REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-3102/2024-9

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlatki Toplak kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB 83416546449, protiv tuženika RO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Tihani Miletić, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 8. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja po zaposlenju i zamjenika punomoćnika tuženika UO, odvjetničke vježbenice, dana 9. srpnja 2026. godine

r i j e š i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Vedrana Vujanovića iz Zagreba poslovni broj Ovrv-39122/2024 od 24. svibnja 2024.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 25,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. srpnja 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka.

IV Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 125,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. srpnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Po prijedlogu ovrhovoditelja, sada tužitelja, javn i bilježnik Vedran Vujanović je dana 24. svibnja 2024. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem Ovrv-39122/2024 kojim je naloženo tuženiku namiriti tužitelju, tražbinu u iznosu od 72,12 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 25. travnja 2024. do isplate, s prethodno obračunatom kamatom do 24. travnja 2024. u iznosu od 2,82 eura uz naknadu troškova ovršnog postupka zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, sve u roku od 8 dana.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno podnio prigovor, sada odgovor na tužbu, u kojemu ističe kako je utuženo potraživanje u cijelosti podmireno dana 6. svibnja 2024. prije bilo kakve dostave obavijesti o postojanju duga, a svakako prije donošenja rješenja o ovrsi čime smatra kako nije dužan podmiriti troškove postupka.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-3102/2024-2 od 7. srpnja 2025. pobijano rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a sve sukladno članka 58. stavak 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93,14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 , dalje OZ).

4. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga, ispis utuženih računa sa lista 30-59 spisa, karticu dužnika te matične evidencije tužitelja.

5. Tužitelj se podneskom od 11. studenog 2025. očitovao kako je uplatom od dana 6. svibnja 2024. u iznosu od 72,12 eura podmirena glavnica po predmetnom rješenju. Također, dana 1. siječnja 2025. izvršeno je preknjiženje u iznosu od 2,71 eura na način da se isti iznos knjižio kao donos uplate na kamatu. Dakle, uplatama od 6. svibnja 2024. i od 1. siječnja 2025. tuženik je podmirio glavnicu i kamatu po predmetnom rješenju o ovrsi, te tužitelj djelomično povlači potraživanje za glavnicu i kamate po predmetnom rješenju i ustraje na preostalom potraživanju koje se odnosi na nastale javnobilježničke troškove u ukupnom iznosu od 25,00 eura budući da su glavnica i kamate po predmetnom rješenju podmireni tek nakon utuženja.

6. Tuženik se očitovao na tako uređeni tužbeni zahtjev tužitelja navodeći kako je suglasan sa navedenim povlačenjem u odnosu na glavnicu i pripadajuće zakonske zatezne kamate, no da smatra neosnovanim potraživanje na ime troškova postupka.

7. Budući tužitelj konačno specificiranim tužbenim zahtjevom traži da se održi na snazi samo platni nalog za troškove postupka, te je tužitelj povukao tužbu za utuženu glavnicu, a na koje povlačenje je tuženik pristao, kako je to prethodno navedeno, to je sud sukladno čl. 456. st. 1. u vezi s čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP) riješio kao u toč. I. izreke.

8. Među strankama je nesporno kako je tužen ik u cijelosti podmirio utuženu glavnicu u iznosu od 72,12 eura kao i pripadajuće zakonske zatezne kamate na istu.

9. Sporno je među strankama je li tuženik dužan podmiriti nastale troškove postupka, obzirom je predmetno utuženo potraživanje podmirio nakon dospijeća, a prije donošenja pobijanog rješenja o ovrsi.

10. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga sa stanjem na dan 25. travnja 2024. te u karticu dužnika, a koju dokumentaciju sud u svrhu dokaza prihvaća u cijelosti, obzirom ista predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe čl. 31. OZ-a, za koju zakon veže presumpciju istinitosti i zakonitosti, utvrđeno je kako je tužen ik evidentiran kao korisnik/vlasnik nekretnine na adresi u [adresa], pod sistemskim brojem obveznika 9034015646688 i sistemskim brojem objekta 05544939 , slijedom čega je isti obveznik plaćanja komunalne usluge temeljem računa davatelja usluge. Za istaknuti je kako tuženik navedeno niti ne spori već ističe kako je utuženo potraživanje podmireno.

11. Daljnjim uvidom u izvod iz poslovnih knjiga tužitelja, utvrđeno je kako tužen ik za pruženu uslugu duguje tužitelju iznos od 72,12 eura i to za razdoblje od lipnja do prosinca 2023.

12. Nadalje, uvidom u karticu dužnika sud je utvrdio kako je dana 6. svibnja 2024. tuženik izvršio uplatu u ukupnom iznosu od 72,12 eura (13,92 eura + 0,18 eura + 12,83 eura + 13,62 eura + 11,44 eura + 2,51 eura + 7,57 eura + 10,05 eura) i dana 1. siječnja 2025. u iznosu od 2,71 eura od kojeg iznosa je iznos od 72,12 eura obračunat na ime glavnice, a iznos od 2,71 eura na ime pripadajućih zakonskih zateznih kamata.

13. Naime, tuženik je predmetnu glavnicu dospjelu prema najstarijem računu 15. srpnja 2023. za lipanj 2023. i prema zadnjem dospjelom računu za prosinac 2023. 15. siječnja 2024. podmirio uplatom dana 6. svibnja 2024. te zakonske zatezne kamate dana 1. siječnja 2025., dok je ovršni prijedlog podnesen dana 3. svibnja 2024., a što je vidljivo na digitalnom potpisu podnositelja ovršnog prijedloga istaknutog na prvoj stranici istog u donjem desnom kutu dok je rješenje o ovrsi doneseno dana 24. svibnja 2024. Datum podmirenja glavnice tuženik nije sporio.

14. Obzirom se postupak, povodom prigovora tužen ika protiv rješenja o ovrsi, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti u skladu s odredbom članka 154. st. 1. ZPP-a kao da se u cijelosti radi o parničnom postupku, pa je stoga na temelju čl. 451. st. 3. ZPP-a riješio kao u točki III.

15. Sud ukazuje kako je s danom utuženja odnosno podnošenja ovršnog prijedloga (3. svibnja 2024.) nastao trošak pokretanja postupka u iznosu od 12,50 eura, a koji je bio u obvezi podmiriti sukladno zaprimljenoj obavijesti od strane javnog bilježnika. Kako tuženik nije podmirio cjelokupan iznos duga koji je u tom trenutku bio evidentiran, a odnosio se na glavnicu, pripadajuće zakonske zatezne kamate i trošak pokretanja postupka, javni bilježnik donio je rješenje o ovrsi slijedom čega je došlo do nastanka troška od daljnjih 12,50 eura. Člankom 14. st. 2. OZ-a propisano je da je ovrhovoditelj, sada tužitelj, dužan troškove postupka predujmiti u roku koji sud odredi te da će sud obustaviti ovrhu ako troškovi ne budu predujmljeni u tome roku, a bez toga se ovrha ne može provesti. Također je i odredbama Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku u čl. 5. određeno da za radnje javnog bilježnika u vezi zaprimanja prijedloga za ovrhu, slanja obavijesti ovršeniku, izdavanja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ili prosljeđivanja prijedloga nadležnom sudu radi donošenja odluke javnom bilježniku pripada javnobilježnička naknada u iznosu od 20,00 eura. Nadalje, u čl. 7. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku određena je razrada naknade i nagrade javnog bilježnika za radnje u ovršnom postupku. Sukladno čl. 9. navedenog Pravilnika javni bilježnik ima pravo zaračunati porez na dodanu vrijednost. Slijedom navedenog obzirom da tuženik nije podmirio cjelokupno potraživanje po osnovi ovršnog prijedloga, sada tužbe time su osnovano nastali troškovi ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eura.

16. Odluka o trošku postupka temelji na odredbi čl. 156. st. 1. i čl. 155. ZPP -a kao i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 108/14, 126/22, dalje Tarifa), a sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 72,12 eura te prema zatraženom trošku podneskom od 11.11.2025., sud ukazuje kako bi prema mišljenju ovog suda tužitelj ima pravo na trošak predujma i ostatka naknade javnog bilježnika u iznosu od 25,00 eura kako je to prethodno navedeno čime je odlučeno kao u točki II. izreke. Naime, sud ukazuje kako tužitelj ima pravo na trošak ovršnog postupka obzirom tuženik nije predmetno dugovanje podmirio o dospijeću te je krivnjom iste navedeni trošak nastao obzirom je ovršni prijedlog podnesen javnom bilježniku 3. svibnja 2024., a tuženik je cjelokupnu utuženu glavnicu podmirio 6. svibnja 2024.

17. Također, sud ukazuje kako je 7. srpnja 2025. doneseno rješenje kojim se stavlja izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, dakle godinu i dva mjeseca nakon izvršene uplate tuženika.

18. Naime, sud smatra kako je nastanak predmetnih daljnjih troškova, iako je tužen ik predmetnu glavnicu podmirio nakon pokretanja ovršnog postupka, ipak skrivio tužitelj budući je evidentno kako je tuženik utuženo dugovanje podmirio odmah po pokrenutom ovršnom postupku kako je to prethodno navedeno, te da je cjelokupna glavnica bila podmirena u trenutku kada je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha. Slijedom navedenog, sud smatra da je tužitelj bio dužan, uzimajući navedeno u obzir povući ovršni prijedlog osim za ovršni trošak još prije nego je doneseno rješenje kojim se stavlja izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, a koje je rješenje doneseno čak godinu i dva mjeseca nakon izvršene uplate od strane tuženika, a što isti nije učinio, te zatražiti naknadu nastalih troškova postupka do tog trenutka, dok je tužitelj sasvim suprotno načelu ekonomičnosti postupka nastavio sa provođenjem istog time stvarajući nepotrebni dodatni trošak sudionicima postupka.

19. Naime, sud ukazuje kako se pri primjeni zakonskih propisa mora polaziti od temeljne pretpostavke - da je zakonotvorac, normiranjem određene materije, a bez obzira na njene jedinstvene osobitosti, išao za tim, da rezultat primjene propisa ostvari stanovitu legitimnu - razumnu i pravičnu svrhu. Zbog nužno potrebnog suglasja zakona s Ustavom, navedeni interpretativni imperativ izvire iz načela vladavine prava (razumna svrha zakona) i socijalne pravde (pravičnost) kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske sukladno odredbi iz čl. 3. Ustava RH (Narodne novine broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14). Slijedom iznesenoga, situacija u kojoj dužnik podmiruje vjerovniku veći iznos troškova postupka nego je utužena glavnica zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a što bi ovdje bio slučaj, posebice uzimajući u obzir da je iako nakon dospijeća utuženog potraživanja, te odmah po primitku obavijesti o dugovanju u cijelosti podmireno u odnosu na glavnicu te uzimajući u obzir načelo ekonomičnosti postupka kako je to prethodno navedeno, sud smatra kako bi naplata daljnjih troškova bilo slijedom razumne i pravične svrhe, neprihvatljivo, nepravično i nerazumno.

20. Nadalje, sve kad bi tužitelj imao pravo na parnični trošak nakon izvršene uplate tuženika, a koji se odnosi i na provedeni parnični postupak, te što nije stav ovog suda iz prethodno obrazloženih razloga, sud ukazuje kako bi u tom slučaju sukladno vrijednosti predmeta spora, a koji predstavlja spor male vrijednosti do 132,72 eura, tužitelj imao pravo na trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 118/18, 9/21, 51/23; dalje ZSP).

21. Odluka o trošku tuženika temelji se na čl. 156. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a obzirom je, a kako je to prethodno pojašnjeno, tužitelj neosnovano pokrenuo predmetni parnični postupak iako je utuženo potraživanje bilo u cijelosti podmireno i prije pokretanja istog odnosno stavljanja rješenje o ovrsi izvan snage i to godinu i dva mjeseca nakon podmirene glavnice, a šest mjeseci nakon podmirenih pripadajućih zakonskih zateznih kamata. Slijedom navedenog, sud je tuženiku priznao trošak prema Tbr. 7/8 važeće Tarife na ime jednokratne nagrade za cjelokupni prvostupanjski postupak u iznosu od 100,00 eura + pripadajući PDV od 25%, odnosno ukupno 125,00 eura, čime je odlučeno kao u točki III. izreke. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak po pojedinačno naznačenim radnjama upravo zato jer stranke imaju pravo na visinu jednokratne nagrade za cjelokupni prvostupanjski postupak obzirom se radi o spisu koji predstavlja spor male vrijednosti do 132,72 eura te se navedeni trošak može odmjeriti samo prema Tbr. 7/8 pripadajuće Tarife uz pripadajući PDV-a. Također, tuženik nema pravo naknade troška na ime sudske pristojbe na prigovor obzirom se navedeno nalaže tuženiku na plaćanje po pravomoćno okončanom postupku sukladno uspjehu stranke u postupku, pa kako navedeni postupak nije u toj fazi niti je doneseno rješenje kojim se nalaže tuženiku podmirenje navedene sudske pristojbe to navedeni trošak nije niti nastao.

22. Zatezna kamata na trošak određena je sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 9. srpnja 2026.

Sudac:

Vlatka Toplak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ovog rješenja je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u 3 istovjetna primjerka za sud i dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za protivnu stranku u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženiku

U Zagrebu, dana 9. srpnja 2026. godine

Viši sudski savjetnik-specijalist: Lidija Đogaš Batovanja