja u vezi kupoprodajne cijene brodice između KL i ZL, ona je brodicu prodala ZL, sjeća se da su bile nekakve uzance, da kada se prodaje barka da je prodaje u dijelovima, njezina volja je bila prodati cijelu barku, međutim, željena je na tom vezu i ona vezati barku pa je bila upisala kao suvlasnikom na brodici i korisnikom veza, sjeća se da je brodica ispisana iz registra 4.3.2024. , to je bila brodica tipa glisera, gosp. HL je kazao njozi da želi napraviti uslugu gospo. LL, koji ima brodicu i da je želi vezati na taj vez u Voloskom, sve dok ne pronađe vez u Lovranu ili Medveji, s obzirom da je ona bila suvlasnik brodice i ona je ovjerila potpis kod javnog bilježnika smatrala je da ovjerava potpis za pravo veza gosp. LL, ugovor ona nije čitala, jer prethodno joj je HL objasnio o čemu se radi, nema saznanja da li se KL upisao suvlasnikom na brodici, 2019. Brodica je bila registrirana u Lučkoj upravi Opatija, sve dažbine plaćao je HL koji se odnosile na pomorske dobro, svjetionike i sve naknade koje su se plaćale Lučkoj upravi, da je kasnije čula od kapetana lučke uprave u Opatiji da je gosp. CL jednu veću svoju brodicu pokušao vezati na taj vez koji je bio korišten za brodicu OP2073, kapetan lučke uprave nije govorio ime osobe.
8.Iz iskaza svjedoka GL i u bitnome proizlazi da je po nalogu L na facebuku oglašavao prodaju brodice u Voloskom, uglavnom svi ga poznaju vlasnici brodice u Voloskom s obzirom da je komercijalni ronilac, jednom prilikom kod njega u Voloskom prišao je KL i pitao da li mu može pomoći da mu se osigura vez, jer da bi želio kupiti barku a da je oko ishodovanja veza prilično velika procedura kod Lučke uprave, KL je govorio da bi želio kupiti dužine cca 7m, i da je on tada kazao g. darku da se takve brodice ne mogu vezati u lučici Volosko jer da zatvaraju plovni put, brodica od HL bila je u prilično lošem stanju, HL je kazao da želi prodati brodicu da mu treba novac, a kako je KL želio pribaviti vez u Voloskom tada je stupio u vezu sa ZL i pitao ga da li bi ustupio vez M, dogovorili su zajednički sastanak u Voloskom na kavi, tada nije bilo govora o prodaji barke M, bilo je govora samo o ustupu veza, nije mu dao novac na ruke KL za posredovanje, znade da za usput veza suglasnost su trebali dati osim HL i gđa DL s obzirom da je to bio prethodno vez od supruga od gđe. DL, sjeća se da je CL da je kupio barku koja duža od 7 m, međutim da ima prijatelja koji ima vez u Iki na koji može vezati takvu barku, pa dok mu prijatelj ne ustupi vez odnosno da bi dogovorio zamjenu sa lučkom upravom veza u Voloskom za vez u Iki, s obzirom da prijatelj ima barku koja je manja od 5 m da bi on mogao vezati barku u Voloskom, nema saznanja od kupoprodajnoj cijeni i o transakciji novca između parničnih stranaka, KL je kazao da nije uspjela zamjena vezova sa prijateljem iz Ike, ona je gosp grabovac kazao da mu se vez može samo ustupiti ali ne i kupiti, nije govorio njemu gosp. KL da će kupiti barku od g. HL, jer da je kazao da je barku vidio i da nije zadovoljan sa barkom da je u prilično lošem stanju, ne sjeća se da bi primio bilo kakav novac od g darka i da bi novac dao ZL, vez glasi na reg. Oznaku barke i suvlasnici na barci imaju pravo vezati barku na vez, druga barka može se vezati samo po dopuštenju lučke uprave,
8.Ocjenom provedenih dokaza,svakog posebno i svih zajedno,sud utvrđuje,da tužitelj nije dokazao osnovanost činjenica u tužbi i tz. Tužitelj traži povrat novca s osnova povrata kupoprodajne cijene brodice-plovila ,reg oznake OP 2073,jer,da se nije mogao upisati vlasnikom brodice,jer da je suvlasnik na brodici bila upisana u registru plovila DL u 20/24 djela,tuženik u 4/24 djela a da je kasnije DL svoj suvlasnički udio prodala VL,Iz sukladnog iskaza tuženika ,svjedokinje DL i ĆL u bitnome proizlazi,da je tužitelj bio zainteresiran za ustup veza za predmetnu barku,jer da je imao namjeru kupiti barku dužine cca 11m,i vezati je za vez u Iki,koji bi mu ustupio prijatelj,pa da bi tako kod Lučke uprave u Opatiji ishodovao zamjenu veza. Istinitost iskaza ovih svjedoka u ovome djelu,sud utvrđuje i u djelu iskaza tužitelja, da je imao namjeru ishodovati vez,da je vidio da gospodin ĆL oglašava prodaju veza,da se stoga našao sa njim u Voloskom pored veza,da je došao i prodavatelj HL i gospođa DL,da su dogovorili kupoprodajnu cijenu za vez od 5000 Eura-i da je novac dao na ruke gospodinu ĆL,jer je bio posrednik u kupoprodaji,a kada su bili na ovjeri potpisa kod Javnog bilježnika u Opatiji,da je tada čuo ,da gospođa DL ima udjel u tome vezu,dok je tuženik osporio ,da bi prodavao vez,jer da se nalazi na pomorskom dobru i da vez nije mogao biti predmet kupoprodaje,da je predmet kupoprodaje bila barka.Iz iskaza svjedokinje LLC u bitnome proizlazi,da je suprug uzeo iz zajedničke kućne blagajne 34000,00kn i da je novac odnio na potpis kod Javnog bilježnika,kako bi platio barku i vez,nije vidjela kome je suprug dao novac,da je kazao ,da je već dao 3500kn,a kada su išli nakon dužeg vremena pogledati barku,da je bila na suhom vezu u Dragi,da je tuženik tražio još 10000,00kn,na što njezin suprug nije pristao,znao je da se prodaje 11/26 djela barke,jer da će se kasnije stjecati vlasništvo na preostalom dijelu ,tekst ugovora je sačinila ona ,na prijedlog supruga i unijela kupoprodajnu cijenu od 10 000,00kn,po nalogu supruga.Iskaz tuženika i imenovane svjedokinje je sukladan u dijelu,da je tužitelj sačinjavao tekst ugovora ,stoga po stavu suda, tužitelju nije moglo ostati nepoznato što je predmet kupoprodaje i koliko iznosi kupoprodajna cijena u što se uvjerio i sud uvidom u kupoprodajni ugovor na listu 5 spisa,što iznosi 11/26 djela brodice,dakle,tužitelj je znao da kupuje brodicu u suvlasništvu s još jednom osobom a da je to DL uvjerio se prilikom zaključenja kupoprodajnog ugovora kod Javnog bilježnika, kada je DL trebala dati određenu suglasnost za prodaju brodice i da tužitelj može koristiti vez,kako je to iskazala,pa je neuvjerljivo sudu,da tužitelj nije znao iz kojeg razloga je prisutna ista kod Javnog bilježnika,koja je kasnije svoj suvlasnički udio prodala VL.Da je tužitelj bio zainteresiran za posjed veza ,sud zaključuje i na temelju nesporne činjenice,da je tek slijedeće godine u kolovozu 2020.,zatražio predaju dokumenata od brodice i da je tada brodica bila na suhom vezu,da gotovo jednu godinu ,nije pregledao brodicu i da je tada kazao, da brodicu ne želi preuzeti ,jer da je u derutnom stanju ,a cijelo to vrijeme,sve dažbine za plaćanje brodice Lučkoj upravi plaćao je tuženik,jer da tužitelj nije preuzimao brodicu,niti se upisao suvlasnikom u dijelu koji je kupio. Po stavu suda,tužitelj samo paušalno navodi,da se nije mogao upisati vlasnikom brodice,jer da je vez bio u posjedu RL. Po stavu suda,tužitelj je znao i morao znati,da je kupio samo suvlasnički dio brodice, a da je u preostalom dijelu brodice,suvlasnik DL.Između stranaka je nesporno,da je novac s osnova kupoprodane cijene tužitelj dao posredniku ČL,tužitelj navodi, da je to bila kupoprodajna cijena brodice i veza, međutim,ostaje sporan iznos kupoprodajne cijene brodice,jer vez nije bio predmet kupoprodaje,niti je mogao biti,jer se nalazi na pomorskom dobru,tuženik iskazuje da je primio iznos od 3000Eur-a,od ČL,dok svjedok ĆL iskazuje ,da nema saznanja o kupoprodajnom ugovoru i isplati kupoprodajne cijene,dopušta mogućnost ,da je primio nešto novca s osnova provizije radi posredovanja,ali se ne sjeća radi proteka vremena,dok je u kupoprodajnom ugovoru navedena cijena od 10 000,00kn,stoga ostaje dvojbeno ,koja je bila kupoprodajna cijena brodice,jer tužitelj traži daleko veći iznos,nego je to navedeno u kupoprodajnom ugovoru.Tužitelj nije dao valjane razloge,iz kojeg razloga nije stupio u posjed brodice ,odmah po zaključenju kupoprodajnog ugovora,kako je to stipulirano u čl.4 ugovora,tužitelj samo paušalo u iskazu navodi,da mu je rečeno u Lučkoj upravi, da ne može stupiti u posjed veza,da je u posjedu veza gospođa DL,iako je znao i morao znati da je prilikom kupoprodaje ,bio suvlasnik s gospođom DL ,na brodici i u posjedu veza,dok vez nije bio predmet kupoprodaje.
9.Na temelju izvedenih dokaza,sud ne može sa sigurnošću utvrditi spornu činjenicu,visine kupoprodajne cijene,i iz kojeg razloga tužitelj nije stupio u posjed brodice sukladno ugovoru i iz kojeg razloga se nije upisao suvlasnikom brodice,stoga je sud uz primjenu odredbe čl.221a.ZPP-a zaključio primjenom pravila o teretu dokazivanja i presudio kao u izreci.
10. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. St. 1. I 155. ZPP-a. Sud je tuženiku dosudio trošak prema troškovniku na listu 73 spisa i to za sastav tužbe po pun. odvjetniku 200,00 eura, Tar br. 8 /1 Tarife, trošak pristupa na 3 ročišta po pun. odvjetniku, svako ročište 200,00 eura, Tar. br. 9/1 tarife, uvećano za 200,00 eura PDV tar. broj 43. Tarife, što ukupno iznosi 1.000,00 eura. Prema zahtjevu tuženika sud je na dosuđeni trošak dosudio i zakonsku zateznu kamatu od presuđenja do isplate prema odredbi čl. 151. St. 3. ZPP-a.
Opatija, 7. srpnja 2025.
Sudac:
Milena Ivančević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.
Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
DNA:
pun. tužitelja
pun. tuženika
