REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Pr-519/2023-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po pun. Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR SPLIT, Spinčićeva 1, Split, OIB: 51401063283, zastupanog po pun. Katarini Zrilić, odvjetnici u Splitu, radi isplate, te u pravnoj stvari tužitelja KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR SPLIT, Spinčićeva 1, Split, OIB: 51401063283, zastupanog po pun. Katarini Zrilić, odvjetnici u Splitu protiv tužene FM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po pun. Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 2. lipnja 2026. godine u nazočnosti zamj. pun. tužiteljice- protutužene i zamj. pun. tuženika-protutužitelja, dana 9. srpnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik-protutužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju-protutuženku razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.6.2018.godine do 31.1.2025.godine u ukupnom iznosu od 791,47 EUR neto sa zakonskom zateznom kamatom do 31.prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1.siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; a koja na iznos od:

-16,59 EUR teče od 15. srpnja 2018.godine do isplate,

-12,08 EUR teče od 15. kolovoza 2018. godine do isplate,

-11,95 EUR teče od 15. rujna 2018. godine do isplate,

-11,95 EUR teče od 15. listopada 2018. godine do isplate,

-11,95 EUR teče od 15. studenog 2018. godine do isplate,

-11,95 EUR teče od 15. prosinca 2018. godine do isplate,

-11,95 EUR teče od 15. siječnja 2019. godine do isplate,

-11,95 EUR teče od 15. veljače 2019. godine do isplate,

-11,95 EUR teče od 15. travnja 2019. godine do isplate,

-11,95 EUR teče od 15. svibnja 2019. godine do isplate,

-12,08 EUR teče od 15. lipnja 2019. godine do isplate,

-12,08 EUR teče od 15. srpnja 2019. godine do isplate,

-11,95 EUR teče od 15. kolovoza 2019. godine do isplate,

-16,59 EUR teče od 15. rujna 2019. godine do isplate,

-11,95 EUR teče od 15. listopada 2019. godine do isplate,

-11,95 EUR teče od 15. studenog 2019. godine do isplate,

-11,95 EUR teče od 15. prosinca 2019. godine do isplate,

-11,95 EUR teče od 15. siječnja 2020. godine do isplate,

-11,95 EUR teče od 15. ožujka 2020. godine do isplate,

-41,15 EUR teče od 15. travnja 2020. godine do isplate,

-24,03 EUR teče od 15. svibnja 2020. godine do isplate,

-23,02 EUR teče od 15. lipnja 2020. godine do isplate,

-3,05 EUR teče od 15. rujna 2020. godine do isplate,

-8,63 EUR teče od 15. studenog 2020. godine do isplate,

-22,56 EUR teče od 15. prosinca 2020. godine do isplate,

-16,99 EUR teče od 15. veljače 2021. godine do isplate,

-33,71 EUR teče od 15. svibnja 2021. godine do isplate,

-39,29 EUR teče od 15. srpnja 2021. godine do isplate,

-22,56 EUR teče od 15. kolovoza 2021. godine do isplate,

-14,20 EUR teče od 15. svibnja 2022. godine do isplate,

-10,62 EUR teče od 15. rujna 2022. godine do isplate,

-10,62 EUR teče od 15. listopada 2022. godine do isplate,

-12,48 EUR teče od 15. studenog 2022. godine do isplate,

-10,62 EUR teče od 15. prosinca 2022. godine do isplate,

-10,62 EUR teče od 15. siječnja 2023. godine do isplate,

-10,61 EUR teče od 15. veljače 2023. godine do isplate,

-15,00 EUR teče od 15. travnja 2023. godine do isplate,

-13,00 EUR teče od 15. svibnja 2023. godine do isplate,

-31,00 EUR teče od 15. lipnja 2023. godine do isplate,

-10,00 EUR teče od 15. srpnja 2023. godine do isplate,

-10,00 EUR teče od 15. rujna 2023. godine do isplate,

-10,00 EUR teče od 15. listopada 2023. godine do isplate,

-10,00 EUR teče od 15. studenog 2023. godine do isplate,

-10,00 EUR teče od 15. prosinca 2023. godine do isplate,

-10,00 EUR teče od 15. siječnja 2024. godine do isplate,

-10,00 EUR teče od 15. veljače 2024. godine do isplate,

-10,00 EUR teče od 15. travnja 2024. godine do isplate,

-10,00 EUR teče od 15. svibnja 2024. godine do isplate,

-10,00 EUR teče od 15. lipnja 2024. godine do isplate,

-11,00 EUR teče od 15. srpnja 2024. godine do isplate,

-10,00 EUR teče od 15. kolovoza 2024. godine do isplate,

-10,00 EUR teče od 15. rujna 2024. godine do isplate,

-10,00 EUR teče od 15. listopada 2024. godine do isplate,

-10,00 EUR teče od 15. studenog 2024. godine do isplate,

-10,00 EUR teče od 15. prosinca 2024. godine do isplate,

-10,00 EUR teče od 15. siječnja 2025. godine do isplate,

-10,00 EUR teče od 15. veljače 2025. godine do isplate.

II. Nalaže se tuženiku-protutužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju-protutuženiku parnični trošak u iznosu od 1.952,95 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; dok se odbija zahtjev tužitelja-protutuženika da se naloži tuženiku-protutužitelju ovaj parnični trošak isplatiti na račun punomoćnice tužitelja-protutuženika odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa].

Obrazloženje

1. Dana 4.srpnja 2023.godine zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu pomoćne radnice na Klinici za onkologiju i radioterapiju, te da ima prebivalište na adresi [adresa], koja je udaljena 10,79 km od mjesta rada Spinčićeva 1, Split. Sukladno tarifnoj zoni trgovačkog društva PROMET d.o.o., autobusna postaja koja je najbliža tužiteljevom mjestu prebivališta da pripada II. tarifnoj zoni, za koju prema cjeniku mjesečna pokazna karta iznosi 380,00 kuna mjesečno. Tužitelj se poziva na odredbe TKU-a, navodi da, obzirom na činjenicu da tužitelj ima organiziran javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada, sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a tužitelj ima pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za II. tarifnu zonu, u mjesečnom iznosu od po 380,00 kuna, koji iznos da nije isplaćivan tužitelju, već umanjeni. Tužitelju da je naknada mogla biti umanjena zbog korištenja godišnjeg odmora samo za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ali ne i za ostale mjesece u godini kako to pogrešno primjenjuje tuženik. Nadalje, mjesečna karata da se kupuje na početku mjeseca na mjesečnoj razini, pa da naknadu troškova mjesečne karte nije moguće umanjiti za pojedine dane u mjesecu kada je tužitelj zbog opravdanih razloga bio spriječen dolaziti na posao (napr.bolovanje), kako to pogrešno primjenjuje tuženik. Tužitelj napominje da u razdoblju od 21.03.2020.g. do 11.05.2020.g. uopće nije postojala redovila linija međumjesnog javnog prijevoza prijevoza zbog pandemije COVID -19, radi čega da tužitelj u navedenom razdoblju ima pravo na isplatu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru u visini od 1,00 kn/1 km. Radi navedenog, tužitelj ovom tužbom potražuje razliku između onoga što mu je plaćeno i onoga što mu je trebalo biti plaćeno sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a. Tužitelj podnosi stupnjevitu tužbu, postavlja manifestacijski zahtjev, te predlaže da sud naloži tuženiku dostaviti platne liste, evidenciju rada i raspored rada za tužitelja, za razdoblje od 1.lipnja 2018.godine pa nadalje, a navedena dokumentacija da je potrebna radi uređenja zahtjeva odnosno provođenja dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem.

2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbenom zahtjevu, navodi da je tužiteljici neosnovano, u posljednjih pet godina, isplaćivao troškove prijevoza za one dane u mjesecu kada je ista dolazila na posao iako je u tom mjesecu koristila pretežiti dio godišnjeg odmora. Tuženik podnosi protutužbu, postavlja protutužbeni zahtjev, naknadno se tuženik-protutužitelj (dalje: tuženik) odrekao svog protutužbenog zahtjeva, dana 18.ožujka 2026.godine donesena je presuda na temelju odricanja. Dana 17.travnja 2026.godine doneseno je rješenje ovog suda, protiv kojeg je tužiteljica-protutužena (dalje: tužiteljica) podnijela žalbu, tim rješenjem su odbačeni zahtjevi tužiteljice za naknadu parničnog troška zatraženi podnescima od 30.siječnja 2025.godine i 15.travnja 2026.godine, kao nepravovremeni.

3. Sukladno rješenju suda, tužitelj je svojim podneskom od 30.siječnja 2025.godine dopunio tužbu, postavio je određen tužbeni zahtjev, te za period od 1.lipnja 2018.godine do 31.siječnja 2025.godine na ime razlike troškova prijevoza potražuje iznos od 2.080,00 EUR neto sa zakonskim zateznim kamatama.

4. Nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, svojim podneskom od dana 19.rujna 2025.godine tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev, navodi da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka Jovića, potražuje za period od 1.lipnja 2018.godine do 31.siječnja 2025.godine iznos od 791,47 EUR neto sa zakonskim zateznim kamatama. Tuženik navodi da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe smanjenjem zahtjeva, da je u utuženom periodu tuženik platio i trošak prijevoza koji nije bio dužan platiti odnosno da je preplatio putni trošak, a što da nije uzeto u obzir prilikom izračuna, pa se predlaže da sud u tom dijelu pozove vještaka da dopuni izračun.

5. Za navesti je da ne postoji protutužbeni zahtjev tuženika za tzv.negativne razlike niti pravovremeno izjavljeni prigovor radi prebijanja, kako sud odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva tužitelja, a po mjesecima se pozitivne razlike ne mogu preklapati sa negativnima, to nije ni trebalo pozvati vještaka za knjigovodstvo i financije da dopuni svoj nalaz i mišljenje, jer je vještvo cjelovito i vještak je u potpunosti odgovorio na zadatak vještačenja.

6. Nadalje, tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu, po nalogu suda dopunio je tužbu i postavio određen zahtjev, a sve prije dostave dokumentacije od strane tuženika kao poslodavca i provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem. Nakon dostave dokumentacije i vještačenja, uredio je i smanjio svoj tužbeni zahtjev nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka, a nakon što je tuženik dostavio potrebnu dokumentaciju za provođenje tog dokaza. Sud drži da je tužitelj na ovo ovlašten i da se tuženik može smanjenju zahtjeva, djelomičnom povlačenju tužbe smanjenjem zahtjeva, protiviti, ali ne sa uspjehom. Sud odlučuje po konačno postavljenom zahtjevu nakon vještačenja. Tuženik se u slučaju da je zahtjev smanjen nakon vještačenja, prema stavu ovog suda, tome ne može sa uspjehom protiviti. Naime, prema stavu ovog suda, smanjenje tužbenog zahtjeva inače zaista predstavlja djelomično povlačenje tužbe, tuženik se takvom smanjenju može protiviti, ali u ovim slučajevima, vezano za posebnu narav spora i sve okolnosti slučaja, ne sa uspjehom. Smanjenje zahtjeva koje uslijedi nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, a prije izvođenja tog dokaza sud poziva tuženika da za potrebe vještačenja dostavi platne liste i evidencije radnog vremena, a tu cjelokupnu potrebnu dokumentaciju za vještačenje, tužitelj kao radnik logično nema. Dakle, prije tog naloga suda i dostave dokumentacije od strane tuženika, prije vještačenja, tužitelji kao radnici nemaju sve potrebne podatke za određivanje visine zahtjeva, a tuženik ima i treba imati, pa je svakako tužitelj kao radnik ovlašten smanjiti zahtjev nakon dostave dokumentacije i provedenog dokaza vještačenjem radi utvrđenja visine potraživanja, tome se tuženik ne može sa uspjehom protiviti. Svakako se u ovim slučajevima može analogno primijeniti stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske vezano za ovlaštenje tužitelja povećati zahtjev nakon vještačenja (što je i ovdje slučaj) i da nije potreban pristanak tuženika za to (preinaka tužbe) te da prigovor zastare za taj dio (povećanog zahtjeva) nije osnovan jer se smatra da je čitav zahtjev, pa i povećani dio nakon vještačenja, podnesen već u tužbi. Dakle, ista je, prema stavu ovog suda, situacija i vezano za djelomično povlačenje tužbe smanjenjem zahtjeva nakon vještačenja kada se u biti utvrdi visina potraživanja, pa se tuženik ne može tome sa uspjehom protiviti i ne bi ni imao pravo na naknadu troškova radi djelomičnog povlačenja tužbe, a sud ne treba odbiti kao neosnovan onaj dio zahtjeva koji je smanjen niti o tome treba odlučiti, već treba odlučiti o konačno smanjenom odnosno postavljenom zahtjevu nakon vještačenja (bio isti veći ili manji od prethodno postavljenog). Za ponoviti je da je tužitelj u ovom postupku ovlašten nakon provedenog dokaza vještačenjem, a za potrebe vještačenja naloženo je tuženiku dostaviti cjelokupnu potrebnu dokumentaciju kojom tuženik kao poslodavac raspolaže, povećati svoj tužbeni zahtjev ili smanjiti isti, tuženik se ne može tome sa uspjehom protiviti. Svakako, sud drži da je tužitelj bio ovlašten nakon vještačenja, svojim podneskom od 19.rujna 2025.godine urediti i postaviti tužbeni zahtjev kako je isti i postavljen i da se tome tuženik ne može sa uspjehom protiviti, pa je sud bio dužan odlučiti o takvom zahtjevu tužitelja. Sud drži da je ovom odlukom odlučio o zahtjevu tužitelja u cijelosti.

7. Dakle, predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja kao radnika tuženika za isplatu razlike putnog troška za razdoblje od 1.lipnja 2018.godine do 31.siječnja 2025.godine u ukupnom iznosu od 791,47 EUR neto sa zakonskim zateznim kamatama.

8. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom podataka HAK-a o udaljenosti između [adresa] i [adresa] (list 4 spisa); podataka o tarifnim zonama društva PROMET d.o.o. Split sa cijenama karata tog društva te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije dipl.oecc Marijanu Joviću; pregledom odluka tuženika od 18.kolovoza 2022.godine, 1.srpnja 2016.godine, 24.svibnja 2022.godine i 3.rujna 2018.godine; pregledom preostale radnopravne dokumentacije za tužitelja te saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke.

9. Stranke su popisale parnični trošak.

10. Zahtjev tužitelja (tužitelja-protutuženika) je osnovan.

11. Naime, nesporno je, a to proizlazi iz izvedenih dokaza, da je tužitelj radnik tuženika, da ima prebivalište koje je u [adresa], prema podacima HAK-a prebivalište tužitelja je od mjesta rada u Splitu, Spinčićeva 1, udaljeno 10,79 km u jednom smjeru. Pregledom odluke tuženika od 1.srpnja 2016.godine utvrđeno je da je tužitelju priznato pravo na naknadu troškova međumjesnog prijevoza a dolazak na posao i povratak s posla, sukladno udaljenosti od 10,71 km u jednom mjestu. Naknada troškova obračunava se po kilometru, sukladno stvarnim dolascima na posao, kao i u visini cijene mjesne pokazne karte javnog prijevoza, sve temeljem evidencije o broju dolazaka na posao i povratka s posla tužitelja. Ova odluka stupa na snagu i primjenjuje se od 1.srpnja 2016.godine. Pregledom odluke tuženika od 3.rujna 2018.godine utvrđeno je da se tužitelju, pomoćnoj radnici tuženika, priznaje naknada za trošak prijevoza po cijeni pokazne karte za II. zonu javnog prijevoznika PROMET d.o.o., sukladno broju dolazaka na posao i cijeni pokazne karte II. zone. Ova odluka primjenjuje se od 1.kolovoza 2018.godine. Za navesti je da je, bez obzira, na podnošenje ili nepodnošenje zahtjeva za zaštitu prava na ove odluke, valjalo utvrditi je li tuženik realno i sukladno propisu obračunavao trošak prijevoza tužitelju u utuženom periodu.

12. Dakle, prebivalište tužitelja, u odnosu na mjesto rada u Splitu, zaista spada u II. zonu javnog prijevoza navedenog autobusnog prijevoznika, sporan je način obračuna troška prijevoza tužitelju u utuženom periodu.

13. Tužitelj svoje pravo temelji na odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama.

14. Odredbom čl.66.st.1. TKU-a („Narodne novine“ br.128/2017., 47/2018., 123/2019., 66/2020., u tekstu TKU/17), odnosnočl.65.st. 1.TKU-a („Narodne novine“ br.56/2022., 127/2022., 58/2023., u tekstu TKU/22) propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Odredbom čl. 66. st. 9. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 11. TKU/22 propisuje da redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta. Odredbom čl. 66. st. 12. TKU-a/17 („Narodne novine“ br.128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020) propisano je ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, da će se naknada troškova prijevoza isplatit će u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Prema odredbama čl. 52. st.18. TKU/22, udaljenost u smislu tog članka računa se na temelju kartografske podloge Google Maps putem stranice https://www.google.com/maps i to kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom) i to u visini od 1,35 kn po prijeđenom kilometru (st. 14. i 16.), odnosno 0,19 eur od 1.1.2023. od kada je u Hrvatsku kao službena valuta uveden eur. Odredbom čl. 66. st. 16. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 21. TKU/22 propisano je da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dana kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Odredbom čl. 66.st.17. TKU/17, odnosno čl.65.st.23. TKU/22, propisano je ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, da se zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Trenutno važeći je TKU/24 (NN 29/2024), koji u čl.75. propisuje da, ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza na dijelu udaljenosti, naknada troškova prijevoza isplatiti će se: 1. za dio udaljenosti na kojoj prijevoz nije organiziran, kao i u slučaju kad organizirani javni prijevoz ne prometuje određenog dana, u visini od 0,18 eura po prijeđenom kilometru, 2. za dio udaljenosti na kojoj je prijevoz organiziran, a kojeg zaposlenik koristio, u visini cijene karte organiziranog prijevoza, a ako ga ne koristi, u visini cijene karte organiziranog prijevoza u visini od 0,18 eura po prijeđenom kilometru, ovisno o tome što je za poslodavca povoljnije.

15. Tužiteljica, zaposlenica tuženika na mjestu pomoćne radnice, u svom iskazu navodi da je opunomoćila odvjetnicu Radić Šunjić prije pokretanja ovog spora da je zastupa u postupku te da je opunomoćila da prima troškove postupka na svoj račun. Navodi kako je u utuženom razdoblju stanovala na navedenoj adresi u [adresa]. Rad da joj je bio organiziran u smjenama ujutro i popodne, a radno vrijeme da bi bilo od 6 ujutro do 14, popodnevna smjena od 14 do 22 sata. Da bi stigla ujutro na posao, da bi trebala iz kuće izaći u 5 sati ujutro te da bi s organiziranim javnim prijevozom stigla do adrese poslodavca. Po završetku radnog vremena u 14.15 sati da je kretao autobus za povratak kući pa da bi kući stigla oko 15 ili 15.10, iako bi često znale biti gužve u prometu pri povratku pa da bi kući stigla dosta kasnije. Kada bi joj radno vrijeme bilo od 14 sati, tada da bi u 13 krenula iz kuće i da bi stigla na onaj autobus u 13,10, a nakon završetka smjene u 22 navečer, autobus koji je vozio kući, da bi bio u 22.30 pa da bi kući stigla oko 23.10. Dakle za dolazak na posao da je koristila organizirani javni prijevoz, ali da joj je bilo potrebno sat vremena da bi stigla na radno mjesto i da bi se s radnog mjesta vratila kući. Što se tiče razdoblja Covida, da nije bilo organiziranog prijevoza, odnosno da je bio organiziran, ali ne na način da bi njime redovito mogla stići na posao pa da je uglavnom vozio suprug. Ponekad da bi radila vikendom pa da bi tada dobila dva dana slobodno, a ponekad da bi koristila za osobne potrebe i da bi uzela jedan ili dva dana godišnjeg ili bolovanje. U tim situacijama trošak prijevoza da ne bi bio isplaćen. Napominje da prema adresi prebivališta spada u drugu tarifnu zonu, a poslodavac da joj je unatoč tome troškove prijevoza obračunavao prema mjesečnoj karti za prvu tarifnu zonu, a toliko da dobiva i sada. Navodi da je prije pet godina bila situacija, njen suprug da je također bio radnik tuženika, da su u svrhu utvrđivanja visine troškova prijevoza s poslodavcem utvrđivali kolika je po google maps udaljenost od mjesta rada do mjesta prebivališta pa da je utvrđeno da njihova adresa prelazi 10 km prvu tarifnu zonu. Stoga da su njenom suprugu priznali troškove prijevoza prema drugoj tarifnoj zoni, a njoj da nisu unatoč tome što stanuju na istoj adresi. Na tu odluku da je izjavila prigovor i da je trebala dostaviti izvadak iz zemljišnika, a nakon čega da joj vrlo kratko isplaćivali trošak prijevoza obračunat po drugoj tarifnoj zoni, da bi joj nakon toga ponovno počeli obračunavati i isplaćivati po prvoj tarifnoj zoni, a navedeno da je vidljivo iz platnih lista.

16. Sud prihvaća iskaz tužiteljice kao logičan i uvjerljiv, iskaz je u skladu sa svim ostalim izvedenim dokazima.

17. Sud je proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl.oecc. Marijanu Joviću. Sudski vještak u svom nalazu i mišljenju navodi:

„Tužitelj je 04.07.2023. g. podnio tužbu zbog pogrešno isplaćene naknade troškova prijevoza u razdoblju od 01.06.2018. do 31.01.2025.g. Tužitelj smatra kako je imao pravo primiti naknadu prijevoza po cijeni mjesečne karte za II tarifnu zonu prijevoznika Promet Split, te iznimno u periodu od 21.03.2010. do 11.05.2020. po prijeđenom kilometru, dok mu je tuženik istu isplaćivao u manjem iznosu. U svrhu izrade mišljenja je bilo potrebno izvršiti uvid u evidenciju rada tužitelja kako bi se utvrdio broj dolazaka na posao i platne liste u kojima je evidentan isplaćeni iznos naknade troškova prijevoza. Uvidom u dokumentaciju u spisu evidentno je da je tuženik tužitelju isplaćivao mjesečnu naknadu prijevoza za I ili za II tarifnu zonu, a naknadu je umanjivao za pojedine mjesece u kojima tužitelj dijelom mjeseca nije dolazio na posao. Za period od 21.03.2020. do 11.05.2020. naknadu je trebalo utvrditi po prijeđenom kilometru s napomenom kako bi tužiteljici u ožujku i svibnju pripadala i mjesečna karta za ostatak mjeseca. Tužiteljica je udaljena 10,79 kilometra od radnog mjesta u Splitu. U svom sam izračunu za svaki dan dolaska na posao obračunao naknadu prijevoza za 21,58 kilometara pomnoženo s naknadom po kilometru. U tablici koja prileži Nalazu je prikazan iznos isplaćene naknade prijevoza, izračun zaslužene naknade po traženju tužitelja, te razlika između istih. Mjeseci u kojima je tužitelj koristio pretežiti dio godišnjeg odmora nisu uvršteni u izračun manje plaćenih naknada. Evidentno je kako je tuženik manje isplatio tužiteljici naknade za prijevoz u gotovo svim mjesecima. Iznosi manje isplaćenih naknada po mjesecima su prikazani u nastavku.

Vještvo je napravljeno sukladno Rješenju Općinskog suda u Splitu od od 02. srpnja 2025. godine, u predmetu koji se vodi pod brojem Pr-519/2023.

Prilikom izrade vještva izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju u

spisu. Na osnovi podataka i izvršenog obračuna mišljenja sam:

U periodu obračuna plaća od 01.06.2018. g. do 31.01.2025. g. Tuženik kao poslodavac je Tužiteljici po tužbenom zahtjevu sveukupno isplatio manju naknadu troška prijevoza za:

=791,47 Eur

Mjesečni iznosi ukupno manje plaćenih naknada su prikazani u rekapitulaciji nalaza vještaka.“

18. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Jovića u cijelosti, sudski vještak je u potpunosti odgovorio na zadatak vještačenja, njegovo vještvo je stručno, logično i uvjerljivo i nije preostalo nerazjašnjenih, a bitnih, pitanja na koje vještak nije dao kvalitetan odgovor, vještaka nije bilo potrebe pozvati radi dodatnog pisanog niti usmenog očitovanja niti razjašnjenja bilo kojeg pitanja, vještak je u potpunosti i kvalitetno odgovorio na zadatak vještačenja.

19. Dakle, sukladno nalazu i mišljenju vještaka tužitelj konačno postavlja svoj tužbeni zahtjev, sud drži da mu zaista pripada iznos od 791,47 EUR neto, za utuženi period, tuženik je bio u obvezi tužitelju na ime troška prijevoza isplatiti za svaki mjesec puni iznos mjesečne pokazne karte II. tarifne zone prijevoznika Promet d.o.o. Split, osim za mjesec kada je tužitelj koristio pretežiti dio godišnjeg odmora. Tuženik nije tako postupio i došlo je do razlike naknade troška prijevoza, koji je tuženik obvezan isplatiti tužitelju, upravo kako to vještak iskazuje u svom vještvu, a tužitelj konačno i potražuje. Za vrijeme tzv.lockdowna, kada nisu prometovali autobusi, logično je da tužitelju pripada pravo na putni trošak po prijeđenom kilometru od kuće do posla i natrag, sukladno nazočnosti na radu, odnosno tom stvarnom trošku, a taj stvarni trošak vještak je izračunao, pravilno, i za ovaj period lockdowna. Dakle, tužitelju je valjalo dosuditi zatraženi iznos od 791,47 EUR neto na ime razlike troška prijevoza za utuženi period, razliku između pune cijene pokazne karte II.tarifne zone Promet d.o.o. Split, osim za mjesec kada je koristio pretežiti dio godišnjeg odmora, (a za period lockdowna po kilometru udaljenosti sukladno broju dolazaka na posao u tom periodu od 21.ožujka 2020.godine do 11.svibnja 2020.godine) i isplaćenog putnog troška za svaki pojedini mjesec.

20. Na svaki pojedini iznos razlike troška koji zbrojeni tvore glavnicu potraživanja, tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate radi zakašnjenja, temeljem odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO). Na svaki mjesec razlike putnog troška tužitelju pripada pravo na zakonske zatezne kamate za mjesec u kojem je razlika nastala, u ovom slučaju 15.og u slijedećem mjesecu, do isplate, zahtjev tužitelja osnovan je i po pitanju pripadajućih i zatraženih zakonskih zateznih kamata.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. i čl.155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava tužbe; podnesaka od 30.siječnja 2025.godine i 19.rujna 2025.godine; zastupanja na ročištima održanim dana 18.lipnja 2024.godine, 1.listopada 2024.godine, 22.siječnja 2025.godine, 26.ožujka 2025.godine, 2.srpnja 2025.godine i 2.lipnja 2026.godine, sve sukladno v.p.s. od 791,47 EUR; za svaku radnju po 75 bodova; što uz vrijednost boda od 2,00 EUR daje ukupan iznos od 1.350,00 EUR. Na ovaj iznos valjalo je dodati 25% PDV-a u iznosu od 337,50 EUR i trošak vještačenja u iznosu od 265,45 EUR; tako da je ukupno tužitelju priznat trošak u iznosu od 1.952,95 EUR; tuženik je obvezan naknaditi mu ovaj iznos zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Preostali trošak tužitelju nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka. Za navesti je i to da je tužitelj ispustio punomoć svom punomoćniku za zastupanje u ovom postupku, ovlastio ga je da ga zastupa u ovom postupku i da na svoj račun prima troškove postupka, to je i potvrdio u svom iskazu. Sud drži da zahtjev nije osnovan u dijelu kojim se traži da se naloži tuženiku parnični trošak isplatiti na račun punomoćnika tužitelja, taj dio zahtjeva valjalo je odbiti i odlučiti kao u izreci ove odluke, tuženik je obvezan ovom odlukom trošak naknaditi tužitelju. Naime, u punomoći za zastupanje, između ostalog, navedeno je da je punomoćnik tužitelja ovlašten primati novac i novčane vrijednosti i o tome izdavati potvrde, međutim, sud drži da se ne može odlukom suda naložiti tuženiku trošak koji pripada stranci u postupku isplatiti punomoćniku stranke na račun punomoćnika. Radi se o odnosu između stranke i punomoćnika, ali to za tuženika ne proizvodi obvezu platiti parnični trošak na račun punomoćnika, tako nešto se tuženiku ne može naložiti odlukom suda, pa i u slučaju postojanja punomoći takvog sadržaja i navoda tužitelja kao stranke pred sudom. Punomoćnik je ovlašten primiti novac za stranku ukoliko mu to protivna stranka dobrovoljno plati, ali nije ovlašten tražiti da sud odlukom naloži drugoj stranci da novac isplati na račun punomoćnika tužitelja po odluci suda, a ne stranci kojoj taj trošak pripada po odluci suda. Takvu obvezu za tuženika vezano za odluku suda ne može proizvesti punomoć tužitelja ispuštena punomoćniku tužitelja. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude i po ovom pitanju.

U Splitu, 9. srpnja 2026. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja-protutuženiku

2. Pun. tuženika-protutužitelja