Poslovni broj: Povrv-206/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice - specijalista LV, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća, Zagreb, Radnička cesta 82, OIB:85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika FV iz [adresa] L [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marina Burić Ramadanović, odvjetnica iz Zagreba, radi plateža, bez održavanja ročišta, dana 09. srpnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Margarete Žabčić iz Zagreba, Jagnedje 1, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-499/2024 od 17. prosinca 2024. godine pod točkom I.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu tekuću na slijedeće iznose kako slijedi:

- na iznos od 5,97 EUR za period od 16.11.2023.g do 19.12.2024.g.

- na iznos od 5,97 EUR za period od 16.12.2023.g do 19.12.2024.g.

- na iznos od 5,97 EUR za period od 16.01.2024.g do 19.12.2024.g.

- na iznos od 5,97 EUR za period od 16.02.2024.g do 19.12.2024.g.

- na iznos od 5,97 EUR za period od 16.03.2024.g do 19.12.2024.g.

- na iznos od 5,97 EUR za period od 16.04.2024.g do 19.12.2024.g.

- na iznos od 5,97 EUR za period od 16.05.2024.g do 19.12.2024.g.

- na iznos od 5,97 EUR za period od 16.06.2024.g do 19.12.2024.g.

- na iznos od 5,97 EUR za period od 16.07.2024.g do 19.12.2024.g.,

kao i naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 117,50 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 09. srpnja 2026. godine do isplate, sve po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 8 dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za platež zatezne kamate tekuće na trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR za period od 17.12.2024.g. do 09.07.2026.g., kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u preostalom dijelu.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je dana 15. studenog 2024.g. kod javnog bilježnika ovršni prijedlog temeljem vjerodostojne isprave kojom traži od tuženika, ranije ovršenika, isplatu iznosa od 53,73 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.01.2024.g. do isplate, kao i isplatu iznosa od 2,15 eura s naslova uglavničene kamate obračunate za period od dospijeća utuženih računa do 30.09.2024.g., (što ukupno iznosi 55,88 eura) te naknadu troška ovršnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, slijedom čega je javni bilježnik Margareta Žabčić donijela rješenje o ovrsi, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-499/2024 dana 17.12.2024.g.

2. Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi, tuženik je pravodobno podnio prigovor navodeći da isto pobija jer rješenje nije zakonito, budući da je tražbina koja je predmet ovog postupka, odnosno račun u iznosu od 53,73 EUR u cijelosti je podmiren dana 19.12.2024., dakle vremenski prije nego li je pobijano rješenje o ovrsi dostavljeno ovršeniku, uslijed čega je cjelokupno potraživanje ovrhovoditelja prema ovršeniku neosnovano. Također ističe da uslijed navedenog, ovrhovoditelj ne može sada ni od ovršenika potraživati troškove postupka budući isti nisu osnovani jer su isti proizašli iz rješenje o ovrsi koje proizvodi pravni učinak prema ovršeniku tek od dana dostave istoga navedenome kao ovršeniku, tj. vremenski nakon što je cjelokupni iznos tražbine već bio podmiren. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška tuženiku.

3. Obzirom na pravodobno podnijeti prigovor, predmet je ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje sukladno čl. 252 e Ovršnog zakona, slijedom čega je sud temeljem odredbe čl. 54 Ovršnog zakona, svojim rješenjem, posl.br.: Povrv-206/2025 od 11.03.2026.g. stavio izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-499/2024 od 17.12.2024.g. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te je odlučeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U istom rješen ju ovog suda od 11.03.2026.g., a koje su rješenje stranke uredno zaprimile, sud je upozorio stranke da su iste sukladno odredbi članka 461.a stavak 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 148/11, 125/13 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP) u postupku u sporovima male vrijednosti dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba. Na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju se odredbe o ročištu za objavu presude iz članka 335. stavaka 6. do 12. ZPP.

5. Imajući u vidu da je sud uvidom u spis i njemu priležeću dokumentaciju nedvojbeno utvrdio kako nema potrebe za održavanjem ročišta u svrhu provođenja dokaznog postupka, to je sud u ovom predmetu donio presudu bez održavanja ročišta budući je postupak u sporu male vrijednosti pisani postupak, smatrajući da bi provođenje ročišta samo dovelo do odugovlačenja postupka i stvaranja dodatnog troška za stranke, a imajući u vidu da su stranke prekludirane u iznošenju daljnjih dokaznih prijedloga u smislu čl. 461.a stavak 8. ZPP-a.

6. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u Izvod iz poslovnih knjiga (list 13 spisa), potvrdu o uplati iznosa od 53,73 eura (list 26 spisa), izvod iz matične evidencije obveznika i knjigovodstveno stanje obveznika (list 54-59 spisa), podneske stranaka, te ostalu priležeću dokumentaciju. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a. Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sud je neprijeporno utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

7. Naime, tužitelj je u daljnjem tijeku postupka podneskom od 28.04.2026.g. iskazao kako je glavnica utuženih računa u iznosu od 53,73 EUR plaćena dana 19.12.2024.g., dok zakonska zatezna kamata od dana dospijeća svakog pojedinog računa pa do dana plaćanja nije podmirena, kao što nisu podmireni niti troškovi postupka. Nadalje, obzirom je tuženik podmirio glavnicu utuženih računa dana 19.12.2024.g., dok je ovršni postupak pokrenut 14.11.2024.g. te je rješenje o ovrsi doneseno 17.12.2024.g., slijedom čega je glavnica duga podmirena nakon utuženja i nakon donošenja predmetnog rješenja o ovrsi, tužitelj smatra da ima pravo od tuženika potraživati i troškove postupka. Obzirom na plaćenu glavnicu, tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje od tuženika neplaćenu zakonsku zateznu kamatu na iznose utuženih računa plaćenih sa zakašnjenjem od dana njihova dospijeća do dana plaćanja, kao i trošak izdavanja rješenja o ovrsi u iznosu od 625,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, uz naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

8. Obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev, sud je temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u točci I javnobilježničkog rješenja o ovrsi broj UPP/OS-Ovrv-499/2024 od 17.12.2024.g., kako to proizlazi iz točke I izreke presude te je postupak nastavljen kao po tužbi.

9. Prvotno valja istaknuti da je sud uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga utvrdio da se potraživanje tužitelja odnosilo na uslugu odvoza komunalnog otpada za stambeni prostor na adresi u [adresa], za period od mjeseca listopada 2023.g. do lipnja 2024.g., te da tuženik nije platio račune za navedeno razdoblje, a koji su računi glasili na mjesečne iznose od 5,97 eura, slijedom čega sveukupno potraživanje tužitelja iznosi 53,73 eura, odnosno sa uglavničenom kamatom od 2,15 eura, sveukupan dug iznosi 55,88 eura. Sud je također utvrdio činjenicu da su utuženi računi dospijevali svakog 15-tog dana u mjesecu za prethodni mjesec

10. Tuženik do okončanja postupka nije osporio činjenicu da su mjesečni računi za utuženo razdoblje glasili na iznose naznačene u izvatku iz poslovnih knjiga.

11. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je primijenio odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu ( „Narodne novine“ broj 26/03, 82/04, 110/04 i 178/04, u daljnjem tekstu: ZKG) kao i Pravilnik o načinu pružanja i plaćanja usluga skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada (Službeni glasnik Grada Zagreba br. 7 od 29. svibnja 2008. god., u daljnjem tekstu: Pravilnik). Tako odredba čl. 3. ZKG-a propisuje da odlaganje komunalnog otpada ulazi u komunalne djelatnosti, dok čl. 20. st. 1. i 5. istog Zakona propisano da se iz cijene komunalne usluge osiguravaju sredstva za obavljanje komunalnih djelatnosti među kojima se nalazi i odlaganje komunalnog otpada, te da se cijena komunalne usluge plaća isporučitelju usluge, dok je obveznika plaćanja vlasnik nekretnine ili korisnik kada je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika.

12. Odredba čl. 5. Pravilnika propisuje da je korisnik usluge skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada dužan platiti račun za pružene usluge do roka određenog na uplatnici, odnosno do datuma dospijeća naznačenog na računu.

13. Osnova tužbenog zahtjeva proizlazi iz čl.20.st.5. ZKG-a u kojem stoji da je obveznik plaćanja vlasnik nekretnine ili korisnik kad je vlasnik obvezu plaćanja prenio na korisnika.

14. Također prema čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 45/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO), u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Prema čl.10.st.1. ZOO.-a sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtjeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika, odnosno pažnja dobrog domaćina).

15. Obzirom da je sud uvidom u izvod iz registra matičnih podataka tužitelja neprijeporno utvrdio da je tuženik bio evidentiran kao prijavljeni korisnik usluge odvoza komunalnog otpada za stambeni prostor na adresi u [adresa], za utuženo razdoblje (a koja je činjenica ujedno razvidna i iz izvatka iz poslovnih knjiga), to je sud nedvojbeno utvrdio pasivnu legitimaciju na strani tuženika, a time i obvezu tuženika na plaćanje predmetne komunalne usluge za utužene račune koji se odnosi na utuženo razdoblje za koje ga tereti tužitelj u ovom postupku. Tuženik također nije osporio predmetnu činjenicu do okončanja ovog postupka.

16. Slijedom iznijetoga, a uzevši u obzir činjenicu da tuženik nije podastro sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe čl. 219 ZPP-a da je podnosio prigovore na utužene račune iz kojih bi proizlazilo da ispostavljeni računi ne odražavaju stvarni odvoz otpada u njegovom prostoru (niti se je pozvao na činjenicu da je podnosio takve prigovore) u smislu čl. 73 st. 1 Općih uvjeta, sud je primjenom odredbe čl. 20 st. 5 ZKG-a utvrdio visinu obračunate naknade za odvoz otpada za predmetni stambeni prostor za utuženo razdoblje temeljem izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja .

17. Obzirom da je sud izvadak iz poslovnih knjiga, u svrhu dokaza u cijelosti prihvatio, obzirom da ista predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe čl. 28. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04 i 88/05), uz koje zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti, i čija vjerodostojnost nije ničim dovedena u pitanje za vrijeme trajanja ovog postupka, to je utvrđen osnov i visina tužbenog zahtjeva.

18. Stoga, a kako je tijekom postupka utvrđeno da je tuženik podmirio iznose utuženih računa sa zakašnjenjem dana 19.12.2024.g. (i koja je činjenica razvidna iz potvrde o uplati koja prileži listu 26 spisa te ista nije niti sporna među strankama), i to nakon podnošenja ovršnog prijedloga koji je podnijet dana 15.11.2024.g., to sud nalazi kako osnovanost tužbenog zahtjeva iz kojeg proizlazi da tužitelj potražuje od tuženika obračunatu kamatu na dugovanje koje je tuženik podmirio sa zakašnjenjem, ima svoje uporište u zakonskoj odredbi čl. 29 st. 1 ZOO-a koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje osim glavnice i zateznu kamatu utvrđenu zakonom, kao i u odredbi čl. 183 st. 1 ZOO-a koja određuje da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni svoju obvezu u roku određenom za ispunjenje. Dakle, tek nakon prestanka glavnice, neplaćena zatezna kamata osamostaljuje se i obračunava kao glavna tražbina.

19. Obzirom na ranije iznesena utvrđenja, sud je primjenom citiranih zakonskih odredbi u cijelosti ocijenio kao osnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje od tuženika platež zatezne kamate obračunate na račune plaćene sa zakašnjenjem za period od dana njihova dospijeća do podmirenja. Kako tuženik do zaključenja glavne rasprave nije podastro sudu niti jedan dokaz u smislu čl. 219 ZPP -a iz kojeg bi proizlazilo da je podmirio tužitelju utuženu kamatu, valjalo je obvezati tuženika na platež kamate kako to proizlazi iz točke II izreke presude.

20. Nastavno, sud ističe da je u cijelosti otklonjen prigovor tuženika da nije bilo osnove za donošenje rješenja o ovrsi obzirom na izvršenu uplatu glavničnog potraživanja dana 19.12.2024.g. i da je uslijed toga tužitelj dužan njemu podmiriti trošak postupka obzirom da je uvidom u spis neprijeporno utvrđeno da je tuženik navedenom uplatom poslije podnošenja ovršnog prijedloga koji je podnijet dana 15.11.2024.g. podmirio samo glavnicu, no ne i zatraženu zateznu kamatu i trošak tužitelja, odnosno tada ovrhovoditelja. Dakle, tek u slučaju da je tuženik u cijelosti udovoljio zahtjevu tužitelja po primitku obavijestio i podmirio utuženu zateznu kamatu i zatraženi trošak, u tom slučaju ne bi bilo osnove za donošenje rješenja o ovrsi, a što nije slučaj u konkretnom predmetu obzirom na nespornu činjenicu da je navedenom uplatom podmirena samo glavnica koju je tužitelj zatražio ovršnim prijedlogom. Stoga, za meritum spora nije relevantno da li je tuženik podmirio glavnično potraživanje prije ili poslije donošenja obavijesti javnog bilježnika o podnijetoj ovrsi ili donošenja rješenja o ovrsi, već je relevantna sama činjenica da li je podmiren dug prije ili poslije podnošenja ovršnog prijedloga, kao i činjenica da li je podmireno cjelokupno dugovanje (koje uz glavnicu uključuje i pripadajuću kamatu), a što nije slučaj u konkretnom predmetu, te je stoga sud ocijenio kao neosnovane prigovore tuženika u odnosu na navedeno. Također valja istaknuti da je tuženik trebao podmiriti cjelokupno utuženo dugovanje u roku od 15 dana od dana odašiljanja obavijesti o ovrsi javnog bilježnika u slučaju da nije htio da javni bilježnik donese rješenje o ovrsi, a na koju je okolnost i sam tuženik upozoren u obavijesti koju je zaprimio od javnog bilježnika. Kako je sud uvidom u e-spis utvrdio da je javni bilježnik odaslao obavijest dana 25.11.2024.g., dok je glavnica plaćena dana 19.12.2024.g., to sud nalazi da je tuženik u svakom slučaju sa zakašnjenjem podmirio dug i to samo djelomično, slijedom čega su bile ispunjene pretpostavke za donošenje rješenja o ovrsi u konkretnom predmetu.

21. Tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka obzirom je bio nužan za vođenje ovršnog postupka u smislu čl. 154 st. 1 ZPP- Ovršni trošak se odnosi na trošak određen Pravilnikom o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN broj 151/05). Trošak ovršnog postupka s naslova nastalih troškova odnosi se na predujam naknade javnog bilježnika u iznosu od 10,00 eura uvećan za 25% PDV-a od 2,50 eura, ostatak naknade javnog bilježnika u iznosu od 10,00 eura uvećan za 25% PDV-a temeljem čl. 6 Pravilnika, što ukupno iznosi 25,00 eura. Međutim, kako je podnošenjem prigovora ovršni postupak prešao u parnični postupak, a koji postupci predstavljaju jedinstveni postupak, to sud nalazi kako tužitelj ne ostvaruje zateznu kamatu na trošak ovršnog postupka počev od dana donošenja rješenja o ovrsi, već od dana presuđenja, slijedom čega je o ovršnom i parničnom trošku postupka odlučeno sveobuhvatnom odlukom.

22. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155 st. 1. ZPP-a obzirom je u cijelosti uspio s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom kojeg je precizirao u odnosu na zastarni prigovor odmah po prelasku u parnicu, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 8 toč. 1, Tbr. 9 toč. 1, Tbr. 42 i 50. Trošak postupka odnosi se na trošak sastava podneska od 28.04.2024.g. u vrijednosti od 25 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 50,00 eura, što uvećano za 25 PDV -a ukupno iznosi 62,50 eura. Tužitelju je također priznat trošak pristojbe na presudu u iznosu od 30,00 eura sukladno Zakonu i Tarifi o sudskim pristojbama (Narodne novine 125/11), slijedom čega uz dodijeljen ovršni trošak od 25,00 eura, sveukupan trošak postupka iznosi 117,50 eura. Na tako određeni trošak tužitelju je temeljem čl. 151 st. 3. ZPP-a dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO -a. Imajući u vidu da je navedeni trošak bio nužan za vođenje ovosudnog postupka, odlučeno je kao u točki II izreke presude u odnosu na trošak postupka.

23. Obzirom da tužitelj ostvaruje pravo na platež zatezne kamate na ovršni trošak počev od presuđenja, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za platež zatezne kamate tekuće na trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR za period od 17.12.2024.g. do 09.07.2026.g. Tužitelju također nije priznat trošak jednokratne nagrade za cjelokupni parnični postupak budući je tužitelj imao samo trošak jedne parnične radnje, i to za sastav podneska od 28.04.2026.g. koji mu je sud dosudio, slijedom čega ne bi bilo pravično dosuditi jednokratnu nagradu samo za jednu parničnu radnju, pa je stoga odlučeno kao u točci III izreke presude.

24. Kako je tuženik u cijelosti izgubio spor u smislu čl. 154 st. 1 ZPP-a, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu troška i odlučiti kao u točki IV izreke presude.

U Zagrebu, 09. srpnja 2026. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 8 (osam) dana od dana primitka prijepisa presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena (čl. 467 st. 1.,3., 4. i 5. ZPP -a).

Dna:

1. tužitelju po pun. uz rješenje na platež pristojbe na presudu u iznosu od 30,00 eura

2. tuženiku po punomoćniku

U Zagrebu, 09. srpnja 2026. godine