REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4298/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Ani Ćosić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice VE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ranka Rukljač, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika, LE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davorin Karačić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 9. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku LE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužiteljici VE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 453,27 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 4. veljače 2025. do isplate, tekućom od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, po stopi od 6,15%, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena (čl. 29. ZOO-a), pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici VE, OIB: 81233878823da nadoknadi tuženiku, LE, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnične troškove u iznosu od 375,00 eura u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica 24. lipnja 2025. podnijela tužbu u kojoj navodi kako su tuženik HE sada LE i BAUER GRUPA d.o.o. 29. srpnja 2024. zaključili Ugovor o najmu kampera u vremenu od 12. srpnja 2024. do 29. srpnja 2024. čiji su sastavni dio Opći uvjeti Ugovora za najam vozila. Sukladno toč.1. podtoč.1.2. najmoprimac se i nakon prestanka Ugovora smatra odgovornim za prometne prekršaje počinjene tijekom trajanja Ugovora. Za vrijeme dok je tuženik koristio predmetno vozilo u vlasništvu BAUER GRUPE d.o.o. pokrenut je prekršajni postupak vezan uz upravljanje kamperom reg. oznake [registarska oznaka] o čemu je tuženik obaviješten, te je preuzeo obvezu javiti svoje podatke MUP-u. No, kako to nije učinio, zbog prekršaja je izdan Obvezni prekršajni nalog sukladno kojem je tužiteljici kao odgovornoj osobi u BAUER GRUPI d.o.o. izrečena novčana kazna u iznosu od 660,00 eura odnosno 2/3 dijela iste što iznosi 440,00 eura i obveza plaćanja troška postupka u iznosu od 13,27 eura, a sve slijedom toga jer nije obavijestila MUP o tome da je upravo tuženik upravljao vozilom 22. srpnja 2024. (obavijest je trebala biti dostavljena od 27. kolovoza - 11. rujna 2024.). Navedenu kaznu kao i trošak postupka platila je tužiteljica. Dana 11. veljače 2025. tuženiku je poslan poziv koji je isti primio 12. veljače 2025., a kojim se isti poziva da izvrši povrat navedenih sredstava tužiteljici u ukupnom iznosu od 453,27 eura, što isti nije učinio. Tužiteljica smatra kako je tuženik na opisani način neosnovano stekao imovinsku korist u iznosu od 453,27 eura. Obzirom da tuženik nije vratio i ne želi vratiti uplaćeni iznos od 453,27 eura, tužiteljica temeljem članka 1111. Zakona o obveznim odnosima predlaže da Sud donese presudu kojom će se tuženiku naložiti isplata iznosa od 453,27 eura sa zateznim kamatama od 4. veljače 2025. do isplate kao i trošak postupka sa zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu u cijelosti te navodi kako tužiteljica traži da joj tuženik regresno isplati iznos koji je tužiteljica morala platiti kao novčanu kaznu za počinjenje prekršaja iz čl. 229. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. U konkretnom slučaju radi se o prekršajnoj odgovornosti vlasnika vozila, koji ne postupi u skladu s odredbom čl. 229. st. 4. Zakona o sigurnosti promet na cestama pa se ovdje radi o strogo osobnoj obvezi vlasnika vozila odnosno odgovorne osobe u pravnoj osobi ukoliko je pravna osoba vlasnik vozila, odnosno prekršaj čini onaj koji zaprimi obavijest policije o tome da dostavi podatke o osobi kojoj je dano vozilo na upravljanje, odnosno vlasnik vozila. U konkretnom slučaju nije bitno tko je počinio prometni prekršaj u vezi kojega se traži dostava podataka o osobi koja je imala vozilo na korištenje u vrijeme počinjenja prekršaja, nego je li osoba kojoj je obavijest MUP-a kojom se traži dostava podataka o prethodno opisnoj osobi dostavljena, izvršila svoju obvezu te dostavila podatke o osobi kojoj je vozilo povjereno na upravljanje. Stoga su navodi o tome da bi tužiteljica obavijestila tuženika o tome da je primila predmetnu obavijest policije odnosno MUP-a smatrajući da bi time obaveza dostave traženih podataka pa time i prekršajna odgovornost pala na teret tuženiku neosnovani, dapače, bespredmetni budući tuženik sve i da je doznao od vlasnika vozila koje mu je povjereno na korištenje, da se od istoga traži dostava podataka o osobi kojoj je povjereno vozilo, nije taj koji je dužan davati takve obavijesti policiji nego se, kako je navedeno, radi o osobnoj obvezi vlasnika vozila odnosno odgovorne osobe u pravnoj osobi ukoliko je pravna osoba vlasnik vozila. Tuženik smatra da nije moguće delegirati prekršajnu odgovornost neke osobe na treću osobu pa tako niti na tuženika, a tužiteljica je oglašena krivom za prekršaj te novčano kažnjena zato jer nije ispunila svoju osobnu obvezu temeljenu na odredbi čl. 229. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Ističe kako je tužiteljica bila dužna, u ime pravne osobe koju zastupa, a koja je vlasnik vozila, dostaviti podatke o osobi kojoj je vozilo bilo povjereno, odnosno podatke o samom tuženiku ukoliko je prekršaj počinjen vozilom koji je tuženik unajmio od pravne osobe u kojoj je tužiteljica odgovorna osoba, ukoliko je željela izbjeći negativne posljedice ne postupanja po zakonskoj obvezi koje ne postupanje je rezultiralo i prekršajnom odgovornošću tužiteljice te u konkretnom slučaju ne može tražiti od tuženika da joj regresno nadoknadi svotu za koju je kažnjena uslijed ne postupanja po zakonom propisanoj obvezi. Stoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev te naložiti tužiteljici da nadoknadi tužitelju parnične troškove.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid dostavljenu dokumentaciju i to: ugovor o najmu br. 115/2024 od 29. srpnja 2024. (list 4-5), Opće uvijete (list 6-8), obvezni prekršajni nalog Ministarstva unutarnjih poslova, PU Dubrovačko – neretvanska, postaje prometne policije Dubrovnik klasa: 211-07/25-4/1037 od 7. siječnja 2025. (list 9-10), potvrdu o izvršenoj transakciji (list 11-12), dopis tužiteljice od 10. veljače 2025. s povratnicom (list 13-14), fotografije (list 17-18).

4. Sud nije proveo dokaze saslušanjem svjedokinje VER, kao ni saslušanje stranka obzirom je iste, uzimajući u obzir navode stranka istaknute tijekom postupka te imajući u vidu načelo ekonomičnosti postupka i vrijednost predmeta spora, ocijenio nepotrebnim. Naime, među strankama nema spornih činjenica koje bi saslušanjem trebalo utvrđivati, a sve odlučne činjenice važne za donošenje odluke su utvrđene ocjenom isprava sadržanih u spisu. Među strankama je sporna isključivo pravna osnova istaknutog tužbenog zahtjeva koje pitanje sud rješava primjenom materijalnog prava na utvrđeno, nesporno činjenično stanje — a ne saslušanjem svjedoka ili stranaka. Saslušanje u tom kontekstu ne bi dovelo do drugačijeg utvrđivanja činjenica, niti bi izvođenje tih dokaza dovelo do drugačije odluke suda, a utjecalo bi na nepotrebno odugovlačenje postupka.

5. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07.- Odluka USRH, 84/08., 96/08. -Odluka USRH, 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22., 155/23. dalje: ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa 453,27 eura sa zateznim kamatama temeljem čl. 1111 Zakona o obveznim odnosima.

7. Uvidom u Ugovor o najmu br. 115/2024 od 29. srpnja 2024. sud je utvrdio, a što među strankama nije ni sporno, da su BAUER GRUPA d.o.o. kao najmodavac i tuženik (tada HE) kao najmoprimac zaključili ugovor o najmu kampera registarskih [registarska oznaka] u razdoblju od 12. srpnja 2024. do 29. srpnja 2024. . Sukladno čl. 1. podtočka 1.12. Općih uvjeta ugovora za najam vozila najmoprimac se i nakon prestanka Ugovora smatra odgovornim za prometne prekršaje počinjene tijekom trajanja ugovora.

8. Iz Obveznog prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova, PU Dubrovačko – neretvanska, postaje prometne policije Dubrovnik klasa: 211-07/25-4/1037 od 7. siječnja 2025. proizlazi da je navedeni nalog izdan tužiteljici kao odgovornoj osobi u pravnoj osobi (BAUER GRUPA d.o.o.) za počinjenje prekršaja propisanog čl. 229. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama odnosno zato jer nije dostavila vjerodostojan podatak o identitetu osobe kojoj je vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] dao na upravljanje 22. srpnja 2024., te joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 660,00 eura.

9. Iz potvrde o izvršenoj transakciji (list 11) proizlazi kako je tužiteljica 3. veljače 2025. izvršila plaćanje 2/3 izrečene kazne u iznosu od 440,00 eura kao i troškove postupka u iznosu od 13,27eura (list 17). I novčana kazna i troškovi postupka plaćeni su u korist državnog proračuna.

10. Sukladno čl. 229. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23., 145/24. dalje ZSPC) vlasnik vozila odnosno korisnik dužan je, na zahtjev policijskog službenika ili službene osobe jedinice lokalne samouprave koja obavlja poslove iz članka 5. stavka 4. ovoga Zakona, dati vjerodostojan podatak o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja, a pritom se dostava podataka o više osoba koje su upravljale vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja ne smatra dostavom vjerodostojnih podataka o identitetu osobe kojoj je dao vozilo na upravljanje. Sukladno stavku 4. tog članka kad je vlasnik vozila, kojim je počinjen prekršaj propisan tim Zakonom, pravna osoba, podatke iz stavka 3. tog članka dužna je dati odgovorna osoba u pravnoj osobi. Stavkom 7. istog članka propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 660,00 do 1990,00 eura kazniti za prekršaj vlasnik vozila ili odgovorna osoba u pravnoj osobi odnosno korisnik vozila ako, u roku od 15 dana, ne da vjerodostojan podatak o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja.

11. Imajući u vidu navedeno, osobito sadržaj obveznog prekršajnog naloga razvidno je kako je tužiteljici kao odgovornoj osobi u pravnoj osobi izrečena novčana kazna za počinjenje prekršaja propisanog čl. 229. stavak 4. ZSPC-a odnosno nije riječ o kazni koja je izrečena za počinjenje prometnog prekršaja od strane tuženika u razdoblju kada je on upravljao vozilom reg. oznaka [registarska oznaka] temeljem Ugovora o najmu.

12. Naime, tužiteljica je kao odgovorna osoba u pravnoj osobi sukladno čl. 229. stavak 4. ZSPC-a bila dužna u određenom roku dostaviti podatke o osobi koja je 22. srpnja 2024. upravljala vozilom registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu BAUER GRUPE d.o.o.. Takve podatke tužiteljica je sasvim sigurno imala obzirom je i sama tijekom postupka tvrdila je tuženika obavijestila o potrebi dostave podataka. Međutim, dostava podataka sukladno odredbama ZSPC-a je isključivo na tužiteljici kao odgovornoj osobi u pravnoj osobi koja je vlasnik vozila, a ne na tuženiku. Stoga, novčana kazna koja je izrečena tužiteljici nije kazna koju bi tuženik morao platiti u smislu počinjenja prometnog prekršaja, a za koje bi prekršaje odgovarao sukladno čl.1. podtočka 1.2 odredbe Općih uvjeta ugovora za najam vozila.

13. Odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO-a propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a prema st. 3. citirane odredbe obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, dok je čl. 1115. ZOO-a određeno da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

14. Novčana kazna i troškovi postupka čiji povrat tužiteljica potražuje plaćeni su u korist državnog proračuna, a ne u korist tuženika. Između tužitelja i tuženika u tom smislu ne postoji imovinskopravni prijelaz odnosno imovina nije prešla iz tužiteljeve imovine u tuženikovu imovinu u smislu čl. 1111. ZOO-a jer plaćanjem prekršajne kazne tuženik nije stekao nikakvu korist na tužiteljev račun, niti je plaćanjem kazne od strane tužitelja u ovom slučaju tuženik izbjegao svoju obvezu. Navedena kazna bila je isključiva zakonska obveza tužitelja kao vlasnika vozila, plaćena je u korist državnog proračuna, te plaćanje ima valjanu pravnu osnovu u zakonu. Stoga, a obzirom da nisu kumulativno ispunjenje pretpostavke iz čl. 1111. ZOO-a tužbeni zahtjev ocijenjen kao neosnovan.

15. Odluka o troškovima postupka temelji na čl.154. st.1. ZPP-a, pri čemu je sud uzeo u obzir iznos tužbenog zahtjeva o kojem odlučuje (453,27 eura) i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. dalje: Tarifa). Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to: sastav odgovora na tužbu u vrijednosti 50 bodova (Tbr. 8.1. OT), sastav podnesak od 18. rujna 2025. u vrijednosti od 50 bodova (tbr.8.1.) te pristup na ročište 17. lipnja 2026. u vrijednosti 50 bodova (Tbr.9.1. OT) odnosno ukopno 150 bodova što uvećano za vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) i 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) iznosi ukupno 375,00 eura.

16. S obzirom je tuženik u cijelosti uspio u sporu, to tužitelju ne pripada pravo na naknadu troškova temeljem čl.154. st.1. ZPP-a slijedom čega je odlučeno kao u točki II. i III. izreke.

Zagreb, 9. srpnja 2026.

Sudac

Ana Ćosić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude.

Presuda donesena u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.

3. spis